USKA VRATA

Vrhunac Božje pouke i poruke čovječanstvu dogodio se po Sinu Božjemu, Isusu Kristu, koga Evanđelje pokazuje kao putujućeg učitelja po selima i gradovima. On, utjelovljeni Sin Božji, sigurno je najbolje znao taj put. Govor mu je bio strog i težak i mnogima nerazumljiv, neshvatljiv i pretežak. Zato su mu prigovarali pitajući: „Sigurno ima malo onih koji se spašavaju? ” Isus odgovara još jednom teškom tvrdnjom: „Trudite se da uđete na uska vrata. ”

Nije to put za neke izabrane, prve ili druge, nego za sve koji prihvate taj put kroz uska vrata.

U čemu je čovjek griješio? Čovjek, stvor Božji, trebao je prihvatiti svoju stvarnost kao stvor ovisan o Bogu. No, on griješi u početku. Zaveden napašću, on želi skinuti tu ovisnost i postati „kao Bog”. Time su ljudi izgubili nadnaravne darove: djetinjstvo Božje, uliveno znanje, sreću i raj i snizili se na samu narav, ali je ostala u njima čežnja za Božjom blizinom koju nisu bili kadri više postići.

Bog pokreće novi plan – plan povratka u zajedništvo ljudi s Bogom i zajedništvo među ljudima. Božji je cilj da se uzoholjeni čovjek ponizi i dragovoljno prigne. To je Isus započeo vlastitim primjerom. Ponizio je sama sebe uzevši lik sluge i ljudima postao sličan u svemu, osim u grijehu. Postao je poslušan do smrti na križu. No, nije to kraj jer je u uskrsnuću do kraja proslavljen. Po uskrsnuću će čovjek zadobiti najuzvišenije dostojanstvo djeteta Božjega i Božju blizinu.

Krštenjem počinje naš put povratka Bogu, put poniženja s Kristom da bismo postigli i proslavu s njime po uskrsnuću.

Što učiniti? Poniziti se pred Bogom – stati na ljudsku realnost ovisnosti o Bogu. Molitva, a pogotovo sveta Euharistija, uvodi nas u Božju blizinu. Kršćanin živi od Božje blizine.

Neka se i naša želja za Božjom blizinom ostvari i u ovoj svetoj Euharistiji u kojoj danas sudjelujemo.

BORBA ZA VJEČNI ŽIVOT

„Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju? ”

Čovjek koji je to Isusa pitao, možda je bio uvjeren da se Židovi spašavaju, a pogani propadaju. Kad je čuo Isusov odgovor, ostao je nemalo iznenađen. Samo je Isus mjerodavan dati pravi odgovor o spasenju. Samo on zna tko se skrušeno kaje a tko ne kaje za svoje grijehe. A ako Bog želi kakvim čudom neku osobu proslaviti i na zemlji, Crkva tu osobu može beatificirati i kanonizirati.
A je li netko vječno izgubljen, to ni Crkvi nije dano da proglašava. To samo Bog zna. Isus je božanski upozorio da će mnogi tražiti da uđu na uska vrata, ali ne će moći. On opominje radoznala ispitivača: Ti se, čovječe, bori za svoje spasenje! Vi svi, koji slušate ove riječi, vi se brinite za svoj spas: Borite se da uđete na uska vrata! Isus u nama pretpostavlja i od nas traži herojsku borbu, hrvanje, žarko nastojanje oko vlastita spasenja. Isus je nekom drugom zgodom, kad je uspoređivao uska i široka vrata, još jasnije svima poručio: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! ” (Mt 7, 13-14). Isus govori o moralnoj i duhovnoj borbi s obzirom na vječno spasenje. Koja je razlika između prostrana i tijesna puta, između širokih i uskih vrata? Nitko nikada nije dopro do neke veličine bez velika napora i znoja. Bog je u čovjekov rad ugradio znoj. U znoju lica svoga zarađivat ćeš kruh svoj, zar to nije rečenica s prve stranice Biblije? Nema nijednoga ljudskog djela da išta vrijedi a da iza njega ne stoji ozbiljan napor, danonoćni studij, ustrajno ponavljanje. Ne kažemo li: Bez muke nema nauke.

Isus nam govori da postoje jedna vrata kroz koja ulazimo u Božju obitelj, u toplinu Božjeg doma, zajedništva s njim. Ta su vrata sam Isus. On je put prema spasenju. On nas vodi Ocu. A ta vrata koja su Isus nisu nikada zatvorena, otvorena su uvijek i svima, bez razlike, bez isključivosti, bez povlastica. Netko bi mi od vas možda mogao reći: “Ali, oče, ja sam sigurno isključen, jer sam veliki grešnik: činio sam ružne stvari, učinio sam ih mnogo u svom životu”. Ne, nisi isključen! Upravo zato si više voljen, jer Isus više voli grešnika, uvijek, da mu oprosti, da ga ljubi. Isus te čeka da te zagrli, da ti oprosti. Ne boj se: on te čeka. Trgni se, smogni hrabrosti da uđeš kroz njegova vrata. (papa Franjo)

PUT ZA NEBO

Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre. „Ne onuda! ” poviče invalid. „Završit ćeš u vatri! ” Slijepi čovjek prestrašeno povika: “A kuda, onda? ” Čovjek bez noge odgovori: „Ja ti mogu pokazati put, ali ne mogu žuriti. Ako me ti uzmeš na leđa, moći ćemo obojica brzo izbjeći vatri i skloniti se na sigurno. ”

Ako uspijemo naučiti da svoja iskustva i svoje mogućnosti stavimo drugima na raspolaganje, sve naše nade, sva naša razočaranja, ali i svi naši uspjesi mogli bi koristiti svima.

Pa i onda kad se čini da je sve beskorisno, kao ono kad se devetogodišnja djevojčica vratila od susjede kojoj je kćerka poginula u prometnoj nesreći.

– “Zašto si tamo išla? ” – upita je otac.

– “Da utješim majku svoje prijateljice” – odgovorila je djevojčica.

– “I što si ti, tako malena, mogla učiniti da je utješiš? ”

– “Sjela sam joj u krilo i plakala s njom. ”

“Ništa što si primio u većoj mjeri od drugih, kao zdravlje, sposobnosti, spretnost, uspjeh, sretno djetinjstvo, skladne uvjete života, ništa od toga ne smiješ smatrati da si zaslužio. Moraš platiti cijenu za to. Moraš u zamjenu ponuditi izuzetnu posvetu života u korist života drugih.”

RAZDJELJENJE

U ovom svijetu ljudi uglavnom imaju istu želju. Načiniti život svoj sigurnim, ugodnim i laganim, u kojemu bi bio samo užitak. Budući da svi žele takav život, da svi to traže, hodaju istim putem, putem po kojem se mnogo hoda pa je staza ugažena i put utabani. Mnogi niti ne razmišljaju hodajući s drugima po takvom životnom putu. Jednostavno kažu: „Pa tako svi žive, tako svi misle, tako svi čine. Pa zašto bih ja drugačije? ” Obično ljudi ne razmišljaju o tome je li taj put dobar ili nije, je li može biti bolji ili ne. To većinu ljudi uopće ne zanima. razdijeljeniZato svakog onoga koji drugačije misli i govori i drugačije čini ovaj svijet izopćuje, tjera iz svoje sredine, proglašava luđakom, nenormalnim, bedastim, mnogo puta ga i ubija jer među uhodanom svakidašnjicom stvara nemir, i ruši uobičajeni obrazac života Dolazak Isusa na ovaj svijet i njegovo propovijedanje najednom je ovom svijetu postalo uznemiravajuće makar su se divili silnim djelima Isusovim i njegovim riječima govoreći: „Takvo što nismo čuli ni vidjeli. ” Isus je jasno rekao: „Nisam došao donijeti ovom svijetu mir nego oganj. Došao sam donijeti razdjeljenje. ” Oganj spaljuje, sažiže sve ono staro, suho, a poslije ognja niče novo. Isusov navještaj je jedna nova vizija svijeta, jedna nova perspektiva. On se nije došao složiti s onim starim, zlim i pokvarenim svijetom. Ako bi se s tim svijetom složio ne bi ga uopće ni trebalo. Mi se kršćani ne možemo suobličiti ovomu svijetu. Ako bi bili jednaki svijetu ne bi nas ni trebalo. Ako postanemo jednaki ovome svijetu nemamo što reći – postali bi nijemi proroci, a to jest hipokrizija u ovom svijetu. Kršćanstvo zbog proročkog stava, zbog navještaja nečeg novog i boljeg, zbog osude zla i nepravde, zbog suda kojim Bog prijeti nije dobro došlo ni u ovom vremenu. Danas je, na žalost, velika hipokrizija i kršćanstva. Jedno je ostala kršćanska riječ i učenje, a drugo je postala praksa pa jedno od drugoga odudara. Neka naš život bude usklađen s Isusovim mislima i govorom, onda ćemo biti ovom svijetu i potrebni i korisni.

VELIKA GOSPA

Pred svakim čovjekom stoje samo dva životna puta: život, pobjeda, uspjeh i drugi put: neuspjeh, propast i smrt.

velika-gospaSveto Pismo slikovito prikazuje ta dva znaka: Ženu suncem odjenutu, mjesec joj pod nogama sa vijencem od dvanaest zvijeda oko glave u času rađanja novog života. U drugom znaku sveto Pismo gleda Zmaju ognjenog sa sedam glava i sedam rogova gdje repom obara trečinu zvijezda nebeskih.

Ova dva znaka stoje jedan nasuprot drugoga. Zmaj stoji nasuprot ženi da joj odmah čim rodi uništi porod. No, iz te borbe žena izlazi pobjednica. Porod je uspio jer Bog je štitio njezin porod koji bi uzet u nebo. Zmaj je u toj borbi gubitnik. Život je borba. To je taj sučeljni život razapet između zla i dobra, između pobjede i poraza. Da ne postoji pobjeda i da ne postoji poraz ne bi bilo borbe.

Htio on ili ne htio – svaki je čovjek prisiljen na borbu. Ishod borbe svakog čovjeka ovisi o njemu samome. Ovisi o tome u koji se je znak zagledao i koji je znak slijedio. Danas sveta Crkva slavi jednu sjajnu pobjedu koju je izborila Blažena Djevica Marija, ona žena o kojoj govore prve stranice sveto Pisam kad se Bog okreče sotoni zmiji: “Neprijateljstvo ja zamečem između tebe i žene, između njezina poroda i tvoga. On će ti satirati glavu a ti ćeš vrebati njegovu petu”.

Život Blažene Djevice Marije bio je od samog bezgrješnog začeča neprikedno i neodvojivo uz Boga uz Isusa Sina Božjega i sina njezina.

Nikakvim grijehom, niti samo sjenom nije nikada bila okaljana. Zato je završetak njezina života ne zemlji bio okrunjen veličanstvenom prolavom: “Dušom i tijelom uznesena je na nebo”, kaže tako dogma naše vjere. Sjajniju pobjedi nije moguče niti zamisliti.

Draga bračo! Dok danas slavimo njezinu pobjedu mi mislimo o našoj životnoj borbi, o našoj odluci i o našoj pobjedi nad zlom i sotonom. Sada je vrijeme odluke. Molit ćemo nju, na nebu proslavljenu, da nam priteče svojim zagovorom i pomogne nam pobijediti zlo u sebi i da se možemo njoj u nebu zauvijek pridružiti.

SV. ROK

sv_rokSveti Rok je rođen 1295. god. u francuskom gradu Montpellieru. Prema predaji, roditelji su mu bili pobožni plemići. Kad su mu roditelji umrli, prije no što je Rok navršio dvadeset godina života, prodao je svu svoju imovinu i podijelio siromasima, postao franjevac, te se uputio na hodočašće u Rim. Kako je završio tadašnji medicinski studij, počeo je pomagati oboljelima od kuge po raznim gradovima. Prema predaji, po njegovoj molitvi više je oboljelih i ozdravilo.

Tako je stigao i u Piacenzu, ali se ondje i sam zarazio, te je kao okužen istjeran iz grada. Stoga je otišao u šumu i ondje se hranio biljem, a vodu je pio iz vrela koje je poteklo u njegovu skrovištu.

Slikari i umjetnici ga vole prikazivati sa psom, a poradi legende koja kaže kako je svetom Roku svakodnevno jedan lovački pas dolazio i donosio mu kruh, a također mu je lizao rane, kako bi mu olakšao patnje. Prema nekima, vlasnik psa, neki grof imenom Gottardo Palastrelli, slijedeći životinju, otkrio je svetog Roka i doveo ga u svoju kuću, brinuo se za njega, te je svetac ozdravio, a sam se grof obratio.

Potom je sveti Rok krenuo svojoj kući, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi ga sumještani nisu prepoznali, nego su mislili da je špijun, a njegov ga je ujak, tadašnji sudac, iz razloga neprepoznavanja, bacio u zatvor, gdje je proveo narednih pet godina. Ponovno je obolio od kuge i na samrti je svećeniku otkrio tko je.

Umro je 16. kolovoza 1327. god., a predaja kaže kako se u njegovoj ćeliji odmah pokazala posebna svjetlost i pronašao ovaj zapis:

“Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć sv. Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni.”

KUFER U BOŽJOJ RUCI

Dijalog između Boga i čovjeka koji je upravo preminuo…

 Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…

Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Što imaš u tom kuferu?

Bog: Ono što ti pripada.

Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeću… novac…

Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.

Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?

Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.

Čovjek: Jesu li to moji talenti?

Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.

Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?

Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.

Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?

Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.

Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.

Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.

Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!

Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.

Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!! Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…

Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?

Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.

Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?

Bog: Tvoji životni TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.

***

Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom trenutku dok ga imate. Živite svoj život sada. Ne zaboravite biti sretni, prava seća dolazi jedino od Boga. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas. Ništa ne možete ponijeti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE i od njih tkajte svoje dane bojeći ih Božjom ljubavlju i njegovom prisutnošću u njima, jer „u čas i kad ne mislite, Sin Čovječji dolazi.”

BUDITE PRIPRAVNI

Čitanje današnje nedjelje iz Starog zavjeta i poslanice Hebrejima spominje ona davna obećanja koja je Bog dao pravedniku Abrahamu. Bilo mu je obećano da će postati otac velikoga naroda unatoč tome što nije imao djece. Abraham nije posumnjao u Božje obećanje, nego je čekao ispunjenje Božjeg obećanja. Dočekao ga je. Već u poodmakloj dobi žena mu je Sara rodila sina Izaka. U Izaku je bilo sve Abrahamovo iščekivanje i u Izaku je bilo ispunjenje Božjih obećanja. Vidio je sinove svoga sina i sinove njihovih sinova. Vidio je početke velikoga naroda izraelskoga. Izraelci su u egipatskom ropstvu čekali obećanje ispunjenja koje im je Bog dao. „Dovest ću vas u vašu zemlju.“ Nakon četiristo godina robovanja Bog ispunjava svoje obećanje i iz Egipta izvodi veliki narod u slobodu i Obećanu zemlju.

Današnje pak sveto Evanđelje govori o onom velikom obećanju koje Bog daje po svom Sinu Isusu: „Svidjelo se Ocu vašem nebeskom dati vam Kraljevstvo. Ovo zemaljsko prodajte i dajte siromasima, a sebi pribavite blago na nebu koje kradljivac ne krade.“ Isus odmah iza toga nadodaje i uputu kako čekati ispunjenje Božjih obećanja i kaže: „Uvijek budite budni u vjeri, uvijek spremni na susret s Bogom kao vjerni njegove sluge koji čekaju svoga gospodara, a niti ne znaju kad će doći.“

Oni bdiju, kaže Isus, da odmah otvore čim gospodar dođe i pokuca. Ako nas Bog takve nađe kad stigne i pokuca na vrata našega života, kaže Isus: „Posadit će nas za stol i sam će nam posluživati u vječnosti.“

Mi smo u svetom krštenju obećali da ćemo ga vjerno čekati, a on je vjeran svome obećanju. Budimo uvijek pripravni.

SVETI LOVRO, đakon i mučenik

10. kolovoza Crkva slavi blagdan svetoga Lovre, đakona i mučenika iz 3.st., koji je svoju vjernost Kristu, u vremenima teških progonstava, posvjedočio mučeničkom smrću, a svoju neizmjernu ljubav prema sirotinji i skrb Crkve prema najnezaštićenijima pokazao tako što je svu tadašnju crkvenu imovinu Rimske Crkve, kao onaj koji je bio zadužen za nju, podijelio siromasima, te upravo zbog toga izazvao bijes rimskog prefekta koji je naredio njegovo mučenje i njegovu smrt. Sveti je Lovro svojom mučeničkom smrću, kao i toliki progonjeni kršćani prvih stoljeća, čvrsto posvjedočio svoju neslomljivu vjeru u Krista i u uskrsnuće, te su tako riječi Tertulijana, jednog od najvećih kršćanskih mislilaca toga vremena, i u njegovu slučaju posvjedočile kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“, odnosno kako su upravo svjedočanstva koja su progonjeni kršćani davali svojom mučeničkom smrću bila ona koja su pogane poticala da se i oni odreknu lažnih božanstava i postanu svjedoci Kristovi. Štoviše, takva neustrašivost i spremnost svetoga Lovre nuka nas da se prisjetimo i mnogih današnjih kršćana koji su diljem svijeta proganjani i ubijani na najokrutnije načine samo zato što su Kristovi učenici, te molimo svetoga Lovru neka im bude svojim životom uzor u ustrajnosti, a svojim nebeskim zagovorom zaštitnik i putokaz prema nebeskoj slavi.

MUDROST ŽIVOTA

Najvažnije je za čovjeka da bude mudar čovjek. Mudar čovjek ima u sebi zdrave kriterije, zdravu logiku, zdrava načela, zdrava pravila kojima u svom vlastitom životu odabire i razvrstava stvari i vrijednosti. Sve stavlja na svoje mjesto. Jedan je šaljivđija rekao: „Lud čovjek nosi cipele na glavi, a šešir na nogama. ” Mudar čovjek zna gdje je mjesto cipelama i gdje je mjesto šeširu. Mudar čovjek će sve stvari staviti na pravo mjesto, sve vrijednosti poredati po veličini i važnosti. Ne vrijedi sve stvari jednako vrednovati. Činjenica da smo mi i tjelesna bića, da pripadamo i ovom materijalnom svijetu, da svojim rukama dotičemo materiju, da obrađujemo i dorađujemo materiju, znade nas toliko okupirati, obuzeti, da počnemo misliti kako je materija najvažnija stvar na svijetu. U životu počnemo cijeniti materijalna dobra više od svega. Ljudima se često u glavi preokrenu vrijednosti. Materija koja je samo djelomično sredstvo, samo za ovu zemlju, najedanput čovjeku postane jedini cilj. I na kraju što slijedi iz takvog vrednovanja? Slijedi cijeli promašen život, promašen cilj. Život postane bezvrijedan.

Božja riječ koju smo danas čitali iz Svetoga Pisma Starog zavjeta i iz Evanđelja jest dobra lekcija svima nama kako valja pravo procjenjivati zemaljske vrednote. Stari su kršćani za zemaljske vrijednosti imali jednu narodnu poslovicu koja glasi: „Služite se stvarima, a nemojte vi njima služiti kao da su vrednije od vas. ”

Što će nam sva materijalna dobra vrijediti na drugom svijetu?

bale-novacaDanašnje Evanđelje takvog čovjeka koji je skupljao bogatstvo i nakanio uživati zove „bezumnik” jer još noćas će se tražiti tvoja duša iz tvoje ruke. A ovo što si skupio i pripravio: čije će to biti?

Materijalnim dobrima se moramo samo služiti dok smo ovdje na zemlji, ali se ne smijemo za ta dobra zavezati, niti nam mogu biti cilj života. Neka vam cilj bude ono dobro koje ne prestaje vrijediti u drugom životu, a to su dobra i plemenita djela.

GOSPA OD ANĐELA – PORCIJUNKULA

– Asiški oprost –

Jedne noći 1216. godine, sv. Franjo je uronio u molitvu i u kontemplaciju u crkvici Porcijunkule, kad se iznenada raširi u crkvici jako živo svjetlo i Franjo opazi iznad oltara Krista zaodjenuta svjetlom i s njegove desne Presvetu Majku, okruženi mnoštvom Anđela. Franjo se klanjao u tišini sa licem na zemlji svom Gospodinu. .

Upitaše ga tada što bi želio za spas duša. Franjin odgovor je bio neposredan: »Presveti Oče, budući da sam ja bijednik i grešnik, molim te da svi oni, koji se pokaju i ispovjede, dođu posjetiti ovu Crkvu, udijeli im širok i velikodušan oprost, sa potpunim odrješenjem svih grijeha».

«To što ti tražiš, o Brate Franjo, veliko je reče Gospodin, ali još većih stvari si dostojan i dobit ćeš ih. Prihvaćam dakle tvoju molitvu, , ali pod uvjetom da ti pitaš moga zamjenika na zemlji, s moje strane, ovaj oprost». I Franjo se brzo pojavio pred Papom Honorijem III, koji se tih dana nalazio u Peruđi i s nevinošću mu ispripovjedi viđenje koje je imao. Papa ga je prihvatio pažljivo i poslije nekih poteškoća dadne mu svoje odobrenje. Zatim reče: »Za koliko godina tražiš ovaj oprost? » Franjo odgovori: »Sveti Oče, ne pitam godine, nego duše». I radostan uputi se prema vratima, ali papa ga ponovno pozove: «Kako ne želiš nikakav dokument? » A Franjo: »Sveti Oče, meni je dosta Vaša Riječ! Ako je ovaj oprost djelo Božje, on će misliti da očituje svoje djelo: ja ne trebam nikakav dokument, ta isprava treba biti presveta Djevica Marija, Krist pisar, a anđeli svjedoci» I koji dan kasnije zajedno s PORCIJUNKULAbiskupima Umbrije, i okupljenim narodom kod Porcijunkule, reče u suzama: »Braćo moja želim vas sve poslati u Raj! »

Franjo je molio kao Abraham za spasenje svih, s mislima dostojnim njegova velikog srca. Jedini veliki san mu je bio: spasenje braće. I iz ove smeđe Porcijunkule smeđe kao stijena, koju je Franjo prošao, novi Mojsije, tu je izbila rijeka milosrđa, na koljenima, ugasili su žeđ i gase je još i sada ljudi naših dana, na bistroj vodi oproštenja Božjega. Radi Porcijunkulskog oprosta ona je imala veliki odjek i poznatost u kršćanskom svijetu, postala je ugledna meta hodočasnika svijeta i jedan od najvećih duhovnih centara.

Asiški oprost ostaje kao očitovanje beskrajnog milosrđa Božjeg i kao znak apostolskog žara sv. Franje, a može se dobiti u svim franjevačkim crkvama.

Porcijunkula tako postaje za svakoga izvor života, svijetli znak beskrajne ljubavi i milosrđa Božjega.

PROBRAŽENJE GOSPODNJE

Čovjek se u svakidašnjim poslovima preoptereti, umori, pogubi… i zato mu je potreban odmor – dnevni, tjedni, godišnji. Potrebni su mu trenuci samoće, mira, promišljanja, ali i susreta – koji će ga odmoriti i obnoviti njegove duhovne i tjelesne snage.

Isus se povlači na samotno mjesto i poziva Petra, Jakova i Ivana da mu se pridruže. O toj privatnoj objavi i doživljaju, smjeti će pričati tek nakon Isusova uskrsnuća. Njima je bilo darovano iskustvo Božje slave u Isusu i prije njegove muke – kako bi bili učvršćeni u vjeri i u teškim trenucima svjedočenja za Isusa – „kao očevici njegova veličanstva. ”

preobrazenjeIsusov susret i razgovor s Mojsijem (predstavnikom Zakona) i Ilijom (predstavnikom proroka), završava glasom s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! « Bog se tako u Isusu objavljuje kao punina Zakona i proroka. Njegovo Preobraženje znak je buduće Isusove, ali i naše slave u koju nas on uvodi ako idemo za njim.

Pred nama stoji poziv – ući kroz molitvu u razgovor s Bogom i doživjeti vlastito preobraženje, koje ćemo doživjeti na sakramentalnoj gori koju je Bog podigao u svojoj Crkvi, a na koju smo pozvani svakodnevo uzići i tako doživjeti svoje probraženje – biti na sliku Isusa Krista.

HODOČAŠĆE PJEŠAKA NA MARIJU BISTRICU

DSC08878Već tradicionalno, u petak prije zadnje nedjelje u mjesecu srpnju, kada naša župa hodočasti u svetište u Mariju Bistricu, pješaci kreću na svoje hodočašće u Mariju Bistricu.

I ove godine, svi hodočasnici su se sakupili na misu u 19 sati koja je završila sa posebnim hodočasničkim blagoslovom. Kako je u petak bio spomendan sv. Marte koja je ugostila Isusa na njegovom hodočasničkom putu u Jeruzalem, župnik im je poručio neka i oni ugoste na svojem hodočasničkom putu Isusa u svoje srce i živote i to po molitvi, pjesmi, pobožnosti i primanju svetih sakramenata, kako bi im ovo hodočašće bilo na veliku duhovnu korist.

Nakon mise i blagoslova, svi hodočasnici su dobili i prigodni dar – molitvenik sa razmatranjima o svetoj misi, a zatim je njih 60-ak krenulo put Marije Bistrice ispraćeni velikim brojem župljana.

USTRAJNA MOLITVA

zena_moliŠto je to molitva? Moliti znači najprije ponizno stati pred Boga. Nema molitve bez poniznog stava. Oholice ne mole. Oni samo blebeću ustima neke riječi što uopće nije molitva. Molitva može biti poklonstvena. To je ona molitva kojom se Bogu priznaje veličanstvo i kojom se Bogu klanjamo. Molitva može biti i prozbena, kojom od Božje dobrote nešto molimo: „Daj nam, dobri Bože, to što te molimo. ” Molitva može biti i zahvalna. Tom molitvom zahvaljujemo Bogu na svim njegovim darovima i dobroti. Zato kažemo: „Zahvaljujemo ti, Bože, na primljenim darovima. ”

Prva karakteristika svake molitve mora biti ustrajnost. Nije dosta samo jedanput skočiti pred Boga i na brzinu mu izraziti svoju želju. Isus je u onoj prispodobi o čovjeku koji noću od prijatelja traži kruha dao primjer ustrajnosti. Onaj čovjek nije odustajao ni onda kad mu je prijatelj iz kuće odgovarao: „Već svi spavamo i djeca su sa mnom. ” „No, kaže Isus, ako mu nije dao od neke prevelike dobrote i prijateljstva, ali je ustao i dao mu zato što je bio ustrajan. ”

Mnogi bi počeli moliti kad bi molitva bila sredstvo po kojem bi se ispunjavali ljudski prohtjevi. Kad toga nema, onda kažu da molitva ništa ne koristi: „Molim pa ne mogu ozdraviti. ” Tu odmah možemo pitati jesi li molio dok si još bio zdrav. U svaku molitvu moramo ugraditi važne elemente dobre molitve. Moramo stati pred Boga kao ponizni njegovi sluge. Moramo se sjetiti što molimo, za koga molimo, zašto molimo. Moramo uvijek misliti kad molimo da Bog ne ispunja svaku ljudsku željicu. Ni najbolji roditelji svojoj djeci ne ispune svaku njihovu željicu jer djeca nisu još kadra do kraja razumjeti što je za njih dobro. To mogu prosuditi njihovi roditelji pa im samo u onome udovolje što je djeci dobro i korisno.

Bog znade naše potrebe bolje nego mi i prije nego ga molimo, ali uslišat će nas ako ga iskreno i ustrajno zamolimo.

MOLITVA NA PRSTE

molitva na prsteKada nemate krunicu, možete moliti na prste, “Molitva na prste” je molitva kakvu je prakticirao papa Franjo, još kao kardinal Jorge Mario Bergoglio.

1. PALAC: Kada sklopimo ruke tada su palčevi najbliži našem srcu – to nas treba podsjetiti da molimo za ljude koji su nam najbliži, najdraži. Njih se najlakše sjetiti. Moliti za one koje volimo, «slatka je zadaća».

2. KAŽIPRST: Slijedeći prst je kažiprst: Moli za one koji poučavaju, odgajaju i liječe. Njima je potrebna podrška i mudrost u vođenju drugih pravim putem. Sačuvaj ih u svojim molitvama.

3. VELIKI PRST: Treći prst je najveći. Podsjeća nas na naše vođe, naše vladajuće, one koji imaju ovlasti, ali isto tako i za svećenike te vodstvo crkve. Njima je potrebno Božje vodstvo.

4. PRSTENJAK: Slijedeći prst je prstenjak. Svaki glazbenik koji svira klavir nam može reći da je četvrti prst najslabiji. Iznenađujuće je, ali ovaj prst se pokazao najosjetljivijim. On nas podsjeća da molimo za nemoćne, bolesne i opterećene problemima. Potrebna im je tvoja molitva.

5. MALI PRST: I na koncu, preostao nam je mali prst, najmanji od sviju. Mali prst, morao bi te podsjetiti da moliš za sebe. Kad završiš s molitvom za prve četiri grupe, sagledat ćeš pravilnije svoje potrebe i bit ćeš pripravan učinkovitije moliti za sebe. Amen.

JUTARNJA MOLITVA

jutarnja molitvaSvako jutro čim otvoriš oči, počni svoju molitvu zahvaljivanja Gospodinu za sve male sitnice koje imaš. Pokušaj primijetiti sve i za sve reci hvala, jer mnogim ljudima nije dano da to jutro imaju što ti imaš. Možeš započeti: Hvala ti Gospodine što sam se probudio, što mogu otvoriti oči i gledati, što mogu stati na svoje noge i obući se. Hvala Ti što sam se odmorio, hvala za krevet i stan, za toplu vodu i cvijet koji je procvao, za obitelj i zdravlje. Hvala za zrak koji udišem i ruke kojima se umivam. Hvala za hranu koju imam i one koji su noćas radili da jutrom mogu kupiti kruh…

Dok se ustaješ i spremaš, tako za sve zahvaljuj. Polako ćeš početi primjećivati da je više toga što imaš, nego onoga što nemaš i postat ćeš sretniji.

MOLITVA SV. BENEDIKTA MILOSRDNOM ISUSU

srceIsusovoMilosrdni Isuse, Molim Te daj mi: Um da Te razumijem, Razum da Te prepoznam, Marljivost da Te tražim, Mudrost da Te pronađem, Duh da Te spoznam, Srce da Te razmatram, Uši da Te čujem, Oči da Te vidim, Jezik da Te naviještam, Način života Tebi ugodan, Strpljenja da Te čekam, i upornosti da tragam za Tobom. Podari mi savršen kraj, Svoju svetu prisutnost, Blaženo uskrsnuće i vječni život. Amen.

SAMO JE JEDNO POTREBNO

Isus Marija MartaEvanđelista Luka u današnjem Evanđelju oslikava dvije sestre kojima dolazi Isus sa svojim apostolima u goste. Obadvije, i Marta i Marija, bile su vrlo dobre i plemenite osobe i, makar sestre, ipak različitih razmišljanja. Marta, starija sestra, dobra je domaćica. Trči naokolo oko živadi koju hrani, loži vatru na ognjištu, priprema lonce i poklopce, vadi vodu iz bunara, mijesi tijesto, čisti zdjele i prostire stol. Dobro pazi da se hrana dobro kuha i peče, da ništa ne zagori, da sve bude ukusno. Stotinu je to briga i poslova u domaćinstvu koje mnogi, osim domaćica, niti ne zapaze. Marta je imali jedini cilj da svojim gostima pruži ukusan objed kad sjednu za stol. Toliko je briga oko podvorbe da se sva izgubila u poslu i potrebna joj je pomoć. Sestra njezina Marija ne trči za poslovima. Nije zabrinuta podvorbom. Ona želi samo Isusa slušati. Za nju je Isusova riječ najbolja hrana. Zato ona sjedi do Isusovih nogu i sluša što Isus govori. Dvije rođene sestre, a tako različite u razmišljanju i zanimanju. Isus nije reagirao na njihovo ponašanje tako dugo dok Marta nije zamolila Isusa da njenoj sestri Mariji zapovijedi da joj pomogne. Čovjek bi očekivao da će Isus ukoriti Mariju zato što sestri Marti ne pomaže. No, Isus koristi tu priliku da izreče vrijednost ovih poslova i ovakvom ponašanju sestara Marte i Marije. Niti jednu ne kudi, ali niti jednu ne hvali. Obadvije rade dobro i vrijedno, ali poslovi su različiti. Isus daje prednost onom poslu koji radi Marija, to jest, sluša Božju riječ, a Marti pak govori: „Marta, Marta, brineš se za mnogo, a jedno je samo potrebno. Marija je izabrala bolji dio koji joj se ne će oduzeti. ” Isus hvali posao brižne domaćice Marte i ne umanjuje ga ali prednost daje Marijinom izboru. Ona je bolji dio izabrala. Taj i takav posao je vrjedniji za čovjeka. Kao da je Isus htio reći: „Potreban je čovjeku materijalni rad jer od njega živi svoj zemaljski život. No vrijednost tog posla jednom se gubi, dok onaj posao na izgradnji ljudske duše ima trajnu vrijednost, kroz svu vječnost. ”

KAKO SLUŠATI PROPOVIJED

Evo nekih napomena i uputa koje vam mogu pomoći u tome dok slušate propovijed, tako da iz nje možete izvući najveću korist.

  1. Dođite da biste slušali, ne iz znatiželje, već iz iskrene želje da naučite i ispunite svoju dužnost. Griješimo ako odlazimo u dom Božji s ušima željnima tašte zabave, i sa srcima koja nisu voljna biti popravljana. Ovo je vrlo neugodno pred licem svemogućeg Boga, i vrlo jalov posao za propovjednike.
  2. Pozorno slušajte što se govori iz Riječi Božje. Ako bi neki zemaljski kralj držao neki važan govor, od čijeg razumijevanja i izvršavanja ili ne izvršavanja bi bilo pitanje vašeg života ili smrti, koliko biste tada pozorno slušali svaku njegovu riječ i zapovijed? ! Zar da onda s istom pažnjom i poštovanjem ne slušamo Riječ, Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima, ono što On ima da nam kaže kroz svoje glasnike, koji govore u Njegovo ime, kako da dobijemo oproštenje, mir, sigurnost i radost?
  3. Nemojte gajiti ni najmanju predrasudu prema propovjedniku. To je bio jedini razlog što Isus Krist nije mogao učiniti svoja moćna djela ili da propovijeda, među svojim sugrađanima. Vrijeđalo ih je da im govori netko koga tako dobro znaju. Stoga, obratite pozornost, i nemojte prezreti i odbacivati ​​onog kroz koga Duh Sveti upravo vama govori. Propovjednici ne govore u svoje ime, već u ime Kristovo.
  4. Budite na oprezu da ne postanete ovisni o nekom propovjedniku ili da mislite o njemu više nego bi trebali. Vrednovati jednog propovjednika više od drugog, često izaziva loše posljedice po cijelu Crkvu Božju. To je kobna zamka u koju su upali kršćani iz Korinta, i zbog koje ih je apostol Pavao ukorio: “ A to kažem da jedan od vas govori: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja Apolonov; a treći: Ja sam Kifin… Jer kad govori tko: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja Apolonov; niste li tjelesni? Tko je Pavao tko li Apolon do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakom Gospodin dade”. Zar nisu svi propovjednici sluge Božje poslane da služe onima koji trebaju naslijediti spasenje?
  5. Svaku Riječ koja je izgovorena primijeniti na svoje srce – sebe. Kada je Gospodin razgovarao sa svojim učenicima u gornjoj sobi, o tome da će Ga jedan od njih izdati, svaki od njih se u tom trenutku zapitao u svom srcu: “Gospodine, da li sam ja taj? ” Koliko više ćemo imati koristi od Riječi Božje ako sami sebe vidimo u pravom svjetlu kroz ovo pitanje.
  6. Molite se Gospodinu prije, za vrijeme, i nakon svakog bogoslužja. Ovako ćete propovjednika opskrbiti potrebnom snagom, a vama će to donijeti više volje i sposobnosti, da Riječ koju on iznosi iz Knjige Božje stavite i u praksu – da je izvršavate. Bez sumnje ovo je bilo zapažanje koje je načinio apostol Pavao, kada je pisao svojoj voljenoj Efeskoj crkvi da ga zastupa: “I za mene, da mi se da riječ kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu evanđelja, za koje sam poslanik. ” Stoga, ako su velikom apostolu Pavlu trebale molitve naroda, utoliko više to trebaju propovjednici koji posjeduju samo obične darove Svetoga Duha. Ako bi me danas ozbiljno poslušali o čemu sam sada govorio, i spremili to u svojim srcima, i toga se držali u praksi, đavao bi bivao iznova i iznova poražen, a ljudi bi nalazili da je Riječ Božja doista “oštrija od svakog dvosjeklog mača”, i moćno oružje Božje koje ruši sve đavolje utvrde!

ZAVRŠILO “LJETO U ŽUPI 2016.”

DSC08876U petak 15. 07. 2016. završilo je „Ljeto u župi 2016.“ koje se već treću godinu zaredom odvija u našoj župi u lipnju i srpnju mjesecu. Ove godine trajalo je od 13. 06. – 15. 07. 2016. pod vodstvom vlč. Leonarda Šardija i župnih animatora. Susreti su započeli u 18.30 sati u župnoj dvorani, a teme su bile dijelovi svete mise. Uslijedila je misa u 19 sati, a nakon mise igre u dvorištu župne kuće sve do 21 sati. Na svakom susretu sudjelovalo je 50-70-ak djece i mladih. Kroz molitvu, misu, pjesmu i igre, mladi su rasli u međusobnom zajedništvu, ali su rasli i kao vjernici u spoznaji Boga koji želi po nama prebivati u našoj svakidašnjici. Na završetku zadnjeg susreta svima je zahvalio župnik Siniša Dudašek i za uspomenu na ove susrete, svi su dobili prigodnu knjižicu o svetoj Euharistiji.

Djelić vesele i opuštene atmosfere, možete vidjeti i na slikama sa susreta.

DSC08862DSC08865DSC08867DSC08871DSC08872