Arhiva kategorije: Propovijedi

6. uskrsna nedjelja “A”

      Isusovom mukom, smrću i Kristovim uskrsnućem dogodila se jako velika promjena u vjeri Isusovih učenika. Do tada je Isus bio tjelesno prisutan među njima. Gledali su tjelesnim očima, čuli su njegov glas tjelesnim ušima, vidjeli su njegova čudesna djela – čudesa. Iz svega tog viđenog i čuvenog zaključivali su da Isus nije običan čovjek nego od Boga poslani. Neki su tu vjeru jasno i glasno ispovjedali;  kao npr. Petar kad je Isusu rekao: “Ti si Krist, Sin Boga živoga”. Neki apostoli nisu čak ni vjerovali, kao npr. Juda koji ga je za novac izdao. Do tada se  ipak njihova vjera temeljila na nečem što je zemaljsko pa je zato Isusovom smrću bila pokolebana. Ali sada, nakon uskrsnuća, Isus je njihovu pokolebanu vjeru morao zapaliti u njima i podržati je svojim mnogim ukazanjima. No, nakon uzašašća više im se nije ni ukazivao, bio je to konačni rastanak s vidljivim Isusom koji je sada uzašao Ocu i od tada njegova tjelesnost sjedi u slavi zdesna Ocu. Za apostole i za cijelu zajednicu njegovih vjernika ili Crkvu počinje nova stvarnost. On sjedi uz Oca i moli Oca da pošalje njegovoj Crkvi Duha Svetoga koji će tumačiti vjeru u njima, čuvati vjeru od zabluda i njih voditi i jačati u ljubavi, tj. vršenju Kristovih zapovijedi. Nastavi čitati 6. uskrsna nedjelja “A”

2. uskrsna nedjelja “A”

     Događaj Uskrsa nastavlja se kroz sve uskrsne nedjelje. Svojim ukazanjima Krist učvršćuje vjeru svojih učenika. Učinak uskrsnuća je neopisiva radost zbog Isusove prisutnosti među učenicima. Dok je Isus s njima nema ni straha ni žalosti. Tako je bilo u prvoj Crkvi. Ta ista Isusova prisutnost u Crkvi i ta ista radost zbog Isusove blizine nastavlja se i u današnjoj Crkvi, ali na drugi način – na sakramentalni način. Nastavi čitati 2. uskrsna nedjelja “A”

USKRS – danja misa (poldanica)

     Draga braćo! Kad čovjek prođe pokraj ljudskog groba, obuzima ga neka crna misao. Ljudski grobovi puni ljudskih kostiju, ne mogu biti radost za čovjeka. To je ono neizbježno, a još k tome ne tako daleko od svakoga od nas. Bili mi ovo ili ono u životu, radili mi ovo ili ono, zadnji će nam posao biti napuniti jedan grob.  Ne ćemo moći to izbjeći, morat ćemo ga napuniti svojim vlastitim tijelom. Zar ne, braćo, crne su to misli ali neizbježne. Nastavi čitati USKRS – danja misa (poldanica)

USKRS – bdijenje

     Uskrsnim jutrom, kad je prvi od svih ljudi Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, izašao iz groba utvrđene su nove smjernice i nove nade za čovječanstvo. Smrt koju nikada prije nije mogla nadvladati ljudska sila vladala je milenijima ljudskog boravka na zemlji. Ljudi su osjećali nepobjedivost smrti. Znali su da ih negdje čeka u zasjedi, negdje na putu njihova života i znali su da će ih zaskočiti i njima ovladati. Još joj nitko do sada nije pobjegao. Jest istina – ljudi su toliko moćni svojim umom da su pronalazili i danas još pronalaze dosta moćna oružja protiv smrti. Nastavi čitati USKRS – bdijenje

5. korizmena nedjelja “A”

      Ljudski život na zemlji isprepleten je lijepim, ali i ružnim časovima. Svi se bojimo i svi strahujemo pred prolaznošću života, ali je ne možemo zaustaviti. Strahujemo pred bolešću, ali je ne možemo potpuno izbjeći. Strahujemo pred osamljenošću, ali je ipak doživljavamo.  Strahujemo  pred bolom, ali ga ipak osjećamo. I pred starošću strahujemo, a ipak je za mnoge neminovna. Strahujemo pred smrću i bježimo od nje, ali će ipak  svakoga od nas negdje i nekada sigurno dostići. Tako nam je cijeli život isprepleten i lijepim i ružnim. Ako dublje promislimo, život nam je jako sličan korizmi. No, korizma je samo priprava za Uskrs. Nastavi čitati 5. korizmena nedjelja “A”

4. korizmena nedjelja “A”

         Dva su načina kojima čovjek gleda stvari i pojave oko sebe. Jednim načinom promatra vanjštinu. Tim svojim tjelesnim ili materijalnim očima vidimo samo oblik i boju. Drugo ništa ne možemo vidjeti. Uzmite napr. jednu veš mašinu. Tjelesnim očima vidimo samo njezin oblik; velika, mala, kvadratična, okrugla i sl. Osim toga vidimo kakva je boje; bijela crna, smeđa, zelena itd., ali ovim očima ne možemo vidjeti njezinu  funkciju, njezinu svrhu. To pak možemo promatrati svojim razumom, umom. Majstor, koji takve mašine popravlja, mora znati funkciju pojedinih dijelova, a ne zanima ga oblik niti boja. Da bi čovjek dobro spoznao tu mašinu mora imati zdrave oči, ali i zdrav razum. Nastavi čitati 4. korizmena nedjelja “A”

7. nedjelja kroz godinu “A”

     Iz poretka ili rasporedbe ovoga svijeta, kako ga mi zapažamo i doživljavamo, izlazi jedna vrsta naravne logike ili reda po kojemu,  kako nam se čini, ovaj svijet hoda. Ta logika svijeta, taj red svijeta je kao tračnice po kojima ovaj svijet ide. Gdje je ta logika i taj red utemeljn, odakle on izlazi? Očito je da je ta logika negdje duboko u našoj ranjenoj ljudskoj naravi. To ni jedan čovjek ne uči nigdje u školi. Isus kaže: “Čuli ste”. Nastavi čitati 7. nedjelja kroz godinu “A”

6. nedjelja kroz godinu “A”

     Ono što čovjeka uzvisuje nad sva druga bića na zemlji jest razum i slobodna volja ili naprosto sloboda. Sva druga bića na zemlji slijepo slušaju instinkt (prirodni nagon), a čovjek za svoj život, za sebe mora sam donjeti svoju odluku. Slobodan je i može birati. Može izabrati i sam protiv sebe. Svoju vlastitu ruku može podići na sebe i oduzeti si život. To znači da može doći u sukob sa samim sobom. Može činiti ono što sam želi, ali može činiti čak i ono što sam ne želi. Čovjek se može suprotstaviti i prirodnim i Božjim zakonima. Sloboda je najopasnije oružje koje čovjek drži u ruci. Nastavi čitati 6. nedjelja kroz godinu “A”

5. nedjelja kroz godinu “A”

Čovjeka kršćanina, Isusovog sljedbenika, mora zanimati njegova zadaća i uloga u ovome svijetu. Zašto je on kršćanin- vjernik? Koji je razlog njegovog vjerovanja? Je li njegovo vjerovanje nešto znači za njega i za ovaj svijet? Ta bi si pitanja morao kršćanin postaviti. Kršćanin vjernik, po svojoj vjeri, zauzima jedan stav prema čovjeku i prema stvarima oko sebe. Kakav će stav zauzeti? Nastavi čitati 5. nedjelja kroz godinu “A”

3. korizmena nedjelja “A”

U odlomcima Sv. Pisma što ih danas čitamo govor je o jednoj velikoj i nužnoj životnoj potrebi. Govor je o žeđi. Kad je govor o žeđi, onda najprije pomišljamo na onu tjelesnu žeđ. To je žudnja tijela da se napuni vodom jer je voda  životno važna svakom tijelu. Bez vode nema života. Kad tijelo žeđa za vodom, isto je kao da reknemo da tijelo žeđa za životom. Tjelesnu žeđ, znamo, može zadovoljiti voda. Ako nestane vode, nestat će i života. Nastavi čitati 3. korizmena nedjelja “A”