(ČITANJA: 1Kr 19, 9a. 11-13a; Ps 85, 9ab. 10-14; Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33)

Sveto Evanđelje nas izvješćuje o jednoj drugoj teškoći i nevolji koja je često prisutna u ovom svijetu. U takvu nepriliku su upali apostoli. Udario je protivan vjetar i more se uzburkalo a oni su bili na krhkoj lađici. Još gore je bilo što ni Isus nije bio s njima. Makar su bili iskusni ribari strah pred uzburkanim morem uvijek je bio prisutan. No, u tom času straha i neizvjesnosti Isus se našao uz njih hodajući po vodi. Videći ga viknuli su od straha: „Utvara“. Tada im Isus kaže: „Ne bojte se“. Petar još sumnja i pita: „Ako si to doista ti, Gospodine, reci da i ja mogu, hodajuć po vodi, doći do tebe“. Isus mu jednostavno odgovara: Dođi! Hodajući po vodi uhvatio ga je strah i sumnja i počeo je tonuti. Zato viče Isusu: „Gospodine, spasi me! “. Isus ga tada uhvati za ruku i stavi u lađicu, ali ga je ipak ukorio: „Zašto si posumnjao?“ Nastavi čitati NE BOJ SE! →

Isusova majka, Blažena Djevica Marija, doživjela je već uskrsnuće tijela. Nama će se to dogoditi tek na Sudnji dan. Kao Isus tako je i Marija s nama ne samo dušom (kao sveci) nego i tijelom koje ima uskrsne, duhovne kvalitete. Zato je ona nekako drukčije, neposrednije i punije od svetaca prisutna među nama. Ona je, napokon, zbog svog bezgrešnog začeća, zbog bogomajčinstva, djevičanstva i suotkupiteljske brige za nas daleko eminentnije prisutna među nama. Predana nam je da nam bude majka, pa je i stoga ostvarena njezina posebna majčinska prisutnost. To svjedoče njoj posvećena hodočasnička mjesta širom Crkve.   Nastavi čitati Velika Gospa →

Veličina Djevice Marije, kao i naša veličina, sastoji se u poniznosti. Ona nam je apsolutno neophodna. Čak i kada Ijudi vole i cijene naš rad, moramo se uvijek čuvati poniznima jer naše djelo nije naše već Božje.

Gospin primjer čini naša srca blagima i poniznima, poput srca njenog Sina, jer se srce Isusovo oblikovalo u njoj. Učimo se poniznosti, radosno prihvaćajmo poniznost. Stvoreni smo za velike stvari, čemu snižavanje na ono što može umrljati Ijepotu našeg srca? Lako je biti umišljen, tvrdoglav, egoist, to je jednostavno, ali mi smo stvoreni za puno uzvišenije stvari.   Nastavi čitati Blažena Djevica Marija – blaga i ponizna srca →

Gospodin župnik je gospođi Milki, svojoj župljanki, čestitao 90. rođendan.
Između ostalog je rekao:
– Ja se nadam da ću vam ja čestitati i vaš 100. rođendan!
– A zašto da ne? Pa, vi ste, gospodine župniče, još tako mlad i zdrav! Nastavi čitati Duhovnost duhovitih →

Čitanja: Dn 7,9-10.13-14 ; Ps 97,1-2.5-6.9; 2Pt 1,16-19; Mt 17,1-9

U današnjem Evanđelju, Isus vodi na brdo Tabor svoja tri učenika da im ondje otkrije svoje pravo lice, pravu svoju slavu. Tu se pred trojicom svojih učenika: Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio. Pokazao  im je takvo svoje lice i takvu svoju odjeću da su zanijemili. Videći Iliju i Mojsija s Isusom Petar je samo ponudio Isusu: “Dobro nam je ovdje biti. Hoćoš li da ovdje napravimo tri sjenice: jednu tebi jednu Iliji i jednu Mojsiju”? Bio je toliko uzbuđen da nije ni znao što govori. Ovo viđenja na Taboru  je osvježenje nad onim Isusovim riječima: “Idemo u Jeruzalem, ondje će Sin čovječji biti izrugan, popljuvan, izmučen i ubijen, ali treći će dan uskrsnuti”. Kako su Petru bile teške te riječi da je Isusu odgovorio: “To se tebi ne smije dogoditi”. Sada je sasvim promijenio mišljenje. I sada može s Isusom nastaviti put prema Jeruzalemu. Još dok je Petar govorio, nestalo je ukazanja i morali su se vratiti opet u ovaj život po kojem se treba polako uspinjati prema konačnom preobraženju u nebu. Treba nastaviti život kroz patnje, križ i kalvariju života. To je put koji je mukotrpan i težak, ali vodi k sigurnome. Nastavi čitati Preobraženje Gospodnje →

„U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.“ Mt 17, 1-3 Nastavi čitati Božje lice →

Ići za Isusom znači biti putnik na ovom svijetu, ne praviti sebi stalnog boravišta na ovom svijetu, jer on nije naša prava domovina. Isus stoji preda mnom kao Put u Vječnu domovinu. Poći s Njim i stići do Cilja znači izići iz sebe, živjeti u svijetu, ali ne od ovoga svijeta. Nastavi čitati Ići za Isusom →

(ĆITANJA: 1Kr 3, 5. 7-12; Ps 119, Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52)Dvije usporedbe kazuje Isus da bi nam pokazao kako postupa mudar i pametan čovjek koji ima pred sobom mnoštvo vrijednosti ali nije time zadovoljan nego traži nešto najvrednije što nadvisuje sve ostale vrijednosti. Pametan čovjek sve ono mnoštvo kojekakvih blaga prodaje, odriče ga se samo da se domogne onog najvrednijeg kojega je pronašao. Čovjek koji je uspio pronaći Kraljevstvo Božje, pronašao je najveću vrijednost. Sve drugo, naime, prolazi i nije ga moguće zadržati, a Kraljevstvo Božje pripada mudrima, koji su spremni zadržati uz sve teškoće. Kako kaže Isus, „prodati sve što imaju i kupiti ono najveće blago koje su pronašli“.   Nastavi čitati Kraljevstvo Božje kroz prispodobe →

Gospodine Isuse Kriste, ja znam da nije važno hoću li sve dobro obaviti, hoću li biti hvaljen, hoću li požnjeti uspjeh i priznanje; ja znam da je samo jedno važno: da ne stojim na putu Tebi, da budem Tvoje oruđe, da ljude ne vodim sebi, nego Tebi. Nastavi čitati Molitva →

Kraljevstvo Božje nije neki humanizam, nešto svjetovno i prolazno, nego promjena života i objava Očeve volje, njegova spasenjskog nauma. Isusova djela ukazuju da je nastupilo spasenje, da su došla istinska mesijanska vremena. To su djela koje „Otac čini u njemu“ (Iv 14, 10). Kraljevstvo Božje se ostvaruje u nama samima. Isus to osvjetljuje značajnom riječju: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje! ’ ili ‘Eno ga ondje! ’ Ta evo – kraljevstvo je Božje u (unutar, među) vama. “ (Lk 17, 20 s. ).   Nastavi čitati Kraljevstvo Božje →

Čitanja: Mudr 12, 13. 16-19; Ps 86; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43

Mnogi se pitaju zašto Bog ne uništi zlo i iskorijeni zle ljude? Kad bi Bog tako učinio, učinio bi to protiv svoje odluke jer je On stvorio čovjeka kao potpuno slobodno biće. Zato Bog poštuje svoju odluku i ljudsku slobodu. Svaki čovjek ima dosta vremena da raste i da donese plod dobra ili plodove zla. Svako se stablo najbolje prepoznaje po plodovima. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, a zlo stablo rađa zlim plodovima. Svaki se čovjek sam mora odlučiti kakvim će plodovima roditi. Bog svakome ostavlja dosta vremena i dosta šansi da se sam odluči. No, Bog čeka vrijeme žetve. Bog čeka onaj čas kad će se konačno morati odijeliti zlo od dobra. Sudbina je naša u našim rukama, a sud i pravda su u Božjim rukama.   Nastavi čitati Božja pšenica →

Isus u ovoj prispodobi, o kukolju i pšenici upozorava da je Bog stvorio dobar svijet, a zlo koje je prisutno u svijetu plod je čovjekovog krivog djelovanja. Ali Bog ima svoju logiku koja je bitno drugačija od one naše ljudske i ne želi kukolj tek tako iskorijeniti nego mu daje novu životnu priliku, jer Isus nije došao osuditi čovjeka, nego spasiti. U svemu se ovom pokazuje nevjerojatna strpljivost i ljubav dobroga Boga, koji je do posljednjeg trena spreman čekati čovjeka, svoje stvorenje, i uvijek mu iznova davati priliku da se obrati i napravi totalni zaokret u svome životu – okrenuvši se prema Njemu, Bogu, svome Stvoritelju. Upozorenje da se kukolj ne čupa prije vremena – plod je Isusove želje da zaštiti čovjeka prije svega od njega samoga zbog njegove sljepoće što nerijetko ne zna razlučiti dobro od zla – prozivajući dobro zlim i zlo dobrim.   Nastavi čitati Prispodoba o žitu i kukolju →

Župnik govori Petru:
– Znaš, Petre, tvoj najveći neprijatelj je rakija!
– Ali, velečasni, vi ste uvijek propovijedali da valja ljubiti i svoje neprijatelje!

Isus je jasno rekao da dobro sjeme donese samo onda plod ako padne na dobro pripremljeno tlo. To znači da je Božja riječ plodosna samo onda ako padne u dobro i spremno ljudsko srce. Koliko smo puta slušali Božju riječ koja je došla k nama u naše srce preko slušanja, preko tumačenja, preko propovijedi, preko čitanja Biblije i pobožnih knjiga, možda preko opomene prijatelja. Je li se je primila i ukorijenila u našem srcu? Ako nije – tko je kriv? Bog je sigurno bacio dobro sjeme, a mi smo možda imali tvrdo, suho, trnjem požuda i strasti, trnjem želja za užicima, trnjem želja za imetkom, trnjem želje za slavom i mnogim zemaljskim brigama zatrpano srce pa je Božja riječ ostala bez ploda. Nastavi čitati BOŽJE SJEME →

Vjera je posve osobna stvar. Ona uvijek može biti samo nezamjenjivo vjera svakog pojedinog čovjeka. Biblijski pisac, posebno novozavjetni, dobro zna da ta vjera, o kojoj ovisi vječni život, nije ljudsko djelo, nego Božja milost. Da bi se lakše približili Bog čovjeku i čovjek Bogu korištene su razne slike koje su činile vjeru u Riječ, u Boga prepoznatljivom. Zato biblijska slika o vjeri neće nikada čovjeka podsjećati na prkosnu utvrdu iz koje bi se od vremena do vremena poduzimali napadi na nekakvo neprijateljsko okružje. Uvijek će ona ostavljati sliku otvorenog skloništa koje prima mnoge, ali čiji prozori i vrata nisu zatvoreni nego se uvijek mogu otvoriti. Zato će vjera uvijek imati sliku jednog razvijanja, širenja i rasta kao što zrno gorušičino raste te se razvija u veliko stablo u kojem se gnijezde i žive ptice nebeske ili kao sjeme sijača koje pada na dobro tlo i urodi višestrukim plodom. Maleni koji vjeruju u prednosti su od velikih koji ne vjeruju. Tako će prvi biti posljednji, a posljednji prvi. Nastavi čitati VJERA RASTE POPUT ZRNA →

Na vratima seoske crkve neki je prosjak prosio.
Jednom ga je opat izgrdio: „Kako te nije stid? Prošli si mjesec bio slijep, a sada si hrom!”
„Ne ljuti se, oče, već se raduj! Bog mi je vratio vid, a meni su se od uzbuđenja oduzele noge.”

(ČITANJA: Zah 9, 9-10; Ps 145, Rim 8, 9. 11-13; Mt 11, 25-30)

Što danas vlada svijetom? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko seb i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. Vidjeti samo sebe, a ne vidjeti drugoga postala je moda našega vremena. Drugo što ćemo primijetiti na ovom svijetu je gramzljivost. Ljudi su nezasitni. I onda kad sve imaju nikad im nije dosta. Odmah iza toga opazili bismo oholost. Vidjeli bismo ljude koji uvijek sebe stavljaju na prvo mjesto i misle o sebi i ono što nisu. Lako bismo dalje opazili umišljenost. Vrlo često bismo mogli vidjeti nasilje. To su samo od nekih poroka svijeta i s tim porocima ili manama čovjek želi ovladati ovim svijetom. Nastavi čitati UČITE OD MENE JER SAM KROTKA I PONIZNA SRCA! →

Kapela sv. Benedikta u Svibovcu Podravskom postoji zasigurno već u prvoj polovici 17. st. To nam svjedoči natpis iz 1618. godine koji je uklesan na kamenu ploču iznad glavnog ulaza u kapelu. Na toj ploči piše: “Ad laudem et honorem Dei omnipotentis nec non sancti abatis Benedicti hoc opus fieri fecit Franciscus Vršić Anno 1618. “ To u prijevodu znači: Na hvalu i slavu svemogućem Bogu kao i svetom Benediktu opatu ovo je djelo dao učiniti Franjo Vršić 1618. godine. Tko je Franjo Vršić čije se ime spominje na ploči ne zna se sa sigurnošću. Povijesni izvori iz tog vremena spominju Franju Vršića koji je bio varaždinski sudski notar a kasnije i sudac, no ne može se sa sigurnošću reći da li je baš on to dao napisati. Također se ne može sa sigurnošću tvrditi da li je upravo Franjo Vršić koji se spominje na natpisu dao sagraditi tu kapelu, ili je k staroj samo dozidao nove dijelove, kako tvrde neki stručnjaci.

Građena je u renesansnom stilu s gotičkim elementima. Kapela je trolisnog tlocrta, što je čest primjerak u Dalmaciji, no rijedak primjerak za kontinentalne krajeve Hrvatske. U sjevernoj Hrvatsko takav primjerak gradnje je uz Svibovec samo kapela sv. Roka u Varaždinu.

Sveti Benedikte, ti si se potpuno predao Bogu i živio si samo za njega. Svojim primjerom, svojom vjerom i svojom ljubavlju prema Bogu potaknuo si tolike plemenite duše da prihvate ideale redovničkog života. Svetošću svoje duše i poučljivošću od Duha Svetoga odupro si se Sotoninoj moći da istrgneš od njegove vlasti duše koje je on htio zauvijek upropastiti. Oče Benedikte, zagovaraj nas kod Boga da privuče k sebi sve duše koje poput tebe žele živjeti u vjernosti Evanđelja. Sveti Benedikte, brani nas od zloga koji hoće da zastranimo s Božjeg puta, puta dobra, ljubavi i istine. Zaštiti nas od neprijateljevih zasjeda, spasi nas od njegovih zamki, učvrsti nas protiv napasti i budi uz nas na našem smrtnom času. Sveti Benedikte, miljeniče Božji, udalji od nas sile zla i nauči nas da u svakom času sačuvamo mir srca. Amen.