Krštenje Gospodnje

Danas nas evanđelje odvodi na rijeku Jordan. Tu je Bog najprije po proroku Ivanu Krstitelju najavio dolazak Božjega Sina, Spasitelja: „Jakoga koji će krstiti Duhom Svetim.“ Otac ga je tu prokazao i potpuno razotkrio, označio ga je poslavši na njega Duha Svetoga i posvjedočivši za njega glasom s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu mi sva milina. Njega slušajte!“ Tako je Bog učvrstio u ljudskom rodu Isusa Krista kao jedinoga od Boga poslanoga, od Ivana označenog od Boga potvrđenog i od Duha Svetoga pomazanoga davaoca božanskoga života.

K njemu Bog poziva narode, sva plemena i sve ljude. Poziva ih da pristupe tom trsu. Tajna Božića, tajna utjelovljenja i rođenja Sina Božjega zahvaća sve ljude u tajni krsta. Krst je taj čin gdje se ovo ljudsko ucjepljuje na ono božansko. Ljudska mladica ili loza pripaja se krštenjem za Krista trsa. Isus je sam za se rekao: „Ja sam trs, a vi loze.“ On je onaj koji po krštenju svoga božanskoga života šalje u mladice, u loze. Sveti Pavao, najveći mislilac kršćanstva, taj je misterij ili tajnu krsta izrekao ovim riječima: „Živim ja, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ Sama riječ „krstiti“ u našem jeziku ne vuče značenje od grčke riječi. Sveto Pismo spominje riječ „baptizein“, ili latinski „baptizare“, što znači uroniti. Naša riječ krstiti više označuje posljedicu uranjanje u Krista. Čovjek koji se uroni u Krista, on izranja iz krsta kao novi Krist, kao Krist iz groba, kao novo stvorenje. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje

Sakrament krštenja

Krštenje je prvi, osnovni, temeljni sakrament Crkve. Krist ga je ponudio svima da imaju život vječni. Krštenje je sakrament vjere. Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život. Sakrament krštenja dao nam je Isus Krist, da nas po njemu posveti i uključi u svoju Crkvu. Rekao je: «Idite i učinite mojim učenicima sve narode! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! » (Mt 28, 19).

Po sakramentu krštenja od nebeskog Oca primamo Duha posinjenja i ubrajamo se u djecu Božju. Isus nas u svojoj Krvi po sakramentu krštenja pere od grijeha – istočnog i osobnih. Krštenjem čovjek postaje novo stvorenje, nanovo rođeno iz vode i Duha Svetog te se po njemu ugrađujemo u kraljevsko svećeništvo i postajemo narod Bogu stečen.

Po krštenju smo za Boga vezani – postajemo njegova draga svojina. Ovaj sakrament je početak životnog hoda čovjeka prema vječnom sjedinjenju s Bogom u ljubavi, u nebu. Krštenje je temelj i vrata ostalim sakramentima i milostima koje nam oni dijele. Nastavi čitati Sakrament krštenja

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

Kaže nam Sveto Pismo: Stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih da njih dvoje bude jedno.

U stvaranju svijeta Bog je za sreću čovjekovu morao stvoriti obitelj. To je kolijevka gdje se rađa čovjekova sreća, čovjekova sigurnost i čovjekova budućnost. Da je igdje drugdje mogao čovjek biti sretniji od obitelji, zasigurno bi ga Bog tamo smjestio. Bog nije našao nigdje drugdje veće sreće za čovjeka od obitelji pa ga je smjestio u obitelj.

Obitelj je Bog stvorio kao vjernu sliku svoga unutarnjeg trojstvenog života kao Oca Sina i Duha Svetoga. Obitelj koja je zasnovana po Božjoj volji jest slika Presvetog Trojstva. U Presvetom Trojstvu Bog savršeno i vječno živi. Tako i čovjek u obitelji može sretno živjeti.

Bog i za svoga Jedinorođenoga Sina traži jednu ljudsku obitelj. Pronalazi mu Mariju za majku, odabire Josipa za muža i glavu obitelji i šalje Isusa za dijete u tu Nazaretsku obitelj. Nastavi čitati Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

Nova Godina

Pripovijeda jedna pobožna priča. Pred vratima Nove Godine stao je anđeo i nikoga nije puštao kroz vrata dok nije izrazio svoju želju. Ljudi su k njemu dolazili u dugačkoj procesiji. Išla su djeca, išli su mladići, išle su djevojke, išli su muževi, išle su žene, išli su starci i starice, išli su bogataši u sjajnim odijelima, išli su siromasi u dronjcima, išli su jaki i zdravi, išli su bolesni i slabi, dolazili su i u skupim automobilima, dolazili su i u kolicima, dolazili su pješice, dolazili su na štakama, dolazili su učenjaci, dolazili su neznalice i svaki je sa sobom nosio svoju želju. Željeli su svašta. Svaki je želio nešto. Neki su dugo nabrajali, a drugi su kratko, jednom riječju izrazili svoju želju. Jedni su s ozbiljnošću iznosili svoje želje, drugi sa smijehom. Jedni su tiho jecali, drugi su grčevito plakali. Došavši pred anđela, anđeo je svakome pokazao po jedna vrata na koja je morao ući. Iza tih vrata bile su stepenice koje su vodile do njihovih želja. Nastavi čitati Nova Godina

Božićna čestitka

Dragi župljani i svi ljudi dobre volje!

Vama, vašim obiteljima i prijateljima, čestitamo i želimo:
neka vam Isusova rođenje
udijeli zdravlje i radost.
Neka vam u srce donese mir,
da spoznate veličinu svoga dostojanstva
koju nam otkriva Isusovo rođenje!
Neka Vam je blagoslovljeno Isusovo Rođenje – Božić!

Žele vam župnik, župni vikar i svi župni suradnici

Donositelji radosti!

Danas u svetom Evanđelju čitamo kako Blažena Djevica Marija donosi sreću svojoj rodici Elizabeti i dijete Ivan zaigrao je od radosti u utrobi svoje majke zbog blizine Isusa Krista.

Približuju se radosni božićni blagdani koje mi kršćani proslavljamo posebnom radošću. Vjera nas odvodi pred sam događaj Božića što odzvanja osobitom radošću što smo je vjerom prihvatili. Običaj da si čestitamo Božić, to jest da podijelimo jedni drugima radost i stisnemo ruku u ruku kao da se susrećemo i jedan drugome otkrivamo tajnu vjere.

Božićni događaj bi se trebao u nama dogoditi kao stvarnost a ne samo kao sjećanje na povijest i povijesni događaj. Neka sada taj događaj radosti ne ostane samo u nama nego ga moramo odnijeti drugim ljudima, najprije svojoj rodbini, znancima i prijateljima, a onda svim ljudima. Nastavi čitati Donositelji radosti!

Božić – dijete nam je darovano!

Isus je često upozoravao svoje učenike da neće ući u Kraljevstvo nebesko ako ne budu kao djeca. Nipošto on pritom ne misli na djetinjasto ponašanje, već na onaj istinski osjećaj što nas uvijek kod djece zadivljuje, a to je jednostavnost, potpuno povjerenje, privrženost, svijest da ne mogu sami sebe ni opremiti, ni cipele svezati, da sami ne mogu opstati. Božić nam jasno govori kako je Bog htio postati djetetom. Bog je postao „Božić“, malen, nejak, upućen na druge, bespomoćan i zato je u rukama svoje majke. Ne zanemarimo istinu svoga života kako uvijek, ne samo u djetinjstvu, trebamo druge, kako smo upućeni jedni na druge, kako ne možemo bez drugih. To je vlastito djetetu, ali je vlastito i svakom čovjeku. U liku djeteta Isusa prepoznajmo neizrecivi dar neba, maleno dijete koje je uspjelo razveseliti čitav svijet svojim rođenjem. Rođenje svakog djeteta najčešće je uzrok neizrecive radosti njegovih roditelja i najbližih. Rođenje djeteta Isusa, Božića, izvor je neizrecive radosti za sav svijet. Nastavi čitati Božić – dijete nam je darovano!

Blagoslov obitelji 2018. /2019.

Dragi župljani!

I ove godine, vaši će svećenici za Božićne i Novogodišnje blagdane obići vaše obitelji, zajedno sa vama moliti, te vas u ovom kratkom susretu i pastoralno pohoditi.

Svaka godina je kalendarski drugačija, pa je zato i ovogodišnji raspored drugačiji od prošlogodišnjeg. Zato ga pažljivo pročitajte.

One obitelji u kojima svećenik do sada nije bio na blagoslovu obitelji, a žele da svećenik dođe k njima, možete ga pozvati kada bude u vašoj ulici, ili se mogu prijaviti u župni ured, i to najbolje u večernjim satima, na broj telefona: 042 / 711 – 344 Nastavi čitati Blagoslov obitelji 2018. /2019.

Ivanova objava

Čitamo u današnjem Evanđelju: Ivan se je pojavio u pustinji uz rijeku Jordan i govori: „Za mnom dolazi jači kome ja nisam vrijedan odriješiti remenje na obući. On dolazi krstiti Duhom Svetim i ognjem. On drži vijaču u rukama. Vijačom će odvojiti pšenicu od pljeve. Pšenicu će spremiti u svoje žitnice a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“. To je ono za što se čovjek mora pripremiti, za što treba biti dostojan. Zato se iskren čovjek pita: kako se pripraviti? Nije to pitanje za neke druge nego za nas, za našu savjest, za naš život koji živimo ovdje na zemlji. Ivan nas upozorava da uredimo odnose među ljudima. Zato kaže: „Oni koji imaju neka podare onima koji nemaju“. To je pravedni odnos među ljudima. I mi danas lako zamjećujemo da su odnosi među ljudima poremećeni. Jedni imaju mnogo a drugi nemaju ništa. Jedni se hrane preobilno dok drugi gladuju. Jedni stvaraju dugove a drugi ih plaćaju. Jedni čine nasilje a drugi trpe. Jedni kleveću druge, a jedni se brane. Jedni sebi grade karijeru porobljujući druge, a drugi postaju robovi. Jedni pokušavaju graditi bolji svijet, a drugi ga ruše. Očito da u takvim odnosima u svijetu ne može biti sreće i zadovoljstva, a sigurno ne će iz takvih odnosa doći spasenje svakom pojedincu. Nastavi čitati Ivanova objava

Velika adventsko-božićna ispovijed

I ove godine velika adventsko-božićna ispovijed će biti u nedjelju 23. 12. 2018. u Sračincu u 15 sati. Poslije ispovijedi je misa u 16. 15 sati. U Svibovcu Podravskom, također je ispovijed u 15 sati. Molim vas da potakneta sebe i svoje ukućane da dođu na ispovijed, kako bi čista, mirna i radosna srca mogli proslaviti Božić i božićne blagdane.

Razmišljanje o došašću ili adventu

Došašće ili advent znači „dolazak“. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije više od 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena.

Ali, da li nas Kristov dolazak uopće dira? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našemu životu, u našemu svijetu?

U došašću slavimo dolazak Isusa Krista k nama, njegov dolazak u naše srce. A to s jedne strane znači da Isus dolazi k nama, da kuca na vrata našega srca. Mi naravno znamo da je Isus već došao. On je prije 2000 godina došao kao čovjek na zemlju da bude s nama. I već je dugo tu, s nama. U našoj je sredini kad slavimo bogoslužje. Ali mi ga doživljavamo i kao dolazećega. Pripremamo li se za taj susret koji će nenadano doći? Nastavi čitati Razmišljanje o došašću ili adventu

Pripravite put Gospodinu!

ČITANJA: Bar 5, 1-9; Ps 126, 1-6; Fil 1, 4-6. 8-11; Lk 3, 1-6

Grijeh je nered koji duboko zasijeca u čitav čovjekov život i vodi čovjeka u vječnu propast. Zato razumno biće – čovjek mora najprije uvidjeti da ide krivo, da ide prema propasti. Ako to ne uvidi propast mu je neminovna. Ako pak uvidi sve svoje krive putove mora potražiti izlaz kod onoga koji ga na pravi put može izvesti i koji ga može spasiti od propasti. Na tu činjenicu krivoga puta i skretanja na pravi put upozoravao je sveti Ivan Krstitelj kad je u Judejskoj pustinji vikao: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze. Neka se slegnu bregovi, neka se ispune doline, što je krivudavo neka se izravna a što je hrapavo neka se izgladi“. Očito je tu sveti Ivan mislio na grijehe u ljudskom srcu, na sve ono što priječi put Gospodinu u ljudsko srce.

Ivanovo propovijedanje je zadnja opomena ljudstvu jer je Spasitelj već među nama. Treba požuriti jer on je tako blizu. Nastavi čitati Pripravite put Gospodinu!

Svetac tjedna – sveta Lucija

Sveta je Lucija prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji, ali joj je majka Eutihija bolovala od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.

Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. god. u njezinom rodnom gradu. Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užima i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili. Nastavi čitati Svetac tjedna – sveta Lucija

Uspravite se i podignite glave!

ČITANJA: Jr 33, 14-16; Ps 25, 4bc-5. 8-10. 14; 1Sol 3, 12 – 4, 2; Lk 21, 25-28. 34-36

Mi, čitav svijet i sva naša povijest putujemo, idemo ususret jednoj budućnosti koju nam je Bog odredio.

U današnjem Evanđelju Isus govori o znakovima koje treba prepoznati, po kojima možemo spoznati da se bliži dan i čas kad ćemo ugledati Sina Čovječjega kako dolazi s velikom moći i silom. Tada za neke dolazi spasenje a za neke propast već prema tome s kime su se udružili, s kime su se uputili kroz svoj život.

Ovaj nas Advent, kao nama darovano vrijeme, želi upozoriti, sam Isus kaže: „Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti i pijanstvu i životnim brigama, da vas taj dana ne zatekne nepripravne.“ To bi bila propast. Nastavi čitati Uspravite se i podignite glave!

Bezgrešno začeće BD Marije

8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Slavimo trenutak kada je Marija začeta po svojim roditeljima Joakimu i Ani, a blagdan posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od istočnog grijeha od samoga začeća kako bi mogla biti dostojna majka Sina Božjega.

Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika, nego i u liturgiji. Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike. Kada je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno. Nastavi čitati Bezgrešno začeće BD Marije

Svetac tjedna – sv. Barbara

Prema predaji, rođena je u 3. stoljeću ili u Heliopolisu u Egiptu, Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi. Ona je pak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo pa se obratila pismom Origenu, poznatom crkvenom piscu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da ju oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratime ureže križ. Kad se otac vratio s puta, pitao ju je zašto je to napravila, a kad mu je rekla kako duša upija svjetlo kroz tri duhovna prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga, te da se obratila na kršćanstvo, otac se razbjesnio i predao ju vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na očev zahtjev na kraju su mu odobrili da joj on sam odrubi glavu. Kad se vraćao kući počela je velika grmljavina, pa ga je pogodila i ubila munja. Nastavi čitati Svetac tjedna – sv. Barbara

Krist Kralj

U današnjem evanđelju Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo.

Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“ Nastavi čitati Krist Kralj

Uz svetkovinu Krista Kralja

Svaka svetkovina i svaki blagdan ima svoj sadržaj i svoju poruku. To vrijedi i za svetkovinu Krista Kralja. A poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kome smo jedinome u konačnici svi odgovorni. Nadalje, da je svakome od nas dan zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljev­stvo već ovdje na zemlji. Veoma konkretan način ostvarivanja Kristova kraljevstva uči nas Novi zavjet kada u Matejevom evanđelju kaže: »Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci«. Živjeti Božje kraljevstvo znači i: »Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon…. . Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! ’ – i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ’Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! ’ Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon« (Rim 13, 8–10). Taj tekst pokazuje kako je ljubav srž svih zapovijedi, koje ako vršimo, grade Božje kraljevstvo na zemlji, ali će nam dati pristup i u Nebesko Božje kraljevstvo.

Bog je tako ljubio svijet…

Jedan misionar u Indiji nabavio je veliko raspelo i objesio ga na zid u svojoj sobi. Iznenada dođe k njemu poglavica toga mjesta. Poglavica je bio čovjek veoma ugledan, ali poganin od glave do pete. Čuo je nešto o Kristu, evanđelju i krštenju, ali ga to ni najmanje nije zanimalo. Kad je stupio u župni ured, odmah mu zape oko za ono veliko raspelo. On stade pred njim i poče promatrati Kristove raspete ruke i noge, glavu trnjem okrunjenu i duboku ranu na prsima. Dugo je tako promatrao raspetoga Isusa. I na kraju upita misionara. A tko ti je ovo? Sin Božji, odgovori misionar. Sin Božji, začudi se poglavica. Pa zašto ga Bog nije branio kad mu je Sin? Sad mu poče misionar tumačiti tajnu neshvatljive Božje ljubavi prema nama. Započeo je s onim riječima Isusovim: Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga jedinoga. Onda je polako prešao na druge istine svete vjere, govorio mu je o krštenju, ispovijedi, pričesti, uskrsnuću i vječnom životu. I kad je misionar već s poukom svršio, poglavica je i dalje kao prikovan promatrao raspetoga Spasitelja. I na kraju reče: Oče, sutra ćemo ja i cijela moja obitelj doći k tebi da nam podijeliš sveto krštenje. I njegovo je srce kao i bezbrojna druga srca čulo onaj glas s križa Isusova i nije moglo odoljeti čudesnoj Božjoj ljubavi, koja tolikim svjetlom sja od raspetog Krista sa njegova zemaljskog kraljevskog prijestolja.