17. nedjelja kroz godinu

17. NEDJELJA KROZ GODINU

Kad je riječ o molitvi, većina ljudi misli da prava molitva mora biti takva da udobrovolji Boga do te mjere da nam dade ono što nemamo, a trebamo. Takva je molitva svedena sasvim blizu magije. Magija je, naime, želja da se pomoću nekih tajnih rečenica i predmeta ili riječi zadobije božanska moć. Takvu molitvu su ljudi oduvijek željeli naučiti. Isus je učio moliti svoje apostole. Kad su vidjeli Isusa da moli mislili su da on izgovara neke tajne riječi i rečenice, neke formule koje oni ne znaju. Isus im tada otkriva pravu formulu i otkriva vrste molitve: „Kad molite ovako govorite:“ Tada Isus nabraja sve one želje koje imamo u molitvi Oče naš.

Što je to molitva? Moliti znači najprije ponizno stati pred Boga. Nema molitve bez poniznog stava. Mnogi bi počeli moliti kad bi molitva bila sredstvo po kojem bi se ispunjavali ljudski prohtjevi. Kad toga nema, onda kažu da molitva ništa ne koristi: „Molim pa ne mogu ozdraviti.“ Tu odmah možemo pitati jesi li molio dok si još bio zdrav.

U svaku molitvu moramo ugraditi važne elemente dobre molitve. Moramo stati pred Boga kao ponizni njegovi sluge. Moramo se sjetiti što molimo, za koga molimo, zašto molimo.

Draga braćo, moramo uvijek misliti kad molimo da Bog ne ispunja svaku ljudsku željicu. Ni najbolji roditelji svojoj djeci ne ispune svaku njihovu željicu jer djeca nisu još kadra do kraja razumjeti što je za njih dobro. To mogu prosuditi njihovi roditelji pa im samo u onome udovolje što je djeci dobro i korisno.

Bog znade naše potrebe bolje nego mi i prije nego ga molimo, ali uslišat će nas ako ga iskreno i ustrajno zamolimo.

SV. JOAKIM I ANA – RODITELJI BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Protoevanđelje sv. Jakova, taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.

Iako podatke o roditeljima BD Marije crpimo iz jednog apokrifnog spisa, neki ne odviše kritički raspoloženi pisci misle da mu se može posvetiti pažnja, jer je veoma star, pa može biti odsjev jedne stare usmene časne predaje. Ime Joakim u hebrejskom znači »pripremanje Gospodinovo«. Značenje mu je lijepo i dobro odgovara roditelju Majke Božje.

Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.

MOLITVA SV. ANI