Arhive oznaka: Jeruzalem

HOSANA SINU DAVIDOVU!

Današnjom nedjeljom Cvjetnice počinje Sveti tjedan. U Svetom tjednu doživljavamo zgusnute događaje muke, smrti i slavnog Isusovog uskrsnuća. Sigurno je to najvažniji događaj za čitavu ljudsku povijest. cvjetnicaDanašnji prizor kao da naviješta velebno slavlje, kao da naviješta svečanost krunidbe kralja. Slika svetog Evanđelja pokazuje Isusa na magaretu okruženog mnoštvom koje mu je klicalo kao kralju, koje je trgalo grančice i cvijeće i bacalo na put kojim je Isus prolazio, koji su svoje haljine prostiralo po putu da Isus na magaretu preko njih prođe. Vikali su mu otvoreno: „Hosana sinu Davidovu! “, što znači „Živio sin Davidov! “ David je, naime, bio najveći izraelski kralj. Zato su vikali: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“

Tako je svečano započeo Isusov ulazak u grad Jeruzalem spuštajući se s maslinske gore prema gradu. No, Isus je znao što ga čeka u tom gradu.

Ovo mnoštvo je za pet dana promijenilo mišljenje. Tada su za Isusa koji je bio okrunjen trnovom krunom vikali: „Raspni ovoga, raspni ga! “

Mi smo se kršćani po svetom krštenju pridružili Isusu Patniku – svjesni da s njime moramo ići preko Kalvarije i preko križa do slavnog uskrsnuća. Ono što danas činimo držeći grančice u rukama i idući oko naše župne crkve označuje danas našu odluku, opredjeljenje za Isusa. Naša odluka za Isusa ovim našim činom samo se obnavlja i učvršćuje. Time hoćemo reći da smo sasvim čvrsto odlučili ići za Isusom, tj. živjeti po vjeri ne mijenjajući mišljenje.

Mi dobro znamo da idući za Isusom, da živeći po vjeri ne stječemo sebi neku prednost na ovom svijetu i u ovom životu, nego naprotiv. Znamo da se u vjeri i po vjeri traži od nas odricanje, žrtvu, patnju, baš takav život kakav je imao naš Učitelj Isus.

Mi dobro znamo da je Isus naš uskrsnuli Gospodin, da je on Gospodar i smrti i života, da se s njime ulazi sigurno u sretnu vječnost. Neka se i danas naša odluka obnovi i učvrsti.

ISUS U HRAMU

Isus u Hramu tjera trgovceDanašnjim Evanđeljem sveti nas Ivan izvještava kako je Isus istjerao trgovce iz jeruzalemskog Hrama koji je izabranom narodu bio središte klanjanja i bogoštovlja. Isus, Božji Sin, prožet revnošću za Dom svoga Oca, načinio je bič od užeta i istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i sveprisutne mjenjače koji su sjedili nudeći novčarske usluge hodočasnicima iz bliza i daleka. No opisani izgon trgovaca iz Hrama nije bio tek sporadičan događaj u Gospodinovu životu, nego odraz njegova poslanja, koji ocrtava cjelokupno njegovo djelovanje.

To što je Gospodin jednom učinio u jeruzalemskom Hramu, ostavio je nama kršćanima za trajni znamen. Kao prvo da kao Crkva budemo zajednica vjernika, a ne trgovačko društvo. To znači da svima, kako službenicima oltara, tako i vjernici koji se s njega hrane, bude primarni cilj iskreno štovati svoga Boga, klanjati mu se i živjeti od njegove prisutnosti. A kako bismo to mogli postići, trebamo pokorom očistiti hram svoga bića od natruha ‘svetog’ konzumizma i sveprisutne trgovine koja se uvukla u svaku poru društva i ljudskog života. Neka nas obuzme snaga Gospodinova, te se odlučimo živjeti kao dolični hramovi Božji, umjesto da se pretvaramo u trgovačke centre u kojima se klanjamo prometu i zaradi, ne videći kako prodajemo i sebe i  druge. Trebamo se potruditi da naša pobožnost, a osobito naše molitve, ne budu trgovina sa Bogom. Ne smijemo si uzeti za pravo da Boga „ucjenjujemo“ našim molitvama i dobrim djelima, jer sve što imamo, dar je od Boga koji nismo zaslužili. Dar je uvijek dar i nitko nam ga nije dužan dati. Mi ne možemo uvjetovati Boga za njegove darove.
Neka naš Gospodin, koji dobro zna što je u čovjeku i koji zna što bi čovjek trebao činiti kako bi se ostvario kao klanjatelj Božji, i nas osnaži na našem vjerničkom putu čišćenja od spomenutih nečistoća. Jer samo očišćeni i čisti možemo na ispravan način slaviti Boga živoga, možemo mu se klanjati i štovati ga, kako ovdje i sada na zemlji, tako i na nebu.