Obavijest o svetim misama u župi od 2. 05. 2020.

Kako su svete mise sa narodom, od subote 2. 05. 2020. godine, opet dopuštene uz strogo propisana pravila, obavještavam  da se može doći na mise od subote 2. 05. 2020. godine.

Raspored misa od subote 2. 05. 2020. godine

Radnim danom su mise navečer u 19 sati u župnoj crkvi.

Nedjeljom su mise u župnoj crkvi u 8, 11 i 18 sati.

Nedjeljom će biti misa i u 18 sati, kako bi se vjernici rasporedili na misama kako bi bilo moguće izvršiti sve zakonske propise.

Hrašćica i Svibovec Podravski – mise su u 9.30 sati.

 

Isusova molitva

Čitanja: Dj 1, 12-14; Ps 27, 1.4.7-8a; 1Pt 4, 13-16; Iv 17, 1-11a

Isus svoju molitvu ne izriče samo za ondašnje svoje učenike, apostole, one koji su vjerovali u njega, nego i za sve one koji će stoljećima na riječ apostola – Crkve povjerovati u Isusa Krista. Isus je možemo reći molio za nas. Isusova molitva usmjerena je na jedinstvo svih Isusovih učenika, a mi smo Isusovi učenici. Da svi kršćani budu jedno kao što su jedno Isus i Nebeski Otac. Međutim, Isus je bio duboko svjestan da učenici nisu jedinstveni, znao je da će ga Juda izdati za šaku dukata, a Petar će ga zatajiti. Međutim, kao vjernici smo svjesni da nismo idealni, da imamo svojih nedostataka i da nam je potrebno Božje milosrđe, ali uzor nam ne mogu biti Jude današnjeg vremena, već samo Isus i njegova ljubav.

Isus u svojoj molitvi moli za jedinstvo u Crkvi, među učenicima. Tamo gdje postoji ljubav i milosrđe; tamo gdje se prašta i traži oproštenje, tamo postoji zajednica. I mi smo zajednica, koja unatoč svojim osobnim grijesima, molimo za oproštenje i opraštamo. Papa Franjo nas poziva da se nikad ne umorimo u djelima milosrđa, kako bi mogli izgrađivati civilizaciju ljubavi. Budućnost svijeta je Ljubav, Ljubav je Bog; a samo kršćanski Bog je Bog Ljubavi; Bog milosrđa i praštanja; Bog koji je umor za spasenje čovjeka. Isus govori kako svijet, tj. kako svi nisu željeli upoznati Isusa. I danas postoje ljudi, kako što su postojali u Isusovo vrijeme, koji ne prihvaćaju Boga i dopuštaju si da u ime subjektivne slobode čine što god hoće. A znamo da je slobodan samo onaj čovjek koji je bez grijeha. Nastavi čitati Isusova molitva

Molitva je razgovor s Bogom

Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik – to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Isto tako, potrebno je i stalno obnavljati i koristiti se stranim jezikom kako se on ne bi zaboravio. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, a s vremenom ona će „rasti i produbljivati se“. Tako molitva može biti usmena molitva, razmatranje ili meditacija te kontemplativna molitva (molitva potpunog predanja u šutnji).

Moliti možemo u svakom trenutku, jer svi su trenutci prikladni za molitvu. Crkva vjernicima predlaže moliti u određenim prigodama: ujutro i navečer, prije i poslije jela, nedjeljom u zajednici na svetoj misi i za obiteljskim stolom… Ali moliti možemo u svakom trenutku i na svakom mjestu – npr. kada se vozimo automobilom ili pak dok čekamo red u trgovini, kada se šetamo ili vozimo biciklom, itd. Molitva je milosni dar, no uvijek od nas traži odlučnost posvetiti joj se. Nastavi čitati Molitva je razgovor s Bogom

Duh Branitelj

Čitanja: Dj 8, 5-8.14-17; Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20; 1Pt 3, 15-18; Iv 14, 15-21

Isusovom mukom, smrću i Kristovim uskrsnućem dogodila se jako velika promjena u vjeri Isusovih učenika. Do tada je Isus bio tjelesno prisutan među njima. Gledali su tjelesnim očima, čuli su njegov glas tjelesnim ušima, vidjeli su njegova čudesna djela – čudesa. Iz svega tog viđenog i čuvenog zaključivali su da Isus nije običan čovjek nego od Boga poslani. Neki su tu vjeru jasno i glasno ispovjedali; kao npr. Petar kad je Isusu rekao: “Ti si Krist, Sin Boga živoga”. Neki apostoli nisu čak ni vjerovali, kao npr. Juda koji ga je za novac izdao. Do tada se ipak njihova vjera temeljila na nečem što je zemaljsko pa je zato Isusovom smrću bila pokolebana. Ali sada, nakon uskrsnuća, Isus je njihovu pokolebanu vjeru morao zapaliti u njima i podržati je svojim mnogim ukazanjima. No, nakon uzašašća više im se nije ni ukazivao, bio je to konačni rastanak s vidljivim Isusom koji je sada uzašao Ocu i od tada njegova tjelesnost sjedi u slavi zdesna Ocu. Za apostole i za cijelu zajednicu njegovih vjernika ili Crkvu počinje nova stvarnost. On sjedi uz Oca i moli Oca da pošalje njegovoj Crkvi Duha Svetoga koji će tumačiti vjeru u njima, čuvati vjeru od zabluda i njih voditi i jačati u ljubavi, tj. vršenju Kristovih zapovijedi.

Crkva je od tada do danas svjesna da je ustrajnost u vjeri i istini, ustrajnost u novonastalom životu po ljubavi, dar Duha Svetoga. Zato i danas svojim vjernicima na početku njihovog prvog vjerničkog života prenosi Kristov dar Duha Svetoga sakramentom svete Potvrde. Taj Duh osposobljava vjernike za miran i miroljubiv suživot sa svim ljudima pa čak i progoniteljima. Nastavi čitati Duh Branitelj

Uzašašće Gospodnje

Ima jedna stara priča o tri kineska cara. Stari je car bio strog, uvijek mrk i zlovoljan i nitko ga u carstvu nije volio. Svi su ga se bojali, izbjegavali su ga svi ljudi. Kad je on umro naslijedio ga je njegov sin. On je promijenio način vladanja. Nije stalno bio u carskom dvoru nego je išao među ljude, svoje podanike, razgovarao je s njima čak je i zalazio k njima u njihove siromašne kućice i kolibe i jeo je s njima ono što su mu ponudili. Nije se stidio siromaha. Ponekad bi im ostavio po koji zlatnik i njegovi su ga podanici zavoljeli. No, nikada nitko od njegovih podanika nije mogao ući u carske dvore. To im je bilo strogo zabranjeno. Promatrao je to njegov sin i razmišljao kako bi on vladao svojim carstvom. Dogodilo se i njegov je otac kralj smrtno nastradao u lovu. On, mladić, postao je sada kralj. Odlučio je vladati na sasvim drugi način u svom carstvu. On je svakog tjedna jedan dan odredio kad je posjećivao siromahe i bolesnike u svom carstvu. Ljudi su ga dočekivali s oduševljenjem. Bio je jako prijazan vladar. Tješio je bolesnike, sam im je previjao rane i svakome svom podaniku podario pozdrav sa smiješkom. No, osim čestih posjeta siromasima odredio je jedan dan u tjednu kad su se otvorila vrata carskog dvora i njegovi su podanici mogli ući u carske palače, štoviše, svakog je tjedna jedan dan odredio za one najsiromašnije. Pozivao ih je k sebi i s njima jeo na ponuđenom ručku. Ljudi su ga duboko voljeli jer im je otvorio svoje carsko srce, svoje carske dvore i kao goste ih rado primao. Kaže priča da je dugo i sretno vladao svojim carstvom.

Tako pripovijeda stara kineska priča o dobrom caru koji je svoje imanje dijelio siromasima i svoje carske dvore otvorio najsiromašnijima. Danas mi vjernici gledamo svoga vođu Isusa Krista koji je jednom u povijesti došao među nas i s nama dijelio zlo i dobro ove zemlje. Štoviše, za nas je umro i uskrsnuo da bi četrdeseti dan po uskrsnuću sam ušao u nebeske dvore svoga nebeskog Oca, ali ne da ondje bude sam. Rekao je da odlazi k Ocu da nam pripravi stan kod Oca, a onda kad se vrati po nas, odvest će nas k sebi da budemo tamo gdje je i On. Nije želio s nama podijeliti samo ovaj zemaljski život – što bi nam to koristilo? On je želio s nama podijeliti svoje vječno prebivalište, svoj vječni i slavni život. On je ušao u svoju slavu i sjedi zdesne Ocu. Tu s desne ocu u zajedništvu Duha Svetoga sjedi naš Učitelj i Vođa, Isus Krist koji jest pravi Bog, ali i pravi čovjek. Tim činom uzašašća u nebesku slavu, Isus je uveo i naše čovještvo, tj. našu ljudsku narav te nam tako otvorio vrata neba. Nebo mi definiramo – nebo je vječni i sretni život s Bogom. U taj život nas svojim uzašašćem vodi Isus, naš Spasitelj.

Zato danas i mi upiremo svoje oči vjere prema onoj strani, tj. prema onoj stvarnosti, gdje je naš Učitelj i Vođa proslavljen vječnom slavom. Tamo se nadamo i mi doći po njegovim zaslugama i po njegovu pozivu.

Proslava Majčinog dana 10. svibnja u župi Sračinec

Udruga “Kap dobrote” zajedno sa župnikom Sinišom i kapelanom Nikicom organizirala je u crkvi proslavu Majčinoga dana, skromno i u uvjetima koju odgovaraju ovoj prilici.

Jednostavnost, skromnost i radost, to su vrline svake majke i žene. Te vrline nisu danas priznate u društvu a često ni u našim obiteljima.
Majčin dan slavimo u mjesecu svibnju, mjesecu vječne mladosti, proljeća i života. U svibnju slavimo i najveću Majku Svijeta, Majku Mariju. Budimo Bogu zahvalni za naše majke koje su nam riječima i dijelima pokazale kako se ljubi, prašta i nesebično daruje. U svetoj misi posebno smo molili za naše majke da ih Gospodin blagoslovi a pokojnim majkama udijeli vječnu radost.

U ime udruge “Kap dobrote” svim majkama želimo sretan i blagoslovljen Majčin dan. U znak zahvalnosti udruga je majkama poklonila cvijet.

Darinka Kovačić

Nastavi čitati Proslava Majčinog dana 10. svibnja u župi Sračinec

Nebeski stanovi

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12

Zanimljivo je kako su stari poganski Grci, koji su u svojoj religiji imali mnoštvo bogova, a u strahu da nekoga od njih nisu zaboravili, podigli u Ateni žrtvenik na kome su napisali “nepoznatom bogu”. Na tu vjeru, u nepoznatog boga, nadovezao je Pavao svoju propovijed i rekao: “Kojega vi nepoznatoga štujete, ja sam vam došao navijestiti.” Tada je Pavao počeo propovijedati Krista Raspetoga i Uskrsnuloga u kome se svaki čovjek može spasiti. Sve religije svijeta ujedinjuju se u jednom jedinom putu koji je Krist i koji je za sebe rekao: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Bogu osim po meni.” Hoće li netko Boga upoznati, ne može drugačije nego preko Isusa Krista. Hoće li tko k Bogu doći, nema drugog puta, nego po Isusu Kristu. Hoće li netko istinu naći, može je naći samo u Isusu Kristu. Hoće li netko život, može ga naći jedino u Isusu Kristu. Isusova riječ u današnjem evanđelju jest jedini i pravi oslonac života svakog vjernika. Isus Krist priprema vječni stan kod Oca svakom čovjeku. On je jedini koji osigurava našu budućnost i naš vječni život i nigdje drugdje, nego ondje gdje je i On. Isus nas želi dovesti u svoj dom, dom svog nebeskog Oca. Nastavi čitati Nebeski stanovi

Čestitamo Majčin dan!

U nedjelju 10. 05. 2020. je Majčin dan. Blagdan je to u čast majki i majčinstva koji se diljem svijeta obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju. Osnovala ga je Anna Marie Jarvis. Ona je u Graftonu 12. svibnja 1907. u nedjelju nakon druge godišnjice smrti svoje majke, osnovala Memorial Mothers Day Meeting. Zbog sadašnje situacije, ove godine neće biti svečane proslave majčina dana u Domu kulture, ali će zato udruga Kap dobrote iz Sračinca, sve majke darovati cvijećem na izlasku iz crkvi.

„Ja sam put, istina i život!“

Isusov poziv upućen svakom čovjeku glasi: ”Slijedi me!” Onima koji pitaju zašto, kamo i kako, On odgovara: ”Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.”

Isus je put!

Put koj vezuje Boga i čovjeka nije zakon, nakon određene norme ponašanja, pa čak ni religiozno uvjerenje. Taj Put je osoba, Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj svijeta. Znati put znači poznavati Isusa, ići putem znači držati se Njega. On je Put u dvostrukom smislu te riječi: Objavitelj Oca, put od Boga k čovjeku pa odatle i Izbavitelj čovjeka, put čovjeka k Obug. Nije Isus jedan od putova – On je Put, jedini Put. Nastavi čitati „Ja sam put, istina i život!“

Vječni nebeski dom

Pred nestankom našega tijela, koje smrt ništi, naša nam kršćanska nada pokazuje vječni Božji stan u nebu koji nam je pripravljen.

Naš kršćanski život jest jedno hodočašće, putovanje. No, usprkos tome, svatko želi imati svoju kuću i svoj boravak, pa je i normalno što čovjek toliko truda ulože da bi imao svoju kuću, svoj stan, svoj mir. No, taj zemaljski stan i mir ne traju dugo jer svakome dođe vrijeme da napusti kuću ili stan i da se mora preseliti u jedan drugi stan koji se zove grobnica ili grob. Upravo zato Sveti Pavao uzima riječ šator za sliku našeg kratkog zemaljskog boravka ovdje u kući, u tijelu. On želi reći da je naša ovozemaljska kuća i naše tijelo samo jedan šator koji kratko traje, a ulaže se u njega toliko života i truda da se moramo pitati da li se to uopće isplati kada on tako kratko traje? Nastavi čitati Vječni nebeski dom

Odredbe i pravila o ponašanju u crkvenim prostorima za vrijeme pandemije virusa

– Zbog donesenih pravila o ponašanju u crkvenim prostorima zbog pandemije virusa, crkva će se otvarati pola sata prija mise. Na ulasku u crkvu, nakon što dezinficirate ruke, dočekat će vas sakristanka ili župni animator koji će vas dovesti do označenog mjesta za sjedenje u crkvi, jer zbog socijalne distance, potrebno je označiti mjesta gdje se može sjediti. Kada se ta mjesta popune, ostali vjernici mogu biti ispred crkve na klupama, jer stavljen je i vanjski razglas. Molim vas da ne sjedite blizu jedni drugima (osim bračni parovi).

– Od ove nedjelje se uvodi misa i u 18 sati, kako bi svi vjernici mogli prisustvovati misi u crkvi.

– Ulazna vrata i prozori će biti otvoreni zbog prirodne ventilacije prostora, a iza svake mise će se crkva dezinficirati.

– Na svetu Pričest se neće izlaziti iz klupa, već će svećenik prolaziti crkvom i pričešćivati će vjernike.

– Svećenik će prije i poslije svete Pričesti dezinficirati svoje ruke.

– Kod izlaska iz crkve, molim da izlazite jedan po jedan, a ne skupno.

– Od ovoga tjedna dopuštaju se ispovijedi, vjenčanja, krštenja, sprovodne mise, ali poštivajući sva pravila Stožera koja su donesena.

– I dalje vrijedi poznato pravilo da na mise ne dolaze oni vjernici koji su u samoizolaciji ili njihovi ukućani, kronični bolesnici…. već da sudjeluju na misama preko raznih medija u svojim kućama.

– Koji žele, mogu na misi nositi zaštitne maske na licu.

Župno klanjanje

U ponedjeljak 4.5.2020. naša župa ima svoje redovito godišnje klanjanje ili klečanje.

Prva misa je u 8 sati, iza koje će se izložiti Presveti Oltarski Sakrament za osobno klanjanje.
Zato će crkva biti otvorena cijeli dan.
Završetak klanjanja je u 18 30 sati kada će biti zajedničko klanjanje
i sveta misa zahvalnica u 19 sati.

Dobri Pastir

Čitanja: Dj 2, 14a.36-41; Ps 23, 1-3a.3b-4.5.6; 1Pt 2, 20b-25; Iv 10, 1-10

U današnjem Evanđelju slušamo riječi Isusove kojima sam određuje i opisuje svoju službu u svijetu i svoj odnos prema nama, svojim vjernicima. Iznosi taj odnos u jednoj usporedbi, u slici, da ga lakše razumijemo. Uzeo je sliku pastira i sliku ovaca. On je među svojim vjernicima u istim odnosima kao što je dobar pastir među svojim ovcama. Mi smo njegovi vjernici s njime tako životno povezani kao što su ovce jednog stada povezane svojim dobrim pastirom. Isus sebe naziva “dobrim pastirom” koji ulazi među svoje ovce, svoje vjernike na legalan i ispravan način. On poznaje svoje stado i njegovo stado, njegovi vjernici poznaju njega. Prepoznaju njegov glas i idu za njim. Zato kaže da “dobri pastir ulazi u svoj ovčinjak kroz vrata”. I drugo najvažnije što on o sebi, kao dobrom pastiru, kaže jest svrha njegovog dolaska među vjernike. Isus kaže: “Ja sam došao da život imaju, da ga imaju u izobilju.” Isus je vrata kroz koja se ulazi u vječni život. Za one loše pastire kaže Isus da ne ulaze kroz vrata nego preskaču ogradu, a dolaze među ovce da ih ubiju i razgrabe i zakolju, da im uzmu život. Tu pastirsku službu Isus izvršava i danas i vršit će je do konca svijeta po svojoj svetoj Crkvi u kojoj je on sam uspostavio i osposobio neke ljude za Isusovu pastirsku službu. To su bili najprije apostoli pa njihovi nasljednici kojima je on sam dao vlast učiti, propovijedati evanđelje, posvećivati djelovanjem svetih sakramenata i upravljati zajednicom vjernika. Ta se trostruka zadaća zove pastirska služba u zajednici Crkve. Kao što je na početku svog propovijedanja, Isus pozvao k sebi svoje apostole, tako on i danas poziva svoje pastire u Crkvu. Nastavi čitati Dobri Pastir

“Molite Gospodara žetve!”

Sve naše biskupije imaju veliki manjak svećenika. Svake godine svećenici umiru. Neki i razmjerno mladi od teških i naglih bolesti. Neki svećenici zbog starosti i bolesti traže od biskupa da ih oslobodi službe i stavi u mirovinu. Neki mladi svećenici napuštaju svećeničku službu i odlaze u svjetovna zvanja. Biskupi naprosto ne znaju kako i čime bi nadomjestili umrle i bolesne župnike. No, još je žalosnije stanje da se vrlo mali broj dječaka odlučuje za svećeništvo. Zato molimo i danas i uvijek da nam Bog pošalje dovoljan broj svećenika, da daje milost zvanja mladićima u našim župama. Da dade ustrajnost svima onima koji su krenuli na put svećeništva. Kroz puno godina treba se odgajati i učiti dok se dođe do svećeništva. Nastavi čitati “Molite Gospodara žetve!”

Životna nada

Čitanja: Dj 2, 14. 22-23; Ps 16, 1-2a. 5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35

Istog su dana primljena u bolnicu dva bolesnika. Jedan mršav, žut, upalih očiju, na prvi pogled živi mrtvac. Nije ni čudo – bolovao je od tuberkuloze već u zadnjem stadiju.  Drugi je bio crven, jak, naočigled zdrav. Čovjek bi mu rekao na prvi pogled da je umišljeni bolesnik ili zabušant. Tako je i bilo. Čovjek je bio malo gripozan i zaželio malo odglumiti bolesnika. Dežurni liječnik ih je pregledao i vrlo brzo bio je na čistu. Onaj mršavi, zaključio je liječnik, „odbrojeni su mu dani“, a onaj debeli i crveni za tjedan će dana trebati biti na poslu, tako je zaključio liječnik. I kaže zgoda da su obojica bolesnika sjela na klupu pred vrata liječničke ordinacije i čekali. Dolazi medicinska sestra, a liječnik joj dade upute. Jednoga smjestite u sobu intenzivne njege ili šok sobu, a drugoga u zadnju sobu jer će on brzo ozdraviti dok ovaj iz šok sobe neće nikada izaći. Nevolja je bila u tome što je liječnik zabunom upisao kriva imena. Onom zdravom potpisao je ime bolesnog. Dok je liječnik davao upute sestri, vrata su ordinacije bila malo odškrinuta pa su oboje bolesnika čuli svoju sudbinu iz ustiju liječnika. Onaj crveni je čuo da ide u intenzivu i da se nikada iz nje neće vratiti. Nešto ga je strašno stisnulo u grlu. Onaj mršavi, sušičavi je čuo svoje ime i da će za par dana, dok se malo oporavi otići kući. Njemu odlanu i veliki mu kamen padne s grudiju. Stanje onog crvenog naskoro se promijenilo. Izgubio je tek, san mu nikad nije išao na oči i slabio je iz dana u dan. Onaj mršavi, sušičavi je počeo jesti, uzimao lijekove – živnuo i svaki se dan vidio očiti napredak u njegovom zdravlju. Za nekoliko tjedana čovjek je ozdravio i otišao kući. Onaj nekad crveni je požutio i uz najveće nastojanje liječnika venuo je i slabio. Umro je zbog neobjašnjive bolesti. Što se zapravo dogodilo s tim bolesnicima? Čistom zabunom, u onom zdravom nestala je nada u život dok je u onom bolesnom bljesnula nada u ozdravljenje i život te je oporavljen nadvladao bolest i ozdravio.   Nastavi čitati Životna nada

Blažena Ozana Kotorska, prva hrvatska blaženica

Ona je rođena 25. studenoga 1493. u selu Relezi u Crnoj Gori. Na krštenju je dobila ime Katarina, a prezivala se Kosić. Jedan životopisac – dominikanac o. Serafin Razzi – piše ovako: „Roditelji su joj bili kršćani, ali raški pravoslavci, koji se u mnogim stvarima ne suglašavaju s rimskom Crkvom. “ Bili su to čestiti, siromašni seljaci, kojima je malo stado ovaca bila sva imovina. Bog je djevojčicu Katarinu Kosić odabrao za sveticu. Njezinoj nevinoj duši želio je da se u većoj mjeri objavi i povuče je za Sobom. Zato joj je na paši dao da ugleda Isusa najprije kao dijete, a zatim kao patnika na križu. Viđenje je u njoj ostavilo silan dojam, ali ne samo to već i neodoljivu želju da pođe u Kotor i ondje vidi one lijepe slike Isusove, o kojima joj je majka pripovijedala. Roditelji su se tome usprotivili jer su se bojali da bi im kćerka ondje i ostala. No ona nema mira. Vuče je tamo dolje u biskupski grad neka nepoznata sila. Kad joj je otac umro, majka je popustila i tako godine 1507. djevojčica Katarina u 14. godini života zauvijek ostavlja roditeljsku kuću te se seli u Kotor. Nastavi čitati Blažena Ozana Kotorska, prva hrvatska blaženica

Vjera u Uskrsloga

Čitanja: Dj 2, 42-47; Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24; 1Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31

Događaj Uskrsa nastavlja se kroz sve uskrsne nedjelje. Svojim ukazanjima Krist učvršćuje vjeru svojih učenika. Učinak uskrsnuća je neopisiva radost zbog Isusove prisutnosti među učenicima. Dok je Isus s njima nema ni straha ni žalosti. Tako je bilo u prvoj Crkvi. Ta ista Isusova prisutnost u Crkvi i ta ista radost zbog Isusove blizine nastavlja se i u današnjoj Crkvi, ali na drugi način – na sakramentalni način.

No, ovu radost i vjeru od samih početaka pa do danas prate i beskrajne sumnje i nevjere. U novost, koja je nastala uskrsnućem, svi se žele uvjeriti. Sami su se apostoli željeli uvjeriti da je Krist uskrsnuo i da je živ. Sama riječ „uvjeriti“ sastoji se od dviju riječi. Prva riječ je „u“, a druga riječ je „vjera“. To znači da se u vjeru treba ući. Vjera nije odijelo u koje se čovjek po potrebi oblači nego je vjera jedna stvarnost u koju se životom ulazi, a onda se od vjere živi. Kaže Pismo: „Pravednik od vjere živi. “ To pak znači da vjera mora postati mjera života ili pravilo života.   Nastavi čitati Vjera u Uskrsloga

„Nevjerni“ Toma apostol

Sveti Toma apostol možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je „Gospodin moj i Bog moj! “. Toma je u popisu apostola u evanđeliste Mateja na sedmom mjestu, u Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Sv. Ivan Evanđelist spominje Tomu u četiri zgode, ali je zacijelo najljepša ona u susretu s Uskrslim. Toma je bio onaj koji je učenicima rekao u zgodi s Lazarom: „Hajdemo i mi umrijeti s njim! “ Kad je Isus na oproštajnoj večeri s učenicima blagovao i govorio im o nebeskim stanovima, Toma je bio onaj koji je rekao: „Gospodine, ne znamo kamo ideš? Kako bismo poznavali put! “ U zgodi Uskrsnuća, kad se Isus ukazao učenicima drugi put, kad je već i Toma bio s njima, rekao mu je Isus: „Pruži prst ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik! “. Toma odgovori: „Gospodin moj i Bog moj!“ Nastavi čitati „Nevjerni“ Toma apostol

Uskrsnu Isus doista!

Mi danas slavimo – ili proslavljamo prvi dan novoga svijeta. Stari svijet započeo je prvim ljudskim grijehom na zemlji. Grijehom se smrt nastanila na zemlji. Smrt je postala posljedica toga grijeha. Smrću na zemlji počinju nicati grobovi. Svaki grob predstavlja najveću sramotu za čovječanstvo. Ova je zemlja postala groblje po čitavoj svojoj površini. Što kriju ti milijuni ljudskih grobova? Grobovi skrivaju neostvarene ljudske želje. Grobovi skrivaju neostvarene i prevarene nade. Grobovi skrivaju pokošene živote još nerođenih, sve one nebrojene tragedije male djece, one nasilno prekinute ljubavi mladosti. Grobovi skrivaju svu onu zacrtanu brigu roditelja, nenadano rastrganih obitelji. Grobovi kriju suze djece za roditeljima. Grobovi kriju uspjehe velikana ljudske povijesti. Grobovi kriju carske krune i prosjačke štapove. Grobovi podjednako kriju i znanje i pamet učenjaka kao i ludost luđaka. Grobovi kriju sjaj bogataša i bijedu gole sirotinje. Pod grobnim humkom leže svi uspjesi i neuspjesi čovječanstva. Grobovi kriju sve što je čovjek imao, sve što je znao, sve što je mogao, sve što je želio, sve što je trpio, sve čemu se radovao i sve za čim je težio. To je stari svijet. Svijet koji je služio grobovima. Sve što je čovjek imao, sve što je stekao, sav svoj napredak, sve je to morao pokloniti grobovima. Dalje od groba ništa nije mogao. Grob je bila zadnja točka svega ljudskoga i preko groba nije postojalo niti nade. Živjeti u tom i takvom svijetu bilo je sasvim beznadno. Nastavi čitati Uskrsnu Isus doista!

Lazar

     

Čitanja: 1Sam 16,1b.6-7.10-13°; Ef 5,8-14; Iv 9, 1-41

     Ljudski život na zemlji isprepleten je lijepim, ali i ružnim časovima. Svi se bojimo i svi strahujemo pred prolaznošću života, ali je ne možemo zaustaviti. Strahujemo pred bolešću, ali je ne možemo potpuno izbjeći. Strahujemo pred osamljenošću, ali je ipak doživljavamo.  Strahujemo  pred bolom, ali ga ipak osjećamo. I pred starošću strahujemo, a ipak je za mnoge neminovna. Strahujemo pred smrću i bježimo od nje, ali će ipak  svakoga od nas negdje i nekada sigurno dostići. Tako nam je cijeli život isprepleten i lijepim i ružnim. Ako dublje promislimo, život nam je jako sličan korizmi. No, korizma je samo priprava za Uskrs. Nastavi čitati Lazar

Gospodine, daj nam ispravno vidjeti!

Čitanja: 1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41

Korizma ima posebnu svrhu. Prvo da mi sami okrenemo svoje duhovne oči i pogledamo svoju nutrinu, da otkrijemo svoje misli, želje, naše namjere, naše planove i naša nastojanja. Po tome ćemo sami moći dati ocjenu svoga vlastitog života., svoje moralne i vjerske kvalifikacije. Nemojmo zaboraviti da to Bog vidi i to ne možemo pred Božjim očima sakriti. Oči kojima ćemo moći pogledati svoju nutrinu su duhovne oči – oči vjere, milost Kristova kojom možemo prodrijeti kroz svoju nutrinu, kroz zlo i dobro koje smo činili. Moramo moći vidjeti svoje grijehe, svoju dušu u kakvom je stanju. Mnogi, nažalost, to ne vide jer su duhovni slijepci. Možda smo i mi slijepi kod zdravih tjelesnih očiju? Sigurno nam je potreban susret s Isusom. On jedini i može i hoće otvoriti naše duhovne oči.   Nastavi čitati Gospodine, daj nam ispravno vidjeti!