Pučeni Isusovom pričom o milosrdnom Samarijancu naučimo se živjeti svaki svoj dan u ljubavi prema Bogu i bližnjima pa ćemo time ispuniti sav zakon i sve proroke, kako sam Isus reče: „O ovim dvjema zapovijedima: 'Ljubi Boga više nego samoga sebe, a bližnjega svoga kao samoga sebe!' ovisi sav zakon i svi proroci. Idi i ti tako čini i živjet ćeš!“
15. NEDJELJA KROZ GODINU
Život židovskog naroda i u obitelji i u društvu bio je obuhvaćen mnoštvom određenih propisa, odredbi i zakona. Svu tu cjelinu odredaba jednostavno su zvali Zakon. Sam Bog se poziva na taj Zakon. Na brdu Sinaj narod Bogu obećava izvršavati Zakon. Bog ih pita: „Hoćete li vršiti zakon?“ Kad je narod dao obećanje, vršit ćemo, Bog je s narodom sklopio Savez i daje narodu obećanje: „Dovest ću vas u vašu zemlju, rodnu i plodnu.“ Mojsije je sluga Božji i vođa izraelskoga naroda. On stoji kao posrednik između Boga i naroda pa zato često i Biblija taj zakon zove „Mojsijev zakon“. Mojsije je izvršio svoju ulogu i izveo narod iz egipatskoga ropstva, preko Crvenog mora i strašne pustinje doveo ih je pred samu Obećanu zemlju Kanaan. Ostario je i vidio je smrt blizu pred sobom. Saziva narod i daje mu zadnje opomene: „Poslušaj glas Gospodinov i čuvaj njegove zapovijedi.“ Isti i sav taj zakon zapisan je u Knjizi zakonika. Mojsije je popisao naredbe i zakone ali napominje da te zakone svaki čovjek nosi u srcu i savjesti.
U Evanđelju je govor o jednoj zapovijedi koja jest temelj svih drugih zapovijedi. To je zakon ili zapovijed ljubavi. Bila je ona napisana u Mojsijevom zakonu. Ovaj zakonoznanac je sa zlom namjerom pitao Isusa: „Što trebam činiti da dobijem i zadobijem život vječni?“ Isus ga sam okreće prema zakonu i pita ga: „Što piše u zakonu, kako čitaš?“ Zakonoznanac je poznavao zakon i nije se htio osramotiti pred mnoštvom pa odgovara Isusu: „U zakonu piše: Ljubi Boga i svoga bližnjega.“ Pravi odgovor. Zato mu reče Isus: „To čini i živjet ćeš.“ No, zakonoznanac ima još pitanja. Za Boga zna tko je, ali tko je moj bližnji, pita Isusa. Isus tada iznosi priču o milosrdnom Samarijancu. Čovjek je upao među razbojnike, bio opljačkan, izubijan i bačen u jarak. Pored njega su prolazili i židovski svećenik i levit i, kaže Isus, vidjeli su ga i otišli dalje. Kad je pak išao pokraj njega Samarijanac, kad ga je opazio u takvom stanju sišao je sa svog konja, očistio mu i povio rane, odveo ga u gostionicu, platio unaprijed gostioničaru da se za tog čovjeka pobrine. Nakon toga pita zakonoznanca: „Znaš li sada tko je bio ovom čovjeku bližnji?“ Samarijanac je spoznao i odgovara Isusu: „Pa valjda onaj koji mu je pomogao.“
Malo ljudi ljubi Boga više nego samoga sebe, a još je manje onih koji bi bližnjega ljubili kao samog sebe. Veliki filozof Kierkegaard kaže: „Ove dvije zapovijedi su kao dvoja vrata koja se uvijek zajedno otvaraju i zatvaraju.“
Draga braćo, poučeni Isusovom pričom o milosrdnom Samarijancu naučimo se tako živjeti svaki svoj dan pa ćemo time ispuniti sav zakon i sve proroke, kako sam Isus reče: „O ovim dvjema zapovijedima: Ljubi Boga više nego samoga sebe, a bližnjega svoga kao samoga sebe ovisi sav zakon i svi proroci. Idi i ti tako čini i živjet ćeš.“
BITI BLIŽNJI DRUGOME…
U Lev 19, 18 kaže se: 'Ljubi bližnjega kao samoga sebe'. Prema Tori bližnji je sunarodnjak a ne stranac ili ne-židov. Bližnji može postati susjed ili stranac. Ali nema ni govora o stvarnoj univerzalnosti, u smislu sveobuhvatne ljubavi. Takvu poruku o sveobuhvatnoj ljubavi donosi Isus. On ne pravi detaljne analize tko bi sve mogao biti naš bližnji, nego jednostavno poziva da postanemo drugima bližnji. Drugačije rečeno: ne pita kada moram ljubiti a kada ne, gdje su postavljene granice i dokle one dopiru. Isus nudi novi način razmišljanja. On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga pojedinca tankoćutno i pozorno. Tko zapaža tuđu nevolju i spreman je priskočiti u pomoć, taj čovjek ispunja volju Božju i nalazi se na putu koji vodi u život. Isto tako, odlomak Lk 10 dosta je sličan opisu Posljednjeg suda u Mt 25, 31-46. U oba teksta radi se o svim ljudima, bez razlike, i istodobno samo o jednom jedinom kriteriju (mjerilu) pravednosti, to jest o tome jesam li spreman pomoći onome tko je u nevolji. Samo to i ništa drugo jest ono što je važno. Sve crkve, svako moljenje i svi sakramenti služe samo jednome, da budemo kadri i voljni drugima postati bližnji. Kršćani su pozvani da oponašaju ljubav Božju. Isus kaže: tko želi biti sličan Bogu, mora ljubiti kao što Bog ljubi: sveobuhvatno.
O tome ima jedna priča. Jednog dana rabin upita svoje studente: "Kako možete znati da je prošla noć i da sviće dan?" Jedan student odgovori: "Kad jasno možete vidjeti da je životinja koju vidite u daljini lav, a ne leopard." "Ne", reče rabin. Drugi student reče: "Kada možete reći da je stablo urodilo smokvama, a ne breskvama!" "Ne", reče rabin. "Kada pogledate u lice druge osobe i kada vidite da je čovjek ili žena vaša sestra ili brat. Jer sve dok ne budete kadri tako činiti, bez obzira na to o kojemu se vremenu dana radilo, još ste u noći."
Kršćanska duhovnost zato treba biti mjesto snažnog svjedočenja jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, jedinstva između humanosti i svetosti.