Što mi je činiti?

Da bi čovjek bio sretan potrebno je da ima jedno važno svojstvo – to se zove mudrost. To nije znanje iz škole. Mudrost života se ne može naći u knjigama. Ona je Božji dar čovjeku da od mnoštva može birati po svojoj slobodi i izabrati baš ono što je pravo i za njegovu dugovječnu sreću potrebno. Zato – kad se o mudrosti govori onda se ne gledaju škole nego nešto sasvim drugo. Zato za nekoga kažemo: „Ovo je mudra baka, ovo je mudar seljak, ovo je mudra žena, ovo je mudar otac obitelji, itd.“ Govorimo i o velikim ljudima i kažemo napr.“ovo je mudar političar, ovo je mudar profesor, ovo je mudar liječnik itd.“ Očito da je mudrost svojstvo čovjeka kojim se čovjek snalazi u mnoštvu. Mudar čovjek odvaguje i bira – kažu da mudar muškarac bira po razumu a mudra žena po srcu i ako su oboje mudri, dobro će odabrati.

Današnje Evanđelje govori o jednom izboru. Bio je to bogat mladić koji je spoznao što je bolje, koji je stvarno želio dobro. Zato je postavio Isusu pitanje: „Što mi valja činiti da dobijem vječni život?“ Nastavi čitati Što mi je činiti?

Možemo li nadomjestiti Boga?

Ljudi su iskusili u Isusu Boga koji ima ime, koji ima divan pogled, neponovljivu riječ, jedincatu toplu dušu, ljubav kojom privlači ljude jače od svih zemaljskih sila, ljubav – snagu – jaču od smrti. Nitko ne može zamijeniti osobu koja nas voli, makar ih bilo više koji su nam dragi. Ljubav je božanski osobna i neponovljiva u svakom čovjeku. Nije istina da se nekoga dragog može nadoknaditi i da ga netko može zamijeniti u našem životu. Baš kao što nas Bog voli i ne odustaje od napora da nas spasi ne prihvaćajući tržišnu logiku: «ako nećeš ti, hoće drugi». Nema u ljubavi istinske i prave kompenzacije. Oči koje nas s ljubavlju gledaju, neponovljive su. Riječi koje nas hrabre iz srca ljubljene osobe imaju neponovljivu snagu. Ljubav koja nas podiže po dragoj osobi ima jedinstven plod. Dio nas koji je satkan od ljubavi jedne osobe postoji samo od nje. I nitko ga ne bi mogao tako oblikovati. A što ako je glavni dio naše osobe satkan od ljubavi jedne osobe, a nju pokušamo odbaciti? Ili smo je olako zamijenili? Što ako je to Bog od koga smo sazdani? Što ili tko može zamijeniti Boga? Tko je kao Bog?

Zašto je Bog želio imati majku?

Bog je, držim, mislio da bi bilo užasno teško proživjeti ljudski život, a nemati iskustvo djeteta, ne imati nekoga tako dragocjenog kao što je majka. Bilo bi ljudski nemoguće preživjeti zemlju, osobito križni put, Golgotu, bez neponovljive ljubavi, oslonca i podrške koju jedinstveno može pružiti majka. Bog je time potvrdio da je dobro biti nošen u krilu majke, dobro je biti rođen, krhak, a zaštićen na grudima majke. Tim izborom Bog je na najsjajniji način potvrdio vrijednost majčinstva. Kao da je opet, kao u praiskonu, uskliknuo: «Dobro je biti čovjek, dobro je biti majka!»

Poziv novim ministrantima/cama!

Svi koji žele postati novi ministranti ili ministrantice naše župe, bilo kojeg uzrasta, bilo u Sračincu, Hrašćici ili Svibovcu, neka se iduće nedjelje poslije misa prijave u sakristiji kod svećenika, kako bi se dogovorili o daljnjim koracima do svečanog pristupa velikoj ministrantskoj zajednici naše župe.

Jedna duša i jedno tijelo

Čovjek je od Boga pozvan da ovaj stvoreni svijet upozna, zagospodari njime, da uspostavi pravi i pravilni odnos prema stvarima, prema svakoj stvari. prema prirodi, prema svojoj okolici. Čovjek je sposoban to učiniti ako se pravilno služi razumom. Najvažniji je, međutim, i najodgovorniji odnos što ga čovjek mora upoznati i uspostaviti prema drugom čovjeku. To je na slikoviti način prikazano u Knjizi postanka, kad Bog čovjeku stvara ženu za koju i sam čovjek priznaje potpunu jednakost. To je izrečeno riječima: „Kost od mojih kosti i meso od mesa mojega“ – to znači potpunu jednakost.

Odnos čovjeka prema ženi Bog je posebno uredio zato što su Stvoriteljeve namjere da čovjek bude sretan u mnoštvu i jedinstvu.“Njih dvoje bit će jedno tijelo.“ Njih dvoje, kaže Bog, tvorit će i jedinstvo koje će ponovno rezultirati mnoštvom.

Kad čovjek radi protiv svoje sreće? Uvijek i svaki put kad remeti odnose prema stvarima svijeta, i kad remeti odnose među ljudima. Isus na poseban način tumači i onaj najvažniji i za sreću čovjekovu najodgovorniji odnos muža i žene i svako samovoljno diranje u Stvoriteljeve namjere proglašava zlom i grijehom jer je to suprotno ljudskoj sreći. Najstrože je Bog zabranio čovjeku dirati i mijenjati osnovne namjere Stvoritelja sa prirodom i čovjekom. Nastavi čitati Jedna duša i jedno tijelo

Po čemu se prepoznajemo?

Nekad je čovjek bio rođen u istom mjestu gdje je cijeli život radio i u njemu i umro. Radijus njegova kretanja bio je koji kilometar od obiteljskog doma.

Teško je i modernom čovjeku mijenjati životni prostor. Teško se od njega rastajati jer u svakom metru makar i sivog asfalta jesu njegove stope. I u najružnijoj panorami utisnut je čovjekov pogled. Sve što se gleda svakog dana, po čemu se hoda svaki dan, utiskuje se u čovjeka. Postaje dio zavičaja duše. Oblikuje naše biće jer ulazi u nas baš kao što mi ulazimo u te prostore. Neprimjetno, ali sigurno mijenja nas. A tek ljudi oko nas! Oni su kao zrake sunca. I kad zatvorimo oči, one nas okružuju i prožimaju. Miluju ili prže, ali duboko ostavljaju tragove. Iznad svega čovjek djeluje na čovjeka. Jer je čovjek biće koje je oblikovano iz ljudskih skuta i u ljudskom ambijentu postalo sve što jest. Nastavi čitati Po čemu se prepoznajemo?

Biti Kristov

Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanje, makar su skoro već dvije tisuće godina iza nas. Osobitost kršćanstva jest u Duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog Duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod prosuđuje Božjom pravdom. Proročki narod živi po Božjoj istini. Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu. Nastavi čitati Biti Kristov

Đakonsko ređenje

U subotu, 6. listopada 2018. u 10 sati u varaždinskoj katedrali biti će sveta misa pod kojom će za đakona biti zaređen naš bogoslov Dario Levanić. Pozivam sve župljane da dođu na misu ređenja i tako uzveličaju ovaj važni i radosni događaj za našu župu i biskupiju.

Sveti anđeli čuvari

Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka« – piše o njima sv. Ivan Damašćanin. »Svjetlo bez početka« sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svijetlo je duhov­no, ne­besko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga Pisma.

Sveti anđeli čuvari su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama lju­di­ma. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj du­ši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran ži­votni prijatelj.

 

Molitva anđelu čuvaru

Moj Sveti Anđele Čuvaru, Tebe mi je Gospodin Bog dao za pratitelja kroz čitav moj život. Spasi me za vječnost i izvrši na meni svoju dužnost koju Ti je dala Božja ljubav: potresi me u mojoj ravnodušnosti, vuci me u mojoj slabosti, skreni me sa moga krivoga puta, otvori mi oči za Boga i za Križ, zatvori mi uši za sve zamamnosti zloga neprijatelja.
Bdij nada mnom kad spavam I učini da jednom budem s tobom u nebeskoj radosti.
Amen.

Duhovnost svete Male Terezije

Bog je Ljubav. Put koji vodi k Ljubavi je Krist, a započinje na križu. Isus Krist je utjelovljena Božja Ljubav, koja dolazi tražiti »izgubljene ovce« i ponovo ih vratiti u »svoje stado«; spasiti ih da zauvijek ne zalutaju u tamu. Spašava ih mučeničkom smrću na križu, ljubeći ih. Ljubav je to od koje zastaje dah. Kako je uopće moguće ne povjerovati joj? Bog nas je ljubio prvi i, premda nam je ostavio zapovijed ljubavi, to ustvari više i nije zapovijed u pravom smislu riječi. Kako odgovoriti na ljubav, nego ljubavlju? Zar ćemo mrziti Onoga tko je svoj život dao da bismo živjeli? Križ i danas nekima smeta i najradije bi da ga nigdje ne vide. Htjeli bi da ga mogu izbrisati, zaboraviti. Zašto? Križ nije sablazan, niti je sredstvo za zastrašivanje. Križ je i simbol i mjesto Božje Ljubavi darovane za čovjeka. Vjernike križ dira u srce. Podsjeća ih na Krista i na zapovijed ljubavi, a ni Krist, ni ljubav ne mogu se izbrisati. Tko je upoznao Ljubav, tko Bogu daje mjesta u svome srcu, ne može mrziti svoje bližnje. Križ smeta onima koji iskorištavaju svoje bližnje za zgrtanje zemaljskog blaga: slave, ugleda, položaja, novca – bez ljubavi. Gdje je ljubav suvišna, suvišan je i križ.

Budi velik u služenju

Ljudi se najradije priklanjaju i žele stajati uz one jake, prve, moćne, bogate, učene i slavne ljude svijeta. I među Isusovim učenicima dolazi do prepirke. I oni su samo ljudi koji se nadmeću. Kad su se vraćali s brda Tabor gdje im je Isus pokazao svoju slavu u preobraženju i uz njega Mojsija i Iliju počeli su se među sobom prepirati tko je među njima najveći, tj. prvi do Isusa. No, Isus ih je na zoran način poučio. Najprije je jasno rekao o sebi: „Sin Čovječji predaje se u ruke nepravednih i jakih, koji će ga ubiti.“ Govori: „Nisam došao da mi služe nego da ja služim drugima.“ Zatim uzima dijete i stavlja ga pred njih kao primjer i kaže: „Budite kao ovo dijete, tj. maleni, ponizni, a vaše nadmetanje neka bude u tome koliko ćete više služiti jedni drugima.“ Nastavi čitati Budi velik u služenju

Molitve sv. Mihaelu ark.

Svemogući i vječni Bože, koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao zaštitnika župe i najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen Nastavi čitati Molitve sv. Mihaelu ark.

Što možemo naučiti od sv. Mihaela ark

Gledajući sv. Mihaela ark. i mi možemo naučiti:

1. Nitko nije kao Bog. Samo se Bogu klanjaj i Njemu jedinom služi.

2. Koliko god tvoji problemi bili veliki, shvati da je Bog veći od njih.

3. Kakva god bila tvoja bolest, Bog je onaj koji iscjeljuje i liječi.

4. Svatko je od nas poslan da u ovom svijetu bude glasnik s porukom: Bog te voli.

5. Neka tvoja krila, budu krila ljubavi i dobrote. Nastavi čitati Što možemo naučiti od sv. Mihaela ark

Križ naš svagdanji

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 8, 35

Isus je došao na svijet među nas da nam donese spasenje. Išao je od sela do sela i od grada do grada i propovijedao spasenje. Mnoštvo je ljudi pa i sami Isusovi apostoli pomislili da ne će više na zemlji biti patnje ni boli. Ta, vidjeli su Isusa kako liječi bolesnike, kako oživljuje mrtve, kako čudesno hrani pet tisuća ljudi umnoživši kruh, kako izgoni nečiste duhove iz opsjednutih. Vidjeli su kako je vodu pretvorio u vino, kako je smirio valove i vjetar na moru. Vidjeli su da on može sve što god hoće pa su pomišljali da će sada na zemlji nastati raj.

No, ostali su razočarani. Kad je jednom Isus počeo i njima govoriti: “Sin čovječji će biti uhvaćen, popljuvan, ponižen, mučem i ubijen ali treći dan će uskrsnuti.“ Nastavi čitati Križ naš svagdanji

Tko je Bog?

Kakva je moja ideja, moje iskustvo, moj doživljaj Boga?

Svatko ima neki doživljaj, neko iskustvo Boga. I ono je od bitne važnosti za naš duhovni život, našu upućenost prema Bogu. Što je to iskustvo, jasnije i snažnije, više nas oslobađa od navezanosti na stvorenja, više nas povezuje s Bogom. Osnovno iskustvo imamo kad smo uvjereni da negdje Nešto postoji. Najviše, apsolutno iskustvo imaju blaženi uronjeni u Boga.

Što je naše iskustvo jače, mi se brže približavamo Bogu.

Sveto Pismo oslikava nam Boga kao ljubav oca prema sinu, majke prema djetetu, zaručnika prema zaručnici, muža prema ženi, prijatelja prema prijatelju.

Isus nam dokazuje da Otac ljubi sve ljude, da nikoga ne isključuje. Kao Dobri pastir Bog traži one koji su odbjeglu ili zalutali i raduje im se. Kao žena uporno traži mene – izgubljenu drahmu. Kao Otac koji iščekuje i dočekuje mlađeg sina koji ga je napustio, grli ga u ljubavi i vraća mu izgubljeno dostojanstvo. Ljubav Božja prema nama tako je velika da za nas daje svoga vlastitog ljubljenog Sina. Nastavi čitati Tko je Bog?

Sveti Matej, apostol i evanđelist

21. rujna slavimo svetog Mateja, jedinog Isusovog učenika, uz Ivana, koji je i apostol i evanđelist. Prema Evanđeljima sin Alfejev, zvan i Levi, Galilejac, carinik iz Kafarnauma, ugostio je u svojoj kući Isusa i nakon tog susreta pridružio se njegovim apostolima. Svoje nasljedovanje Isusa i radost zbog pronađenog Mesije Izraelova Matej je iskazao spremnošću i radošću, kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv. Potvrdio je to svojom velikodušnošću jer je ostavio sve, priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje te svojom poniznošću, jer sebe naziva „carinikom” i „grješnikom”. Nastavi čitati Sveti Matej, apostol i evanđelist

Effata

U Svetom Evanđelju evanđelista Marko opisuje Isusovo čudo ozdravljenja jednog gluhonijemog čovjeka. Njegovih ušiju i ustiju Isus se samo dotaknuo i zapovjedio: „Effata!“ tj.“Otvori se!“ Kad su uši otvorene čovjek čuje. Kad su usta otvorena može govoriti. Sličan obred ovom Isusovom izlječenju napravio je krstitelj na nama. Dotaknuo se naših ustiju i ušiju i rekao iste Isusove riječi: „Otvori se.“ Taj nas obred podsjeća na Isusovo čudo i svaki kršten čovjek je izliječeni gluhonijemi mucavac koga Isus svojim milosnim darom liječi i osposobljuje da može čuti Božju riječ i vidjeti Božja djela te onda svoju vjeru ustima javno razglašavati. Nastavi čitati Effata

Isus: „Pouzdaj se u mene!”

Za sve one koji su slomljeni, u tjeskobi, u žalosti, velikim nevoljama života iz kojih ne vide izlaz.

Stani, smiri se i čuj što ti Isus govori; Zašto si tako zabrinut? Prepusti sve brige meni i sve će biti dobro. Kad se potpuno predaš meni sve će se riješit prema mome planu. Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove. Zatvori oči i reci pouzdano: „Isuse u tebe se pouzdajem.“ Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa. Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvojem životu. Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke. Nastavi čitati Isus: „Pouzdaj se u mene!”

Uzvišenje Svetog Križa

Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji. Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.