Kruh Nebeski

Čovjek želi živjeti sretno i živjeti vječno. Čitavo ljudsko biće ne može biti zadovoljeno bez ova dva elementa: život bez kraja i život sretan. Bez toga je čovjek uvijek nezadovoljan. Današnje prvo čitanje iz Knjige izlaska nam iznosi kako je narod izraelski mrmljao i bunio se na Boga i Mojsija. Viču jer su se nadali da će ih Bog izvesti iz ropstva u sretan život, život bez gladi, bez žeđi, bez straha, bez muke, a eno sve je to prisutno. Bog im jasno pokazuje da može riješiti sve njihove putne probleme: i kruh i vodu i meso, sve što su željeli i za čime su žalili. Žalili su za egipatskom vodom pa im je Bog izveo pitku vodu iz pećine. Žalili su za egipatskim loncima mesa i poslao im je Bog meso prepelica. Žalili su za egipatskim kruhom i poslao im je Bog manu s neba. Sve to nije bilo pravo rješenje njihova života. Opet su ogladnjeli i opet su ožednjeli. Isus je učinio isto. Učinio je to isto kad je nahranio mnoštvo čudesnim kruhom u pustom kraju ali već drugi dan su ga tražili. Bili su ponovno gladni. Opet trče za Isusom. Našli su ga u gradu Kafarnaumu. Opet čekaju čudo, čekaju kruh. Tada im Isus reče: „Tražite me zato što ste se nasitili kruha a ne zato što ste u mene povjerovali. Čudo vas nije ništa poučilo, nije vam oči otvorilo da bi u me povjerovali. Pobrinite se za hranu ali ne za ovu propadljivu nego za onu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji.“ Nastavi čitati Kruh Nebeski

Preobraženje Gospodnje

Blagdan preobraženja Gospodnjega na gori, neki ljudi nazivaju i Božje lice. To ime na neki način najbolje odgovara. Doista Isus je u preobraženju pokazao onakvo lice kakvo će biti poslije velikih događaja: muke, patnje, raspeća na križu i nakon slavnog uskrsnuća. On će zasjati slavom koja će ispuniti cijeli svijet i u njemu će se proslaviti također sva stvorenja koja uzdišu u svojim bolima. To su već kod samog preobraženja dobro osjetili i apostoli Petar, Jakov i Ivan pred kojima se Isus preobrazio. Isus im je najprije predskazao svoju muku i smrt kroz koju On mora proći, a onda tek dolazi konačno preobraženje, odnosno konačna slava.

Apostol Petar kao očevidac to preobraženje veoma nadahnuto opisuje. Zato s oduševljenjem kliče: Učitelju, dobro nam je biti ovdje – načinimo tri sjenice. On je to sretno stanje zauvijek htio uživati već sada na zemlji. Međutim mora se proći određeni dio života – mora se proći kroz kušnje, muke, teškoće pa i samu smrt – da bi se postiglo to stalno sretno uživanje. Nastavi čitati Preobraženje Gospodnje

Pouzdanje u Boga

Isus je i pravi čovjek i pravi Bog – utjelovljeni Sin Božji i za njega ne postoji nerješiv problem. On je svemogući Bog.

Isus je u današnjem Evanđelju pokazao da se je vrijedno u njega uzdati. Kad je ono mnoštvo posjedalo po travi Isus čini čudesni znak ili čudo. Umnožio je kruh i od pet hljebova i dvije ribe nasitio je ono mnoštvo, one tisuće ljudi i još je ostalo jer nisu mogli sve pojesti – ostalo je dvanaest košarica.

Što nam poručuje današnje Evanđelje? Kaže nam: Ne možete vi ljudi do kraja riješiti ni svoje ljudske probleme. Niste kadri, nemoćni ste pa se bojite da li će vam biti dosta. Zaboravili smo da je Isus s nama. On može riješiti svaki naš ljudski problem samo treba imati vjere. Kad je god Isus činio čudo kao uvjet je tražio vjeru i znao je reći: „Vjera te tvoja spasila.“ Nastavi čitati Pouzdanje u Boga

Blaženi Augustin Kažotić

Starodrevni grad Trogir na jadranskoj obali darovao je Crkvi i hrvatskome narodu dječaka koji je u Splitu ušao u Red sv. Dominika i studirao filozofiju i teologiju u istome gradu. Na putovanju za Pariz jedva je izbjegao smrti (njegov suputnik je ubijen) i nakon oporavka započeo je 1287. G. Studij na Sorbonni. Nakon završetka studija, radio je s fra Nikolom Bocassijem, generalom reda koji je kasnije postao kardinalom i papom pod imenom Benedikt XI. On će Augustina 1303. g. imenovati biskupom u gradu Zagrebu. Kao zagrebački biskup pokazao je izvanrednu snagu duha. Bio je teološki pisac i propovjednik. Obilazio je biskupiju i poticao svećenike na duhovni život i pastoralni rad. Reformirao je liturgiju i uveo originalni „zagrebački obred”. Uveo je u katedrali zajedničko moljenje časoslova, utemeljio katedralnu školu ne samo za svećenike pripravnike, nego i za laike. Održao je bar dvije biskupijske sinode (1307. i 1314. ) i sudjelovao na općem koncilu u Vienni (Francuska). Nastavi čitati Blaženi Augustin Kažotić

Božji pastiri

Evanđelje nam donosi zgodu kada je Isus poslao svoje učenike dva po dva da propovijedaju i liječe po Izraelskom narodu. Sada su se vratili i izvijestili Isusa što su radili. Isus ih upućuje na odmor: “Otpočinite malo!“ No, kaže sveti evanđelista, mnoštvo je doznalo za njih pa su ih pretekli i prvi došli onamo kamo su oni išli. Očito je narod bio željan riječi utjehe, riječi vodstva. Isus ih je gledao i sažalio se nad tim narodom kojemu su prazne duše. Zato Isus odustaje od počinka i stane ih poučavati i hraniti ih duhovnim jelom. Nastavi čitati Božji pastiri

Otpočinite!

Naš današnji moderni život može se usporediti s velikim kotačem koji se neprestano okreće sve većom brzinom. Kako smo mi tom kotaču, postajemo i mi s njegovim okretajem sve ubrzaniji. Tako postajemo prazniji, jadniji, duša i tijelo se raskidaju. Protiv takvog načina života, koji razara čovjeka, Isus nas poziva riječima: «Pođite u osamu, na samotno mjesto i odmorite se malo. » Jasnija i bolja uputa za naš život ne može biti. Osamljeno, nesmetano mjesto gdje sami boravimo bez napetosti, da se oslobodimo i da dušu odmorimo jest danas svima od životne važnosti, ako hoćemo biti normalni i zdravi.

Što je naš problem? Nastavi čitati Otpočinite!

Božji poslanici

Isus šalje svoje učenike u svijet i daje im u ruke samo Evanđelje – svoju riječ i svoje djelo s napomenom: „Ništa drugo ne nosite, ni u što drugo se ne pouzdajte. Niti u kesu, niti u dvije haljine, niti u kruh“. Širitelj Evanđelja se jedino može osloniti na vjeru, na snagu same evanđeoske riječi i na istinu Evanđelja.

Svi koji su ikada širili Isusovu riječ ili Evanđelje bili su u svijetu prepoznatljivi jer se nisu oslanjali na nikakvu ljudsku instituciju ili neku ljudsku vlast. Nisu se oslanjali na bogatstvo a niti na znanje. Nisu se oslanjali na nikakvu silu koja ima svoje izvorište ovdje na zemlji. Uvijek su dolazili kao siromasi ali bogati Božjom riječju. Nisu baš uvijek bili dobro primljeni. Bili su mnogo puta i otjerani ali nisu za sobom ostavljali mržnju niti osvetu. Mi smo novozavjetni Isusovi vjernici svi nosimo poslanje. Svi smo poslani. Svi smo proroci i proročki narod. Nije Isus nikome od nas napisao neku posebnu preporuku samo nas je poslao davši nam u ruke Evanđelje kao jedinu nepobjedivu silu i kao jedinu preporuku za našu proročku službu. Crkva poziva i sve nas da svaki na svom mjestu u svoje vrijeme više životom nego riječima propovijeda Evanđelje. Takve propovjedi su najdjelotvornije. No, to ne znači da će ih svi rado slušati. Često se čuje kako se na prave kršćane i svećenike nabacuje kojekakvim pogrdama i želi ih se obezvrijediti.   Nastavi čitati Božji poslanici

Molitva za druge čisti od negativnih osjećaja

Molitva za druge podudara se s osnovnom težnjom ljudske duše da svoj život osmisli otvorenošću prema ljudima i svijetu. Tako, posredno, ostvarujemo, izgrađujemo i sebe. Naši međuljudski odnosi, na žalost, često su zasjenjeni nesporazumima, ljudskom slabošću, katkad možda zlobom. Uvrede nas ranjavaju i mi dugo nosimo ogorčenost, teško praštamo. Ogorčenost, međutim, šteti psihičkom, čuvstvenom i duhovnom zdravlju. Doista, nije lako oprostiti, često ni iskrena želja još nije dovoljna da se iz mašte izbace sav gnjev i osvetničke misli. A ipak je, želimo li duhovno napredovati, potrebno da naše srce bude potpuno očišćeno od svake pomisli na osvetu. Molitva za druge može biti izvrstan put da dušu očistimo od negativnih osjećaja. Naznačit ćemo jednu vježbu za oslobođenje od osjećaja ogorčenosti. Zadnja etapa, zadnja karika u lancu te vježbe jest molitva za druge. Nastavi čitati Molitva za druge čisti od negativnih osjećaja

Božji glasnik

Božji poslanici su ljudi koji u ime Božje dolaze ljudima noseći im Božju poruku, tj. otkrivenu volju Božju, daju savjet, pouku, putokaz Božji koji čovjeka vodi spasenju. Svi ti Božji ljudi ne prilaze čovjeku na neki bučan način, već blago kako bi se čovjek obratio. Bog prilazi čovjeku kao blagi povjetarac koji ohlađuje čovjeka. Zato su uvijek ljudi odbacivali Božje poslanike pa i samog Isusa, Sina Božjega. Isusa današnje Evanđelje gleda u židovskoj bogomolji ili sinagogi gdje su se subotom Židovi okupljali i čitali Sveto Pismo i molili te razgovarali o Božjim djelima. Isus je uzeo knjigu Svetog Pisma – čitao i tumačio Božju riječ ali slušatelji nisu bili zadovoljni. Najprije su sa zavišću pitali: „Odakle ovomu mudrost i znanje?“ Odmah ga zatim žele poniziti iznoseći njegovo siromašno porijeklo. Nastavi čitati Božji glasnik

Sv. Benedikt, opat

Benedikt je rođen oko 480. u Nursiji, Umbrija kao dijete dobrostojeće obitelji. Tradicija uz njega spominje i njegovu sestru blizanku svetu Skolastiku.

U blizini njegovog rodnog grada u Kastorijanskoj dolini je u špiljama živjelo nekoliko monaha, tako da je Benedikt već u ranoj dobi dolazi u dodir s monasima i monaškim životom.

Poslan je na studije u Rim. U gradu kao i u cijelom Carstvu bilo je to vrijeme burnih događanja.

Od poroka svijeta i svjetske mudrosti, Benedikt bježi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom.

Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Tri se godine bori s demonima, napastima, sa samim sobom; moli se i trapi. Nastavi čitati Sv. Benedikt, opat

Isus – donositelj vječnog života

ČITANJA: Mudr 1, 13-15; 2, 23-24; Ps 30; 2Kor 8, 7. 9. 13-15; Mk 5, 21-43

Mnogi danas tvrde da za izgradnju svijeta ne treba vjera da mu je dostatna njegova snaga. Toj njihovoj tvrdnji suprotstavljaju se mnoge stvari i zapreke i izvan nas i u samima nama. Čovjek se osjeća nesiguran u budućnosti. Čovjek taj svoj problem ne može odgurnuti od sebe. Isus nastupa kao Spasitelj čovjeka ali traži njegovu vjeru. Vjera se čovjeku nudi ne kao neki teret nego kao oslobođenje od tereta, od ljudskih strahova, od sila prirode pa i od same smrti. U nedalekoj prošlosti ljudi su velike nade polagali u zahuktalu znanost. Danas pak moramo govoriti i o etici znanosti što znači da li možda znanost ne ugrožava i sam ljudski život. Nismo se znanošću oslobodili nego smo čak postali još više u strahu.

Isus se pojavljuje kao rješenje. Kaže evanđelista da sila izlazi iz njega. Osobito je veliki strah od smrti. Čak se i znanost pridružuje tom strahu jer ga ne može ukloniti. Protiv smrti ljudi ni svojim snagama, ni svojim znanjem ne mogu baš ništa učiniti. Isus se i tu pojavljuje kao snaga koja prelazi na sve one koji ga se dotiču. Žena koja je životno ugrožena, kad joj znanost ništa više ne pomaže, ona se želi dotaknuti Isusovih haljina. Nastavi čitati Isus – donositelj vječnog života

Sv. Ćiril i Metod – slavenski apostoli

Katolička crkva 5. srpnja slavi spomen dan dvojice braće koji su poznatiji pod imenom solunska braća, sveta braća ili slavenski apostoli. To su Sveti Ćiril, rodnog imena Konstantin, i Sveti Metod. Rođeni su u Solunu, Grčka u 9. stoljeću.

Ćiril je bio darovit čovjek, posebno za fonetiku. Na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i na to pismo prevodio crkvene knjige.

Tri godine djelovao je među Slavenima u Moravskoj, velikoj kneževini koja je obuhvaćala čitave teritorije današnje Češke, Slovačke i Mađarske, te veće ili manje dijelove današnje Njemačke, Austrije, Poljske, Hrvatske, Rumunjske, Srbije, Slovenije i Ukrajine.

Nakon toga odlaze u Rim, prolazeći pri tome kroz panonske krajeve gdje je tada živjelo uglavnom slavensko stanovništvo. Pri tome ih primaju njihovi knezovi i vladari, a oni ih upoznavaju sa svojim djelom – staroslavenskim pismom i prevedenim slavenskim crkvenim knjigama. Nastavi čitati Sv. Ćiril i Metod – slavenski apostoli

Proslava Dana državnosti

Proslava dana državnosti u našoj župi je započela u 18 sati u župnoj dvorani gdje je djeci i mladima  održano predavanje na temu “Domovinski rat”. Gosti predavači su bili: Vladimr Milavec, Stjepan Jovan i Damir Laljek, koji su preko filma i osobnog svjedočanstva, mladima progovorili o putu oslobođenja naše Domovine u Domovinskome ratu.

U 19 sati je bila sveta misa za Domovinu i poginule Hrvatske branitelje, a na misi su sudjelovali branitelji iz Općine Sračinec kao i rodbina poginulih branitelja iz naše župe.

Nakon mise, u župnoj dvorani, je održano prigodno druženje za branitelje uz jelo i piće.

“Ljeto u župi”

Traje “Ljeto u župi”!

Svaki ponedjeljak i petak, počevši od 18. 06. pa sve do 13. 07. 2018. u župi se organizira za djecu i mlade, prigodni program, kako bi i u ljetnim mjesecima djeca i mladi mogli iskoristiti svoje slobodno vrijeme za duhovni rast kroz molitvu, misu ali i sportske aktivnosti.

Susret započinje u 18 sati u župnoj dvorani raznim rdionicama, predavanjima… Misa je u 19 sati, a poslije mise je vrijeme za sport, igre, druženje… sve do 21 sati. Dođi!

 

Dekanatski susret ministranata

U subotu, 23. 06. 2018. u župi Sračinec održan je dekanatskih susreta ministranata koji su održani u našoj biskupiji ove godine. Ovaj susret sabrao je 60-ak ministranata i ministrantica iz Zapadnovaraždinskog i Istočnovaraždinskog dekanata.

Susret je započeo u 9 sati u župnoj crkvi sa svetom misom, koju je predvodio vlč. Siniša Dudašek. U svojoj propovijedi, na temu zrna, potaknuo je mlade na razmišljanje o svojoj budućnosti u kojoj se moraju ostvariti kao graditelji Kraljevstva Božjeg po svojem zvanju ili zanimanju. Pozvani su da razmisle, u svjetlu Božje riječi, što žele postati u životu i da se ne straše ako su pozvani u sveta duhovna zvanja, jer jedino ako se ostvare u životu kao sretni ljudi, moći će donositi mnogo dobrih plodova za sebi i zajednicu vjernika.

Nakon mise i kratke pauze, mladi su u crkvi sudjelovali  u ministrantskom kvizu znanja u kojemu su iskazali svoje znanje o ministrantskoj službi i liturgiji općenito. U kvizu su najveće znanje pokazali ministranti iz Sračinca koji su osvojili prvo mjesto.

Nakon kviza, slijedio je ručak u župnoj dvorani, a nakon ručka, animatori župe Sračinec su organizirali zajedničke igre za sve sudionike.

Susret je završio u 13 sati, zajedničkom molitvom i podjelom zahvalnica za sudjelovanje.

Ivan Krstitelj

U današnjoj liturgiji Crkva se spominje Isusove riječi da je Ivan najveći od svih rođenih od žene, kako stoji u Mateja: „Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“ Međutim, Isus odmah dodaje: “A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“ (Mt 11, 11). Što se hoće reći? Ivanu je Herod dao odrubiti glavu i Ivanovi su se učenici raspršili, s time da su neki pristupili Isusu. Sa svoje strane, Petar je bio grešnik. Pavao pogotovo. I drugi su apostoli itekako imali svojih mana. Nitko se s njima stvarno ne može usporediti s Ivanom, a ipak su oni postali zaslužniji u stvaranju Kristove Crkve. Nastavi čitati Ivan Krstitelj

Sv. Petar i Pavao, apostoli

Petar i Pavao za svoga zemaljskoga života, nisu se često susretali niti su bili snažno povezani. Različito im je podrijetlo, obrazovanje i narav. Životni putovi, pa ni smrt, nisu im bili jednaki. U Petru i Pavlu međutim, prepoznajemo kršćane svih generacija i raznih naravi po kojima Bog djeluje u svakom vremenu.

Petar je pripadao nižem društvenom sloju ljudi, koji jedva preživljava krpajući mreže i ribareći u ne baš bogatim vodama. Pavao potječe iz obitelji koja je stekla rimsko državljanstvo.

Razlikuju se i u učenosti. Petar je neuk i jednostavan. Kad je čuo za Isusa ide se uvjeriti, vidjeti i zdravim razumom prosuditi. U njega nije bilo velike filozofije i teologije. Njegove propovijedi su svjedočanstvo onoga što je vidio, čuo i doživio – čemu je bio svjedok.

Pavao je međutim učeni farizej, koji je dugo studirao Sveto Pismo i židovski Zakon.

Pavao i Petar niti po naravi nisu bili isti. Petar je bio brzoplet i promjenljiv. Brzo bi se za nešto zagrijao i oduševio, a još brže ohladio i često je mijenjao mišljenje. Hrabro obećava umrijeti za Krista, a potom prvi bježi niječući da ga uopće i poznaje. Vadi mač za borbu, a pred običnom se sluškinjom krivo zaklinje. Nastavi čitati Sv. Petar i Pavao, apostoli

Kraljevstvo Nebesko

Čitamo u Svetom Pismu kako je Bog nakanio izmijeniti svijet. Ne odijela, ne tijela nego duh. Ono što ljudi nikada prije nisu ni pokušali. Bog ne podiže revolucije. Njegov je zahvat u svijet s Božjom brigom i s ljubavlju. Bog započinje rast Božjeg Kraljevstva u svijetu. Nije Bog dogotovio Božje Kraljevstvo. Ne, Bog je samo posijao sjeme i dao mu da raste. Isus to objašnjava jednostavnom usporedbom. Kao primjer uzima zrno gorušice koje je vrlo malo. No, kad nikne i uzraste postane veliko kao stablo tako da se i ptice gnijezde po njegovim granama.

Pripovijeda jedna zgoda: Dva su se čovjeka razgovarala o Božjem Kraljevstvu i prvi reče: „Veselim se Božjem Kraljevstvu jer će tada biti sve drugačije nego sada“. Drugi se s njim nije složio pa reče: „ I ja se veselim Božjem Kraljevstvu ali tko kaže da će se onda sve promijeniti. Ja bi želio da sve ostane kako je sada“. Tome se onaj prvi usprotivi govoreći: „Ako sve ostane kako je bilo, onda su sve moje nade pale u vodu. Samo Božje Kraljevstvo može promijeniti sadašnje trpljenje u veselju, otjerati glad, bolest i nepravde koje se i pojedincima i čitavim narodima događaju. Ne može to vječno trajati“. Nato onaj drugi reče prvome: „Žao mi je ali očito da nas dvojica ne mislimo na isto Kraljevstvo Božje“. Taj je, naime čovjek bio veoma bogat, imao je veliku kuću s vrtom, volio je dobro jesti i piti, volio je lijepu glazbu i mnoštvo toga si je mogao priuštiti. Zbilja nisu mislili na isto kraljevstvo. Prvi je mislio na pravo Božje Kraljevstvo a drugi je mislio na ono svoje sadašnje kraljevstvo bogatstva i imetka koje je sada uživao. Nastavi čitati Kraljevstvo Nebesko

Zrno gorušice

Isus govori da je kraljevstvo Božje kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga na svojoj njivi. Gorušica je vrsta povrća čije je sjeme dosta malo, ali sama biljka može izrasti u grm do otprilike tri metra. Tom prispodobom Isus želi naglasiti kako je kraljevstvo Božje započelo od neznatnih korijena, ali se tijekom povijesti sve više razrasta, tako da će na kraju biti izuzetno velikih razmjera. Drugim riječima, kraljevstvo Božje donosi na zemlju sam Isus – propovijeda novu pravednost, donosi novi društveni poredak, novi odnos prema Bogu, govori o boljem svijetu…, a istovremeno i sam djeluje tako da su pravednost i dobrota vidljivi. Dakle, kraljevstvo Božje kreće od Isusa! Ono se nastavlja preko svih njegovih slušatelja koji su ga slijedili: preko apostola i drugih učenika. Nadalje se širi preko svih onih kršćana tijekom povijesti koji su Radosnu vijest – Evanđelje prenosili riječima i djelima dalje. Svugdje ondje gdje ima razumijevanja, ljubavi, poštovanja, pravednosti, istine, dobrote…, prisutno je kraljevstvo Božje. To je slikovito u prispodobi prikazano riječima: »dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama«. Znači da je kraljevstvo Božje otvoreno za sve ljude – svi su ljudi pozvani slijediti Božju riječ. Povijest pokazuje da se sve više i više ljudi otvara tom Božjem pozivu, odnosno da raste broj kršćana. Ipak, treba imati na umu da kraljevstvo Božje nije u potpunosti prisutno na zemlji i da će se u potpunosti ostvariti tek u vječnom životu. Nastavi čitati Zrno gorušice

Ljeto u župi

Još samo ovaj ponedjeljak i petak u župi se organizira za djecu i mlade, prigodni program, kako bi djeca i mladi mogli iskoristiti svoje slobodno vrijeme za duhovni rast kroz molitvu, misu ali i sportske aktivnosti.

Susret započinje u 18 sati u župnoj dvorani. Misa je u 19 sati, a poslije mise je vrijeme za sport, igre, druženje…

Pozivam djecu i mlade da dođu, kao i njihove roditelje da ih potaknu da dođu.