Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Put u Kraljevstvo Božje

Čitanja: Ez 18, 25-28; Ps 25, 4b-6.7b-9; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32

Isus govori prispodobu glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, no nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Rekao im je Isus: “Carinici i grješnice su vas pretekli u Kraljevstvo Božje. Vi ste, oholice, na Ivanovo propovijedanje, kojim je ljude pozivao na obraćenje i pokoru, ostali isti kakvi jeste”. Carinici i bludnice su se pokajali i uvidjeli da im je srce zlo pak su ga mijenjali, obratili su se. Farizeji pak i narodne starješine nisu vidjele obraćenja mnogih koji su se na Ivanovo propovijedanje obratili nego su i dalje ostali tvrda i nepokorna srca. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Očito je da je Isus imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra. Nastavi čitati Put u Kraljevstvo Božje

Sveti Arkanđeli

Svi mi na zemlji živimo i žudimo da jednoga dana ugledamo presveto lice Božje. Čak su i najveći sveci htjeli čitavog života da bar malo osjete tu stvarnu prisutnost i lik Svevišnjega Oca, a kada i ako bi to makar malo osjetili ostali su promijenjeni za čitav život. Boga, u stvarnom liku, nikada nitko od ljudi nije vidio, a zamislimo da postoji zaista netko tko Ga neprestano promatra i nama je vrlo blizak, od Boga darovan – to su Anđeli.

Arkanđeli su duhovna bića, tj. dusi od Boga stvoreni koji “uvijek gledaju lice Oca Nebeskoga” (Mt 18, 10). I Očev su divni dar nama ljudima da nam objavljuju Njegovu slavu (grč. angelos znači glasnik), te nas neprestano prate i naše molitve uzdižu k Bogu. Svaki od nama poznatih arkanđela u svojem korijenu imena na neki način sadrži opis, poslanje i zadatak postavljen od Boga. Nastavi čitati Sveti Arkanđeli

Velikodušni Bog

Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a

Čovjekov rad je oduvijek bio predmet trgovine među ljudima. Jedni su rad prodavali, a drugi su njihov rad kupovali jer su ga trebali i za vrijednost rada su se pogađali. Isus baš u današnjoj prispodobi tumači ovaj problem. Radnici čekaju da ih netko unajmi. Gospodar vinograda kupuje njihov rad i pogađa se s njima – jedan denar za dan njihovog rada. Kad su na koncu dana vidjeli kako gospodar isplaćuje onima zadnjima, nadali su se više. No, ovdje gospodar nije dijelio zasluge nego svoju dobrotu. Oni koji su bili nezadovoljni primili su onoliko za koliko su se pogodili. Onima pak koji su došli kasnije gospodar ne isplaćuje po pogodbi, jer se s njime nisu ni pogađali, nego po svojoj dobroti. On želi i njima biti jednako dobar i daje im po denar kao i onima koji su se s njime pogađali.. Nastavi čitati Velikodušni Bog

Prvi i posljednji

Bog, iz svoje ljubavi, u svoj vinograd poziva svakog čovjeka. Poziv nije svima upućen u isto vrijeme, ali se od svakoga traži ustrajan rad. Na koncu će svi dobiti plaću, već kako Gospodar bude htio, i nitko nema pravo biti zavidan nego zahvalan. Gospodar ima pravo svoju dobrotu iskazati i onima koji, možda prema našoj mjeri, to ne zaslužuju. Naša nas zavist nikamo ne vodi, nego nas samo može isključiti iz Gospodareve dobrote. Očito je da se pod Gospodarom misli na Boga i njegov postupak prema ljudima. Odnosi u Božjem kraljevstvu ne počivaju na matematičkoj pravednosti, a pogotovu ne na ljudskim mjerama, nego su utemeljeni na Božjoj dobroti i ljubavi. Bog, naime, u svojoj ljubavi neće nikoga oštetiti, ali će onima koji su najviše potrebni njegove milosti, najviše i pomoći. Tko uistinu želi biti građanin Božjeg kraljevstva mora svoj poglede uskladiti s Božjim mjerama, jer se vrlo lako može dogoditi da “oni koji misle kako su prvi postanu posljednji.“

„Upoznajmo katoličke novine Glas koncila“

Glas koncila je pokrenuo akciju da vjernike upozna sa svojim tiskovinama, osobito sa Glas koncila. Zato će se u našoj župi od 16. 08. – 20. 09. 2020. besplatno dijeliti Glas koncila, a danas, u nedjelju 20. 09. 2020. će doći u našu župu predstavnik Glasa koncila koji će predstaviti Glas koncila i tada ćete moći kupiti po povoljnim cijenama knjige koje izdaje Glas koncila. Svi koji se želite pretplatiti na Glas koncila kako bi vam on dolazio na kućnu sdresu, možete si uzeti i pristupnicu.

Oproštenje

Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

Današnje nam Evanđelje iznosi, do tada nečuveni, način uspostavljanja porušenih ljudskih međuodnosa. To nam nije zapisala ni jedna ljudska mudrost. To je mogao samo Bog učiniti i tako čini. Za sav ljudski dug, za sav ljudski grijeh, za sve ljudske uvrede Bog je našao način na koji će ga izbrisati. Svoga vlastitog Sina poslao je na križ gdje umirući moli: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”! Tako bi morao učiniti svaki kršćanin. Sveti papa Ivan Pavao II. Otišao je u rimski zatvor da bi oprostio Turčinu koji je na njega pucao i teško ga ranio. Kroz dugu povijest Crkve nije poznato da su se pape, biskupi ili svećenici osvećivali svojim neprijateljima. Kakvim se sve zlom i klevetama nisu nabacivali komunisti na Crkvu i njezine službenike u nedavnoj prošlosti, ali Crkva se ne osvećuje, nego prašta. Nastavi čitati Oproštenje

Koliko je to 70×7?

Kada je Isus rekao „oprosti svome bratu 70 puta 7“ tada nije mislio da se svaki oprost pažljivo broji a kad se ispuni konačni rezultat, tada se može prestati sa opraštanjem. Hvalospjev ljubavi kaže da ljubav ne traži svoje i da ne pamti zlo (1 Kor 13,5). Isus želi da praštamo stalno bez obzira na to koliko nas neko puta uvrijedi.

Dva puta se u Bibliji pominje izraz „70×7“. Prvi put u knjizi Postanka „Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« (Post 4,15) i nastavlja se „Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,Lamek će sedamdeset i sedam puta!« (Post 4,24). Drugi put se ovaj izraz nalazi kod Mateja kad Petar pita Isusa koliko puta treba da oprosti bratu svojemu (Mt 18,22). Nastavi čitati Koliko je to 70×7?

Bratska opomena – gesta ljubavi

Čitanja: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2.6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20

Današnje Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne obnaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Jedan član zajednice može učiniti i radost i žalost i ponos i sramotu cijeloj zajednici svojim uspjehom, neuspjehom ili svojim grijehom i zlim vladanjem nanjeti sramotu svojoj zajednici. Danas je u Evanđelju riječ o vjerskoj zajednici koju je Isus osnovao, a zove se Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Na Krštenju, naime, svi primamo isti božanski života po kojem svi postajemo međusobno braća u Kristu. Imamo iste poglavare koje je sam Krist postavio: papa, biskupi, svećenici i druge služitelje Crkve, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem? Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo “u četiri oka”, druga je “pred svjedocima”, treća je “pred cijelom Zajednicom”, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari “neka ti bude kao poganin” tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: “Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata”. Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?

Nastavi čitati Bratska opomena – gesta ljubavi

Put za Isusom

Čitanja: Jr 20, 7-9; Ps 63, 2-6.8-9; Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27

Šimun i apostoli su, doduše, ispovijedili vjeru u Isusa Sina Božjega ali ipak tu vjeru u Isusa nisu do kraja razumjeli. Kad im je Isus počeo tumačiti svoj put poniženja, trpljenja, smrti i uskrsnuća, apostoli su zajedno s Petrom bili razočarani. Pitali su se: Zar se to Isusu, može dogoditi. Zato Petar pristupa k Isusu i govori: “Bože sačuvaj! To se tebi ne može dogoditi”. Isus ga otvoreno ukorava: “Misliš samo što je ljudsko a ne što je Božje”.

Odmah iza tog razgovora Isus otvoreno kaže svojim apostolima: “Ako tko hoće ići za mniom neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Ako bi netko grčevito htio svoj život sačuvati za zemaljske stvari, izgubit će ga. Tko pak izgubi svoj život za zemaljštinu taj će život svoj spasiti.” Nastavi čitati Put za Isusom

Povijest Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Povijesna predaja govori kako se u kapelici dvorca Batthyany 1411. godine zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku, koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe; “Ovo je tijelo moje…” i “Ovo je moja krv…” u kaležu je nastala prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je krv iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, skrio, i o tome šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s krvlju predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome se brzo pronio cijelim krajem. Počela su hodočašća i događati se čudesna ozdravljenja. O tome je obaviješten i papa Julije II. koji je pokrenuo istragu. Nastavi čitati Povijest Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Hodočašće u Ludbreg

Molim sve hodočasnike koji planiraju ići na hodočašće u Ludbreg za Svetu nedjelju, 6. 09. 2020. da se od sutra prijave u župni ured.

Da bi se išlo sa autobusom, potrebno je da se prijavi najmanje 30 hodočasnika, a cijena autobusne karte je 40 kn. Ukoliko bude prijavljeno 40 hodočasnika i više, cijena autobusne karte će biti 30 kn.

Slijediti Krista

Tko slijedi Krista mora prihvatiti ne samo njegov Križ nego i vlastiti križ. Isus to odmah kaže kako bi učenici razumjeli da bi bila iluzija misliti da će ga moći slijediti, a da ne nose s njime križ: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Isus poziva učenike da ga slijede. Zove svakoga na prihvaćanje svoga križa i to iz dana u dan. To je teško. Međutim, samo je to Isusov put; prema tome, to je put i Isusovih učenika. To je put ljubavi. Nemoguće je na drukčiji način ispuniti životno poslanje. Čovjek je pozvan da se daruje i ljubi. Poslanje je čovjekovo biti i živjeti za drugoga. ako bi trebalo shvatiti Isusove riječi: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” Od nas se traže žrtve i odricanja, pruža nam se križ… Tko to shvati, shvatio je sve! Može slijediti Isusa Krista i bit će sretan. Nastavi čitati Slijediti Krista

Ti si Krist!

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20

“Ti si Krist – Pomazanik”. Ovim odgovorom Šimun je Isusa smjestio u onaj pravi odnos prema Bogu i prema ljudima. Prema Bogu Isus je Sin Božji, a prema njima Isus je Krist, tj. od Boga poslani, Spasitelj – Pomazanik Božji. Odmah iza toga Isus određuje Šimunov položaj i govori mu: “Ti si Petar, što znači stijena, čvrsti temelj na kome ću ja sagraditi svoju Crkvu koju ni vrata pakla ne će moći nadvladati….”. Tim je riječima Isus točno odredio položaj svoga apostola Šimuna, kome mijenja ime u “Petar”, tj. u pećinu i čvrsti temelj. Od tada se Isusova zajednica vjernika ili Crkva nalazi na onom mjestu kamo ju je sam njezin osnivač smjestio a Isus se pak nalazi na onom mjestu kamo ga je Petar smjestio – On je Sin Božji, Krist – Pomazanik – od Boga poslani Spasitelj. Nastavi čitati Ti si Krist!

Mučenici

Oduvijek postoje u Crkvi i društvu heroji i mučenici. To su oni koji smatraju važnijim dati život protiv nepravde, negoli trpjeti nepravdu. To su oni koji su radije dopustili da ih se ubije, nego da oni ubijaju. Oni koji su stali na prvu crtu obrane kako ne bi tisuće drugih bilo poubijano i izranjeno. Takve svaki narod slavi, smatra ih junacima, svecima i mučenicima. I Crkva pomno bilježi svoje mučenike i stavlja ih za uzor vjernicima. Jedan od takvih mučenika je i sveti Ivan Krstitelj, čiju mučeničku smrt slavimo u subotu. Mučenici i heroji, ma koliko ih poznavali, uvijek nam nekako ostaju tajna. Proglašavamo ih svetima i blaženima, ali opet kao da nešto ostaje što nam daje naslutiti da smo sretniji od njih. Oni su otišli s ove zemlje, a mi smo ostali uživati rezultate njihova mučeništva. Nastavi čitati Mučenici

Kakav je Bog?

Svatko ima neko iskustvo Boga. I ono je od bitne važnosti za naš duhovni život i našu upućenost prema Bogu. Što je to iskustvo jasnije i snažnije, više nas oslobađa od navezanosti na stvorenja i više nas povezuje s Bogom. Zato nam Sveto pismo govori tko je Bog kako bi mogli to iskustveno spoznati i time se još više Bogu približiti. Sveto pismo oslikava nam Boga kao ljubav oca prema sinu, majke prema djetetu, zaručnika prema zaručnici, muža prema ženi, prijatelja prema prijatelju. Isus nam dokazuje da Otac ljubi sve ljude, da nikoga ne isključuje. Kao Dobri pastir Bog traži one koji su odbjeglu ili zalutali i raduje im se. Kao žena uporno traži mene – izgubljenu drahmu. Kao Otac koji iščekuje i dočekuje mlađeg sina koji ga je napustio, grli ga u ljubavi i vraća mu izgubljeno dostojanstvo. Ljubav Božja prema nama tako je velika da za nas daje svoga vlastitog ljubljenog Sina. Riječima i djelima Isus oslikava Boga kao Oca koji nastoji na sve načine, svoju djecu ohrabriti, pomoći im, učiniti ih sretnima. Slijedi ih i traži neumornom ljubavlju, kao da ne bi mogao biti sretan bez njih. Takv je naš Bog. nastoj to spoznati i shvatiti.

Prokušana vjernost

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28

U Svetom Pismu na mnogo mjesta čitamo kako Bog svoje vjerne kuša. Sjetimo se Abrahama, pravednika Starog Zavjeta. Kroz kakve je sve kušnje morao proći. Najprije je morao ostaviti vlastiti dom, svoj grad, Ur kaldejski, svoj dom i sve što je tamo imao i poći u sasvim nepoznato kamo ga je Bog slao. Onda je tek bila nagrađena njegova vjera – rodio mu se sin Izak. No, i dalje ga Bog kuša i traži od njega najveću žrvtu da žrtvuje svog vlastitog ljubljenog sina Izaka. Abraham je išao iz kušnje u kušnju i sve je izdržao. Tek tada mu Bog obećava: “Razmnožit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj”. Takvim teškim kušnjama bilu su podvrgnuti mnogi sveti ljudi – pravednici Starog Zavjeta, kao napr. Mojsije, prorok Ilija, Izaija, Ezekijel, Danijel, Jona, strpljivi Job koga je Bog u više navrata iskušavao pa je izgubio sve imanje, svu svoju djecu, a onda i vlastito zdravlje. Svi su ga napustili pa i vlastita žena i svi prijatelji ali vjeru u Boga nije izgubio pa mu Bog obilno nagrađuje njegovu vjeru. Mnogi Novozavjetni pravednici bili su još više kušani. Sveti Ivan Krstitelj dospio je u zatvor i izgubio glavu. Josip poočim Isusov morao je proći kroz velike kušnje. Apostoli za vrijeme Isusove muke a kasnije kroz vlastito mučeništvo. Gotovi svi sveci bili su iskušavani: Sv. Benedikt. Sv. Augustin, Sv. Ivan od Križa, Mala Terezija, Velika Terezija, Sv. Ivan Vijanej i veliko mnoštvo drugih svetaca i svetica. Svaka vjerna duša može kao i žena Kanaanka, podnijeti gorka iskušenja u svojoj vjeri, ali mora biti ustrajna kao i žena Kanaanka. Iskušenja su za vjernike korisna. Ako izdrže iskušenja vjera im postaje jače i čvršća. Zlato se kuša u vatri, a pravednik u nevoljama.

Koga Bog ljubi, njega i kuša da bi ga mogao nagraditi. Zato su mnogi prijatelji Božji bili teško iskušavani. Ako su pak i u kušnji ostali vjerni, vjera im je, kao i svakome od nas, bila nagrađena i uslišana.

Vjera se u kušnjama jača

Jedan od problema našeg života vjere jest pitanje njezina kušanja. Tisuće kršćana spotaklo se nad činjenicom da je Bog vidio za zgodno iskušati njihovu vjeru. Nikada nećete saznati koliko je vjera jaka dok nije iskušana. Ili bih to bolje mogao reći na drugi način. Nikada nećete saznati koliko je vjera slaba dok nije iskušana rukama Božjim. Vjera bez kušanja uvijek će biti precijenjena, jer većina se kršćana iznenadi nad svojim neuspjesima u vrijeme kušnje.

Biblija je puna izvješća o ljudima koji su u kritičnom trenutku iznevjerili Boga. Znam da ona donosi izvješće i o životima onih heroja vjere koji su bili vjerni, ali čak su i mnogi od njih u kušnjama iznevjerili prije nego su bili u stanju stajati. Evanđelist koji je propovijedao žarku propovijed na Dan Pentekosta bio je isti čovjek koji je tonuo na moru i proklinjao uz vatru.

David koji se u svojim psalmima popeo na same vrhunce obožavanja, slavljenja i štovanja bio je potpuno isti čovjek koji je potonuo u preljub i ubojstvo. Veliki osloboditelj koji je pokazao moćnu silu Božju u vodstvu Izraela iz Egipta do Kanaana bio je isti čovjek koji se uzdigao kad je slava trebala biti dana Gospodinu.

Naše kušnje su dobre za nas i naša testiranja božanski su određena za naš duhovni razvoj. Nećete li se zajedno sa mnom radovati obećanju da ćemo sa svakim testiranjem dobiti i obećanu snagu koja će nam biti na raspolaganju ako ćemo je htjeti iskoristiti. Možemo je imati. Ako je upotrijebimo, nećemo pasti; ako je odbijemo, završit ćemo u porazu.

Vjera spašava

Ozbiljna prepreka na putu do ozdravljenja od bolesti ili riješenje nekog problema jest njihova dugotrajnost. Jer ako bolest dugo traje sve više sumnjamo u izliječenje od nje. Gubi se nada u iscjeljenje “Sve smo pokušali” kažu oboljeli” i ništa nije pomoglo. “Religiozni bolesnici kažu da su molili osobno i u zajednici vjernika, štoviše da su neki vjernici molili s njima i nad njima i da nije bilo nikakvih pomaka. Takav problem ima bolesnik iz Ivanova Evanđelja koji je uzet ležao trideset i osam godina. Taj problem je imala i žena opsjednute djevojčice kao i žena koja je dvanaest je godina bolovala od krvarenja. Međutim, ona je pogled svog srca sa svoje teške bolesti usmjerila na Isusa. U njoj se probudila nada a potom i vjera. Krenula je u ostvarenje svoje nakane, progurala se kroz mnoštvo i samo dotakla Isusa. “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” kaže anđeo Gabrijel djevici Mariji. I tebi to kaže Duh Sveti koji je izrekao po anđelu te riječi. Isus svojevoljno jednom upita: “Tko me se dotaknuo?” Želi pred mnoštvom počastiti tu ženu zbog njezine vjere i učvrstiti njezinu vjeru da je doista ozdravila. Varamo se, i to dosta, teško ako mislimo da do ozdravljenja dolazimo isključivo svojom molitvom, odricanjem, pokorom i dobrim djelima, tj. svojim zaslugama. Isus je naime “u sebi osjetio da iz njega izašla sila..” Iz njega, dakle dolazi spasenje i ozdravljenje iz njegove neizrecive ljubavi.

vlč. Vinko Pilić

Spasonosna vjera

Čitanja: 1Kr 19, 9a. 11-13a; Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33

Sveto Evanđelje nas pak izvješćuje o jednoj drugoj teškoći i nevolji koja je često prisutna u ovom svijetu. U takvu nepriliku su upali apostoli. Udario je protivan vjetar i more se uzburkalo a oni su bili na krhkoj lađici. Još gore je bilo što ni Isus nije bio s njima. Makar su bili iskusni ribari strah pred uzburkanim morem uvijek je bio prisutan. No, u tom času straha i neizvjesnosti Isus se našao uz njih hodajući po vodi. Videći ga viknuli su od straha: „Utvara“. Tada im Isus kaže: „Ne bojte se“. Petar još sumnja i pita: „Ako si to doista ti, Gospodine, reci da i ja mogu, hodajuć po vodi, doći do tebe“. Isus mu jednostavno odgovara: Dođi! Hodajući po vodi uhvatio ga je strah i sumnja i počeo je tonuti. Zato viče Isusu: „Gospodine, spasi me!“. Isus ga tada uhvati za ruku i stavi u lađicu, ali ga je ipak ukorio: „Zašto si posumnjao?“ Nastavi čitati Spasonosna vjera

Uznesenje BD Marije – Velika Gospa

Na svetkovinu Marijina uznesenja, cijela Isusova Crkva razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budučnosti ćeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. Crkva promatra Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život ali na današnji dan Crkva s posebnim razmišljanjem promatra posljednje trenutke njezina života na zemlji, tj. završetak njezina zemaljskog života. Crva s jednom rečenicom izriče taj sudbonosni čas odlaska s ovoga svijeta i za Mariju kaže: „Kad je Marija završila tijek ovoga života Bog ju je dušom i tijelom uznesao u nebo“. Tako je Crkva od početka vjerovala i na koncu je tu istinu proglasila dogmom naše vjere. Ne ćemo danas naučno raspravljati o kakvom je tijelu riječ. Sveti Pavao kad govori o ovoj promjeni života kaže: „Ovo smrtno će se obući u besmrtno i ovo propadljivo u nepropadljivo“. To znači da Marijino tijelo više nije smrtno niti propadljivo. Više ne može trpjeti, ne može stariti, ne može biti bolesno i ne može više umrijeti. Najjednostavnijim riječima Crkva naznačuje onu neuporedivo veliku slavu kojom je sada Marija proslavljena. Bog je njezin život koji je bio do punine Bogu drag, kako je rekao anđeo: „Milosti puna. . .“ nagradio najvećom slavom. Nastavi čitati Uznesenje BD Marije – Velika Gospa