Arhiva oznaka: milosrđe

MILOSRDNI SAMARIJANAC

Dobro nam je poznata prispodoba o milosrdnom Samarijancu. Ona je odgovor nekom zakonoznancu koji, bez dobre nakane, pita Isusa: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim! ” A Isus mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš? ” Odgovori mu: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim. I svoga bližnjega kao sebe samoga! ” Reče mu Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš! ” Ali on, hoteći se opravdati, reče Isusu: “A tko je moj bližnji? ” I Gospodin mu iznese prispodobu o milosrdnom Samarijancu.

Sve je rečeno u ovoj prispodobi. Život vječni, spasenje postigne onaj koji vrši zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Povezuje se ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. To je služenje bez pridržaja.

I bližnjega treba ljubiti: svim srcem, svom dušom, svom snagom svojom. I to ne gledajući je li jutro, podne ili večer. Prostor na kojemu moramo vršiti djela ljubavi ne mora biti sakralni. Na svakom mjestu, i laičkom i svjetovnom, obveza ljubavi prema bližnjemu ostaje.

To posebno mora biti znak kršćanstva. Svaki čovjek je pozvan na spasenje. Ostvaruje ga poslušan glasu Božjem koji mu progovara u “svetištu savjesti”. Središnji sadržaj poziv je na ljubav prema Bogu, koja se očituje i posvjedočuje u ljubavi prema bližnjemu, prema svakom čovjeku. Po tom ćemo biti i suđeni na Posljednjem sudu.

PRESVETO SRCE ISUSOVO

srceIsusovo„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…”
Ako pročitamo ili čujemo da nekoga boli: zub, uho, glava, trbuh, srce, duša…, da bismo mogli suosjećati s tom osobom i razumjeti ju – moramo i sami imati to iskustvo i taj doživljaj. Inače, tuđe riječi i osjećaje doživjet ćemo kao prazan izričaj, bez dubokoga značenja onoga što te riječi izražavaju. Tako je i s izričajima ljubavi koje do nas dopiru. Ako nemamo iskustvo da smo od Boga ljubljeni, da smo doživjeli ljubav roditelja…, teško ćemo u sebi prepoznati ljubav koju bismo željeli drugima dati.
Božji odabir i ljubav prema izraelskom narodu, slika je njegove ljubavi prema svakom narodu i čovjeku pojedincu. Prisjećajući se onoga što je Bog učinio i čini za nas, pozvani smo takvom ljubavlju i mi ljubiti jedni druge. To je mjerilo ljubavi, pravde i istine koju nam donosi kršćanstvo. Imamo li u sebi ljubavi jedni prema drugima – imamo Boga u sebi! Tko ne ljubi, taj Boga ne poznaje, jer Bog = Ljubav.
Svjedoci smo vremena u kojemu se od „mudrih i umnih”, nameće ljudima sustav „društvenih vrijednosti” koje su često puta u suštoj suprotnosti s vrijednostima Evanđelja i Božjom zamisli o čovjeku. Od takvih prizemno-primamljivih „vrijednosti”, čovjek se s vremenom počinje osjećati degradiranim, poniženim, izigranim, malodušnim, razočaranim, depresivnim, izgubljenim… – unatoč prostoru, vremenu i okruženju koje i u većini može biti takvog duhovnog raspoloženja. Zato nas Isus poziva i privlači svojim srcem – da dođemo k njemu i učimo se od njega, jer on je ponizna i krotka srca – kako bismo pronašli spokoj dušama svojim. „Mudri i umni” u svojoj ludoj samodopadnosti, bahatosti i oholosti – sami sebe isključuju iz Božje ljubavi, koja se daje i otkriva malenima.

„Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama. ”
Ps 103

BOŽJE MILOSRĐE

« Zar je meni do toga da umre bezbožnik – riječ je Gospodina Boga – a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? «

Isus-oprastaTako su vjerovali starozavjetni vjernici, to isto vjerujemo i mi danas. Ili možda danas netko ne vjeruje da je Bog zaista tako dobar i milosrdan da će rado oprostiti svakome njegovo zlo što ga je počinio ma koliko god ono bilo veliko i kako god izgledalo strašno? Upravo je ta vjera za nas kršćane spasonosna jer nam daje uvijek iznova priliku da se mijenjamo nabolje, da se ne pomirimo sa zlom koje nas je nadjačalo i tako u nama i po nama pobijedilo dobro. Pomiriti se sa zlom koje smo učinili bilo sebi bilo našim bližnjima, misleći pri tom kako smo mi slabi i tu ne možemo ništa učiniti, bilo bi unaprijed potpisati poraz i pobjeći sa bojnog polja, a ne poduzeti ništa i barem ne pokušati se boriti protiv toga zla koje nas nikad neće ostaviti na miru, a posebno onda kada se s njim pomirimo. No možemo ga nadvladati samo ako to želimo! Isus nam je dao i oružje kojim možemo to zlo pobijediti, a to je Njegova milost i pomoć koju nam pruža u sakramentima, a posebno u sakramentu sv. Ispovijedi. Danas se puno govori o zlu u svijetu i potrebi da se to zlo pobijedi. No, ono ne postoji u svijetu, nego je u čovjeku i iz njega se pretače u svijet. Stoga ga treba početi pobjeđivati u nama samima pa će onda ono biti pobijeđeno i u svijetu. Znamo da je Isus to zlo pobijedio na svome križu. Da ga nije pobijedio, proklinjao bi svoje mučitelje i prijetio im odmazdom! Ali, ne! On im je oprostio i to je oproštenje i dan danas znak pobjede nad zlom. I tko god se želi odvratiti od zla i grijeha k dobru, mora proći ovim Isusovim putem te moliti za oproštenje i sam biti spreman drugima oprostiti.