Duhovna zvanja

ŠTO JE DUHOVNO ZVANJE?

Zvanje je odgovor na neki poziv. Tko me zove? Zove me Onaj koji mi je poklonio postojanje i život – BOG. Zovu me oni bez kojih ne mogu, koje ne mogu bez mene – DRUGI. Zove me moja najintimnija jezgra koja se želi u potpunosti ostvariti – moje JA.

Zvanje znači trostruki odgovor: Bogu, drugima i sebi. Preko zvanja zauzimam odnos prema životu. Inače je zvanje sasvim nešto svojevoljno, a ipak se ostvaruje u odnosu prema Bogu i prema drugima. Čovjek svoje zvanje nalazi u usklađenosti ovih triju zahtjeva. Odnos prema Bogu ne smije nikad biti u suprotnosti s odnosom prema drugima i prema sebi. Odnos prema drugima nikad ne smije biti u suprotnosti s odnosom prema Bogu i sebi. Odnos prema sebi nikada ne smije biti u suprotnosti s odnosom prema Bogu i prema drugima. Zvanje je dakle odgovornost. I zato zvanje nije samo služba, nego poslanje, nije ropstvo, već odgovornost. Zvanje je nešto nesebično, stvaralačko. U sebi nosi nešto što nas nadilazi.

 

KAKO SE RAĐA DUHOVNO ZVANJE?

Zvanje ne pada s neba. Ono se niti nasljeđuje. Svako zvanje ima svoju povijest. Čovjek sazrijeva za zvanje. Zato u nastajanju zvanja i odgoj ima svoj udio. Čovjeka prije svega odgajamo za zvanje. Zvanje nije nešto izvan vremena i izvan prostora. To je proces nastajanja kroz odgoj, potrebe i mišljenje.

Ako i kada Bog nekoga zove u svoju službu kao svećenika ili redovnika, onda je to s ciljem da dotični čovjek drugim ljudima bude na pomoć i izgradnju u njihovom odnosu prema Bogu. Pritom je za Boga i za Crkvu od osnovne važnosti čovjekov slobodni pristanak.

Zvanje se u pravilu ne događa spektakularno, već se odvija na način dijaloga koji vodi Bog i koji se lagano, bez brzopletosti, panike i nasilja odvija i ide naprijed. Zov je u pravilu tih, strpljiv, bezbroj puta započinje uvijek iznova, javlja se skriven u tisuću svagdašnjih stvari. Valja razlučiti njegove temelje i znakove. Dakako, sve se to polako otkriva i ne mora od početka biti jasno i razrađeno. Mladi čovjek tako raste u spoznaji i prihvaćanju da ga Bog zove u sveta duhovna zvanja, a na taj poziv čovjek slobodna srca daje odgovor.

 

MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA

(ČITANJA: Izl 19, 2-6a; Ps 100, 2. 3. 5; Rim 5, 6-11; Mt 9, 36 – 10, 8)

Današnje Evanđelje nam pokazuje Isusa kako promatra mnoštvo. Svi su u njegovim Božanskim očima bili kao ovce bez pastira. Sažalio se nad tim silnim mnoštvom koje treba spasiti. Veliki je to posao. Usporedio ga je sa žetvom koja se mora obaviti kad dođe vrijeme i kad žito dozori. Propast će žito ako ga se ne požanje. Takvo je i ovo ljudstvo – propast će ako ga ne spasi. Za taj posao Bog treba ljude, zato Isus nadodaje: „Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. Isus je dao i sredstva i način na koji će ti radnici u Božjoj žetvi raditi. Isus odabire svoje apostole. Evanđelista Matej ih nabraja poimence i nadodaje: „I dade im vlast nad nečistim dusima da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć“. Iza toga ih šalje, rekli bismo, na pokusni rad. „Idite, šalje ih. Ne idte za sada k poganima, ne ulazite u neprijateljske samarijske gradove. Idite najprije k izgubljenim ovcama doma Izraelova i propovijedajte: „Približilo se Kraljevstvo Božje“. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduge izgonite“. Na jednom drugom mjestu evanđelista opisuje kako su se apostoli radosni vratili. Odonda do nas nitko ne bi mogao izbrojiti milijune i milijune propovjednika evanđelja. Po njima i danas Isus uči, Isus propovijeda i Isus spašava. Bez njih bi Radosna vijest davno zamrla na ovoj zemlji. Nama, današnjim svojim učenicima, svojim vijernicima Isus je dao stalnu zapovijed: „Vi molite Boga Gospodara žetve da radnike pošalje u svoju žetvu“. Molitva za propovjednike Evanđelje ne smije nikada prestati niti u našem narodu. Imamo mnoštvo sela i mjesta gdje nema svećenika, gdje nema propovjednika Evanđelja, gdje nema ni kateheta. Zašto ih nema? Vjerojatno je zamrla molitva za njih. Mi ne bi smjeli nikako dopustiti da mi budemo razlog nedostatka tako potrebnih propovjednika i navjestitelja Evanđelja.

MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA

Svemogući Bože, ti u svakome vremenu izabireš i pozivaš ljude da nasljeduju tvoga Sina Isusa Krista. S pouzdanjem te molimo: obnavljaj svoju Crkvu snagom Duha Svetoga i daruj joj svetih svećenika, redovnika i redovnica, koji će riječju i životom svjedočiti tvoju dobrotu i blizinu. Probudi u našim obiteljima otvorenost i ljubav prema životu, da postanu plodno tlo novih duhovnih zvanja. Dodirni svojim pogledom srca onih koji te traže, oblikuj ih božanskom milošću, usadi u njih nesebičnu želju da služe braći i sestrama i da se potpuno predaju tebi, našoj radosnoj nadi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen