Sve objave od Urednik

Direktni prijenos mise preko Hrvatske televizije iz Sračinca, 18. 02. 2018. u 10 sati

Najava direktnog prijenosa mise preko Hrvatske televizije iz Sračinca, 18. 02. 2018. u 10 sati:

Misa prve korizmene nedjelje, 18. veljače 2018. će se putem direktnog televizijskog prijenosa prenositi iz naše župne crkve u cijelu Hrvatsku i svijet. Zbog toga će biti misa samo u 10 sati u župnoj crkvi, a u 8 sati u Svibovcu i Hrašćici. Pozivam vas da u većem broju dođete na tu misu, koja traje 60 minuta, kako bi u svijet bila poslana što ljepša slika naše župe i mjesta. Pjevači i čitači neka budu u crkvi u 9:30 sati.

Budi čist!

(ČITANJA: Lev 13, 1-2. 45-46; Ps 32; 1Kor 10, 31 – 11, 1; Mk 1, 40-45)

U evanđeoskoj zgodi Isus, kad je vidio da k njemu dolazi gubavac, suosjeća s njime. Srce je Isusovo puno samilosti i suosjećanja s ovim gubavce. Što čini Isus? Ispruži ruke, dotače ga se i reče: «budi čist! ». Najupečatljivije je da Isus dotiče gubavca, jer je to apsolutno zabranjeno po Zakonu. Dotaći gubavca, hoće reći, da se time – s religioznog gledišta – sam time zarazio, tj. postao nečist.

Isus dotiče gubavca, a u tom slučaju zaraza s gubavca ne prelazi na Isusa, dok s njega na gubavca slijedi ozdravljenje. Čistoća Isusova se otkriva kao utjecajna i pozitivna u svijetu; povezanost s njom očišćuje gubavca. Umjesto da se zarazi nečistoćom gubavca, Isus mu podjeljuje vlastito očišćenje. Tu se trebamo diviti bilo Isusovom suosjećanju bilo njegovoj hrabrosti, koji ne strahuje od zaraze, već je zabrinut da gubavcu udijeli očišćenje i zdravlje. Nastavi čitati Budi čist!

Post naš korizmeni

Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. U program obraćenja spada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporučuje, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš odnos prema Bogu odnos je prema ljubljenoj osobi. Uz molitvu kao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom. Nastavi čitati Post naš korizmeni

Zdravlje bolesnih

ČITANJA: Job 7, 1-4. 6-7; Ps 147, 1-6; 1Kor 9, 16-19. 22-23; Mk 1, 29-39

Danas u svetom evanđelju gledamo Isusa koji se susreće s bijedom i bolešću oko sebe. Ulazi u Petrovu kuću. Tamo leži bolesnica. Isus je oslobađa bolesti i ostaje sa svojim apostolima na objedu koji im je poslužila ozdravljena Petrova punica. Istog dana Isus se sreo s mnoštvom bolesnih koje su mu donosili iz svih krajeva i sav se grad zgrnuo prema gradskim vratima. Kaže sveti evanđelista Marko: „On ih je sve izliječio a bili su mnogi i razne su bolesti imali a i zloduhe je izgonio iz opsjednutih.“ Nastavi čitati Zdravlje bolesnih

Živa Božja Riječ

ČITANJA: Pnz 18, 15-20; Ps 95, 1-2. 6-9; 1Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Čovjek je željan Božje riječi ali one koja će biti efikasna i djelotvorna. Problem je u čovjeku što želi da mu riječ Božja bude u skladu s njegovom voljom, i njegovim zahtjevima. Božja riječ siječe poput mača sve ono što ne valja, što je zlo i protiv Boga. Kristova je riječ djelotvorna. Nju treba primiti i nju treba živjeti a ne samo znati. Isus svoje javno djelovanje nastavlja kad je Ivan umro. Ivana su pitali: „Što nam je činiti?“ Ivan je upućivao ljude na Mesiju, „Onaj koji dolazi.“ Isus dolazi i okuplja učenike i počinje propovijedati: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Kraljevstvo Božje se očituje u sili Duha i zato se bolesni liječe, piše Izaija: „Slijepi vide, gluhi čuju, hromi hodaju, siromasima se naviješta blaga vijest.“ Tu se, dakle, događa proroštvo. Isus se pojavljuje u sinagogi na službenom skupu. I svi su u njemu prepoznali Božju silu. Čak i đavoli ga prepoznaju i viču: „Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš. Znamo tko si ti. Svetac Božji.“ Farizeji i saduceji se svađaju oko Mojsijeva zakona. Sve se zapravo svodilo na borbu za vlast. Njihovo učenje nije imalo silu Božju niti sa silom i vlast. Nastavi čitati Živa Božja Riječ

Svijećnica – Dan posvećenog života

U Evanđelja svetkovine Prikazanja Gospodnjeg svjedočimo jednom susretu. Susretu Isusa i starca Šimuna. Starac Šimun je imao samo jednu želju u svojem životu – susresti Mesiju. Živio je za taj trenutak. Blagdan Prikazanja Gospodinovog u Hramu poznat je u narodu još kao Svijećnica ili Gospa Svijećna. U Lukinom Evanđelju susreću se Stari i Novi savez, susreću se Bog i čovjek. Susreću se starac Šimun i Isus Krist. Šimun je sretan, ispunjen. Ostvarila mu se je životna želja. Sada je spreman otići. Umrijeti. Ali što je to starac Šimun uistinu vidio? Nastavi čitati Svijećnica – Dan posvećenog života

Stvaratelji Kraljevstva Božjega

Božji svijet ili Kraljevstvo Božje možemo definirati kao svijet u kojem se svi ljudi ljube i poštuju kao braća jer su svi sinovi istoga Oca na nebesima, jer svi oni Boga priznaju i zovu svojim Ocem.

Na izgradnju takvog svijet Isus poziva najprije poimence svoje apostole, a po krštenju i svakoga od nas. Kaže evanđelje: „Prolazeći uz Galilejsko more ugleda Šimuna i Andriju gdje ribare i pozove ih: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ To znači, valja vam činiti mnogo vredniji i odgovorniji posao. Oni ostave sve i svoje mreže i pođu za njim. I pošavši malo dalje opet ugleda dvojicu braće ribara, Jakova i Ivana i njih pozove. Oni ostave sve i oca Zebedeja s nadničarima u lađi i pođu za njim. Očito da se promjena svijeta ne može dogoditi bez upornog nastojanja ljudi. Nastavi čitati Stvaratelji Kraljevstva Božjega

Isus poziva svoje učenike

U današnjem Evanđelju Isus poziva svoje učenike, ali nas iznenađuje da za svoje suradnike ne zove učene, poznate ili slavne osobe svoga vremena, već malene, neznatne i neugledne. Kad Bog poziva, on ne gleda na vanjštinu. On gleda u čovječje srce, jer želi da ga čovjek prihvati srcem, da čovjek Bogu u svome srcu dadne stan, kako bi čovjek srcem stvarao djela koja nose vječnu nagradu. Bog zove apostole jer ih poznaje, jer znade dobrotu njihova srca kojima će pronositi Isusovu Radosnu Vijest.

Bog i nas poziva i pri tome ne gleda prvenstveno na naše sposobnosti, već računa na naše srce, jer poznaje naše srce koje je sposobno činiti velika djela. On razumije nas i zato nas poziva da jedino sa Bogom u srcu možemo činiti veličanstvena djela njegove ljubavi. Nastavi čitati Isus poziva svoje učenike

Obraćenje sv. Pavla apostola

Savao ili Pavao, rođen je u Tarzu u Ciliciji početkom 1. st., u židovskoj obitelji čiji su članovi imali pravo rimskih građana. Završio je visoke škole, helenističke i židovske, a pripadao je farizejskoj sljedbi, odnosno onima koji su se strogo pridržavali Zakona, održavajući 365 različitih propisa. Kao takav, progonio je i prvu Crkvu, vjerujući kako na takav način potpuno izvršava Božju volju i židovski Zakon. Nastavi čitati Obraćenje sv. Pavla apostola

Dođi i slijedi me!

U Bibliji imamo na mnogo mjesta zapisano kako Bog zove nekog čovjeka na suradnju. Čitamo o Abrahamu. Njemu se javlja Bog i poziva ga: „Iziđi iz svoje zemlje, iz doma oca svojega i idi u zemlju koju ću ti ja pokazati“. Bog zove Abrahama, a da mu ne pokazuje ni tumači zašto mora izići iz svoje zemlje, iz svoje kuće, ne otkriva mu ni zemlju u koju ga Bog usmjerava. Božji poziv, gledano s ljudske strane, je poziv u nepoznato pa i nesigurno. Gledano s Božje strane, nema sigurnijeg mjesta za čovjeka od onoga kamo ga Bog zove. Čitamo o Mojsiju kome se Bog javlja i govori mu: „Idi u Egipat“. Mojsije se izgovara ali Bog je neumoljiv i Mojsije ide. Čitamo o proroku Jeremiji koga Bog zove u proročku službu. I on se ispričava i priznaje pred Bogom da je slab govornik: „Ne znam govoriti.“ Bog ustraje i govori mu: „Idi i ovako im reci“ Nastavi čitati Dođi i slijedi me!

Poslao te je u svijet

Svatko od nas jasno ili nejasno doživljava da ima neku specifičnu ulogu u životu na zemlji. Nitko nas ne može zamijeniti, jedinstveni smo u povijesti čovječanstva, naš put je samo naš, nikoga ne možemo imitirati.

Netko – Bog – poslao nas je u svijet. On stoji iza nas. Nitko od ljudi nije nas pozvao, nitko nas nije očekivao. Došli smo iznenada, sa sposobnostima koje možda ljudi ne trebaju, sa nemoćima koje opterećuju našu okolinu, sa zahtjevima koje ljudi ne mogu ispuniti. Svatko ima svoj život, svoje zvanje, svoj put u svijetu i u Crkvi.

Važno je otkriti što voliš raditi i što trebaš učiniti u životu. Koje je tvoje zvanje, koje su tvoje sposobnosti? To ne određuju ljudi, to je u tebi usađeno, prirođeno, od Boga darovano i isplanirano. Ako ti ljudi ne mogu omogućiti da ostvariš svoje zvanje, može Bog. On ja dao zvanje, poslanje, poziv, on će dati i ostvarenje poziva. Važno je da li ćeš očajavati zbog nemoći ili se osloniti na Boga. I da li ćeš shvatiti da si dragocjen, potreban i onda kad ljudi to ne uviđaju. I da se sve može. Zemlja ne pripada ljudima nego Bogu. Treba htjeti i početi drugovati s Bogom u Isusu Kristu. Nastavi čitati Poslao te je u svijet

Božji poziv

Bog čovjeka poziva:
a) kada ga stvara, daje mu određene osobine i darove koje treba ostvariti u životu.
b) kada mu daje dar vjere i krštenja, poziva ga da nastavi Kristovo djelo: «Pođite i učinite mojim učenicima sve narode. . . ! » (Mt 28, 19).
c) kad čovjeka uputi u određeno zvanje ili zanimanje i u određenu sredinu, daje mu tako i konkretnu zadaću.
U tom svjetlu Božjega poziva, prepoznaj put kojim te Bog vodi i zadaću koju ti povjerava.

Sveta Obitelj

ČITANJA: Post 15, 1-6; 21, 1-3 Ps 105, 1-9; Heb 11, 8. 11-12. 17-19; Lk 2, 22-40

Sveto Pismo već na prvim stranicama piše: „Nije dobro da čovjek bude sam!“ Sam Bog potvrđuje da nema sreće u samoći. Zato Bog stvara čovjeku ženu da među njih stavi sreću obiteljskog života dajući im roditeljsku moć i vlast i zapovijed: „Rastite i množite se, zemlju napučite i njome zagospodarite.“

To sve znači da je Bog tako zamislio sreću čovjekovu u obiteljskom zajedništvu muža i žene i njihove djece. U tom krugu je čovjekova sreća ovdje na zemlji. U tom zajedništvu postavljene su i dužnosti i obaveze roditelja prema djeci ali i djece prema roditeljima. Nije dovoljno samo roditi dijete nego ga se mora odnjegovati i na duši i na tijelu. Svaka pogreška u tom odgoju ubija sreću, obiteljsku sreću čovjekovu. Najvažnije je održanje sklada obitelji za sreću čovjekovu.

Danas pred svojim očima imamo jednu obitelj iz Nazareta. Tu vlada potpuni sklad. Tu je, naime, svaki član obitelji potpuno spreman održati ravnotežu obitelji i ispuniti sve ono što je Bog u obitelj smjestio.

Majka te obitelji, Blažena Djevica Marija, izgovara pred Bogom: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Muž te obitelji neprekidno razmišlja kako bi činio samo ono što je pravo i pošteno. Zato u času kad opazi da je Marija trudna odlučuje da je neće osramotiti. Sve njegove sumnje Bog je riješio. U toj obitelji je dijete Isus. O njemu je evanđelje napisalo: „Rastao je u dobi i mudrosti pred Bogom i ljudima i milost je Božja bila na njemu.“ Može li biti ljepšeg primjera sreće za svaku ljudsku obitelj. Po njoj, po obitelji iz Nazareta pokušajmo poravnati sve svoje obitelji da doista bude u njima sreća.

Nova Godina

 

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću. Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati. Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra.

Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2018. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: „Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori“ (Prop 11, 5). Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. Zato molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe. Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje. Učinimo ovu Novu godinu, blagoslovljenom godinom za nas i naše bližnje po tome da je proživimo u Božjoj milosti, da sam Bog mira bude uvijek sa nama.

Novogodišnja želja

Ne želim vam samo zdravlje, nego želim da možete, kako sa zdravljem tako i s bolešću, ophoditi se da raste vaše povjerenje u život, kojega Bog drži u svojim rukama.

Ne želim vam samo sreću, nego da isto tako u sreći kao i u očitoj nesreći možete sačuvati pogled nade koji bi vas htio voditi zrelijem i punijem životu, pa i onda kada vas Bog vodi neravnim putovima.

Ne želim vam samo radost, nego da se vi isto tako u radosti kao i u boli i patnji čvrsto držite onoga, koji nas sve poznaje bolje nego mislimo, i da na ovaj način vaša vjera u Boga bude posvećena.

Neka Vam bude sretna, blagoslovljena, i puna zdravljem i mirom, Nova 2018. godina!

Čestit Božić!

Ovih dana izričemo i izricat ćemo te dvije riječi mnogo puta, uz stisak ruke, zagrljaj, poljubac mira i radosti. Čestit Božić – naša je stara hrvatska čestitka. U njoj su sažete sreća, dobrota, ispravnost, poštenje. No ono o čemu najmanje razmišljamo je upravo riječ: „ČEST“; čestica, dio, udio. Da imamo udio, da budemo dionici Božića, tog Božanskog djeteta koje dolazi među nas u povijesti ali i danas, u naše vrijeme.

Prva poruka lijepa je želja, a druga je obveza. Traži od nas trud i zauzetost da se Bog rađa u nama, da budemo više ljudi, da živimo humanije, da se Bog rađa u nama. Kao što Riječ Božja nije ostala samo na razini govora, nego se utjelovila, tako nas Božić potiče da naša vjera ne bude samo na riječima, nego srcem i životom uprisutnjenje Boga u osobnom i društvenom životu pojedinca i župe.

Čestit Božić onima koji su zaboravili što je istinska radost, onima koji su dionici Kristova križa u svojim trpljenjima, svima kojima je ovog Božića hladno na tijelu ili u duši, onima koji su odvojeni od svojih najmilijih zbog svoje zauzetosti da mi možemo slaviti.

Čestit Božić djeci koja su najsličnija u svojoj nevinosti i bezazlenosti Betlehemskom djetetu, mladima da sačuvaju svoj idealizam i ljudsko dostojanstvo, bračnim parovima da pronađu opet ono što ih je nekad grijalo a sada je možda zastrto pepelom otuđenja.

Čestit Božić starima, umornima ili osamljenima da ne klonu u malodušnost. Jer Dijete nam se rodilo Sina dobismo. Na plećima njegovim vlast je. I prozvan je Imenom: savjetnik čudesni, Bog silni.

Sretan Vam, čestit i blagoslovljen Božić!

„Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Iv 1, 4-18)

Božić

Pred više od dvije tisuće godina, Božji je Sin, Isus Krist došao k nama pružajući nam ruke da ga prihvatimo u naručaj. No, piše u današnjem Evanđelju sveti Ivan: „K svojima je došao, ali ga njegovi nisu primili. Oni pak koji su ga primili, dao im je moć da postanu posinjena Božja djeca.“ Skinuo je Bog s nas ruku pravde i zagrlio nas je jednim zagrljajem i nas, koji smo ga vrijeđali i svoga jedinorođena Sina koji je za nas postao čovjekom. To je čas pomirenja s Bogom za svakog čovjeka. Imamo njegova Sina u našem ljudskom naručju i ne trebamo se više bojati jer on je mir, on je pomirenje, on je spasenje za nas bjegunce pred Božjom pravdom.

Ako bi Božić za nas bio samo jedan dan u godini kad se čuju vesele Božićne pjesme i kad si stiskamo ruku želeći jedan drugome sretan Božić, tada Božić ne bi imao nikakav smisla.

Božić mora biti prihvaćanje u naručaj Krista Gospodina. On je već davno, davno živio kao čovjek na ovom svijetu. On je za nas živio, trpio, umro na križu i uskrsnuo samo zato da nas spasi. Njega, davno rođeno dijete u Betlehemu, mi danas i svaki dan u svom životu moramo prihvaćati u naručje vršeći njegove zapovijedi, živeći po njegovom evanđelju tako da nam je on put i svjetlost života, put u istinu da svakog časa možemo pitati da li bi on bio zadovoljan ovom mojom mišlju, ovom mojom riječju, ovim mojim djelom. Ako ne, onda smo ga i mi odgurnuli od sebe. Ako pak mislimo, govorimo i činimo po njegovoj volji i njegovoj zapovijedi onda ga zbilja držimo u naručju.

Želim vam danas na ovaj veliki i sveti dan, da vas Bog zagrli zajedno sa svojim Sinom, novorođenim djetetom Isusom Kristom. Želim svima Vama, vašima kod kuće, djeci i mladima, starcima i bolesnicima sretan i blagoslovljen Božić!