Kraljevstvo Nebesko

Čitamo u Svetom Pismu kako je Bog nakanio izmijeniti svijet. Ne odijela, ne tijela nego duh. Ono što ljudi nikada prije nisu ni pokušali. Bog ne podiže revolucije. Njegov je zahvat u svijet s Božjom brigom i s ljubavlju. Bog započinje rast Božjeg Kraljevstva u svijetu. Nije Bog dogotovio Božje Kraljevstvo. Ne, Bog je samo posijao sjeme i dao mu da raste. Isus to objašnjava jednostavnom usporedbom. Kao primjer uzima zrno gorušice koje je vrlo malo. No, kad nikne i uzraste postane veliko kao stablo tako da se i ptice gnijezde po njegovim granama.

Pripovijeda jedna zgoda: Dva su se čovjeka razgovarala o Božjem Kraljevstvu i prvi reče: „Veselim se Božjem Kraljevstvu jer će tada biti sve drugačije nego sada“. Drugi se s njim nije složio pa reče: „ I ja se veselim Božjem Kraljevstvu ali tko kaže da će se onda sve promijeniti. Ja bi želio da sve ostane kako je sada“. Tome se onaj prvi usprotivi govoreći: „Ako sve ostane kako je bilo, onda su sve moje nade pale u vodu. Samo Božje Kraljevstvo može promijeniti sadašnje trpljenje u veselju, otjerati glad, bolest i nepravde koje se i pojedincima i čitavim narodima događaju. Ne može to vječno trajati“. Nato onaj drugi reče prvome: „Žao mi je ali očito da nas dvojica ne mislimo na isto Kraljevstvo Božje“. Taj je, naime čovjek bio veoma bogat, imao je veliku kuću s vrtom, volio je dobro jesti i piti, volio je lijepu glazbu i mnoštvo toga si je mogao priuštiti. Zbilja nisu mislili na isto kraljevstvo. Prvi je mislio na pravo Božje Kraljevstvo a drugi je mislio na ono svoje sadašnje kraljevstvo bogatstva i imetka koje je sada uživao. Nastavi čitati Kraljevstvo Nebesko

Zrno gorušice

Isus govori da je kraljevstvo Božje kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga na svojoj njivi. Gorušica je vrsta povrća čije je sjeme dosta malo, ali sama biljka može izrasti u grm do otprilike tri metra. Tom prispodobom Isus želi naglasiti kako je kraljevstvo Božje započelo od neznatnih korijena, ali se tijekom povijesti sve više razrasta, tako da će na kraju biti izuzetno velikih razmjera. Drugim riječima, kraljevstvo Božje donosi na zemlju sam Isus – propovijeda novu pravednost, donosi novi društveni poredak, novi odnos prema Bogu, govori o boljem svijetu…, a istovremeno i sam djeluje tako da su pravednost i dobrota vidljivi. Dakle, kraljevstvo Božje kreće od Isusa! Ono se nastavlja preko svih njegovih slušatelja koji su ga slijedili: preko apostola i drugih učenika. Nadalje se širi preko svih onih kršćana tijekom povijesti koji su Radosnu vijest – Evanđelje prenosili riječima i djelima dalje. Svugdje ondje gdje ima razumijevanja, ljubavi, poštovanja, pravednosti, istine, dobrote…, prisutno je kraljevstvo Božje. To je slikovito u prispodobi prikazano riječima: »dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama«. Znači da je kraljevstvo Božje otvoreno za sve ljude – svi su ljudi pozvani slijediti Božju riječ. Povijest pokazuje da se sve više i više ljudi otvara tom Božjem pozivu, odnosno da raste broj kršćana. Ipak, treba imati na umu da kraljevstvo Božje nije u potpunosti prisutno na zemlji i da će se u potpunosti ostvariti tek u vječnom životu. Nastavi čitati Zrno gorušice

Ljeto u župi

Svaki ponedjeljak i petak, počevši od 18. 06. pa sve do 13. 07. 2018. u župi se organizira za djecu i mlade, prigodni program, kako bi i u ljetnim mjesecima djeca i mladi mogli iskoristiti svoje slobodno vrijeme za duhovni rast kroz molitvu, misu ali i sportske aktivnosti.

Susret započinje u 18 sati u župnoj dvorani. Misa je u 19 sati, a poslije mise je vrijeme za sport, igre, druženje… sve do 21 sat. Pozivam djecu i mlade da dođu, kao i njihove roditelje da ih potaknu da dođu.

Humanitarna predstava mladih župe Sračinec

U nedjelju, 10. lipnja 2018. godine u prepunom Domu kulture u Sračincu, izvedene je predstava pod nazivom „Niti čujem, niti vidim“. Predstava je temeljena na životu gluhoslijepe osobe Helen Adams Keller čija se 50. godišnjica smrti obilježava upravo ove godine. Glavni akteri na „daskama“ Doma kulture bili su zajednica mladih župe Sračinec pod vodstvom včl. Leonarda Šardija, koji su okupljenoj publici pokušali dočarati život i borbu s kojom se svakodnevno suočavaju gluhoslijepe osobe. Nastavi čitati Humanitarna predstava mladih župe Sračinec

Božja volja

Ima jedna zgodna pričica o nekom kineskom caru. Kaže priča: Car je bio star dvadeset godina kad je preuzeo carsko prijestolje ogromnog kineskog carstva. Kao mladić htio je doznati što je najvažnije za cara na ovome svijetu. On je htio doznati tu veliku istinu i onda se za nju odlučiti. Zato je pozvao sve učenjake svoga velikog carstva i zapovijedio im da mu napišu što bi za njega bilo najvažnije. I kaže priča da su se učenjaci dali na posao i nakon četrdeset godina dali su caru tisuću napisanih knjiga. Car je tada imao već 60 godina pa im reče: „Oprostite, sve te knjige ne bih stigao niti pročitati za svog života. Vidite da imam 60 godina. Skratite to i donesite mi. Učenjaci se opet dali na posao i nakon deset godina donesu caru samo 100 knjiga: „Evo, skratili smo.“ Car je tada imao već 70 godina i opet ih zamoli: „Skratite još više. Evo imam 70 godina i ne bih stigao pročitati ovih 100 knjiga.“ Učenjaci opet odu i nakon 10 godina ponovo caru donesu ovaj puta samo jednu knjigu. No, car je ležao na samrtnoj postelji u svojoj osamdesetoj godini pa im reče: „Vidite da više ne mogu čitati. Reci mi u dvije riječi što je najvažnije iz te knjige.“ Učenjaci mu onda iz te knjige pročitaju: „Za našeg cara nije više važna ni vlast, ni bogatstvo. Sada bi mu bilo najvažnije da sačuva goli život.“ U taj čas car izdahne. Niti život nije mogao sačuvati. Nije više imao vremena stvoriti nikakvu odluku. Nije više imao vremena izabirati među mnogim ponudama koje su mu učenjaci napisali.

Ovo je samo zgodna priča ali nam govori o jako važnoj istini. Čovjek se, naime, mora na vrijeme odlučiti za dobro tako da bi ga u životu mogao i ostvariti. Propadne li mu život, zajedno sa životom propale su sve njegove namjere. U današnjem evanđelju Isus kao najvažniji odabir preporuča svima nama i kaže: „Vršite volju Božju. Tko vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.“

Sv. Antun Padovanski – svetac cijeloga svijeta

Sveti Antun (1195-1231), kršteno ime Fernando de Bulhoes, rođen u Lisabonu, Portugal pridružio se redovnicima sv. Augustina no, ubrzo pošto je zaređen za svećenika prelazi u Manju braću. Ovim se želio posvetiti širenju vjere među narodima Afrike. Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike. Bio je prvi član svoga Reda koji je svoju braću učio teologiji. Umro je u Padovi, kanoniziran je (proglašen svetim) za manje od godinu dana! Čudesa odmah nakon njegove smrti postala su veoma brojna. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisan u knjizi „Život sv. Antuna – Assidua“. Proglašen je Doktorom Crkve 1946. kao DOKTOR EVANGELICUS od strane pape Pija XII. Samo je 33 sveca počašćeno ovom titulom. Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi. I mi smo pozvani biti evangelizatori po njegovom uzoru i svetosti. Antun je posjedovao briljantan talenat naučavanja i propovijedanja. Svojim životom, naporima, molitvom postao je bez sumnje sličan Isusu. Bio je sjajan u tome da ljubeći Božju riječ i razumijevajući je, donese je i prilagodi svakodnevnim situacijama života. Upravo tu Crkva naročito želi nasljedovati svetoga Antuna. Naučimo od sv. Antuna značenje prave mudrosti.“Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge“ – sv. Antun.

Svetac za pronalaženje izgubljenih stvari

Sveti Antun časti se i kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Jedna priča iz 1647. Opisuje moć Antunova zagovora. Otac Erasto Villani iz Padove vraćao se brodom u Italiju iz Amsterdama. Brod se s posadom i putnicima zatekao u jakoj oluji. Pretilo je utopljavanje u moru. Otac Erasto ohrabrio je svakoga da se moli svetom Antunu. Tada je bacio nekoliko komada odjeće, kojom je tijelo sv. Antuna bilo dodirnuto, u more. I odjednom, oluja prestade, vjetar stane i more se smiri. Jednom je nekom franjevačkom novaku dosadio redovnički život i odluči napustiti zajednicu. Odlazeći, uze i Antunov psaltir. Antun vidjevši da nema psaltira, počeo se moliti da ga pronađe i vrati. Bog je molitvu uslišao tako da se Antunu vratio ne samo psaltir, već i mladić koji je pristupio Redu ponovo. Ovaj psaltir se i danas čuva u franjevačkom samostanu u Bolonji. Otuda je poznat i kao pronalazač izgubljenih i ukradenih stvari. Sv. Antun poznat je i kao sveti „ugovarač braka“, u Španjolskoj to zovu „Santo Casamentero“ ili svetac zaštitnik onih koji traže bračnog druga.

Liljani sv. Antuna

U mnogim mjestima na njegov blagdan blagoslove se ljiljani i dijele onima koji ih hoće. Neki ljudi ove ljiljane osuše i čuvaju ili nose na sebi u odjeći. Ljiljan podsjeća svog vlasnika na čistoću koju je posjedovao sv. Antun i potrebu da se molimo za dar čistoće, napose u iskušenjima. Korijeni ovog običaja dosežu do 18. stoljeća nakon francuske revolucije. Franjevci su bili protjerani sa Korzike i njihova crkva ostala je napuštena. Ljudi su ipak posjećivali tu crkvu na blagdan sv. Antuna i jedne godine iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon Antunovog blagdana jedan vjernik naišao je u crkvu i našao ljiljane još uvijek sveže. Običaj blagoslova ljiljana odobren je od Pape Leona XIII. U molitvi blagoslova tražimo milost da zadržimo kreposti, zadobijemo mir i zaštitu od zla.

Gospodar vremena

U štovanju i čašćenju Boga važnu ulogu za čovjekovu vjeru ima vrijeme, mjesto i način. I Bog i ljudi određuju i uređuju neko vrijeme kad se i koje se uzima isključivo za Boga. U Starom zakonu bila je to subota ili šabat. U kršćanstvu je to Dan Gospodnji, dan kad je Isus uskrsnuo, koji mi kršćani zovemo nedjelja. Kršćanstvo je uvelo još nekoliko dana u godini koje zovu blagdani. I Bog i ljudi određuju i neka određena mjesta gdje se iskazuje čast i hvala Bogu.

S Božje strane gledano, Bogu vrijeme ne znači ništa. Bogu je sve vrijeme ništetno jer je on vječan. Za Boga ni mjesto ne znači ništa jer on je posvuda. On nije ograničen mjestom kao mi. Za Boga ništa ne znači ni odijelo ni položaj jer on je savršen u sebi. No, sve to što mi ljudi činimo želeći Boga častiti, slaviti i hvaliti ima za nas značenje. Zato je npr. Isus farizeje koji su tjerali obični formalizam a to znači vanjsku formu ili oblik a nisu gledali na ljudsko srce, na nakanu i želju čovjekovu, Isus im je rekao: „Nije čovjek radi subote nego je subota radi čovjeka.“ Svi bogoštovni propisi, mjesta, vremena, načini i oblici, sve je to samo poradi čovjeka – to treba služiti čovjeku kao pomoć da može izvršavati Božju volju Bogu služiti i Bogu biti vjeran. Nastavi čitati Gospodar vremena

O svetkovanju nedjelje

Zašto je Bog »blagoslovio i posvetio dan subotnji«?
Da se subotom spominjemo Božjega počinka sedmoga dana stvaranja, kao i Izraelova oslobođenja iz egipatskoga ropstva te Saveza koji je Bog sklopio sa svojim narodom.

Kako se Isus odnosi prema subotnji?
Isus poštuje svetost subote i božanskim joj autoritetom daje pravo tumačenje: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote« (Mk 2, 27).

Zašto su kršćani subotu zamijenili nedjeljom?
Jer je nedjelja dan Kristova uskrsnuća koji postaje dan Gospodinov. Kao »prvi dan u tjednu« (Mk 16, 2) on podsjeća na prvo stvaranje, kao »osmi dan«, koji slijedi nakon subote, označuje novo stvaranje, započeto Kristovim uskrsnućem. Tako je za kršćane postala prvi među svim danima i blagdanima: dan Gospodnji, u koji on svojim Vazmom ispunja duhovnu istinu židovske subote i navješćuje čovjekov vječni počinak u Bogu. Nastavi čitati O svetkovanju nedjelje

Molitva Presvetom Srcu Isusovome

Molim te da me svojom predragocjenom Krvlju okrijepiš, ispuniš i zaštitiš sve članove moje obitelji. Isuse, ti si Gospodin moj i Gospodar moje obitelji, ti imaš svu vlast nad svima nama i nad svime što posjedujemo i radimo. Gospodine Isuse zaštiti svojom svetom Krvlju sva mjesta gdje živimo i boravimo, gdje se sada nalazimo, gdje radimo. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvlju mene i sve članove moje obitelji. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvi sve koje smo oštetili, ranili ili povrijedili. Gospodine Isuse, daj nam svoje ljubavi za sve ljude, osobito za one koji su nam teški, koje ne podnosimo ili ih ne volimo. Amen.

Oče naš, Slava Ocu

Presveto Trojstvo

Kaže sveti Ivan: „Bog stoluje u nedostupnom svjetlu i nikad ga nitko ne vidje.“ Zato nije moguće dohvatiti ga ni rukama ni pameću. On, sam Bog ostaje za nas tajna. Ništa, baš ništa ne bismo o njemu mogli znati da nam on sam nije objavio. Što nam je on objavio? On nam je objavio samo onu sigurnu stazu po kojoj se možemo sigurno popeti na nebo ali s jedne i s druge strane toga puta krije se mnoštvo nepoznatoga, nama nerazumljivoga, neshvatljivoga ili naprosto rečeno, nama tajnoga. To ne ćemo nikada moći razumjeti.

Danas nam naša kršćanska vjera iznosi pred oči najveću tajnu naše vjere a tiče se unutarnjeg Božjeg života. Kako Bog živi? Kako se živi u božanskoj naravi? Kako Bog živi u Trojstvu: u osobi Oca, u osobi Sina i u osobi Duha Svetoga? Nastavi čitati Presveto Trojstvo

Svetkovina Tijelova

Današnjom svetkovinom Tijelova slavimo veliko otajstvo Kristove ljubavi ostavljeno nama ljudima u euharistijskom otajstvu, čime nam je Isus ostavio prigodu i mogućnost da se njime hranimo kao što učiniše i apostoli na posljednjoj večeri. Njegova želja da s ljudima podijeli puninu svoga života bila je toliko snažna da je nije htio ostvariti samo u jednom trenutku samo s nekolicinom ljudi, već je htio s cijelim čovječanstvom sklopiti savez neizrecive ljubavi. A da bi se to moglo dogoditi morao je doći sve do nas u posvemašnjoj poniznosti. Doista, htio je zahvatiti do srži ljudskoga bića, a ne svesti samo na usputni i površni događaj. Zato razmatrajući Božje djelovanje za nas vidimo da se radi o njegovom silasku k nama u ruhu poniženja, ali s ciljem da nas uzvisi do svoje slave. Svaki njegov silazak k nama uvijek je čin poniznosti i spuštanja iz vječne slave u našu vremenitu prizemljenost poradi nas i našega spasenja. Nastavi čitati Svetkovina Tijelova

Svetkovina Duhova

Duh Sveti je treća Božanska Osoba. Njegovo je pravo djelovanje u svijetu da bude oživotvoritelj i posvetitelj. Od onih prvih Duhova do danas Duh Sveti u Crkvi; potiče jedne da govore riječi Evanđelja, milijunima otvara uši da slušaju riječi Evanđelja, potiče pamet i srce mnogih da Evanđelje prihvate kao Zakon svoga života, da ga žive do herojskog stupnja.

Duh Sveti daje snagu i hrabrost milijunima mučenika da proliju i vlastitu krv i život dadnu poradi Evanđelja. Duh Sveti stvara mnoštvo svetaca i svetica, znanih i neznanih. Duh Sveti upravlja um i srce poglavarima Crkve da mogu što je dobro i pravo vidjeti i prosuditi. Duh Sveti vodi Svetu Crkvu da ne zaluta u stvarima vjere i morala. Nastavi čitati Svetkovina Duhova

Duh Sveti – onaj koji nas jača, tješi, hrabri…

Mnogi ljudi pate od straha pred izazovima koje život pred njih nameće. Osjećaju se nedoraslima i nemoćnima da riješe sve životne probleme u obitelji, na poslu, u svom osobnom životu. Duh Sveti nam pomaže tako da nam posvijesti onu istinu koju je napisao sv. Pavao kad je rekao: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13). Taj koji nas jača je Duh Sveti. Kako je lijepo znati da s Njime sve možemo. Prema tome kad nas zahvati i zarobi osjećaj manje vrijednosti, osjećaj nemoći pred izazovima života, obnovimo se u svojoj vjeri da baš tada možemo učiniti sve što je potrebno da pobijedimo sve zapreke jer u nama djeluje sila odozgor, snaga Duha Svetoga. To je skrivena snaga Božja koju ne koristimo dovoljno. Nastavi čitati Duh Sveti – onaj koji nas jača, tješi, hrabri…

Obilježen Majčin dan

U nedjelju 13. svibnja 2018. godine u Domu kulture Sračinec u organizaciji naše Udruge obilježio se Majčin dan uz prigodan program. Već tradicionalno u Domu kulture okupilo se oko 300 žena uz uzvanike, izvođače programa i volontere.

Vrijedni volonteri – zdravstveni djelatnici Udruge prije programa vršili su mjerenje krvnog tlaka i šećera u krvi. Mnogim žena to je bila prilika da izvrše kontrolu vrijednosti šećera i krvnog tlaka, te ih je ukupno pristupilo toj akciji.

Program su izveli mladi župne zajednice pod vodstvom župnog vikara Leonadra Šardi. Uz muzičke izvedbe bilo je i nekoliko dramskih i recitatorskih točaka. Programom se slavio dan majki, te na prikladan i veoma senzibilan način pokazalo se koje su vrijednosti majčinstva, te da za njih nikada nije dovoljno reći „hvala“, „volim te“, „trebam te“, već da te riječi što češće koristimo kako bi iskazali prema majkama ljubav i zahvalnost. Pljeskom i osmjesima prisutne žene nagradile su male izvođače kao i njihovog voditelja. Nastavi čitati Obilježen Majčin dan

Zajednica posvećenih i poslanih

Prvu zajednicu je okupio sam Isus dok je još hodao ovom zemljom. Tu zajednicu svojih vjernika, koju nazivamo Crkvom, Isus je okupio da bi ona nastavila njegovo djelo kroz stoljeća i tisućljeća poslije Isusovog uzašašća na nebo. Svojoj Zajednici Isus je povjerio sve ono što je sam govorio i činio.

Da bi Isusova Crkva mogla prebroditi i pobijediti sve ove neprijatelje koji na nju vrebaju iznutra i izvana ne bi mogla opstati ni ostati bez Božje pomoći. Znao je to Isus pak je molio za svoju Zajednicu. Molio je svoga Oca da svojom Božanskom snagom i milošću pomogne njegovoj Zajednici, da je očuva od raspadanja, da je sačuva u vjeri, u ustrajnosti na putu ovog života. Sveti apostol Pavao piše o sebi: da osjeća u sebi dva zakona – zakon tijela koji ga vuče prema dolje i zakon duha koji ga vuče prema gore. Piše također da mu je dan žalac požude koji ga bode. Priznaje napokon da je samo Božjom pomoću postao i ostao ono što jest: „Milošću Božjom jesam što jesam.“

Milost Božja ili pomoć Božja je jedino sredstvo kojim se mi možemo očuvati od vječne propasti. Kako i gdje nam Bog šalje tu pomoć, to samo on zna. Ta Božja snaga djeluje u čovjeku koji je prihvatio i jača nas da neprijatelju đavlu i neprijatelju čovjeku koji nas navodi na grijeh možemo odlučno reći „NE“. Ta Božja snaga daje nam unutarnje snage da svojim unutarnjim željama ili požudama možemo reći „NE“. To je najteže. Najteže je pobijediti samoga sebe. Najteže se je suprotstaviti onom na što nas požude vuku ali svaki čovjek dobiva dosta Božje pomoći i dosta unutarnje snage da se grijehu može oduprijeti i othrvati. To nam je Isus izmolio od svog nebeskog Oca. Zato danas molimo: „Pomozi nam, Gospodine, u našim slabostima, jačaj nas protiv požuda i napasti da sretno stignemo k tebi u Nebo.“

Sveti Izidor, ratar

Pontifikat pape Grgura XV. bio je veoma kratak. Trajao je samo 2 godine i 5 mjeseci. A ipak je za Crkvu od velikog značenja jer je 12. ožujka 1622. održao svečanu kanonizaciju u kojoj je proglasio svetima velike reformatore XVI. stoljeća: Ignacija Lojolu, Franju Ksa­­­vera, Tereziju Avilsku, Filipa Nerija, a s njima zajedno i poniznoga špa­njol­skoga seljaka Izidora, koji je živio na prekretnici XI. u XII. stoljeće. Upo­z­naj­mo taj skromni lik, koji služi na čast seljačkom staležu kao njihov uzor i zaštitnik.

Isidor Labrador, kako ga nazivaju Španjolci, zaštitnik njihova glavnoga grada Madrida, rodio se negdje oko g. 1080. od skromnih i jednostavnih rodite­lja, koji ga dobro odgojiše u pravom kršćanskom duhu. Odraz toga duha bijahu razne kreposti u kojima se odlikovao. Nastavi čitati Sveti Izidor, ratar

„Ljubite jedni druge!“

U današnjem evanđelju slušamo Isusove riječi neizmjerne ljubavi prema nama, prema čovjeku: „Kao što mene ljubi Otac, tako i ja ljubim vas.“ Da je ljubav Boga Oca prema Sinu Božjemu neizmjerna – to nam je jasno, ali kad među Isusovim vjernicima gledamo slijepe, sakate, padavičare, robove, logoraše, ljude materijalne bijede, obespravljene, mučene, udarane potresima, poplavama, ratnim sukobima, gladne, žedne, gole, bolesne od najstrašnijih bolesti nekako nam se ove Isusove riječi o ljubavi čine više teoretske nego praktične. Nastavi čitati „Ljubite jedni druge!“

Smisao života je ljubav

Najmlađa učiteljice Crkve, sveta Terezija iz Lisieuxa, ili uobičajeno zvana sveta Mala Terezija, tražila je svo­je mjesto u Crkvi. Tražila je kako će na najdjelo­tvorniji način učiniti najviše za Boga i za ljude.

Odgovor na svoja traženja našla je u Svetom pismu. Čitala je Prvu Pavlovu poslanica Korinćanima 13, 1-8: »Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeo­ske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi il cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao-ništa sam! Ikad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljuba­vi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne tra­ži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vje­ruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.«

Tada je uzviknula: »O Isuse, moja Ljubavi! Moje zvanje je ljubav!« Kao da je rekla: sav smisao moga života je ljubav. Nastavi čitati Smisao života je ljubav