5. nedjelja kroz godinu

5. NEDJELJA KROZ GODINU

Ni jedan čovjek nije slučajno pao na zemlju. Ljudi mislioci su duboko uvjereni da je život jedna neshvatljiva vrijednost koju nitko sam nije mogao zaslužiti, nego mu je život darovan, poklonjen. Kažu mislioci da je čovjek „pozvan na život“.

Budi ono što si po svom zvanju. Bog poziva ljude da u poretku ovoga svijeta jedan drugome stoji na službu. Različite su potrebe, a i različita zvanja. Sva ta zvanja, pozivi ili zanimanja možemo podijeliti na svjetovna i duhovna zvanja. Bog poziva ljude da u službi drugima i na ovom svijetu jedan drugome služe. Zato ima različitih zanimanja čisto materijalne naravi pa sve do onih čisto intelektualnih i kulturnih. Duhovna zvanja su specifična zvanja jer nemaju na ovom svijetu i na ovoj materiji oslonca. U svetom Evanđelju Luka opisuje Petrov poziv. Isus je iz Petrove lađice poučavao ljude koji su stajali na obali. Poslije pouke Isus se okreće Petru i govori: „Baci mreže za lov.“ Petar odgovara: „Na tvoju riječ bacit ću mreže, makar kroz cijelu noć nismo ulovili ništa.“ No, kad je izvukao mreže pune riba prenerazio se on i svi koji su bili s njime. Tada uviđa svoju grješnost i nemoć ljudsku pa govori Isusu: „Idi od mene, grješan sam čovjek.“ Tada ga Isus hrabri i određuje mu novi poziv: „Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude.“ Petar ostavlja sve i odlazi za Isusom. Svaki od nas nosi Božji poziv: budi čovjek, budi kršćanin, budi svjedok za Isusa. On koji nas je pozvao, on će nam dati snage ako spremno odgovorimo njegovu pozivu unatoč sve naše slabosti i grješnosti. Mi smo slabi, ali on je jak. Mi smo grješni, a on je svet. Na njegovu riječ idemo.

BL. ALOJZIJE STEPINAC

U veljači ove godine navršava se 50 godina od smrti zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala, bl. Alojzija Stepinca. U Krašiću je, u srijedu 10. veljače 1960., točno u 14 sati i 15 minuta Kardinal predao dušu Bogu tiho šapćući: "Fiat voluntas tua" - "Budi volja tvoja". Tadašnje komunističke vlasti su čuvale sve prilaze u selo, strogo kontrolirajući tko dolazi, a tko odlazi. I sam pokop pokojnoga kardinala zamalo se dogodio u krašićkoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, gdje je župnik sa suradnicima već počeo uređivati grobnicu. Povijest se ponavlja i dokazuje kako silnici postaju najslabiji pred mrtvacem te za mrtve priređuju najjača osiguranja i straže. Neobjašnjivo je kako je i ova straža pala te su tijelo kardinala Stepinca ipak prevezli u Zagreb, gdje je u zagrebačkoj prvostolnici na dostojanstven i veoma svečan način pokopano. Uslijedilo je vrijeme nakon Stepinca, vrijeme nesigurnosti, ali vrijeme čvrste vjere što ju je on sam posvjedočio i ostavio u zalog. Tko je bio Stepinac, vjernici su dobro znali: pastir, žrtva, svjedok vjere!

PAPA IVAN PAVAO II. O STEPINCU

14. rujna 1994. godine, papa Ivan Pavao II. za Stepinca je rekao: "Najveći lik Crkve u Hrvata u tim teškim desetljećima trpljenja bijaše kardinal i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je neustrašivom hrabrošću posvjedočio pripadnost Evanđelju i vjernost Apostolskoj Stolici. Ali ne bijaše on sam. S njime su mnogi pastiri dijelili trpljenje hrvatskog naroda, sve do naših dana, hraneći u svojim vjernicima žar vjere i nade."

MISLI O BL. ALOJZIJU STEPINCU

Skroman u častima, jednostavan u ponašanju, strpljiv u kušnjama i osudama, ponizan u uvredama, ustrajan u svjedočanstvu istine i pravičnosti, Stepinac se nije dao pokolebati niti uplašiti ikakvim prijetnjama niti potkupiti ustupcima. Dapače: "Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve. Spremno je prinio sebe kao najveću žrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. Ma gdje bio, na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi pastir, uvijek je bdio nad svojim stadom" – svjedoči papa Ivan Pavao II. za Stepinca. Isti ovaj papa, tijekom svoga drugog pohoda našoj Domovini, 3. listopada 1998., u nacionalnom svetištu Marija Bistrica, okružen brojnim kardinalima, nadbiskupima i biskupima, te u nazočnosti preko tisuću svećenika i nepreglednog mnoštva vjernika, apostolskom vlašću je svečano proglasio časnog slugu Božjega Alojzija Stepinca blaženim i mučenikom.

Sveci su živo Evanđelje. Oni su svjedoci da su evanđeoska blaženstva radosna stvarnost koju su oni živjeli. Oni su trajna prisutnost Krista na zemlji, posebno očitovanje Božje ljubavi. Kroz njih zrači svijetla nada, da se može ostvariti civilizacija ljubavi na zemlji.

Jedan od takvih bio je i blaženi Alojzije Stepinac. Njegov život i rad, i to na veoma odgovornom mjestu, kao nadbiskup zagrebački i metroplit Hrvatske, u vrijeme kad mržnja i osveta nasilja guše i svaki tračak ljubavi i praštanja; u vrijeme nacizma, fašizma i komunizma - triju pokreta koji najavljuju novi poredak koji će se temeljiti na mržnji i uklanjanju protivnika i svih koji ne prihvaćaju njihovu viziju svijeta, nadbiskup Stepinac je hrabro i neustrašivo podizao glas i naviještao "istinu Kristovu", Evanđelje ljubavi, s neuništivom nadom, da će na kraju pobijediti ljubav, jer Bog je ljubav, a On ne gubi nikada bitke.