Arhiva oznaka: ljubav

MILOSRDNI SAMARIJANAC

Dobro nam je poznata prispodoba o milosrdnom Samarijancu. Ona je odgovor nekom zakonoznancu koji, bez dobre nakane, pita Isusa: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim! ” A Isus mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš? ” Odgovori mu: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim. I svoga bližnjega kao sebe samoga! ” Reče mu Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš! ” Ali on, hoteći se opravdati, reče Isusu: “A tko je moj bližnji? ” I Gospodin mu iznese prispodobu o milosrdnom Samarijancu.

Sve je rečeno u ovoj prispodobi. Život vječni, spasenje postigne onaj koji vrši zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Povezuje se ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. To je služenje bez pridržaja.

I bližnjega treba ljubiti: svim srcem, svom dušom, svom snagom svojom. I to ne gledajući je li jutro, podne ili večer. Prostor na kojemu moramo vršiti djela ljubavi ne mora biti sakralni. Na svakom mjestu, i laičkom i svjetovnom, obveza ljubavi prema bližnjemu ostaje.

To posebno mora biti znak kršćanstva. Svaki čovjek je pozvan na spasenje. Ostvaruje ga poslušan glasu Božjem koji mu progovara u “svetištu savjesti”. Središnji sadržaj poziv je na ljubav prema Bogu, koja se očituje i posvjedočuje u ljubavi prema bližnjemu, prema svakom čovjeku. Po tom ćemo biti i suđeni na Posljednjem sudu.

VJERA BEZ DJELA JE MRTVA

ljubi bliznjega svogaOsnivač jedne kršćanske sekte – crkve tzv. Metodista – John Wesley jednom je sanjao da je došao pred paklena vrata, pokucao je na vrata, a izađe đavolski vratar. Wesley ga odmah upita: „Koga imaš tu u paklu? ” Đavao veselo odgovori: „Puno ih imam. ” Dalje pita Wesley: „A ima li u paklu Anglikanaca? ” „Ima ih mnogo. ” Pita dalje: „Ima li Luterana? ” „Da, ima ih mnogo. ” – odgovara đavao. „Ima li baptista? – pita Wesley. „Ima dosta” – odgovara đavao. „Ima li prezbiterijanaca? ” „O da, imam ih mnogo. ” „Ima li pravoslavnih? ” „Ima, ima jako puno. ” „Ima li katolika? ” „Ima ih jako mnogo. ” Na kraju je Wesley, osnivač metodista potiho upitao đavla: „Ima li možda koji metodista u paklu? ” „Da, da, reče đavao. Ima ih jako, jako puno. ”

Wesley je bio jako uzrujan i razočaran pa požuri prema nebu. Pokuca na nebeska vrata, a sveti Petar samo malo odškrinu vrata i nebeska svjetlost udari Wesleya u oči pa upita hitro Petra: „Jesu li na nebu katolici? ” Petar polako odgovori: „Nema ni jednoga”. „Ima li anglikanaca? ” „Ne, ni jednoga. ” „A ima li luterana, baptista, pravoslavnih? ” „Od takvih ovdje nije niti jedan. ” Onda Wesley onako bojažljivo upita Petra: „Ima li koji metodist u nebu? ” „Ne, nema ni jednoga. ” Wesley je samo drhtao i pita na kraju svetog Petra: „Koga onda imaš na nebu? ” Petar veselo odgovori: „Imam puno dobrih i vjernih ljudi. ”

Jest, na nebu ne postoje nikakve vjerske grupacije. Nebo ne prima nikakve vjernike pod kojekakvim imenima. Nebo prima samo pravednike koji su ovdje živjeli i ljubili Boga i svoga bližnjega. To je ona prava vjera koja otvara nebesa.

PRESVETO SRCE ISUSOVO

srceIsusovo„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…”
Ako pročitamo ili čujemo da nekoga boli: zub, uho, glava, trbuh, srce, duša…, da bismo mogli suosjećati s tom osobom i razumjeti ju – moramo i sami imati to iskustvo i taj doživljaj. Inače, tuđe riječi i osjećaje doživjet ćemo kao prazan izričaj, bez dubokoga značenja onoga što te riječi izražavaju. Tako je i s izričajima ljubavi koje do nas dopiru. Ako nemamo iskustvo da smo od Boga ljubljeni, da smo doživjeli ljubav roditelja…, teško ćemo u sebi prepoznati ljubav koju bismo željeli drugima dati.
Božji odabir i ljubav prema izraelskom narodu, slika je njegove ljubavi prema svakom narodu i čovjeku pojedincu. Prisjećajući se onoga što je Bog učinio i čini za nas, pozvani smo takvom ljubavlju i mi ljubiti jedni druge. To je mjerilo ljubavi, pravde i istine koju nam donosi kršćanstvo. Imamo li u sebi ljubavi jedni prema drugima – imamo Boga u sebi! Tko ne ljubi, taj Boga ne poznaje, jer Bog = Ljubav.
Svjedoci smo vremena u kojemu se od „mudrih i umnih”, nameće ljudima sustav „društvenih vrijednosti” koje su često puta u suštoj suprotnosti s vrijednostima Evanđelja i Božjom zamisli o čovjeku. Od takvih prizemno-primamljivih „vrijednosti”, čovjek se s vremenom počinje osjećati degradiranim, poniženim, izigranim, malodušnim, razočaranim, depresivnim, izgubljenim… – unatoč prostoru, vremenu i okruženju koje i u većini može biti takvog duhovnog raspoloženja. Zato nas Isus poziva i privlači svojim srcem – da dođemo k njemu i učimo se od njega, jer on je ponizna i krotka srca – kako bismo pronašli spokoj dušama svojim. „Mudri i umni” u svojoj ludoj samodopadnosti, bahatosti i oholosti – sami sebe isključuju iz Božje ljubavi, koja se daje i otkriva malenima.

„Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama. ”
Ps 103

RAZMATRANJE O KRIŽU

Križ je najosnovniji znak kršćanstva. Križ je prikriven, a prisutan u mnogim stvarnostima: u četiri strane svijeta koji je prekrižen istokom, zapadom, sjeverom i jugom; križ prepoznajemo na ljudskom tijelu kada raširimo ruke; križeve vidimo često na raskršćima puteva i cesta; raspela imamo i u vjerničkim stanovima, a u crkvama nema oltara bez križa. kriz i zlatno neboNekada je križ bio znak prokletstva. To je mučilište što su ga u antičko doba koristili vlastodršci da ostvare smrtnu kaznu nad zločincima društva i neprijateljima države. Ljudi su u mukama na križu svršavali svoj život. Očito je onda da to mučilište nije bilo privlačno ni drago; bilo je to mjesto proklinjanja i mržnje. Križ je ostavljao duboke rane na čovjeku i čovječanstvu, u ljudskom društvu i u srcima svih koji su na bilo koji način ranjeni ili zahvaćeni razapinjanjem. Otkako je Isus prihvatio križ, sve se mijenja. Isus prihvaća križ i time njegova smrt postaje žrtva ljubavi. Do časa Isusove smrti na križu križ je sramota, prokletstvo, očaj i mržnja. Od časa Isusova raspeća, križ je blagoslov, otkupljenje, ljubav.

Čovjek je smrtno biće. Podvrgnut je bolesti i bolima, osjeća patnju i može drugome nanijeti bol. U ljudskom je životu patnja duboko prisutna. Ipak, razlikujemo dimenzije ljudskih boli i patnji. Netko trpi u očaju svoje bespomoćnosti, a netko može trpjeti iz ljubavi za drugoga. Majka u ljubavi bdije noćima uz krevet bolesnog djeteta dok netko drugi može smatrati prokletstvom svoju besanu noć. U svemu tome krije se tajna ljubavi i predanja. Kršćanima je Isus uzor i poticaj. Svaka patnja može postati izvor blagoslova. Isus ne zove svoje učenike na besmisleno trpljenje, ali poziva svoje da svako trpljenje prepoznaju kao što je on prepoznao svoj križ. To postaje sredstvo posvećenja, plodna zemlja ljubavi. Suočeni smo s brojnim patnjama. Isus je darovao sebe za spasenje čitavoga svijeta. Međutim, da bi plod njegove muke i smrti na križu uskrsnuo u svima nama, da bismo uživali plodove njegove ljubavi, potrebno je sjediniti se s njime. Isus zove svoje učenike da znaju svakog dana uzeti križ svoj i krenuti za njim. U tom sjedinjenju s Kristom svaki križ dobiva onaj smisao koji je Isusov križ razotkrio: žrtva iz ljubavi prema drugima.

fra Zvjezdan Linić

LJUBAV

Kad se danas govori o ljubavi, onda su to često prazne riječi gdje nema ljubavi ni prema Bogu ni prema čovjeku. A prave ljubavi prema Bogu nema ako nema ljubavi prema čovjeku. Kaže Sv. Pismo: “Ako netko kaže da ljubi Boga, a mrzi svoga bližnjega – lažac je. S druge pak strane, tko ljubi svoga bližnjega, ne treba dokazivati svoju ljubav prema Bogu. Jedna je ljubav, ali može biti uperena prema Bogu ili prema čovjeku. Boga ljubiti znači držati njegove zapovijedi, a bližnjega ljubiti znači priskočiti mu u svakoj potrebi.

ruka pomoci i potrebeIsus je posebno naglasio ljubav prema bližnjemu i kriterij prema kojemu se mjeri sve drugo pa i ljubav prema Bogu. On je tu ljubav još bolje objasnio rekavši da ona počiva na tri uporišta: na ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu i ljubavi prema sebi. To troje – Bog, moj bližnji i ja – su poput trokuta. Ako jednu stranu maknem, sve pada i ruši se. Ljubav je neodrživa uzmanjka li bilo koji od ova tri elementa koji je sačinjavaju. Isus nam daje još jednu pouku: ljubiti valja svim srcem, umom i dušom, a to znači cijelim bićem.

Srce je za Isusa središte toga bića. U njemu se razmišlja, planira, donose odluke. Iz srca kreće čovjek u akciju, kojim nešto čini, a to znači pokazuje djelotvornu ljubav. Bog i ljudi trebaju bližnje koji imaju srca i nasljeduju Božju ljubav. Njihova duša je vjernička, jer su dušom i srcem usmjereni prema Bogu koji je jedina ispravna veza između Boga i čovjeka poput krvne veze što najčvršće povezuje djecu i roditelje.

Dušom smo bliži Bogu koliko smo se srcem približili čovjeku.

Naš um je tu da zaključi kako je sretan čovjek koji ljubi. On potiče volju da se uvijek opredjeljuje za ljubav i da ustraje u djelima ljubavi jer na taj način čovjek čini najviše za sebe.

Velik je i sretan onaj koji ljubi. U ljubavi rastemo moj bližnji i ja, a Bog nam se daruje kao najdraža nagrada i po takvoj ljubavi jednom kao vječna nagrada blaženstva.

LJUBAV, BOGATSTVO, USPJEH

Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala tri starca pred svojim vrtom. tri starcaNije ih poznavala, no svejedno im je rekla: “Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. “

Starci su je upitali: “Je li Vaš muž doma?”.

“Ne”, odgovorila je, “nije.”

“Onda moramo otići,” rekli su. Navečer kada joj se muž vratio doma, žena mu ispriča što se dogodilo. “Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra”, rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru. “Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv,” rekli su joj starci. ” Zašto ne?” upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: “Njegovo ime je Bogatstvo.” Potom pokaza na drugoga i reče: “Ovomu je ime Uspjeh.” “Meni je ime Ljubav. Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas troje pozvali unutra.” Žena se vratila u kuću i sve ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: “Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!”. Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: “Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh?” Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: “Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!” Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: ” Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost.”

Žena je pošla van i upitala: “Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost.” Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću. Druga dva starca su krenula za njom. ljubav uspjeh bogatstvoZaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav? Starci su u jedan glas odgovorili: “Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dvoje je slijedimo!” Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh!

+++++++++++++++++++

Bog zaslužuje našu ljubav i dostojan je nje. On nam pruža mnogo za našu ljubav. Uvijek iznova nas poziva da ga ljubimo i obećaje nam da će nas ljubiti i da će se nastaniti u našim srcima (Iv 14, 21). Ako ga ljubiš, posjetiti će te. Kakav posjet! Neograničena milost i čast! Nemoj ih omalovažavati. Pokloni Bogu svoju ljubav. Pitaš: Kako ću to učiniti? Isus ti daje odgovor: “Tko drži moje zapovjedi, taj me ljubi” (Iv 14, 23). Ne radi se o osjećaju, već o čistoj poslušnosti njegovim zapovijedima, prije svega njegovoj zapovjedi ljubavi: Ljubav koja sve nosi, trpi, ne ljuti se (1 Kor 13). Onaj tko dnevno teži da drži njegove zapovjedi, iskusit će najviše Očeve ljubavi.

BOŽJA LJUBAV

Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.Bozja-ljubav

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu.

«Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci; druga traje 99 godina; a treća 999999… godina. U prvoj čovjek se mora tjelesno razviti, da bi neovisno o majčinu tijelu odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjeg, osloboditi se navezanosti na “majku zemlju” da bi mogao živjeti u trećoj etapi – u Vječnom životu. Nastavi čitati BOŽJA LJUBAV