Sve objave od Urednik

Došašće – poziv na obraćenje

Evo nas u drugoj nedjelji Adventa. Pred sobom danas u svetim čitanjima, osobito u svetom Evanđelju, promatramo čovjeka Ivana. Izgled mu baš nije lijep. Neošišan, neobrijan, na njemu gruba haljina od devine dlake, kožnati pojas oko pojasa. Stoji na pustom mjestu na obali rijeke Jordana, male i jedine rječice u Palestini. Viče pštrim glasom: „Pripravite put Spasitelju, poravnite mu staze. Neka se slegne svaka gora i neka se ispuni svaka dolina. Krivudavo neka se poravna, a ono što je hrapavo neka se izgladi.“

Dolazilo je k njemu mnoštvo iz cijele Judeje i Jeruzalema. Slušali su ga strpljivo a onda su na njegovu riječ silazili u rijeku Jordan a on ih je polijevao vodom iz rijeke govoreći im: „Ja vas krstim vodom. Iza mene dolazi jači i on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Što su ti ljudi iz mnoštva imali na duši? Imali su bregove i doline, grbavo i hrapavo srce i dušu, a Spasitelj je blizu. Nisu ni znali da već među njima stoji. On je došao k njima da im se nastani u srcu i duši. Zato je Ivan grmio. Zato je vodom pokore polijevao njihove glave da bi oni izmijenili svoje srce i dušu. Ivan je tu da im pomogne. Svi koji su spoznali grijeh u duši; bregove i udoline, krivudavo i hrapavo i koji su htjeli to ispraviti sagibali su svoje glave i otvorili svoje srce dolasku Spasitelja. Blago onome koji je bio spreman sagnuti glavu. Nastavi čitati Došašće – poziv na obraćenje

Odluke Pastoralnog i Ekonomskog vijeća župe

Peta crkvena zapovijed glasi da trebamo doprinositi za potrebe svete Crkve. Sa tom nakanom u 60-im godinama u Crkvi je uveden Obiteljski dar ili crkveni doprinos, koji je u svakoj župi drugačiji, jer ga određuje svaka župa za sebe.

Župa kao i svećenik ne primaju nikakve novce (plaću) od države ili biskupije, već sve svoje obaveze prema biskupiji, kao i troškove uzdržavanja svećenika, župnih suradnika, obnavljanja i gradnje u župi, podmiruju sami župljani.

U našoj župi godišnji Obiteljski dar je 100 kn po obitelji i on je isti već 23 godine! Nažalost 100 kn nekada i danas više ne „vrijede“ jednako zbog raznih poskupljenja koja su se godinama dogodila. Naša župa ima najmanji Obiteljski dar u biskupiji (koliko mi je poznato). Kako ga jedan dio župljana ne može plaćati zbog neimaštine, a veliki broj obitelji ga ne plaća iz čistog nemara, župa zadnjih godina muku muči da podmiri sve troškove koje župa ima. Obiteljski dar na razini cijele župe plaća 45% obitelji, a u sakupljanju dodatnog dara za neku veću obnovu ili gradnju u župi sudjeluje manje od 10% župljana.

Zbog svega toga, a i kako nas u župi iduće, i idućih godina čeka nekoliko velikih obnova i gradnji, župno Pastoralno vijeće i župno Ekonomsko vijeća je na sjednicama 20. 11. 2017. i 27. 11. 2017. donijelo sljedeće odluke za našu župu. Nastavi čitati Odluke Pastoralnog i Ekonomskog vijeća župe

Došašće

Počeo je Advent ili Došašće. Sama riječ napominje tri velike stvari, tri važna događaja naše ljudske povijesti ali jednako važne za svakog pojedinca.

Prvo se danas sjećamo onog dugog vremena, vjerojatno milijune ili milijarde godina u kojem je čovječanstvo čekalo ispunjenje Božjeg obećanja. To je vrijeme započelo grijehom čovjeka na zemlji. Odmah iza toga dogodilo se je i Božje obećanje da će palom i grješnom čovječanstvu poslati spasenje. Čitali smo iz knjige proroka Izaije na čija usta progovara i moli starozavjetni čovjek. On priznaje da mu je Bog Otac ali je uvijek svjestan svojih grijeha. Zato vapije: „Zašto nas, Bože, puštaš da lutamo? Zašto si otvrdnuo naše srce pa te se više ne boji? Razderi nebesa i dođi među nas. Znamo da pritječeš onima koji čine pravdu i tvojim hode putovima. Srdiš se na nas jer smo uvijek griješili, protiv Boga se bunili. Postali smo nečisti i zamazani. Kao lišće s drveta i mi smo otpali od tebe i grijesi su nas naši raznijeli kao vjetar. Čini nam se da si lice svoje sakrio od nas. A ipak, Gospodine, ti si Otac naš, ti si lončar a mi smo samo zemlja glina u tvojim rukama. Mi smo djelo tvojih ruku“. To je bilo vrijeme patnje i glasne molitve, vapaj čovjeka za Bogom. Čovjek je bez Boga bio kao pljeva na vjetru. Danas se mi sjećamo toga starog, pradavnog vremena. Nastavi čitati Došašće

Što je advent ili došašće?

Došašće ili advent znači „dolazak“. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije više od 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. Ali da li nas Kristov dolazak uopće dira? Ne bi li radije trebao doći prijatelj ili prijateljica? Ne bi li trebala doći neka druga vlast, neko drugo društvo? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našemu životu, u našemu svijetu?

U došašću slavimo dolazak Isusa Krista k nama, njegov dolazak u naše srce. A to s jedne strane znači da Isus dolazi k nama, da kuca na vrata našega srca. Mi naravno znamo da je Isus već došao. On je prije 2000 godina došao kao čovjek na zemlju da bude s nama. I već je dugo tu, s nama. U našoj je sredini kad slavimo bogoslužje. Ali mi ga doživljavamo kao dolazećega, jer mi sami nismo kod sebe. Karl Valentin je to zdogno rekao: „Večeras imam posjet. Nadam se da ću biti kod kuće.“ Mi često nismo kod sebe doma. Negdje smo drugdje sa svojim mislima i osjećajima, šećemo sa svojim mislima. Jer nismo kod sebe, doživljavamo i Krista, koji je već odavno kod nas kao onoga koji dolazi. Pitanje je hoće li taj Isus stvarno doći k nama, hoće li uspjeti sa svojim kucanjem ili ćemo prečuti njegov dolazak. Nastavi čitati Što je advent ili došašće?

Krist – Kralj neba i zemlje

(ČITANJA: Ez 34, 11-12. 15-17; Ps 23, 1-3. 5-6; 1Kor 15, 20-26. 28; Mt 25, 31-46)

Danas je kraj jedne liturgijske, crkvene godine, i zato slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenoga. Kad kažemo, da je Isus Krist kralj svega stvorenja, onda mislimo na osobu koja je u povijesti živjela. Pred sobom imamo Isusovo ljudsko lice čovjeka koji je istodobno bio Bog i čovjek kao i kralj. Stoga Isus nije bio kralj poput zemaljskih kraljeva koji su kraljevali 20, 30, 40 godina i sa smrću završili svoje gospodstvo. Isus baš obratno, sa svojom smrću i uskrsnućem počinje kraljevati i njegovu kraljevstvu nema kraja. Iza uskrsnuća tek započinje njegovo pravo kraljevanje na Nebu i zemlji.

Da li je ikada na zemlji bio kralj koji bi imao svu vlast na nebu i na zemlji? Ne. Nije. Jedini je to Isus. Zato je mogao zapovijedati moru, vjetru, suncu, bolesnima i mrtvima. Njega je sve slušalo, mrtvo i živo. On je imao moć nad svime. Ali, u isto vrijeme, Njegovo kraljevanje, makar moćno i snažno – ono je nježno i blago. On ne nameće poreze – niti upotrebljava topove, bombe i puške, niti vrši ikakvo nasilje. Nastavi čitati Krist – Kralj neba i zemlje

Kristovo sudište

Nedjelja Krista Kralja je poziv da se zapitamo što konačno znači kad nam je rečeno da će Isus doći kao kralj i gospodar nad svim narodima i da će nam suditi? To znači: stojeći pred Isusovim sudom postat će nam jasno da nas nitko ne ljubi i da nitko nije uz nas kao on. Tada ćemo najvjerojatnije reći: da sam makar i pomislio, kako si mi bio bliz na svim mojim putovima, tada bih se bio potpuno drukčije na tebe oslonio i po tebi sasvim drukčije uredio svoj život.

U tom trenutku nećemo samo spoznati kako nam je on bio blizu, nego i kako je on pred nama stajao u svakom čovjeku, a prije svega u onima koje koje smo mi držali za nevažne, u malenima, u otpisanima, obespravljenima, azilantima, onima teško bolesnima. U usporedbi sa njegovom ljubavlju vidjet ćemo kako smo bili vrlo nemilosrdni, oštri, nepopustljivi, tvrdokorni, uska srca, prezahtjevni, samodopadni prema drugima. Tada ćemo možda reći: »O da sam znao koliko je vrijedan svaki čovjek u Božjim očima, kako se Bog sa svakim od njih solidarizira, izjednačuje, kako mi je bio bliz u svakome od njih, s koliko bih se više poštovanja, samilosti, spremnosti odnosio sa svakim. » Tako ćemo mi doživjeti Isusa kao «sud ljubavi». Zato nas ovaj blagdan treba prožeti poput pročišćavajućeg ognja, ognja koji čisti naša osjetila, za onu ljubav koja nas čini sličnima Bogu. A kako izgleda ta ljubav rekao nam je Isus. Nastavi čitati Kristovo sudište

Polaganje računa

Možda si u svom zvanju ili poslovnom životu morao polagati račune. Jesi li već mislio na to da ćeš morati položiti račun za svoj život, u pogledu tvog odnosa prema Bogu i ljudima? Jednom ćeš morati o tome položiti račun. Onda može biti prekasno, jer slijedi sud, i Božji gnjev te može pogoditi. Božja namjera i ljubav je da ne dođemo pred sud gnjeva, nego da zadobijemo slavu. Zato imaš još danas priliku da pregledaš svoj život i svoje djelovanje. Imaš mogućnost da se danas obratiš od zla puta. Možeš priznati pred Bogom i pred ljudima što nije bilo ispravno. Sve možeš opet popraviti, koliko stoji u tvojim mogućnostima. Možeš dati zadovoljštinu za svoje grijehe. Možeš prizvati Isusa u vezi svojih nedostataka, u vezi manjkavosti tvoga života, da bi ti on u tome pomogao. Takvu mogućnost ti daje Bog u svojoj ljubavi, koja ne može podnijeti da budeš izgubljen. Nemoj više odgađati pripremu za taj obračun! Sutra već može biti prekasno!

Darovani talenti

Neki čovjek odlazi na put. Prije svog odlaska dozove svoje sluge i razdijeli im svoj imetak. Jednome dade pet talenata, drugome dva, a jednomu samo jedan talenat, svakome prema njegovim sposobnostima. Primivši talente, onaj s pet talena ode i počne poslovati te zaradi s njima još pet. Pametno je poslovao, rekli bismo. Onaj koji je primio dva talenta postupio je jednako tako. Upotrijebio ih je i zaradio s njima još druga dva talenta. Pametno je poslovao. Onaj pak koji je primio jedan, otišao je i sakrio svoj talenat, nije ga u ništa upotrijebio i ništa nije s njime zaradio.

Kad se gospodar vratio pozvao ih je na obračun. Onaj s pet talenata donio je drugih pet zarađenih. Onaj s dva donio je druga dva talenta. Gospodar je bio zadovoljan njihovim poslovanjem. Zato ih poziva: „Dođite vi sluge dobri i vjerni. Uđite u radost svoga gospodara“. Onaj s jednim talentom nije primio nagradu. Nije dobro poslovao i zato ga gospodar grdi: „Trebao si upotrijebiti moj novac da iz njega isvučem dobitak. Oduzmite mu taj talenat i podajte onome koji ima pet i koji zna poslovati. Njega bacite van u tamu“. Nastavi čitati Darovani talenti

Sveta Cecilija – zaštitnica crkvenog pjevanja

Prema legendi, sveta Cecilija (rođena poč. 3. st. u Rimu) podrijetlom iz patricijske obitelji, prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi, na kojem je mjestu danas bazilika u Trastevereu. Svetica je odgojena kao kršćanka. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu. Međutim, roditelji su je dali u brak s mladim plemićem Valerijanom, poganinom, kojemu je otvoreno, na sam dan vjenčanja, priznala da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. skriven u katakombama zbog progona kršćana. Nastavi čitati Sveta Cecilija – zaštitnica crkvenog pjevanja

Bdijte!

(ČITANJA: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13)

Sve nas Isus upozorava: „Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa“. Svi obično pročitamo u novinama „crnu kroniku“. Neki su ostali pod kotačima automobila, neki su poginuli u avionu, neki su se utopili, neki su izginuli u požaru. Neke je ubio potres. Još veće mnoštvo u strašnim olujama, valovima, vjetrovima, mnoštvo od klijenuti – infarkta srca, moždanog udara, bolesti raka, ptičje gripe, side, od svih mogućih bolesti i nezgoda trovanja, padova. Naprosto čovjek ne može sve izbrojiti. Svaki je takav slučaj neočekivan. Koliko je onih koji su poginuli u strašnim poplavama. Tko se od njih nadao smrti? Smrt se nikome ne najavljuje. Dolazi svakome čovjeku samo jednom i to nenajavljena. Što reći na sve to? Slušali smo Isusovu usporedbu o mudrim i ludim djevicama. Mudre su ustrajno i mudro čekale zaručnika i kad je došao ušle su s njime na svadbu. Lude su zbog spavanja i zbog nemara propustile jedinu priliku i nisu mogle ući na svadbu. Svjetiljke su im se ugasile. Nastavi čitati Bdijte!

Stav bdjenja

Da bismo se održali u stanju bdijenja, potrebno je boriti se, jer je svaki čovjek sklon živjeti samo pogleda uprtog u zemaljska dobra. Bit ćemo na oprezu ako brižno njegujemo svoju osobnu molitvu i tako odstranimo mlakost koja bi uništila u nama stremljenje k svetosti. Ostat ćemo budni ako ne zanemarimo i mala mrtvljenja koja nas održavaju spremnima za Božju stvarnost. Ostat ćemo budni ako pažljivo vršimo ispit savjesti koji će nam pokazati ono što bi nas – a da toga i nismo svjesni – moglo udaljiti od našega puta.“Braćo”, govori nam sv. Bernard, „vama, kao i djeci, Bog daje ono što je skriveno mudracima i učenjacima: istinske putove spasenja. Razmišljajte o njima s najvećom pozornošću, posebno obratite pozornost tko je taj koji dolazi, otkuda i gdje stiže, radi čega, kad i kojim putem ide. To je spasonosna znatiželja.“ Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa. Nastavi čitati Stav bdjenja

Sablazan

Što znači drugoga sablazniti? To znači riječju, primjerom, djelom i na bilo koji način davati povod drugima da čine zlo, da sagriješe. Pogotovo je teška hotimična sablazan, tj. kad netko nekoga svijesno navodi na grijeh. Svatko tko vlastitim grijehom, bilo riječima, bilo djelom, bilo propustom drugoga navodi na grijeh taj čini sablazan.

Prorok Malahija kao i Isus najoštrije osuđuju grijeh sablazni. Isus jasno kaže o farizejima: „Što vam govore to činite jer oni poznaju Božji Zakon, “ ali to isto ne čine što govore pa svoji djelima sablažnjuju narod. Farizeji su bili krivi jer su životom pokazivali drugo od onoga što su govorili i što je propisivao Božji Zakon. Primjer kršćanskog života je najbolja propovijed. Već su stari Latini govorili: „Riječi odlete a primjeri privlače“. Nastavi čitati Sablazan

Bl. Gracije Kotorski – zaštitnik siromaha

Blaženi Gracije rođen je u selu Muo u Boki Kotorskoj, 1438. godine, u siromašnoj ribarskoj obitelji. Pod utjecajem propovjednika bl. Šimuna iz Camerina, odlučio je napustiti mornarski život pa je otišao u skromni samostan na brdu Ortone, nedaleko Padove. Nakon 15 godina pokorničkog života prešao je u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji, gdje je živio do svoje smrti 1508. godine.

Posebno su mu bili dragi siromasi i prosjaci, kojima je bez iznimke pružao koricu kruha i riječ utjehe. Tijelo mu je nakon smrti najprije pokopano u zajednički grob, ali je nakon kratkog vremena položeno u mramorni sarkofag i izloženo štovanju vjernika. Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Nakon pada Napoleona njegovo je tijelo vraćeno u rodni kraj, a Papa Leon XIII ga je 1889. godine proglasio blaženim. Nastavi čitati Bl. Gracije Kotorski – zaštitnik siromaha

Zapovijed ljubavi

U središtu današnje liturgije je velika zapovijed ljubavi. Isus je izriče u rečenici: „Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Tim riječima je zapravo izrečeno nešto veoma važno u životu svih ljudi. Bez ljubavi, isto kao i bez hrane koju blagujemo i zrak koji udišemo, ne možemo živjeti. Isus je zato naglasio tu važnost odnosa prema Bogu i bližnjemu te ju zasnovao na 10 Božjih zapovijedi. Isus je posebno naglasio ljubav prema bližnjemu i kriterij prema kojemu se mjeri sve drugo pa i ljubav prema Bogu.

On je tu ljubav još bolje objasnio rekavši da ona počiva na tri uporišta: na ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu i ljubavi prema sebi. To troje – Bog, moj bližnji i ja – su poput trokuta. Ako jednu stranu maknem, sve pada i ruši se. Ljubav je neodrživa uzmanjka li bilo koji od ova tri elementa koji je sačinjavaju. Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Svetkovina Svih Svetih

Današnjom svetkovinom slavimo sve one koji su svoj živ­otni tijek ispunili slavljenjem Boga i pomaganjem onima koji­ma je bila potrebna njihova pomoć i po tome i takvome životnom putu ušli su u radost Nebeske domovine. Zavrijedili su da ih slavi­mo. A ujedno njihov bismo put trebali pokušati svi slijediti, jer smo svi kršćani pozvani na svetost u svom vremenu. I baš nam ova današnja svetkovina kazuje kako naša zadaća nije u tome da uradimo nešto novo ili toliko teško što nitko drugi ne može uraditi. Ne, nije to svetost. Svet biti znači ispuniti ljubavlju životne zadatke koji su nam povjereni. Jer, sveci nisu samo oni ljudi koje je Crkva proglasila takvima već svi oni koju su svoj život proveli služeći Bogu živeći zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Takvih je nebrojeno mnoštvo. Crkva se danas sjeća svih svojih svetih duša te se njima stavlja pod okrilje i moli njihov zagovor.

Holywin 2017.

U utorak 31. 10. 2017. u 20. 30 sati, uoči blagdana Svih Svetih u Varaždinu u crkvi sv. Nikole će biti misa, a nakon mise procesija sa svijećama do katedrale u kojoj će biti prigodni glazbeni i molitveni program kojim će se u bdijenju dočekati svetkovina Svih Svetih kao odgovor na pogansko slavljenje noći vještica. Svi ste pozvani doći, osobito mladi.

KRUNICU MOLI – DOBRO DJELO STVORI!

U mjesecu listopadu u crkvi sakupljamo: slatkiše, higijenske potrebštine i školski pribor za djecu bez obitelji (osnovna i srednja škola) za koju skrbe časne sestre Karmeličanke, a koji se nalaze u domu u Hrvatskom Leskovcu, a koje će krajem mjeseca posjetiti mladi naše župe. Svi koji mogu pomoći neka svoj dar donesu u crkvu ili župni ured. Unaprijed svima hvala!

Podaj caru carevo, a Bogu Božje!

(ČITANJA: Iz 45, 1. 4-6; Ps 96, 1. 3-5-7-10a. 10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21)

U našem ljudskom društvu treba uvijek prepoznavati Božje i ljudsko. I jedno i drugo treba činiti. S jednim i drugim činom potrebno je doprinositi dobru svih ljudi. Ne može se samo zemaljskim vrednotama i zakonima sve riješiti – mora se misliti i na ono Božje. Tek kad se Bogu dade Božje, može se znati što je carevo. Poštivanje države, državnih zakona ne smije se zanemariti, a slika se države ne smije staviti na mjesto Božje slike. Sve što je zemaljsko na određen način mora biti usmjereno prema onome što je nebesko.

Bogu Božje! Da li baš uvijek mi dajemo Bogu Božje? Često zaboravljamo ili mnogi zaboravljaju, da nedjelja, Gospodnji dan pripada Njemu, a mnogi mu ga otimaju zamjenjujući s drugim zemaljskim aktivnostima. Kad bi današnji direktori raznih poduzeća dali Bogu Božje, a caru carevo, ne bi bilo toliko ljudi bez posla i nepravednih plaća. Nastavi čitati Podaj caru carevo, a Bogu Božje!