18. nedjelja kroz godinu

18. NEDJELJA KROZ GODINU

Najvažnije je za čovjeka da bude mudar čovjek. Mudar čovjek ima u sebi zdrave kriterije, zdravu logiku, zdrava načela, zdrava pravila kojima u svom vlastitom životu odabire i razvrstava stvari i vrijednosti. Sve stavlja na svoje mjesto.

Božja riječ koju smo danas čitali iz Svetoga Pisma Starog zavjeta i iz Evanđelja jest dobra lekcija svima nama kako valja pravo procjenjivati zemaljske vrednote.

Stari su kršćani za zemaljske vrijednosti imali jednu narodnu poslovicu koja glasi: „Služite se stvarima, a nemojte vi njima služiti kao da su vrednije od vas.“ Činjenica da smo mi i tjelesna bića, da pripadamo i ovom materijalnom svijetu, da svojim rukama dotičemo materiju, da obrađujemo i dorađujemo materiju, znade nas toliko okupirati, obuzeti, da počnemo misliti kako je materija najvažnija stvar na svijetu. U životu počnemo cijeniti materijalna dobra više od svega. Ljudima se često u glavi preokrenu vrijednosti. Materija koja je samo djelomično sredstvo, samo za ovu zemlju, najedanput čovjeku postane jedini cilj. To znači da je stavio cipele na glavu, a šešir na noge, I na kraju što slijedi iz takvog vrednovanja? Slijedi cijeli promašen život, promašen cilj. Život postane bezvrijedan.

Današnje Evanđelje čovjeka koji je skupljao bogatstvo i nakanio uživati zove „bezumnik“ jer još noćas će se tražiti tvoja duša iz tvoje ruke. A ovo što si skupio i pripravio: čije će to biti?

Materijalnim dobrima se moramo samo služiti dok smo ovdje na zemlji, ali se ne smijemo za ta dobra zavezati, niti nam mogu biti cilj života. Neka vam cilj bude ono dobro koje ne prestaje vrijediti u drugom životu, a to su dobra i plemenita djela.

SV. IVAN MARIJA VIANNEY – ŽUPNIK ARŠKI

Sveti Ivan Marija Vianney rodio se 8. svibnja 1786. godine u Francuskoj, u mjestu Dardillyju. Bilo je to upravo uoči Francuske revolucije. Tako je Ivan bio svjedok te zloglasne revolucije i njezine strahovlade. Svećenici koji su ostali vjerni Crkvi i katoličkoj vjeri, i zato bezbožničkoj vlasti nisu položili prisegu na revolucionarni ustav, morali su pred progoniteljima bježati i skrivati se. Redovnice, preobučene u građansko odijelo, djecu su poučavale u vjeronauku potajno noću. Tako je bilo i s Ivanom. Ivan se je tajno ispovjedio u roditeljskoj kući, a svetu pričest je primio u jednom štaglju. U siromašnoj obitelji od šestero djece Ivan je spavao u štali, a bio je pastir triju ovaca i jedne magarice, što je obitelj Vianney posjedovala.

Kad su se prilike, proizašle iz Francuske revolucije, donekle smirile, pobožni i učeni svećenik Balley, koji je bio pred revolucionarima pobjegao iz Pariza, došao je za župnika u Ivanovo susjedno selo Ecully. On je Ivana uzeo k sebi u župni dvor i spremao ga za svećenika. Želju svog srca Ivan povjerava svojoj majci, odmah je rekao zašto želi postati svećenik: "Kad bih bio svećenik, osvojio bih mnogo duša." Majka mu je plakala od radosti, dok oca nije bilo jednostavno pridobiti da mu da dopuštenje.

Ivan je bio netalentiran za školu i samo zahvaljujući uglednom župniku Balleyu, primljen je u sjemenište, a potom i u veliko sjemenište u Lyon. Uz velike teškoće konačno je zaređen za svećenika 1815. godine. Sretnom mladom svećeniku sreća se i povećala jer je imenovan kapelanom svojem dobročinitelju župniku Balleyu.

Već 1818. godine Ivan je imenovan župnikom u malom mjestu Arsu. Za stanovnike tog mjesta rekao je jedan župnik da se osim Krštenja ni u čemu ne razlikuju od životinja. A generalni vikar mu je prilikom imenovanja rekao: "U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu, ali ćete je vi u nju unijeti".

Župnik Ivan Vianney vidjevši u kakvom je vjerskom stanju župa, vjerojatno se sjetio Isusove tvrdnje da ima slučajeva kada se Sotonu može savladati i otjerati samo postom i molitvom. I Arški župnik hrani se jedino krumpirom koji bi skuhao odjednom za cijeli tjedan. Teško se trapio i drugom pokorom. A noću je satima molio pred Oltarskim sakramentom. Propovijedi su mu bile vrlo glasne i oštre. Na pučkim misijama u susjednim župama pomagao je kao ispovjednik. Mnoštvo svijeta počelo je dolaziti baš k njemu na Ispovijed. Sve je više ljudi iz cijele okolice dolazilo u Ars da se ispovjede kod svetog župnika. Bio je to ne samo običan svijet nego i ugledni klerici i visoko školovani ljudi. Mnoge sate i kasno u noć provodio je u ispovjedaonici. Čitao je ljudska srca i savjesti. Otkrivao je pokornicima prošlost i proricao budućnost.

No, taj silan Ivanov uspjeh izazvao je zle ljude i Đavla. Đavao mu noću oduzima bukom i štropotom ionako kratak san. Zli ga ljudi blate najodvratnijim lažima. A najviše su ga boljele zavisti i neopravdane kritike koje su dolazile od strane klera, i ne samo nižeg klera. Upadao je radi svega toga i u krize - čak je odlučio i pokušao napustiti Ars.

Veliko ohrabrenje i utjeha bila mu je "Kuća providnosti", nešto slično kao sirotište što je osnovao za siromašne i nezbrinute djevojčice. U tom su se domu dogodila i prva čudesa. Tako se je dogodilo čudo umnažanja brašna za kruh, kad župnik nije imao dovoljno novca za prehranu sve većeg broja djevojčica.

Glas o svetosti župnika Vianneya nadaleko se pronio, župa se duhovno preporodila, a mjesto Ars postalo je hodočasničko stjecište.

Pokornički način života, naporno pastoralno djelovanje, mnoge nepravde koje su mu činjene - sve je to iscrpilo svetog svećenika i nakon 42 godine župničke službe u Arsu i 73 godine života, umro je 4. kolovoza 1859. godine.

Po zagovoru župnika Ivana Marije Vianneya događala su se mnoga čudesa. Blaženim je proglašen 1905. svetim 1925., a zaštitnikom župnika 1929. godine.

Sahranjen je u crkvenoj lađi s natpisom na grobu: "Ovdje počiva Ivan Marija Krstitelj Vianney, župnik Arški".