Sve iz kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Uskrs zahtijeva vrijeme

23Čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48

Događaji nakon Isusove smrti odvijaju se brzo:

Tijelo se ne može pronaći. Žene prijavljuju prazan grob. Petru se javlja živi čovjek. Učenici iz Emausa govore o pješačenju s NJIM, razgovoru o Svetom pismu i prepoznavanju pri lomljenju kruha.

Usred toga sam Isus dolazi među njih.

“Zašto ste tako uzrujan?” pita Isus. I: “Zašto dopuštate da se takve sumnje pojave u vašim srcima?”

Zatim im pokazuje svoje ruke i noge i kaže: “Ja sam.”

A o učenicima kaže: “Bili su zadivljeni, ali od radosti još uvijek nisu mogli vjerovati.”

U početku je sve tako neočekivano, tako šokantno, jednostavno nevjerojatno. Dug je put od malodušnosti do radosti i od sumnje do uskrsne vjere. Uskrs zahtijeva vrijeme.

Uskrsna izvješća postala su nam gotovo prirodna jer ih tako često slušamo.  Ako želimo da nas ova izvješća probude i potresu, onda moramo prihvatiti zastrašujuću šutnju, zbunjenost i nevjeru učenika na Veliki petak.

Moramo ući u tamu groba i izdržati pustinju Velike subote. To je pustinja Božje odsutnosti, tišina smrti, smrt napuštenosti i odvojenosti, smrt kao slijepa ulica i kraj svega života. Smrt na križu također je bila raspeće svih zemaljskih nada učenika. Nastavi čitati Uskrs zahtijeva vrijeme

Nedjelja Božjeg milosrđa – bijela nedjelja

Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Uskrs traje 50 dana – do Duhova. Prvih osam dana nakon Uskrsa čine takozvanu vazmenu osminu. Slavi se liturgijski poput svetkovine i završava danas, “osam dana kasnije”, na 2. vazmenu nedjelju, osminu Uskrsa.

U ovom pouskrsnom tjednu u pracrkvi su se održavala svakodnevna euharistijska slavlja u kojima su sudjelovali novokrštenici –kršteni na vazmenom bdijenju – u svojim bijelim haljinama koje su nosili cijeli tjedan. Na kraju tjedna bijela je odjeća skidana. Zbog toga je ova nedjelja dobila naziv “Bijela nedjelja”.

Ovu nedjelju u mnogim župama se često slavila i još se uvijek slavi prva pričest djece. – I mnogi od nas, vjerojatno većina nas, taj se dan prvi put pričestila. Nastavi čitati Nedjelja Božjeg milosrđa – bijela nedjelja

Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

40-dnevna Korizma dovela nas je k slavlju Uskrsa. Stigli smo do najvećeg i najvažnijeg blagdana kršćanske vjere. To je blagdan uskrsloga Isusa, blagdan života, radosti i mira. Uskrs nije samo blagdan koji se spominje kao događaj od gotovo  prije dvije tisuće godina – nego je to blagdan života, prisutnosti Kristove među nama danas. Sve kršćanske nedjelje i svi blagdani u godini dobivaju snagu i smisao upravo u Uskrsu. Stoga nam je svaka nedjelja veoma važna, jer je na taj dan Isus uskrsnuo – a kao zajednica vjernika slavimo njegovu pobjedu nad grijehom, zlom i smrću. Ujedno svojim sudjelovanjem zahvaljujemo na tom najvećem njegovom djelu u korist čovječanstva. Isus nam svojim uskrsnućem daje nadu u pobjedu nad svakim neprijateljem naše duše. Oslobađa nas od unutarnjih tjeskoba i muka. Zato je nedjelja nama važnija, nego ljudima SZ-a, subota, koju SP često spominje. U nedjelji opažamo svoju vlastitu pobjedu i cijelu konačnost. Nastavi čitati Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg

Cvjetnica

Čitanje uz blag. grančica : Mk 11,1-10  ; Muka po Marku

Cvjetnicom počinje “Veliki” ili “Veliki tjedan”. Veliki tjedan nije prvenstveno vrijeme jadikovki i žalosti. Ne završava s Velikim petkom ili Velikom subotom, nego završava s Isusovom uskrsnom pobjedom. To je tjedan u kojem Crkva svake godine slavi vazmeno otajstvo.

Pasha znači prijelaz. Slavimo prolaz Isusa Krista kroz muku, križ i smrt do uskrsnuća i slave. Slijedimo Isusov put koji vodi kroz tamu do svjetla, kroz patnju do radosti, od smrti do života.

Događaji Velikog tjedna kulminiraju i nalaze svoje središte u slavlju uskrsnog trodnevlja koje je vrhunac je cijele crkvene godine.

Promotrite li događaje Velikog tjedna u koji Cvjetnicom ulazite kao kroz vrata, primijetit ćete da ga karakterizira niz suprotnosti. Nastavi čitati Cvjetnica

“Laetare” – “Radujte se!”

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-2

Upravo tako se od davnina naziva današnja 4. korizmena nedjelja. Ime je dobila po uvodnom stihu svete mise: “Laetare Jerusalem” – “Raduj se, Jeruzaleme!” Ozbiljnost korizme je prekinuta. Iščekivanje Uskrsa, najvećeg blagdana kršćanstva, opipljivo je.

“Gaudete cum laetitia!” nastavlja početni stih svete mise.

Ova latinska dosjetka podsjeća na nedjelju Gaudete, treće došašće, koje je – kao i današnja nedjelja – nedjelja iščekivanja, a time i nedjelja radosti.

“Gaudete cum laetitia” je dvostruki opis radosti. Moglo bi se prevesti: “Radujte se od radosti!” Nastavi čitati “Laetare” – “Radujte se!”

Čišćenje hrama u Jeruzalemu

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Evanđelist Ivan jednostavno je izvijestio: “Napravio je bič od užadi i sve ih istjerao iz hrama.” Možda je zamahnuo bičem preko glave, ali nije nikoga udario. Ono što je učinio nije bio čin nasilja, već proročki čin. Svatko tko poznaje starozavjetne proroke zna da su i oni ponekad činili tako drastične simbolične radnje kako bi naglasili Božju poruku; učinili su to po izravnoj naredbi od Boga. Jeremija je pred hramskim svećenicima razbio zemljani vrč u znak Božjeg gnjeva. Takve simbolične radnje mogu privući pozornost ljudi bolje nego pukim riječima. Tako je i Isus: zamahnuo je bičem iznad glave, otjerao stoku i prevrnuo stolove mjenjača kako bi naglasio svoju poruku. Isus je možda napravio pustoš u dvorištu hrama; sigurno nikoga nije povrijedio.

Isus je sve ovo učinio kako bi naglasio svoju poruku, a to je: “Ne pretvarajte kuću Oca moga u kuću trgovačku!” On nema ništa protiv trgovaca, jer on voli sve. Ali Isus je protiv toga da ljudi dolaze u Božju kuću poslovati umjesto da se mole. Nije da Isus misli da je novac prljav ili da je trgovanje nepošten posao. Ali on je došao donijeti ljudima Božju dobru vijest, koja glasi: Ne trebate trgovati s Bogom, ne trebate mu plaćati za njegove blagoslove, ne trebate plaćati kaznu za svoje grijehe. Svakoga tko prizna svoju krivnju i zamoli za oproštenje, Bog ga čuje i daje mu svoju milost. Da, to je Isusova jasna poruka do danas; istjerivanje iz hrama to jednostavno naglašava. Nastavi čitati Čišćenje hrama u Jeruzalemu

Druga korizmena nedjelja

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Čitanja druge korizmene nedjelje su nam putokaz na putu obraćenja i priprave za Uskrs. Ona nas upućuju da smo na putovanju koje mora završiti u okrilju Oca nebeskog. Da bi se s većom nadom i izdržljivošću putovalo, potrebni su prolasci Božjeg svijetla u naš svijet. To je smisao i Abrahamova izlaska i Isusova Preobraženja.

Abraham, “praotac svih koji vjeruju”. Gospodin reče Abrahamu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati”. Da bi iskušao Abrahama, Bog od njega traži žrtvu njegova sina. Iako nije imao druge sigurnosti, osim Božje vjernosti vlastitim obećanjima, Abraham je spreman na poslušnost u iskrenosti namjere koji nadilazi svaki heroizam. Abraham poslušno, bez dvoumljenja, odmah izvršava Božju želju. Svladavajući svoju bol, koju osjeća kao otac, on u vjeri nalazi snage da rekne “da” volji Božjoj. To je bila herojska poslušnost koja će biti odmah nagrađena.

Povijest o Izaku predoznačuje Kristovu žrtvu na Kalvariji, s tom razlikom, da tamo neće biti nikakve žrtve koja bi se umjesto njega prikazala, kao što je to bio slučaj s Izakom. Tekst i Isusovu prikazanju na brdu Tabor bitno se razlikuje od svih drugih tekstova u evanđeljima u kojima se prikazuje Isusov lik. Ovdje, u samom središtu evanđelja očituje se Bog u Isusu kao nekoć Mojsiju na Sinaju u pustinji. Protulik onome događaju. Savršena sličnost. Brdo Objave, Sinaj, silazak u tutnju gromova i trešnji brda. Ovdje toga nema, ali se pojavljuje Mojsije s Ilijom. Ovdje, u samoći brda događa se objava na dohvat ruke. More svjetla, uronjenost u tajanstvenost, od koje se čovjek jezi. Nestaje vremena, Isusovo se tijelo i odijelo posve mijenjaju. Susret Boga i čovjeka kakav je moguće samo zamisliti. Trenutak krajnje blizine Boga i ovoga svijeta u Isusovoj osobi. Točka kad je Božji glas jasan i zamjetljiv, trenutak u kome se sve stapa u Božju blizinu i nazočnost. Nastavi čitati Druga korizmena nedjelja

Pripravi put Gospodinu

 

Čitanja: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12

Danas slušamo u Svetom Evanđelju onaj glas o kome piše prorok Izaija: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu – poravnite mu staze”. Tko je taj glas? To je Ivan Krstitelj za koga piše Sv. Matej evanđelista u današnjem evanđeoskom čitanju: “U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji. Obratite se jer se je približilo Kraljevstvo Božje”.

Glavna riječ njegova propovijedanja je – Obratite se! Zašto se obratiti? Ivan jasno naviješta dolazak onoga koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Dolazi Onaj koji u ruci drži lopatu – vijaču kojom će očistiti žito od pljeve. Žito spremiti u svoje žitnice a pljevu spaliti ognjem neugasivim. Ovaj je Ivanov glas poziv i nama da svoj život očistimo od pljeve da u svom životu poravnamo, popravimo ono što je bilo krivudavo i hrapavo. To ukratko znači mijenjati svoj život tako da se iz njega isiječe korijen zla, da se uništi ono stablo koje rađa zlim plodovima. Kaže Ivan da je već položena sjekira na korijen tog zlog stabla, a da od obraćenja treba donositi plodove dostojne obraćenja.

Svaki čovjek koji ima i malo savjesti dobro zna što u njegovom životu ne valja, što se mora promijeniti. Ali baš to – ta promjena je teška. Uvijek je lakše ići utrtim, utabanim putem. Najteže je promijeniti sebe. Najbolnije je sjeći po svom srcu, po svojoj duši. Zato te promjene svi žele ostaviti za one zadnje dane. Koji su to zadnji dani? Tko može znati taj dan? Smrt se još nikome i nikada nije najavila, došla je iznenada, potajno kao lopov.

Neka nas današnje riječi Svetog Pisma najprije opamete od gluposti našega života, od pustih želja, a onda neka nas potaknu da sve svoje misli riječi i djela usmjerimo tako da budemo dostojni primiti Kraljevstvo Božje te zadobiti svoje vječno spasenje.

Vrijeme Božjeg kraljevstva

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Sigurno ste se ponekad našli u situaciji kad je nešto trebalo učiniti još jučer. U trenutku kad je prekasno činiti bilo što proleti nam kroz misli mnoštvo trenutaka kad smo mogli to učiniti, a eto, nismo. Jasno, nam je kako je taj posao mogao biti učinjen vrlo lako i bez mnogo naprezanja prije mnogo vremena. Zbog posla kojeg smo tada mogli obaviti veoma lako, sada se nalazimo u bezizglednoj situaciji. Zbog neke tada malene i sitne riječi ili svađe počelo je mnogo toga nezaustavljivo pucati. Zbog nekih “trica ” kola su krenula nizbrdo, a da mi tada toga nismo bili svjesni. Nismo na vrijeme reagirali. Nismo na vrijeme primijetili i pridavali tome pozornost.

Zašto to nismo primijetili na vrijeme? Zašto nismo na vrijeme reagirali? Mnogo je roditelja koji si postavljaju ovo pitanje tek onda kad im dijete očito i vidljivo zaluta na životnom putu. Mnogi se bračni drugovi pitaju ovo isto pitanje kad se nađu pred razvodom braka i kad su se već previše udaljili da bi se mogli vratiti nazad jedno drugome. Mnogo se bivših prijatelja pitaju ovo isto pitanje kad komunikacija među njima bespovratno utihne. Mnogi si članovi obitelji postavljaju to isto pitanje tek kad se obitelj toliko udalji da je ponovno okupljanje gotovo nemoguće.

Posljedice nerješavanja stvari na vrijeme i odgađanja činjenja onoga što je trebalo učiniti “baš tad kad je trebalo” ponekad su nepopravljive. Neizgovorena pohvala djetetu onda kad je to trebalo ne može se zamijeniti i popraviti kasnijim hvalopojkama i izjavama ponosa. Ne pružena potpora i neizraženo povjerenje na vrijeme teško može povezati prekinute veze. Kad je za sve kasno, bubnja nam u glavi pitanje: “Zašto to nismo napravili na vrijeme?” Da smo to tad učinili ne bismo se našli u ovoj situaciji. Mnogo se toga već odigralo i dogodilo. Vrijeme nije moguće vratiti. Ono što je nekoć trebalo učiniti nije učinjeno na vrijeme.

Povijest spasenja koju je Bog otpočeo u svom savezničkom prijateljstvu s ljudima došla je do vrhunca u objavi Isusa Krista. Posljednje razdoblje Božjeg objavljivanja počinje upozorenjem svim ljudima: “ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje”! Ispunilo se vrijeme, ispunila su se obećanja dana po Pismima i Prorocima. U Isusu počinje ispunjenje svega najavljenoga. Vrijeme Božjeg kraljevstva više nije budućnost nego sadašnjost. Nastavi čitati Vrijeme Božjeg kraljevstva

LJUBIČASTA BOJA U KORIZMI

Susret čovjeka i Boga u korizmi se na simboličan način prikazuje ljubičastom bojom. Ljubičasta je sekundarna boja koja se dobije miješanjem plave i crvene. Vjerujem da svakoga plavetnilo asocira ili na nebo ili na more. I more i nebo slika su beskraja, dubine, nedokučivoga, tajanstvenoga. Plava boja u nama nerijetko pobuđuje mir i potiče nas na kontemplaciju, stoga možemo reći da upućuje na duhovno. Dok je crvena boja, s druge strane, najsnažnija boja i kao takva predstavlja akciju, ljudsko djelovanje. Miješanjem tih dviju boja kao plod dobivamo ljubičastu u kojoj možemo prepoznati životni, djelatni susret čovjeka s duhovnim, otajstvenim. U liturgijskim slavljima u tzv. jakim vremenima korizmi i došašću ljubičasta nije boja pokore niti žalosti, nego boja koja našu pokoru i trud koji poduzimamo u korizmi (i u došašću) zaodijeva u iskustveni susret s otajstvom. Ona pokori (i tuzi) daje obličje radosnog susreta.

Svjetski dan bolesnika

Čitanja: Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45

Papa Franjo uputio je poruku za XXXII. Svjetski dan bolesnika, koji se ove godine obilježava 11. veljače

„Nije dobro da je čovjek sam“. Liječiti bolesne liječeći međusobne odnose

„Nije dobro da čovjek bude sam“ (usp. Post 2,18). Bog, koji je ljubav, od početka je stvorio čovjeka za zajedništvo obdarujući ga sposobnošću da ostvaruje odnos s drugima. Tako smo pozvani u svom životu, koji se odražava u slici Trojstva, u potpunosti se ostvariti u dinamici odnosa, prijateljstva i međusobne ljubavi. Stvoreni smo da živimo zajedno, a ne sami. I baš zato što je ta želja za zajedništvom duboko ukorijenjena u ljudskom srcu, iskustvo napuštenosti i samoće doživljavamo kao nešto zastrašujuće, bolno pa čak i neljudsko. To se je još više očituje u trenucima slabosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, često uzrokovanih pojavom teške bolesti.

U tom smjeru mislim na sve one koji su se tijekom pandemije Covid-19 osjećali jako usamljenima: pacijente koji nisu mogli primati posjete, ali i brojne medicinske sestre, liječnike i pomoćno osoblje preopterećeno poslom i zatvoreno u izolacijske odjele. Naravno, ne možemo se ne prisjetiti i svih onih osoba koje su smrtni čas morale dočekati same, uz prisutnost medicinskog osoblja, ali daleko od vlastitih obitelji.

Istodobno, s osjećajem boli dijelim patnju i usamljenost onih koji su zbog rata i njegovih tragičnih posljedica ostali bez podrške i pomoći: rat je najstrašniji od svih društvenih bolesti i najkrhkiji ljudi plaćaju ga najvećom cijenom. Nastavi čitati Svjetski dan bolesnika

ISUS LIJEČI – KRALJEVSTVO BOŽJE JE BLIZU

Čitanja: Job 7,1-4.6-7; Ps 147,1-6; 1Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

SUSRET S PETROVOM SVEKRVOM

Prošle smo nedjelje čuli kako je Isus u subotu ušao u sinagogu u Kafarnaumu. Ondje je s autoritetom poučavao i izliječio čovjeka koji je bio opsjednut demonom. Zabranio je zloduhu da otkrije tajnu Isusove misije. Današnje evanđelje slijedi istog dana. “Oni su odmah izašli iz sinagoge i otišli s Jakovom i Ivanom u kuću Šimuna i Andrije. Šimunova svekrva bila je u krevetu s temperaturom . Možda se zabunila, svekrva, jer je Petar samo trčao za Isusom. “Što će biti s obitelji?” upitala bi se. “Moj zet gotovo više ne ide u ribolov. Od čega da živimo? Nastavi čitati ISUS LIJEČI – KRALJEVSTVO BOŽJE JE BLIZU

Opsjednutost ima mnogo lica

Čitanja: Pnz 18, 15-20; Ps 95, 1-2.6-9; 1Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Isus liječi bolesnika. Istjeruje nečistog duha,  demona. Oslobađa osobu od njegove opsesije. Možda ćemo na to odmahnuti rukom, ili pomisliti: što se to nas tiče? To je bilo jednom davno. Danas živimo u modernom, prosvijećenom dobu.

Pitanje je ipak je li nam zlo doista toliko strano? Nismo li iz vlastitog iskustva upoznali izačarani krug ovisnosti i neuspjeha, opsjednutosti i nemoći li ga doživljavamo u svojoj okolini, u obitelji, u rodbini, u krugu prijatelja ili kolega?

Zar ne osjećamo da i nas nešto obuzima na takav način, da  nešto dominira nad nama, određuje i kontrolira nas tako snažno da smo potpuno zaokupljeni time, čak i zarobljeni, potpuno ovisni, prepušteni na milost i nemilost… da nas potpuno može uništiti, učiniti bolesnima, upropastiti…?

Opsjednutost zapravo postoji. Postoje demonske moći i nevjerojatno destruktivne sile.  I jako je loše kada je čovjek u njihovoj vlasti, kada je netko začaran zlom ili ga muči opsjednutost. – To su zle sile, “demoni, nečisti duhovi” kako su ih zvali u Isusovo vrijeme. Oni nas sprječavaju da doista budemo ono što jesmo. Postaješ sam sebi stranac, iznutra zarobljen, igračka nekontroliranih poriva i utjecaja. Nastavi čitati Opsjednutost ima mnogo lica

PONESENI ISUSOVIM POZIVOM

Čitanja: Jon 3,1-5.10; Ps 25; 1Kor 7,29-31; Mk 1, 14-20

„Nedjelja Božje riječi?”

Isus poziva svoje učenike s njihova radnog mjesta. On ih vidi dok “bacaju ili pripremaju svoje mreže”. Možda ih nije trebao ometati u poslu. Jer oni tako  zarađuju za život i moraju uzdržavati sebe i svoje obitelji. Ali Isus svjesno odabire te ribare za učenike. Budući da su navikli na naporan rad, svake večeri izlaze na jezero, svaki put riskiraju svoje živote. Mnogo je čamaca potonulo u iznenadnim olujama na jezeru. Isus povjerava svoje kraljevstvo takvim ljudima.

Dovoljna je jedna riječ, jedna njegova rečenica: “Hajdete za mnom!”, i odmah se stvara odnos. Nije rečeno da se Isus prije susreo s učenicima. Ključno je kako Isus djeluje privlačno na te mladiće i kako ih osvaja. Jednako je fascinantno kako dva para braće spontano pristaju, kako odmah ostavljaju sve iza sebe i slijede Isusa. Poruka iz ovoga za nas je: Za poziv na učeništvo važno je biti jasan, jasan i odlučan, u potpunosti se uključiti u Isusa, doista mu reći „da“, bez zadrške. Nastavi čitati PONESENI ISUSOVIM POZIVOM

„Što tražite?”

Čitanja: 1Ssam3,3b-10,19; Ps 40; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv1,35-42

Ivanovi su učenici tražili. Istom kad su našli počinje njihov posao. Prva Isusova riječ, prva rečenica u Ivanovu evanđelju, jest poticaj novim učenicima da se bave sami sobom. Isus ih pita: “Što tražite?” Jednostavno pitanje, težak odgovor, tada a danas još teži jer postoje bezbrojne mogućnosti i mnogi učitelji. Kad bi čovjek znao što traži, što hoće, već bi bio na pola puta. Traženje je napeto. Kad se  (pro)nađe, onda čovjek nema više želja. Kad sve nađe, onda ga sve napušta. Kod  opredjeljenja za jedno odriče se drugoga. I kod tolikih mogućnosti, često se zaboravlja ono što je stvarno potrebno za život. Često je zatrpano nepotrebnim stvarima, onim što je u modi, in.

Da bi traženje imalo smisla, mora još nešto doći k tome. Upravo taj korak čine učenici u evanđelju. Pitaju: „Učitelju, gdje stanuješ?” I dalje se kaže: „I ostadoše kod njega.” Učenici su možda bili smeteni pa tako pitaju. Ali time postavljaju dublja pitanja. Pitaju zapravo tko je Isus, kakva su njegova stajališta, što je važno za život? Je li to važno i za njihov život? Za to treba više vremena, strpljivosti, otvorenosti, spremnosti za razgovore i promjene. „Gdje stanuješ?” Nastavi čitati „Što tražite?”

MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2024.

Tema: „Ljubi Gospodina Boga svoga… i bližnjega svoga kao samoga sebe“

Svake se godine u mjesecu siječnju na poseban način kroz različita liturgijska slavlja u svim crkvama moli za jedinstvo kršćana.  Posljednja zapovijed koju nam je Gospodin ostavio prije dovršenja djela otkupljenja na križu  je zajedništvo i jedinstvo među učenicima da svi budu jedno kao On i Otac, da svijet uzvjeruje. To je njegova volja i zapovijed kako bismo ostvarili sliku u kojoj smo oblikovani od početka, u zajedništvu ljubavi koje struji između osoba Presvetoga Trojstva što daje da su jedno.

Upravo je zato ostvarenje Isusove molitve za jedinstvo odgovornost svih krštenih.

U Molitvenoj osmini, od 18.-25. siječnja 2024. i mi ćemo u našoj crkvi moliti na tu nakanu, jer molitva je snažna stvarnost u životu kršćanina. Molitva mijenja. Kada kršćani razumiju vrijednost i učinkovitost zajedničke molitve za jedinstvo vjernika u Kristu, preobražavaju se u ono što mole.

Jedinstvo kršćana je Božji dar. Molitva nas priprema za primanje toga dara kako bi se preobrazili u ono što želimo. Nastavi čitati MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2024.

Krštenje – Božja izjava ljubavi

Kad uđemo u crkvu, nakon što pogledamo prema svetohraništu, tražimo izvor blagoslovljene vode. Umačemo vrhove prstiju, pokleknemo i prekrižimo se. Pa tako i na izlasku iz crkve.

Mi kršćani katolici naučili smo to kao djeca i redovito obavljamo ovaj obred. Za mnoge je to samo prolazan čin bez razmišljanja o tome.

Mnogi katolici također u svojim domovima imaju – na pr. kod ulaznih vrata ili u spavaćoj sobi blagoslovljenu vodu u prikladnoj posudi i prekriže se prije spavanja, a možda i nakon ustajanja, pri odlasku i povratku, osobito pri dužim izbivanjima i prije dužih putovanja.

Dublji smisao uzimanja svete vode i križanja nije samo povjeriti se Božjoj skrbi, staviti se pod njegovu zaštitu i blagoslov, nego uzimanje svete vode i križanje služi i za sjećanje na vlastito krštenje – ili barem za svijest o vlastitom krštenju, jer vrlo malo ljudi se može sjetiti vlastitog krštenja jer smo obično mnogi kršteni kao dojenčad. Nastavi čitati Krštenje – Božja izjava ljubavi

SVETA OBITELJ

Svaka obitelj ima poslanje.

Svaka obitelj, osobito kršćanska, ima poslanje ostaviti iza sebe trag Božje ljubavi i Božjeg života tako da se najprije supružnici vole božanskom ljubavlju. A kad obitelj postane zajednica ljubavi Božje, onda može i živjeti svoje poslanje jer ima snagu kojom provodi Božji naum.
Nedjelju između Božića i Nove godine uvijek slavimo kao blagdan Svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Na Božić smo bili usredotočeni na božansko Dijete, na Utjelovljenoga Sina Božjega, a danas gledamo cijelu Obitelj. Ove godine taj blagdan obilježavamo na staru godinu: 31. prosinca.
Život Svete Obitelji nije bio jednostavan ni lak, već težak i neizvjestan. Međutim, to je bio ispunjen život jer su se vodili time da vrše volju Božju. Bog ih je vodio kroz poteškoće i On im je davao snagu! Nastavi čitati SVETA OBITELJ

Vrijeme kao dar i zadatak

Postoje trenuci u našem životu kada osjećamo da vrijeme prolazi brže nego inače. Ponekad zaista imamo dojam da vrijeme curi. Osobito u životnim prekretnicama doživljavamo opipljivo: sadašnjost postaje prošlost.
Prijelaz u novu godinu je takva prekretnica. Iza svakog od nas je još jedna godina. Razdoblje našeg života, tjedni, dani, sati nepovratno su završili. To je kao rijeka. Nitko ne može dva puta ući u istu vodu. Tako se nijedan trenutak, nijedna minuta, nijedan sat ne vraća drugi put.
Možemo se prisjetiti ovog ili onog događaja iz prošle godine. Gledajući fotografije možemo se prisjetiti ovog ili onog iskustva. Možemo pregledati rođendane, godišnjice ili dane odmora putem videa. Ali ne možemo ponovno živjeti ništa. Nastavi čitati Vrijeme kao dar i zadatak

Duhovna misao za 4. nedjelju došašća

Čitanja:
Iz 61, 1-2a.10-11;
1Sol 5, 16-24;
Iv 1, 6-8.19-28

U današnjem čitanju evanđelja vidimo snagu i ljepotu došašća sažetu u dijalogu između anđela Gabrijela i Marije. Bog je poslao anđela Gabrijela u grad u Galileji koji se zove Nazaret. Nijedno mjesto na svijetu nije moglo biti običnije.

Anđeo Gabrijel nije došao u Rim, već u selo na rubu carstva, ne Herodovoj ženi, niti Cezarovoj ženi, koja se i sama pretvarala da je bog, već mladoj seljanki koja je zaručena za drvodjelju. Beskonačni Bog dopire do ograničenog čovječanstva u osobi mlade žene, vjerojatno tinejdžerice, po imenu Marija. Kod nje, kao i kod nas, Bog preuzima inicijativu.

Marija je vjernica koja vjeruje da će se ispuniti obećanja koja joj je Gospodin dao. Ona je ponizna sluškinja, poslušna sluškinja; ona je jedina osoba koja je najspremnija predati se da primi Gospodina.

Marija je na Božji poziv spremno i radosno odgovorila – makar je malo bila u nedoumici.

Kad nas Bog pozove, kakav je naš odgovor, što kažemo? Ponekad kažemo: “Da, tu sam.” No možda to češće učinimo nevoljko. Prorok Jeremija je rekao: “Premlad sam.” Prorok Izaija je rekao: “Ja sam čovjek nečistih usana.” Gideon je rekao: “Ja sam najmanji od ljudi; sigurno ne misliš na mene.” Mojsije reče: “Ja mucam; pošalji nekog drugog faraonu.” Jedina za koju znamo da je odmah rekla “da” je Marija: “Neka mi bude po tvojoj riječi.”

Marija je imala potpunu vjeru u Boga i Božju ljubav. Je li itko tko nije potpuno vjerovao u Božju ljubav mogao reći: “Da?” I s Marijinim “da”, Bog je mogao donijeti svoj dar, Isusa, na svijet. Nastavi čitati Duhovna misao za 4. nedjelju došašća

3. nedjelja došašća – nedjelja Caritasa

Čitanja: Iz 61, 1-2a.10-11; 1Sol 5, 16-24; Iv 1, 6-8.19-28

Tko je taj Ivan Krstitelj? Ovo je pitanje koje su si postavili židovski vjerski vođe. On je onaj koji obećava ljudima oproštenje njihovih grijeha kroz vodeno krštenje u Jordanu, a ne kroz žrtvu u Hramu, kao što je bio običaj židovskog zakona. Zbog toga je službeno svećenstvo izgubilo i svoj ugled i dio svojih prihoda. Stoga je Ivan bio vrlo sumnjičav prema njima.

Vjerojatno su ga svojim pitanjem htjeli namamiti u zamku kako bi ga optužili za bogohuljenje. Ali Ivan reagira skromno. On nije Mesija ili prorok Ilija, čiji se povratak očekivao u danima posljednjih vremena. Naravno, bilo je glasova među ljudima koji su Ivana vidjeli kao Iliju ili čak Mesiju. Ali Ivan se ne predstavlja kao jedan od njih. Ne želi čak ni da ga se naziva prorokom.

Ali tko je onda Ivan? I iznad svega, zašto on krsti i kojim pravom preuzima vlast opraštanja grijeha? Ivan sebe naziva Božjim glasnikom; sebe vidi kao Božjeg glasnika koji priprema ljude za dolazak nekog većeg. Svojim propovijedanjem i svojim krštenjem za oproštenje grijeha vrši službu koju mu je Bog dao. Nastavi čitati 3. nedjelja došašća – nedjelja Caritasa

Zapamtite Božje upute

Čitanja:
Iz 40, 1-5.9-11;
Ps 85, 9ab-14;
2Pt 3, 8-14;
Mk 1, 1-8

Mi se kršćani pripravljamo u došašću na slavlje rođenja Sina Božjega, Boga koji je postao čovjekom. Božić je Isusov rođendan i proslava dolaska Isusa u naš svijet. S njim počinje novo vrijeme. Po Kristu se Bog obraća ljudima na dosad neviđen način. S Isusom je Božja blizina nama ljudima daleko nadmašena u odnosu na onu obilatu Božju blizinu izabranom narodu.

Sve do pojave Isusa na svijetu, Bog, koga Izrael naziva Jahvom, koristio je izabrane ljude da ljudima pokaže svoju milost i blagoslov. Među njima je bio i Mojsije. Njega je Bog izabrao za posebnu službu. Po Božjoj zapovijedi i svojom moći oslobodio je Izraelce iz Egipatskog ropstva. Povratak Izraelaca iz Egipta nije imao samo za cilj donijeti oslobođenje od ropstva, već i dovesti Izrael u poseban odnos s njihovim Bogom.

U Deset zapovijedi Mojsije je narodu objavio Božju volju i upute. Priznavanje i štovanje Jahve kao jedinog Boga, nečinjenje zločina jednih prema drugima u zajedničkom životu i izbjegavanje svake nepravde, to je bio sažetak sadržaja zapovijedi.

Nadalje, Mojsije naređuje štovanje Boga: podiže se sveti šator, stvara se žrtveni kult uz psalme, pjesme i molitve, a subota se ističe kao “dan Gospodnji”. Kako bi osigurao najbolju moguću suradnju, Mojsije postavlja vjerne i nepotkupljive ljude za suce.

Kao i kod nas ljudi koji imamo svoje slabosti, obnova u vjeri je nužna u svakom trenutku kako se ne bismo udaljili od Boga ili postali nemarni. Stoga je Bog kroz povijest više puta pozivao proroke da probude narod i podsjete ga na Božje upute. Nastavi čitati Zapamtite Božje upute

Dolazak

Čitanja: Iz 63,16b-17,19b64,2b-7; Ps 80; 1Kor 1,3-9; Mk 13,33-37

Opet je Došašće. Počinje nova crkvena godina. Došašće vodi do Božića. To je put do tamo.

Nije li istina da Advent iz godine u godinu sve više gubi na svom karakteru i postaje sve izvanjskiji? Ne približavamo li se Božiću svake godine sve zbunjeniji?

Došašće je zamišljeno kao vrijeme tišine i razmišljanja. Ali nije li stvarnost mnogo drugačija? Ne povećava li se buka i glasnoća?

Došašće bi trebalo biti vrijeme razmišljanja, kontemplacije i mira. Ali gdje možete osjetiti išta od ovoga? Nije li gužva još veća nego inače, užurbani tempo i stres?

Došašće bi trebalo biti vrijeme obraćenja: “Promislite, promijenite svoj život, pripravite put Gospodinu!” Ali tko to primjećuje? Okreću li se ljudi od zla? Tko čini svjestan povratak Bogu koji bi mogao doći do izražaja u dobroj ispovijedi?

Došašće nas podsjeća na Božji dolazak nama ljudima. Došašće nije samo razdoblje od 4 tjedna u crkvenoj godini. Od davnina ljudi teže dolasku Božjem, čekaju, nadaju se, traže obećanog, Spasitelja, Spasitelja i Otkupitelja. Nastavi čitati Dolazak

Bezgrješno začeće BDM

8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, blagdan u kojem se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od svakoga grijeha, ali koja je isto tako, u pravoj slobodi, dubokoj vjeri i potpunom predanju Bogu, prihvatila svu odgovornost Božjeg poziva da rodi Spasitelja svijeta.

Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika, nego i u liturgiji. Svijest o njezinoj posebnosti, kao onoj koja je bila nagrađena izvanrednim Božjim milostima, a napose time što je imala čast biti Bogorodica, bila je česta misao koju su teološki obrađivali crkveni oci i drugi teolozi. Stoga je razumljivo da je i misao o Marijinu bezgrješnom začeću zauzimala povlašteno mjesto.

Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike, što je urodilo papinskim odobrenjem 1477. god. S vremenom će blagdan postati zapovijedani u Španjolskoj (1644. god.), a kasnije i u općoj Crkvi (1708.). Kada je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno. Nastavi čitati Bezgrješno začeće BDM

Krist Kralj

Čitanja: Ez 34,11-125-17; Ps 23; 1Kor 15,20-26; Mt 25,31-46

Danas je kraj jedne liturgijske, crkvene godine i slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenoga. Kad kažemo, da je Isus Krist kralj svega stvorenja, onda mislimo na osobu koja je u povijesti živjela. Pred sobom imamo Isusovo ljudsko lice čovjeka koji je istodobno bio Bog i čovjek kao i kralj. Stoga Isus nije bio kralj poput zemaljskih kraljeva koji su kraljevali 20, 30, 40 godina i sa smrću završili svoje gospodstvo. Isus baš obratno, sa svojom smrću i uskrsnućem počinje kraljevati i njegovu kraljevstvu nema kraja. Iza uskrsnuća, On govori svojim učenicima: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji: idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Pitamo se da li je ikada na zemlji bio kralj koji bi imao svu vlast na nebu i na zemlji? Ne. Nije. Jedini je to Isus. Zato je mogao zapovijedati moru, vjetru, suncu, bolesnima i mrtvima. Njega je sve slušalo, mrtvo i živo. On je imao moć nad svime. Ali, u isto vrijeme, Njegovo kraljevanje, makar moćno i snažno – ono je nježno i blago. On ne nameće poreze – niti upotrebljava topove, bombe i puške, niti vrši ikakvo nasilje.

Kraljevi ovoga svijeta trebaju vojnike, ratnike hrabre ljude koji će proširiti granice kraljevstva, da osvoje tuđe zemlje, a pritom mnogi stradavaju. Međutim, Isus Krist je kralj istine, pravde i ljubavi. On kao Kralj poziva ljude k sebi: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti, u meni ćete naći spokoj dušama svojim. Doista u Isusu se nalazi mir, okrepa i snaga. Ljudi koji žele biti i ostati u njegovu kraljevstvu, osjećaju da nisu robovi niti sluge niti primorani da nešto čine – nego su njegovi prijatelji, braća i sestre i Božja djeca. Nastavi čitati Krist Kralj

Sv. Andrija apostol

Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijaše ribar na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, kamo obojica dođoše iz rodne Betsaide. U apostolskom zboru ribari bijahu u većini, iako su bili prisutni i zemljoradnici kao sv. Jakov Mlađi i brat mu Juda Tadej, te trgovac i bankar, carinik Matej. Prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom bijaše baš Andrija, zato je on i nazvan “prvopozvani”. Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist.

Oni su bili najprije učenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu upro prstom na njega, Andrija i Ivan, kao pravi idealisti, približiše se k Isusu u jednostavnosti srca, onako spontano, a on ih je tako i prihvatio. Bili su to iskreni i pošteni ljudi koji su željeli živjeti za nešto više i zato već nekako skloni da prihvate i slijede Isusa. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Andrija je propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.

Svjetski dan siromaha

Čitanja: Izr 31,10-31; Ps 128; 1Sol 5, 1; Mt 25, 14-30

Svjetski dan siromaha ove se godine slavi na temu »Ne okreći lica od siromaha«.

U svojoj poruci za Svjetski dan siromaha, koji se ove godine slavi po sedmi puta, papa Franjo nas potiče da ne odvraćamo svoj pogled od onih koji su u teškoćama kao što su djeca koja žive u ratnim zonama, obitelji koje jedva spajaju kraj s krajem, ljudi koje se iskorištava na poslu i mlade pred koje se ultimativno stavlja imperativ uspjeha: svaki je od njih naš bližnji, potrebno je ozbiljno i učinkovito političko i zakonodavno zalaganje..

U poruci na temu »Ne okreći lica od siromaha« preuzetu iz Knjigu o Tobiji, Papa nudi tumačenje stvarnosti koja proizlazi iz prepoznavanja u najkrhkijem „licu Gospodina Isusa“, neovisno o boji kože, društvenom položaju i porijeklu. U njemu se krije brat kojem treba izići ususret, oslobađajući se ravnodušnosti, ističe Sveti Otac. Nastavi čitati Svjetski dan siromaha

Prikazanje BDM – Gospa od Zdravlja

Marijanski blagdani uvijek ispunjavaju vjerničko srce toplinom i radošću, posebno u ovim jesenjim danima, kad vene lišće i kad je sunčane svjetlosti sve manje, a mraka i studeni sve više. Danas istodobno slavimo čak dva marijanska blagdana, što radost i nadu udvostručuje. Godine 543. posvećena je crkva svete Marije Nove, podignuta kraj jeruzalemskog hrama i tu posvetu slavimo zajedno s istočnim kršćanima. Marija se se od djetinjstva posvetila Bogu, potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svojem bezgrešnom začeću. Danas se sjećamo tajne potpunog prikazanja, darivanja i posvećenja Bogu One, koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve. Nastavi čitati Prikazanje BDM – Gospa od Zdravlja

Pozvani na gozbu

Čitanja: Mudr 6,12-16;
Ps 63; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

Prispodoba koju danas slušamo vjerojatno zvuči poznato svakome od nas; priča o pet ludih i pet mudrih djevica je, može se reći, dio naše kulturne baštine. Nadahnula je mnoge: umjetnici su uklesali deset djevica u kamenu na srednjovjekovnim katedralama, pjesnici su bili inspirirani njima a skladatelji su napisali njihove prekrasne obrade. Međutim, posebno kod dobro poznatih tekstova postoji opasnost da samo slušamo s pola uha i propustimo ono što nam Isus doista želi reći.

Odmah na početku vrijedi obratiti pozornost na svaku riječ: Isus ne kaže: “bilo jednom deset djevica”, nego: “Kraljevstvo će nebesko biti kao s deset djevica ”. Stoga se ne osvrće na prošlost, već gleda naprijed. Oni koji se ponašaju kao lude djevice, koji se ne pripremaju pažljivo za svoj zadatak, koji su nepouzdani i bez razmišljanja žive svoje dane, imat će istu sudbinu kao i ove: neće im biti dopušteno ući u dvoranu za svadbu, već će morati ostati vani. Ostali koji se brinu za ono što je potrebno i koji postupaju mudro idu u dvoranu.

Isus se obraća izravno svojim slušateljima u to vrijeme, a također i nama i kaže: “Bdijte!” Imate izbor, možete postupiti ludo ili mudro. Ali budite svjesni posljedica koje iz toga proizlaze. Nastavi čitati Pozvani na gozbu