13. nedjelja kroz godinu

13. NEDJELJA KROZ GODINU

Kršćanin nije neki teoretičar koji bi rekao: „Ja vjerujem da Boga ima, ja vjerujem u Isusa, utjelovljenog Sina Božjega, ja vjerujem u njegov život, smrt i uskrsnuće.“

Kršćanin je čovjek praktičan koji reče sam sebi: „Idem s Isusom, idem za njim i slijedim njegov put.“ Sva teorija o Bogu i Isusu ne znači ništa pred Bogom. Pred Bogom je samo jedno pitanje važno: „Jesi li mislio, želio, govorio i činio kao Isus, živio kao Isus?“ Zato u današnjem svetom Evanđelju evanđelista opisuje baš taj problem: ići s Isusom, ići njegovim putem.

On je sam, kako piše Luka, sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu, gradu svoje muke i smrti – svemu i svima usprkos, da se suoči sa svojom sudbinom. Očito da je bio u sjevernoj pokrajini koja se zove Galileja. On je, naime, bio Galilejac kao i njegovi učenici, ribari iz Genezaretskog jezera. Preko Samarije mogao je doći u južnu pokrajinu koja se zove Judeja i gdje se nalazi glavni grad i Božji hram, grad Jeruzalem. Od svih onih koji se ikada za njega odluče Isus traži takvu odrješitost i potpuno opredjeljenje za Evanđelje. Isus je odrješit. Kršćanstvo nije igra, vjera nije zabava. Nema ovo i ono, mora samo jedno: ili ići za Isusom, živjeti kao Isus, držati Božji zakon, prihvatiti Isusovo Evanđelje kao pravilo života, ili ostaviti Isusa i živjeti svoj život. Zato je Isus tako oštar kad poziva svoje sljedbenike, bliže suradnike - svećenike, redovnike i redovnice. Zato je danas, ovaj dan važan da dobro razmislimo svoje odluke. Ići za Isusom, slijediti ga uz najveće teškoće, ili živjeti za sebe, svoj zemaljski život, a ono dalje niti ne misliti.

SV. PETAR I PAVAO – PRVACI APOSTOLSKI

Rimski kršćani počeli su slaviti spomen apostolskih prvaka Petra i Pavla od sredine 3. stoljeća na 29. lipnja jer se grob tih mučenika čuvao u Rimu. Ostala je tradicija da su mučeni u vrijeme Nerona (54-68), ali je značajno što su od početka slavljeni na isti dan, iako nije sigurno da su pogubljeni iste godine i istog dana. Ispočetka bila su tri liturgijska spomena u samom Rimu: jedan na groblju vatikanskog brežuljka uz Via Aurelia, gdje se čuvao izvorni grob Petrov; drugi na cesti za Ostiju, gdje se čuvao Pavlov grob, a treći u Sebastijanovim katakombama na Via Appia, kamo su u 3. stoljeću za vrijeme Valerijanova progonstva bili preneseni zemni ostaci ovih mučenika. Od 7. stoljeća pokušalo se spomen Pavla prenositi na sljedeći dan, ali je u samoj misi 29. lipnja bio spominjan i Pavao. Svetkovina je tako važna da ima misu bdijenja i danju misu. Ulazna misa bdijenja glasi: "Petar apostol i Pavao učitelj naroda naučiše nas zakonu tvome, Gospodine." Ona u danjoj misi glasi: "Ova su dvojica krvlju svojom zasadila Crkvu: ispili su ; čašu Gospodnju i postadoše prijatelji Božji."
Predslovlje, koje je vlastito, divno ističe različnost ove dvojice svjedoka Kristovih koji su obogatili Crkvu svojim djelovanjem: "Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao i u tumačenju njezinih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili; jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika tvojih." Ovo je svetkovina apostoliciteta koji je Crkvi darovan, ali i zadan.
Slaveći apostolske prvake, koji su različiti po svojim ulogama, sposobnostima i stilu svetosti, uočimo da Crkva našeg vremena treba biti i petrovska i pavlovska, a to znači vjerna tradiciji od Krista zadanoj i okrenuta potrebama ljudi kojima naviješta spasenje u Kristu.

Rimski kršćani bili su svjesni da su Petar i Pavao različitim darovima i sposobnostima obogatili prvu Crkvu. Zato su odlučili slaviti njihov spomen istog dana. Zahvalni što je Petar čuvao obvezatnu tradiciju Crkve, a Pavao predano evanđelje naviještao vodeći računa o ljudima među kojima je djelovao, uveli su istog dana liturgijski spomen njihove mučeničke smrti. Time su htjeli ispovjediti uvjerenje kršćana da Crkva treba biti zdravo konzervativna i zdravo progresivna. Konzervativna zato što mora ostati vjerna Kristu i apostolskoj tradiciji. Progresivna zato što je Krist kroz sva vremena šalje ljudima s njihovim konkretnim duhovnim potrebama. Tog obilježja Crkve trebamo danas postati iznova svjesni.

UPISIVANJE SVETIH MISA

Kako naša župa krajem kolovoza dobiva župnog vikara ili kapelana i tako će biti tri svećenika koji će prikazivati Bogu žrtvu Svete Euharistije, OD RUJNA JE MOGUĆE UPISATI SVETIH MISA KOLIKO ŽELITE PO OBITELJI (A NE SAMO DVIJE KAO ŠTO JE BILO DO SADA ZBOG PUNO MISA, A MALO SVEĆENIKA), JER ĆE SE SVAKI DAN UZIMATI TRI NAKANE ZA TROJICU SVEĆENIKA.

HODOČAŠĆE NA MARIJU BISTRICU