Koliko puta oprostiti?

To Petar pita Isusa, ali pitanje je zapravo za sva vremena.“Gospodine, koliko puta trebam oprostiti svome bratu ako se ogriješi o mene? Koliko puta prijeći preko riječi koje pogađaju i bole? Koliko puta zaboraviti brojna djela koja još i danas peku jer su očita nepravda? Koliko puta reći čovjeku pored sebe da mu opraštam? ” To je povezano i s pitanjem: „Koliko puta smijem ispasti lud, biti izigran, ismijan? Koliko puta i kako dugo trebam i dalje takve ljude smatrati braćom? Dva puta, tri ili čak sedam puta?“ Sve su to pitanja povezana s Isusovim riječima u tom evanđeoskom odlomku. Kao da bismo rado Isusa učili kako je to velika hrabrost ako se u jednom danu više puta nekome oprosti. Konačno, tako mi razmišljamo, i opraštanje ima svojih granica; ima svojih pedagoških zakona. Ako se oproštenje dijeli tako olako, hoće li se ljudi koji sagriješe ikada popraviti? Zar neće i dalje činiti zlo, vrijeđati ljude oko sebe jer se prašta tako lako i tako jednostavno. Nastavi čitati Koliko puta oprostiti?

KAKO OPOMENUTI?

ČITANJA: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2. 6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20

Današnje Sveto Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici, bilo da je to neka obiteljska ili vjerska zajednica. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne ponaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Kako reagirati? Kako se ponašati prema takvima u vjerskoj zajednici koju je Isus osnovao, a zove se Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Na Krštenju, naime, svi primamo isti božanski života po kojem svi postajemo međusobno braća u Kristu. Imamo iste poglavare koje je sam Krist postavio: papa, biskupi, svećenici i druge služitelje Crkve, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem?

Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Nastavi čitati KAKO OPOMENUTI?

Kako pristupiti onome koji pogriješi? 

Niti jedna zajednica nije slobodna od grijeha, ali isto tako, svaka bi zajednica trebala znati kako se treba odnositi prema onim članovima koji griješe. Isus je vjerojatno smatrao obveznim poučiti učenike o metodi opraštanja.

S jedne strane nije želio da se njihovi promašaji i slabosti tretiraju kao neoprostivi dok ih, s druge strane, nije želio ostaviti usamljene u njihovim propustima.

Ako zaista želimo biti pravi Isusovi učenici, nije dovoljno samo izbjegavati grijeh. Moramo pomagati našim bližnjima da i oni jednako ustraju tome. Ali potrebno je imati na umu da cilj bratske opomene nije stavljanje pod povećalo tuđih grijeha, njihovo prokazivanje, ili pak likovanje nad njihovom nesavršenošću nego privođenje izgubljenih na put obraćenja.

Isus potiče na onu kritiku koja opominje te istovremeno i ohrabruje. Jednakim pozivom odjekuju i ove riječi apostola Ivana: „Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se.“ (Lk 6, 37-38). Nastavi čitati Kako pristupiti onome koji pogriješi? 

Što znači oprostiti? 

Oprostiti prijestupniku znači prestati osjećati srdžbu prema njemu. Grčka riječ prevedena s „oprostiti” doslovno znači „pustiti, zaboraviti, osloboditi”, kao kad se nekoga oslobodi duga. Isus je tu misao koristio kad je svoje sljedbenike učio da se mole: „Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakom dužniku svojem! ” (Luka 11, 4). I u svojoj usporedbi o nemilosrdnom robu Isus je opraštanje usporedio s poništavanjem duga (Matej 18, 23-35).

Nekome smo oprostili ako više nismo ogorčeni na njega i ako ga ni na koji način ne pokušavamo navesti da plati za bol ili gubitak koji smo doživjeli. Biblija uči da je nesebična ljubav temelj pravog opraštanja jer ljubav „ne pamti zlo”.

PUT KRIŽA

ČITANJA: Jr 20, 7-9; Ps 63, 2-6. 8-9; Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27

Pred više od dvije tisuće godina pojavio se jedan vođa i jedini do tada vođa koji nije nikome, a ni svojim učenicima ni svojim sljedbenicima obećao lagodan put. Naprotiv – sam je izabrao put prema Jeruzalemu gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, gdje će biti mučen, ubijen i gdje će treći dan uskrsnuti. Zar to nuđa svojim učenicima? Petar koje je pred nekoliko dana u Cezareji Filipovoj na Genezaretskom jezeru rekao Isusu: “Ti si Sin Božji, Ti si pomazanik Božji ne razumije Isusov govor. Petar i drugi učenici očekivali od Isusa nešto drugo, neki uspjeh. Zato su i pošli za njim nadajući se nečemu. Sada su svi začuđeni. Svi s Petrom govori Isusu: “To se tebi ne može dogoditi. Put patnje, poniženja, muke i smrti, to nije za Sina Božjega. Nemoj tako govoriti“. Isus mu samo odgovara: „Ti, Petre, misliš kao i svi drugi ljudi ovdje, misliš ljudski, misliš na ljudski način. Bježi od mene! Na sablazan si mi. Ne misliš na ono što je Božje, ne misliš kako Bog misli“. Doista! Razumjeti put Božji nije lako. Ali jedini ispravni put je Božji put, put križa i on jedini ima završetak uskrsnuće i život nakon toga.  

Recite mi – znate li još koji ljudski put koji ima uskrsnuće i vječni život na svom kraju? Svaki drugi put u konačnici je gubitak svega. Zato Isus nastavlja govoriti: „Ako hoćeš ići za mnom, odreci se svojih misli, svojih želja, svojih planova, svojih namjera, svoga ljudskog razmišljanja. Što, naime, koristi čovjeku da i čitav svijet zadobije, a svoj život izgubi?

Blažena Djevica Marija

Na našim autocestama, ako ste primijetili, na svakih nekoliko kilometara nalaze se SOS telefoni. Ako si u nevolji, nazoveš i pomoć sigurno dolazi. I na našoj životnoj cesti, koja sve više izgleda, zbog užurbanog načina života, kao autocesta, Bog je postavio SOS telefon, sigurnu pomoć u svakoj našoj nevolji. To je BDM.

Bog nam daje Mariju kao vjernu pomoćnicu kršćana. Ona je svu svoju ljubav usmjerila na nas. Ne bojmo se! U svim našim nevoljama, kada susrećemo samo hladno srce i zatvorenu ruku, imamo pomoć, utjehu i nadu – Mariju. Ali i kada sretno i zadovoljno putujemo našim životom, ne zaboravimo skrenuti pogled i na drugu stranu ceste. Ne zaboravimo, da u ti život vrača ono što mu daješ. Dajmo ljubav potrebnima da nam se ona vrati i u našim potrebama. BD Marija zaista može biti divan uzor za nasljedovanje, jer je cijelim svojim životom osobno i po Isusu Kristu očitovala ljubav prema Ocu i prema nama.

Molimo i mi BDM da i nama izmoli tu veliku milost da nju vjerno slijedimo u službi Bogu i ljudima u potrebi. Da budemo vjerni službenici Božji i spremno s Isusom kao i Marija trpimo i umremo, te da konačno s njima i slavno uskrsnemo na vječni život. Nastavi čitati Blažena Djevica Marija

Sv. Marko Križevčanin

Marko Kri­žev­­­ča­nin je rođen 1580. godine u Križevcima. Jedno je vrijeme bio dušobrižnik u Hrvatskoj dok ga ugar­­­ski primas Pázmány nije pozvao u Ugarsku, u Trnavu (u Slovačkoj) te imenovao rektorom sjemeništa i kanonikom, a povjerio mu je i upra­vu opatije Széplak. Od g. 1619. bio je misionar u Košicama. Ondje je radio za­jedno s dvojicom isusovaca. Kad je u Košice provalio zapovjednik vojske sedmogradskog kneza Gabriela Be­th­lena G. Rákóczi, sva su trojica svećenika zbog odbijanja da postanu kalvini pod­vrgnuti mukama i bili ubijeni 7. i 8. ruj­na 1619. Godine 1905. proglašeni su blaženima. Nastavi čitati Sv. Marko Križevčanin

TI SI KRIST!

ČITANJA: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3. 6. 8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20

Iz današnjeg Evanđelja vidimo da je Isus svojim apostolima postavio pitanje kamo i gdje ljudi njega svrstavaju kad o njemu razgovaraju? Apostoli su mu iznosili ljudsko razmišljanje o Isusu: „Jedni kažu da si Ivan Krstitelj. Drugi kažu da si prorok Ilija. Treći opet kažu da si prorok Jeremija ili barem neki od proroka“. Onda Isus postavlja isto pitanje ali ovaj puta pita apostole: „Što vi mislite tko sam ja? “ To znači gdje me vi smještate? Na to pitanje prvi se javio odgovoriti Šimun: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“. Nastavi čitati TI SI KRIST!

ISUS KRIST

Katekizam katoličke Crkve:

430. Isus u hebrejskom znači: „Bog spašava“. U času Navještenja, anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istovremeno izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svomu vječnom učovječenom Sinu, „spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 21). Tako, u Isusu, Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi. Nastavi čitati ISUS KRIST

ŠTO ZNAČI VJEROVATI U ISUSA KRISTA?  

Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti njega samoga sa svime što on jest, u sebi i za nas. On je Učitelj i donositelj blagovijesti o životu i to vječnome i neprolaznome kojemu je usmjeren naš život.

Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti znakove njegove ljubavi i milosti, svete sakramente. Koje je on ustanovio da nam po njima daje udjela u svome božanskome životu i svojoj spasiteljskoj snazi. Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti Isusove zahtjeve: Ljubav prema Bogu i prema čovjeku, 10 Božjih zapovijedi. . .

Vjerovati u Isusa Krista znači vjerovati u uskrsnuće tijela i život vječni! Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti njegov oporučni dar – ljubav i poštovanje prema njegovoj i našoj Majci Djevici Mariji. Vjerovati znači biti dobro poučen i što bolje obaviješten o Isusu Kristu i o njegovu nauku. To znači i opredjeljivati se stalno za njega, za njegovu osobu i za njegov nauk.

MOLITVA ZA DAR VJERE

Gospodine, tebe svim srcem molim, udijeli mi sigurnu vjeru,
svjetlo koje jača u kušnjama, koje smiruje i odmara.
Molim te za radosnu vjeru koja razveseljuje srce i uvodi u molitvu,
koja posvećuje svaki životni trenutak, vjeru punu pouzdanja u tebe.
Gospodine, daj da moja vjera bude djelotvorna,
tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi u svemu što činim,
u iskustvu sreće, u trpljenjima, u iščekivanju konačne objave;
trajno svjedočanstvo prisutnosti i neprekidna hrana životu u nadi.
Gospodine, daj da moja vjera bude ponizna i ne traži temelje u ljudskoj mudrosti,
nego u tvojoj milosti i ljepoti križa, oslonjena na snagu Duha Svetoga,
vidljivoga u tvojoj Crkvi kojoj si podario majčinski zagovor Majke Marije.
Umnoži nam vjeru ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

VJERA SE U KUŠNJAMA JAČA

ČITANJA: Iz 56, 1. 6-7; Ps 67; Rim 11, 13-15. 29-32; Mt 15, 21-28

U Svetom Pismu na mnogo mjesta čitamo kako Bog svoje vjerne kuša, stavlja na kušnju njihovu vjeru – kao da hoće razvidjeti koliko je jaka njihova vjera. Sjetimo se Abrahama, pravednika Starog Zavjeta. Kroz kakve je sve kušnje morao proći. Najprije je morao ostaviti vlastiti dom i sve što je tamo imao i poći u sasvim nepoznato kamo ga je Bog slao. Onda je tek bila nagrađena njegova vjera – rodio mu se sin Izak. No, i dalje ga Bog kuša i traži od njega najveću žrvtu da žrtvuje svog vlastitog ljubljenog sina Izaka. Abraham je išao iz kušnje u kušnju i sve je izdržao. Tek tada mu Bog obećava: „Razmnožit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj“.

Takvim teškim kušnjama bilu su podvrgnuti mnogi sveti ljudi – pravednici Starog Zavjeta, kao: Mojsije, Ilija, Izaija, Ezekijel, Danijel, Jona, ili Job. Mnogi Novozavjetni pravednici bili su još više kušani. Nastavi čitati VJERA SE U KUŠNJAMA JAČA

Blažena Djevica Marija Kraljica

Spomendan Marije, Kraljice neba i zemlje, uveo je na završetku Marijanske godine 1954. papa Pio XII. Naime, isti je Papa proglasio godine 1950., na svetkovinu Svih Svetih dogmom, da je Marija uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu, da je ondje proslavljena uz svoga Sina. Potom je u spomen na 100. obljetnicu proglašenja vjerskom istinom da je Marija bez grijeha začeta – dakle Bezgrješna – proglasio Marijansku godinu i na završetku te godine okrunio u Rimu drevnu Marijinu sliku – ikonu zvanu – Spasiteljica rimskoga puka te uveo spomenuti blagdan.

Uz Sina koji je Kralj treba da bude i Majka – Kraljica, to bijaše misao i to je nakana slavljenja Marije kao kraljice. Kad se govori o Mariji kao kraljici onda se time želi izraziti jedna od njezinih bitnih značajki. Naime, sve je kod Marije utemeljeno u njezinu bogomajčinsvu, u njezinu majčinskom odnosu prema Kristu, Kralju i Gospodaru svega stvorenja. Zbog svoga bogomajčinstva ona je pošteđena od istočnoga grijeha, bila je slobodna od bilo kakva grijeha. Ona je ljudsko biće koje je dosegnulo svoju puninu u nebu. Ondje je dušom i tijelom, u nebeskoj slavi, ona je uzor, slika otkupljena čovjeka, ona je od svih prva, najsavršenija – ona je jednostavno ona koja u svemu prednjači – a to znači – biti kraljica!   Nastavi čitati Blažena Djevica Marija Kraljica

NE BOJ SE!

(ČITANJA: 1Kr 19, 9a. 11-13a; Ps 85, 9ab. 10-14; Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33)

Sveto Evanđelje nas izvješćuje o jednoj drugoj teškoći i nevolji koja je često prisutna u ovom svijetu. U takvu nepriliku su upali apostoli. Udario je protivan vjetar i more se uzburkalo a oni su bili na krhkoj lađici. Još gore je bilo što ni Isus nije bio s njima. Makar su bili iskusni ribari strah pred uzburkanim morem uvijek je bio prisutan. No, u tom času straha i neizvjesnosti Isus se našao uz njih hodajući po vodi. Videći ga viknuli su od straha: „Utvara“. Tada im Isus kaže: „Ne bojte se“. Petar još sumnja i pita: „Ako si to doista ti, Gospodine, reci da i ja mogu, hodajuć po vodi, doći do tebe“. Isus mu jednostavno odgovara: Dođi! Hodajući po vodi uhvatio ga je strah i sumnja i počeo je tonuti. Zato viče Isusu: „Gospodine, spasi me! “. Isus ga tada uhvati za ruku i stavi u lađicu, ali ga je ipak ukorio: „Zašto si posumnjao?“ Nastavi čitati NE BOJ SE!

Velika Gospa

Isusova majka, Blažena Djevica Marija, doživjela je već uskrsnuće tijela. Nama će se to dogoditi tek na Sudnji dan. Kao Isus tako je i Marija s nama ne samo dušom (kao sveci) nego i tijelom koje ima uskrsne, duhovne kvalitete. Zato je ona nekako drukčije, neposrednije i punije od svetaca prisutna među nama. Ona je, napokon, zbog svog bezgrešnog začeća, zbog bogomajčinstva, djevičanstva i suotkupiteljske brige za nas daleko eminentnije prisutna među nama. Predana nam je da nam bude majka, pa je i stoga ostvarena njezina posebna majčinska prisutnost. To svjedoče njoj posvećena hodočasnička mjesta širom Crkve.   Nastavi čitati Velika Gospa

Blažena Djevica Marija – blaga i ponizna srca

Veličina Djevice Marije, kao i naša veličina, sastoji se u poniznosti. Ona nam je apsolutno neophodna. Čak i kada Ijudi vole i cijene naš rad, moramo se uvijek čuvati poniznima jer naše djelo nije naše već Božje.

Gospin primjer čini naša srca blagima i poniznima, poput srca njenog Sina, jer se srce Isusovo oblikovalo u njoj. Učimo se poniznosti, radosno prihvaćajmo poniznost. Stvoreni smo za velike stvari, čemu snižavanje na ono što može umrljati Ijepotu našeg srca? Lako je biti umišljen, tvrdoglav, egoist, to je jednostavno, ali mi smo stvoreni za puno uzvišenije stvari.   Nastavi čitati Blažena Djevica Marija – blaga i ponizna srca

Preobraženje Gospodnje

Čitanja: Dn 7,9-10.13-14 ; Ps 97,1-2.5-6.9; 2Pt 1,16-19; Mt 17,1-9

U današnjem Evanđelju, Isus vodi na brdo Tabor svoja tri učenika da im ondje otkrije svoje pravo lice, pravu svoju slavu. Tu se pred trojicom svojih učenika: Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio. Pokazao  im je takvo svoje lice i takvu svoju odjeću da su zanijemili. Videći Iliju i Mojsija s Isusom Petar je samo ponudio Isusu: “Dobro nam je ovdje biti. Hoćoš li da ovdje napravimo tri sjenice: jednu tebi jednu Iliji i jednu Mojsiju”? Bio je toliko uzbuđen da nije ni znao što govori. Ovo viđenja na Taboru  je osvježenje nad onim Isusovim riječima: “Idemo u Jeruzalem, ondje će Sin čovječji biti izrugan, popljuvan, izmučen i ubijen, ali treći će dan uskrsnuti”. Kako su Petru bile teške te riječi da je Isusu odgovorio: “To se tebi ne smije dogoditi”. Sada je sasvim promijenio mišljenje. I sada može s Isusom nastaviti put prema Jeruzalemu. Još dok je Petar govorio, nestalo je ukazanja i morali su se vratiti opet u ovaj život po kojem se treba polako uspinjati prema konačnom preobraženju u nebu. Treba nastaviti život kroz patnje, križ i kalvariju života. To je put koji je mukotrpan i težak, ali vodi k sigurnome. Nastavi čitati Preobraženje Gospodnje