NEPRESTANA MOLITVA

Na inicijativu vjernika, u župi je pokrenuta 24-satna molitva, koja bi trajala do Uskrsa, a molitve bi se prikazivale na određene nakane za našu župu, Crkvu i svijetu općenito. Svi koji na sebe žele preuzeti dio te odgovornosti i uključiti se u tu molitvu, mogu se prijaviti Darinki Kovačića ili Dragici Plantak, od kojih ćete dobiti raspored za molitvu. Možete se i sami uključiti u molitvu u bilo koji sat u danu na ove nakane. Sve molitve pojedinoga dana se prikazuju na sljedeće nakane:

 

MOLITVENE NAKANE KROZ DANE U TJEDNU:

Ponedjeljak – za svetost obitelji naše župe

Utorak – za obraćenje grešnika iz naše župe

Srijeda – za mlade naše župe

Četvrtak – za bolene i umiruće naše župe

Petak – za misije i misionare

Subota – za svećenike iz naše župe i za nova duhovna zvanja iz naše župe

Nedjelja – zahvala za Božja dobročinstva

BOŽJA LOGIKA

Isus se pojavljuje u ovome svijetu kao Spasitelj i Obnovitelj ovoga svijeta. Isusova zadaća je obnova staroga i zlog svijeta. Njegovo propovijedanje je poziv svima nama na obnovu ovoga svijeta, preobražaj ovoga svijeta u novi Božji svijet u novo Božje kraljevstvo. Za novi svijet Isus postavlja novu logiku. Ta logika nije nikla u iskvarenoj i oslabljenoj ljudskoj naravi, nego je to Božja logika. Tu logiku je za nas postavio Isus kad nam je rekao: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. Bog je savršen, budite i vi takvi, to je nova logika koja vrijedi među sinovima Božjim i u Kraljevstvu Božjem. „Udari li te tko po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Ako se netko parniči s tobom za tvoju gornju haljinu, podaj mu i donju….

Ljubi neprijatelje i molio za progonitelje“. Ni Otac vaš nebeski ne pravi razlike između dobrih i zlih. Daje kišu pravednicima i nepravednicima, daje sunce i dobrima i zlima. Otac naš nebeski postupa baš tako kako je rekao Isus: On daje, on oprašta, ne mrzi, ne zavidi. Zato oni koji žele prihvatiti Kraljevstvo Božje, postati sinovi Božji, postati sinovi svjetla idu za svojim Ocem nebeskim, čine djela Božja, vladaju se po Božjoj logici. Pitaju se mnogi: Zašto ne smijem uzvratiti, zašto se ne smijem osvetiti, zašto ne smijem mrziti? Odgovor je samo jedan, ali ne u ljudskoj nego u Božjoj logici – jer takav je Otac vaš nebeski. Isus još nadodaje. „Neka vam djela budu takova da ljudi vide vaša djela i slave Oca vašeg nebeskog“. Nažalost često biva sasvim drugačije. To je naš problem – problem današnjih kršćana. Kršćanstvo ima mnogo heroja kojima se ponosi i koji bi svima nama trebali biti uzori. To su svi oni koji su ostavili logiku ovoga svijeta i slijedili logiku Oca svoga nebeskoga. Zato su im djela bila takova da ih čitav svijet vidi i slavi Oca našeg nebeskog. Neka i naša djela budu djela Božja, a ne samo ljudska.

DIVOVI

Nakon što je dvije godine taborovao u blizini gore Sinaj, narod Izraelski se je našao pred ulazom u Kanaan – od Boga obećanu zemlju. Bog im je rekao neka pošalju 12 izvidnika koji će procijeniti zemlju i ljude koji u njoj žive. Kada su izvidnici ugledali snagu Kanaanaca i veličinu njihovih gradova, desetorica od njih rekoše: „Ne možemo! “. Dvojica rekoše: „Možemo! “

U čemu je bila razlika?

Desetorica su uspoređivali snažne i velike ljude koje su vidjeli sa sobom i učinili su im se ogromni – poput divova. Dvojica – Kaleb i Jošua – uspoređivali su te iste divove s Bogom, i veličina divova se je smanjila.

„Gospodin je s nama“ rekoše oni. „Ne bojte ih se! “ (Br 14, 9)

Nevjera nam priječi nadvladati teškoće – neosvojive gradove i nepobjedive divove. Nevjera se brine o njima, razmišlja o njima i stvara ih većima nego što stvarno jesu.

Vjera, s druge strane, iako nikada ne umanjuje opasnosti i teškoće u bilo kojim okolnostima, otklanja svoj pogled od njih i upravlja ga prema Bogu i računa na njegovu nevidljivu prisutnost i moć.

Koji su vaši „divovi“?

Navika koje se niste u stanju osloboditi?
Napast kojoj se ne možete oduprijeti?
Težak brak? Kćerka ili sin ovisnici?

Ako usporedimo sebe sa svojim teškoćama mi ćemo uvijek biti nadvladani.

Vjera gleda dalje od naše snage i veličine problema.
Vjera gleda u veličinu vječno prisutnog i svemogućeg Boga.

Dragi moj Bože, kada me „divovi“ u mojem životu počnu nadvladavati strahom, pomozi mi vjerovati Tebi.

Kada strah zakuca na tvoja vrata, neka ih tvoja vjera otvori.

BOŽJI ZAKON U NAŠIM SRCIMA

Ono što čovjeka uzvisuje nad sva druga bića na zemlji jest razum i slobodna volja ili naprosto sloboda.

Sva druga bića na zemlji slijepo slušaju instinkt (prirodni nagon), a čovjek za svoj život, za sebe mora sam donijeti svoju odluku. Slobodan je i može birati. Može izabrati i sam protiv sebe. Ljudi su oduvijek osjećali moralni zakon u sebi koji je Bog usadio u ljudsku narav i on je tu u nama. Ali mi smo često u sukobu s njime. Mnogi bi htjeli taj moralni zakon protjerati iz sebe – osobito danas – kad se govori o krizi morala. Mnogi slobodnjaci htjeli bi biti toliko slobodni da ne bi htjeli biti odgovorni za svoje djela pa kažu: „Moral je privatna stvar i neka ga drži tko hoće“. Mnogi čak zahtijevaju da javna sredstva, kao npr. radio i televizija podgrijavaju njihov nemoral.

Što kaže Isus o slobodi i o moralnom zakonu, čitamo u današnjem Evanđelju. Isus Božjem zakonu daje svu težinu govoreći: „Nebo će i zemlja proći prije nego će ijedan potezić iz zakona nestati. Nisam došao ukinuti, nego usavršiti zakon Božji“.

Kakav stav prema Božjem zakonu treba zauzeti? I to Isus objašnjava: „Ako te oko sablažnjava, tj. ako je oko krivac protivljenju Božjem Zakonu, iskopaj ga. Jer ti je bolje jednooku ući Kraljevstvo Nebesko, nego s oba dva oka otići u oganj vječni. Ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je, jer ti je bolje s jednom rukom ući u Kraljevstvo Božje, nego s obje ruke otići u pakao. Kakav je naš stav prema Božjem zakonu? Je li je naš cilj konačna sreća u nebu ili nam je nešto drugo, zemaljski cilj našeg života?

Sve što je Bog čovjeku dao: razum i slobodu, zakon Božji, savjest; sve mu je to Bog dao da ga dovede do konačnog spasenja. Uzmimo ono što nam Bog daje za naše dobro i čvrsto se toga držimo.

SAVJET SV. FRANJE SALEŠKOG

Često se pričesti pobožna dušo, i što češće možeš, da budeš prisiljena u ovom Božanskom Sakramentu mirisati i blagovati ljepotu, dobrotu i samu čistoću, i tako postaneš sva lijepa, dobra i čista… Dvije vrsti ljudi moraju se često pričešćivati: savršeni i nesavršeni. Savršeni zato, da takvi ostanu, a nesavršeni da se usavrše. Jaki da ne oslabe, a slabi da ojačaju. Zdravi da ne obole, a bolesni da ozdrave. I ti, baš zato, jer si tako nesavršen, tako slab i bolestan trebaš da što češće primaš Onoga, koji je savršenstvo, jakost i zdravlje.”

LJUBI DRUGOGA KAO SEBE SAMOGA

Kad Isus kaže da ljubimo jedni duge „kao sebe“ On zapravo poziva i da sebe ljubimo. Naravno, ne sebično, čineći za sebe što god nam padne na pamet, nego upravo ono teže a za spasenje nužno; da se borimo protiv srca voljom uma kad osjećaji žele prevlast i kad nas odvode u činjenje zla sebi i drugome a time nas i od Boga odvajaju.

Ljubimo sebe jer bez te ljubavi ne možemo drugoga ljubiti. Ljubav uredna, ljubav koja želi spasenje svojoj duši, ta ljubav jedino je kadra ljubiti ispravno i druge i željeti im to isto spasenje, te uskraćivati ono što drugome šteti čak i kad on to traži i misli da je dobro za njega. . . i pružanje onog što možda po nagnuću srca i ne bismo pružali.

Želim nam svima da te dvije zapovijedi vršimo u Novoj godini svim srcem, svom dušom i svim umom svojim, kao što nam zapovjedi Onaj koji nas je volio najvećom ljubavi i koji želi da tu ljubav nasljedujemo: ljubav koja uključuje i križ i umiranje, ali i uskrsnuće za život vječni.
Želim nam svima da u sebi budemo nepodijeljeni, i u odnosima s drugima i Bogom. Kao što se razum i srce sastaju u duši, da se tako mi s bližnjima sastajemo u Bogu. I budemo s Njim i međusobno JEDNO.

SOL ZEMLJE I SVJETLOST SVIJETA

U naše vrijeme su dvije vizije budućnosti. Dva sasvim suprotna gledanja na budućnost svijeta. Neki našu civilizaciju zovu – civilizacija smrti. Znanstvenim metodama nastoje pokazati da na poslijetku ovoj zemlji prijeti smrt. Drugi su pak optimisti koji našu civilizaciju zovu civilizacijom života. Otvaraju se nečuvene mogućnosti, dostignuća ljudskog uma i srca, znanosti kao svemogućnosti kojom sva zla u svijetu mogu pobijediti kao što su siromaštvo, svemirske nedaće, bolesti kojoj se suprotstavlja napredna medicina. Ovim se mogućnostima hoće poboljšati sve strane ljudskog života od ekonomije do ekologije. Je li je naša budućnost svjetla ili tamna, je li našoj sadašnjosti bolje pristaje crno i pesimistično gledanje ili optimističko svjetlo gledanje; nije to baš lako odrediti. Jedno je sigurno. Isus izrijekom svojim učenicima, a i nama danas, daje jednu osobito važnu ulogu u svakom vremenu i u svakoj pa i našoj današnjoj civilizaciji. To je vrlo važna moralna zadaća zbog toga što indirektno utječe na sadašnjost i budućnost ljudskog roda. Ta moralna uloga jest u tome da usmjerimo ljudski duh prema dobru. Ta uloga jest u tome da odgojimo ljudsko srce da ne poželi zlo, nego da teži za dobrim. Nije naša vjernička uloga u svijetu da podižemo revolucije u borbi protiv zla. Nismo mi političari. Naša je uloga stajati kao čvrsti moralni stup, zapažen u ovom svijetu kao „grad na gori“. Naša je uloga biti dobar „začin“ ovom svijetu koji čuva svijet od pokvarenosti i daje dobar okus ovome svijetu. Moramo biti začin koji se sam ne može pokvariti kao „sol zemlje“. Nije lako biti moralni stup. Nije lako biti primjer pred očima čitavoga svijeta jer si tako izvrgnut svakoj kritici. Biti primjer znači biti kamen na putu o koji će se mnogi spotaknuti.

Konačnu ulogu Isus je dao svojim sljedbenicima kad im je rekao: „Neka vam djela budu takova, da ljudi videći vaša dobra djela počnu slaviti Oca vašega koji je na nebesima“.

SVJETLO SVIJETA

„Vi ste svjetlo svijeta! “ govori Isus svojim učenicima, a i nama. Važna je i njegova formulacija. Ne govori moralistički: „Vi biste trebali biti svjetlo svijeta! “nego ontološki: „Vi ste svjetlo svijeta! “ To znači da nam je po tajni sjedinjenja s njime u sakramentima kršćanske inicijacije darovao svoje svjetlo. Naša je svijeća u tom pogledu simbolički pripaljena na njegovoj uskrsnoj svijeći. Svjetlo se tako širi svijetom. Tako zahvaćeni bit ćemo sposobni činiti dobra djela, ali isto tako i drugima govoriti pozitivno. To je kao darivanje života. Primijetit ćemo u takvim razgovorima i u našim pozitivnim vrednovanjima kako su ljudi oko nas zapravo gladni takve korekcije gledanja i
razmišljanja. Svatko zapravo želi iz svoje tame čuti neko radosnije razmišljanje koje će ga prenijeti u svijet za kojim čezne. To čak i nije utopija. To je realnost na koju nas poziva Isus koji je u jednom času, kada je izgledalo da je tama zahvatila čitav svijet, kada je čak nestalo i dnevnog svjetla zbog iznenadne pomrčine u najdramatičnijem času svijeta, u času njegova raspeća uspio probiti tamu mržnje zrakom svjetla praštanja i ljubavi. S križa prašta. Srce mu je čisto za ljubav. Ta iskra ljubavi s križa rasplamsala se u svjetlo uskrsnuća. Ta iskra ljubavi i uskrsnuća postala je našom baštinom po sakramentima vjere. Nosimo je u sebi kao neuništivi dar koji čezne za vječnim svjetlom gdje tame više neće biti. Pozvani smo da je već sada dalje prenosimo mišlju, riječju i djelom. Kako bi bilo divno kada bismo bili sposobni u toj svojoj odgovornosti mijenjati lice zemlje. Širenje lijepih vijesti, prepričavanje dobrih primjera tome služi. Krajnje je potrebno da utječemo na to da se i u našim dnevnim listovima pojavljuju i stranice s „bijelom kronikom“, a ne samo s „crnom kronikom“. Nažalost, još uvijek je previše prisutna i tražena „crna kronika“. Neka ova nova, bijela, svijetla kronika našega grada, našega naroda, naše domovine i naše svakodnevice preplavi naše novine, naše dnevnike, naše medije, ali i ono što je najkonkretnije, naše razgovore. Bit će tada u nama i oko nas više svijetla. U takvoj službi dobra zaista ćemo biti ono na što nas Isus poziva: svjetlo svijeta!     fra Zvjezdan Linić

NEBESKO I ZEMALJSKO

U današnjem Sv. Evanđelju Isus iznosi svoj socijalni program.

Prvo pravilo Isusovog programa jest da svaki dobije plaću prema zasluzi, prema svojim djelima. Dobro za dobro, a zlo za zlo i nitko bez plaće ne smije ostati. Iz današnjeg Evanđelja vidimo za koje se Bog zauzima. Bog je na strani onih kojima je nepravda učinjena i nisu primili plaću za dobro koje su učinili. Bog je na strani onih, koji svoju pravdu ne mogu istjerati, kojima je oduzeta i plaća i pravda. To je ono mnoštvo ljudi koji su obespravljeni, a ne uzimaju pravdu u svoje ruke, nego puštaju da Bog konačno presudi i izvede pravdu.

Takove Isus nabraja gledajući ih kroz svu prošlost i svu budućnost.

1. Siromašni duhom. Njihova plaća je Kraljevstvo Nebesko.

2. Žalosni. Njihova je plaća trajna i konačna utjeha.

3. Krotki. Njihova je plaća kojom će baštiniti zemlju.

4. Gladni i žedni pravde. Oni će se za plaću nasititi.

5. Milosrdni. Oni će za svoju plaću zadobiti milosrđe.

6. Mirotvorci. Oni će za plaću postati sinovi Božji.

7. Progonjeni zbog pravednoasti. Oni će za plaću biti opravdani.

8. Pogrđeni, prognani, oklevetani zbog Isusa. Njihova je plaća velika ali ne na zemlji nego na nebesima gdje vlada Božja pravda.

Božji socijalni program je plaća po zaslugama. To nam zorno govori ova priča o bogatašu i prosjaku Lazaru. Abraham se okreće bogatašu i kaže mu da je svoju plaća primio. Sve ono što si želio. Lazar pak, on je primio samo nepravdu i zlo koje si mu i ti učinio. Sve se je okrenulo po Božjoj pravdi. Ti se sada mučiš, a on je sada blažen. Ništa se više ne može izmijeniti. Današnje Evanđelje nas zato treba zapitati: „Kakvu plaću mi, draga braćo, možemo očekivati?” Valjda to što smo zaslužili. Još nije kasno započeti raditi za nebesku plaću.

PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

Četrdeset dana nakon Božića, Crkva slavi blagdan prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu. Ovaj je blagdan dio Božićnog ciklusa, a slavio se u Jeruzalemu već 386. godine. U Carigradu je u 6. st. ovaj blagdan uveden pod imenom Hipapante (Susret), a u 7 st. u Rimu pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U slijedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenja Blažene Djevice Marije. Nastavi čitati PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

POĐI ZA MNOM!

Opisuje evanđelista kako je Isus stajao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: „Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi“. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: „Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim“. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv?

Svaki čovjek koji planira ili organizira neki pokret ili neku političku stranku ili revoluciju obećava svim svojim sljedbenicima ili istomišljenicima neki dobar položaj, čast, neki dobitak koji ih čeka nakon sretno završenog njihovog pothvata. Isusov poziv upućen apostolima bio je sasvim drugačiji. Isus im je samo naznačio posao: „Učinit ću vas ribarima ljudi“. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: „Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti“. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Naprotiv.

Mi smo Isusovi učenici, sljedbenici u današnjem vremenu i na prostoru gdje živimo. Znamo da nam kršćanstvo ne može donijeti neku korist, neki položaj u ovom svijetu. Kršćanstvo i svaki od nas kršćana ima u svijetu jednu časnu službu svjedočanstva za Isusa, svjedočanstva za duhovne vrednote kao što je mir, sloga, sloboda, ljubav i praštanje. To je svjedočenje za bolji svijet za pravedniji svijet. Kršćanstvo ne svjedoči neku znanost. To čine učenjaci. Kršćani samo propagiraju i bore se za bolji svijet koji se najprije ostvaruje u srcima ljudi a onda tek na ulicama ovoga svijeta. Mi kršćani, učenici Isusovi, primili smo poziv svjedoka boljeg svijeta pa nastojmo to svjedočanstvo ostvariti, ne toliko riječima koliko svojim djelima i životom.

RIBARI LJUDI

Boga je nemoguće otkriti ili pronaći mimo čovjeka. Zato Isus stvara i oblikuje ribare ljudi. Traženje Boga mora ići preko čovjeka i Boga ćemo pronaći samo na toj razini. Nemoguće je pronaći prave životne odgovore unutar ovoga svijeta. Strah, smrt, patnja, životni problemi: Čovjek se s njima svakodnevno susreće i nemoguće je na njih odgovoriti unutar granica ovozemnosti. Zato nam Isus svojim rođenjem, životom, patnjom, križem, drvetom, smrću i uskrsnućem odnosi strah pred životom, pokazuje put otkupljenja i uzima ljude u svoju školu da bi ih naučio kako je Bogu najveća dragocjenost i najslabija točka ovaj stvoreni čovjek, koji bez Boga ne može, a od Boga neprestano bježi. Uloviti ga, spasiti ga, to je zadaća apostola i misionara.

OBRATITE SE!

Poziv na obraćenje je zahtjevan. Obraćenje zahtijeva cijeloga čovjeka, zahtijeva promjenu njegova života. To je čovjekov povratak Bogu, to je povratak smislu svoga života, povratak onoga koji je odlutao ponovno u kuću Očevu. Polovično kršćanstvo ničemu ne vrijedi.

«Hajdete za mnom! », reče Isus pozvanim učenicima. A oni spremno pođoše. Taj će njihov hod završiti onda kada svi svojom krvlju posvjedoče ono što će u ime Isusovo naučavati. Nastavi čitati OBRATITE SE!

JAGANJAC BOŽJI

Započelo je liturgijsko „vrijeme kroz godine”. U tom vremenu čitanja Svetog Pisma vode nas kroz Isusovo propovijedanje, kroz njegovo djelovanje i kroz njegova čudesa. Slušat ćemo ga i gledati. slušati što govori i gledati što čini. Kao njegovi učenici učit ćemo od njega živjeti tako da nas naš život dovede k Isusu, a Isus će nas dovesti svome nebeskom Ocu. No, da bismo se mogli odlučiti za taj put s Isusom, moramo zaista biti čvrsto osvjedočeni da je On pravi Utjelovljeni Bog i pravi čovjek.

Danas u Evanđelju slušamo svjedočanstvo o Isusu. Počnimo od Evanđelja. Tu promatramo Ivana koji stoji uz rijeku Jordan i krsti vodom sve one koji su odlučili promijeniti život. Pridružio im se i Isus. I njega je Ivan polio vodom. Gledajmo ga u svojem razmišljanju kako izlazi iz vode a Ivan pred svim nazočnima glasno i jasno govori: „Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji odnosi grijeh svijeta. On je bio prije mene. Promatrao sam Duha kako silazi na njega. Zato će vas On krstiti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i to vama svjedočim; On je Sin Božji“. Ljepšeg svjedočanstva o Isusu nitko nije mogao izreći. I sveti Pavao u drugom čitanju sebi priznaje da je apostol i svjedok za Isusa. On naviješta Isusa narodima. On je prvi misionar. Danas se to svjedočenje nastavlja u Isusovoj Crkvi, nastavlja se njegovo djelo spasenja. Crkva i danas daje jasno svjedočanstvo, svjedočanstvo dobrote, praštanja i ljubavi u našem vremenu.

Vrijedno je razmisliti o našoj vjeri. Koliko nam koristi ili pak ne koristi? Saznat ćemo to po tome da li je koristimo ili smo je objesili negdje u zakutak našega života i uzimamo je samo u časovima kad mislimo da bi nam koristila. Ako je budemo upotrebljavali, bit će nam korisna i bit ćemo svjedoci za Isusa jednako kao i Sveti Ivan Krstitelj.

ISUS – JAGANJAC BOŽJI

Jeste li se ikad zapitali zašto Isusa zovemo Jaganjcem? U misnom slavlju, pred obred Pričesti, zazivamo: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se! “ I dodajemo: „Daruj nam mir! “

Isusa je tim pojmom označio Ivan Krstitelj. Kada ga je vidio, uskliknuo je: „Evo Jaganjca Božjega“ (Iv 1, 35) i „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta“ (Iv 1, 29). Taj biblijski tekst preuzet je u misni obrazac. Isusov Preteča, koji stoji kao poveznica Staroga i Novog zavjeta nije slučajno izgovorio te riječi. U proročkim tekstovima Starog zavjeta čitamo o Sluzi Jahvinom kojega progone, krotak je kao janje što ga vode na klanje: „K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svojih“ (Iz 53, 7). U Isusovoj muci vidimo upravo to, Slugu Jahvinog koji stoji pred članovima Sinedrija i pred Pilatom. Nastavi čitati ISUS – JAGANJAC BOŽJI

NOVA GODINA

Pripovijeda jedna priča o mladiću koji je u svemu bio vrlo dobar, ali je imao jednu veliku životnu manu. Bio je veoma nadaren, sposoban, zdrav, lijep ali neodlučan. Uvijek ga je hvatao strah. Kad je trebao krenuti na školovanje mučila ga sumnja je li je izabrao pravu školu? Kad si je našao djevojku mučila ga je sumnja je li je to djevojka za njega, je li je našao pravu djevojku. U svaku svoju odluku i svaki svoj korak on je sumnjao i teško se odlučivao. Onda mu se nešto dogodilo u životu što mu je promijenilo život. Jedne kišne noći vraćao se kući. Na jednom križanju se sasvim izgubio. Ne zna kuda krenuti lijevo, desno ili ravno. Nastavi čitati NOVA GODINA

MOLITVA KRUNICE BEZ PRESTANAKA

Na inicijativu vjernika, želi se u župi pokrenuti 24-satna molitva krunice, koja bi započela u vrijeme kroz godinu tj. od ponedjeljka 9. 1. 2017. i trajala bi do Cvjetnice, a molitve bi se prikazivale na određene nakane u našoj župi i Crkvi i svijetu općenito. Svi koji na sebe žele preuzeti dio te odgovornosti i uključiti se u tu molitvu, mogu se prijaviti Darinki Kovačić ili Dragici Plantak, a raspored molitelja će se načiniti u četvrtak 5. 1. 2017. iza večernje mise. Molim one koji su se već prijavili ili se žele prijaviti, neka dođu u četvrtak na misu i sastanak.

BOGOJAVLJENJE

Današnji blagdan govori nam o mudracima koji su tražili istinu. Istinu o Utjelovljenome i rođenome Sinu Božjemu. Došli su, kako sveto Evanđelje kaže, s istoka tražeći Novorođenoga Kralja. Što ih je vuklo na tako dalek i opasan put? Samo neutaživa želja da otkriju istinu o Bogu i da ga susretnu u obličju čovjeka. Ta im je želja postala zvijezda vodilja koja je išla pred njima i koju su slijedili. Jesu li je našli? Sveto Pismo govori kako im je Bog čudesnom zvijezdom pokazivao put i doveo ih do Isusa. I mi kršćani imamo pred sobom zvijezdu koja je naša vjera, koja nam svijetli istinom koju nam sam Bog daje po svome Sinu Isusu Kristu, da nas po istinitom putu vodi prema onoj vječnoj istini – Bogu koji je jedini cilj i jedina sreća za čovjeka. Slijedimo u vjeri tu istinu kao i sveta tri Kralja, mudraci s istoka. Taj put će nas sigurno dovesti do Boga kome ćemo se u istini kroz svu vječnost klanjati i služiti mu. Molimo da i nas obasja njegova svjetlost i milost te mognemo shvatiti očima vjere koliko je važna Božja prisutnost među nama i koliko je važno da nas On vodi kroz ovaj zemaljski život, kroz sve nevolje i opasnosti svijeta, i da nas konačno dovede k sebi u život vječni.