3. nedjelja kroz godinu

3. NEDJELJA KROZ GODINU

Isus započinje obnovu svijeta ne revolucijom, ne nekim velikim paradama, nego se uputio od sela do sela, od grada do grada, propovijedajući po njihovim sinagogama. Današnje ga Evanđelje opisuje u jednoj skupini ljudi.

Božja riječ ne samo da podiže i daje nadu siromasima, nego ona progovara i onim bogatima i svima onima koji su krivi da još ima siromaha. Riječ Božja progovara ne samo potlačenima, nego i tlačiteljima, ne samo porobljenim, nego i njihovim porobljivačima, ne samo onima kojima su uz bescjenje oteli imovinu, nego i otimačima. Nije dosta dati čovjeku koricu kruha. Svaki čovjek ima pravo na slobodu, ima pravo na ljudsko dostojanstvo, ima pravo na rad, ima pravo na izbor bračnog druga, ima pravo na bračno stanje. Svaki čovjek ima pravo glasa u uređenju društva. Božja riječ – riječ Svetoga Pisma – riječ Božjega zakona mora dati moralnu snagu svim čovjekovim nastojanjima. Božja riječ mora postati hrana ljudskom duhu, duši, intelektu. Ne živi čovjek samo od kruha nego živi od svake riječi Božje koja izlazi iz Božjih usta.

Mi se vjernici okupljamo često oko stola gdje se trga i lomi kruh Božje riječi. Čitamo i slušamo što nam Bog govori. Otvaramo knjigu Svetoga Pisma i u njoj tražimo odgovore na mnoge naše nejasnoće, na mnoge naše ljudske probleme. Tu na stolu Božje riječi hranimo svoj duh zdravim mislima, zdravim željama, zdravim odlukama. Tu u toj knjizi i u tim riječima nalazimo svoj ispravan put i snagu da ga slijedimo.

Zato danas molimo Gospodina: Pošalji nam svoju riječ, govori našem srcu i obnovi ga. Gospodine, daj nam i svoje Tijelo i Krv za jelo i piće kao snagu za dostojan ljudski i dostojan kršćanski život. Gospodine, daj da odemo odavde od ovog tvog stola riječi i od stola Tijela i Krvi tvoje obnovljeni i preporođeni tvojim Duhom.

Č U D O

Nije čudo dugo moliti i biti sav uronjen u molitvu kad osjećamo da se ona u nama sama od sebe moli. Ali je čudo kad ni za sekundu ne skratimo svoje molitve onda kad ništa ne osjećamo, nego Božju šutnju ili odsutnost.

Nije čudo kad vidimo kako nam se molitva za molitvom uslišava, ali je čudo godinama ustrajati u istoj neuslišanoj molitvi s vjerom da će jednom biti uslišana (kao Monika koja je godinama molila za obraćenje svoga sina Augustina) i godinama završavati neuslišanu molitvu riječima: "Neka bude volja Tvoja!"

Oni koji traže izvanredne znakove, u koje takvi ubrajaju samo ukazanja, ozdravljenja i uslišanja specijalnih molitava, ne vide oko sebe stvarnost koja je puna čuda. Željne ukazanja i čuda treba privesti jednome najobičnijem cvijetu. Kako je geometrijski savršeno građen! Kako miriše! Onda ih treba privesti drugom, drugačijem cvijetu, opet savršeno građenome. Čovjek može napraviti isti takav cvijet od plastike. Ali mu ne može udahnuti život.

Željne ozdravljenja treba privesti onom koji godinama nepokretan leži u krevetu, svaki dan prihvaća svoju patnju i svaki dan raste u vjeri. Čak uvjereno kaže čudotvorcu koji ima karizmu ozdravljanja da on ne želi ozdraviti nego vjeruje da Bog želi da on i dalje pomaže svojom patnjom potrebite prikazujući je za njih svaki dan. To je Kristova patnja: na spas drugima!

Oko sebe svaki dan možemo zamijetiti beskrajna čuda. Bezbroj nas čuda okružuje, Bog i Majka Božja bezbroj nam puta i u tišini govore, i to ne samo u određeni trenutak dana, i to njihovo ukazanje i govorenje ne traje samo nekoliko minuta. Sve se to događa tamo gdje jesmo.

Čudo je u stvari neprotumačiva tajna. Svi željni ukazanja i ostalih čuda žele da su protumačiva – uvijek na njihov način! Čudo ostaje misterij. Možemo li protumačiti svaku boju, svaki oblik? Možemo li protumačiti i imati apsolutnu jasnoću o našim međuljudskim odnosima, o svim poticajima i porivima u nama? Znamo li mi, sa svim velikim dostignućima u ovom stoljeću, što su prava čuda, što je naš život, što je svijet koji nas okružuje, tko je Bog?

Čudo! Tko vidi čudo u sebi i oko sebe, bez prestanka će mu se tu nova čuda ukazivati, tako da on nikakvih čuda ni ukazanja nad ovim čudima neće trebati niti čak željeti. Samo oni koji su uz obilje svoje hrane gladni, traže zasićenje gladi drugdje, ali je ni tamo neće naći. To nije čudo nego stvarnost! Čovjek koji živi čudo života, nema nikakve želje ni za čudima ni za ukazanjima, kako to neprestano govori veliki Ivan od Križa.

MOLITVA ZA SVEĆENIKE

Čuvaj ih, molim Te predragi Gospodine,

Čuvaj ih jer oni su Tvoji,

Tvoji svećenici, čiji životi izgaraju pred Tvojim posvećenim oltarom.

Čuvaj ih, jer oni su u svijetu,

iako odijeljeni od svijeta.

Kad ih zemaljski užici napastuju, mame…

Zaštiti ih u svome Srcu.

Čuvaj ih i tješi u trenucima samoće i boli,

Kad se cijeli njihov život žrtve za duše,

čini uzaludnim.

Čuvaj ih i sjeti se, o Gospodine,

da nemaju nikoga osim Tebe.

Ipak oni imaju tek ljudska srca,

s ljudskom krhkošću.

Sačuvaj ih bez ljage, poput Hostije

koju svakodnevnice grle.