Arhive oznaka: život

PRIPRAVNI BUDITE

Ako je išta na ovom svijetu sigurno, onda je sigurno da ćemo svi mi umrijeti. Ali mi ne znamo kada će to biti?

Svakome je od nas određena godina, mjesec, dan, sat i minuta kada ćemo morati ostaviti ovu zemlju i ovaj svijet i ući u vječnost. Ali to nam je vrijeme nepoznato. Zato nas Krist i upozorava da budemo uvijek pripravni na odlazak s ovoga svijeta na drugi svijet.

Sveti Grgur kaže da nam je Bog radi našega dobra sakrio trenutak naše smrti upravo zbog toga da bismo bili uvijek pripravni. Takva je sudbina nas ljudi, rađamo se i idemo kroz život i odlazimo u vječnost kao rijeka u ocean. Zaplačemo pri rođenju, naplačemo se kroz život, sa suzama u očima svršavamoisus_kuca-na-vrata i sa suzama nas prate u grob. Kao što smo jednoga dana bili upisani u knjigu krštenih, tako ćemo jednoga dana biti upisani u knjigu umrlih. Ne smijemo zaboraviti da je naš ljudski život čekanje Gospodina. Ovaj prolazni, zemaljski život zamijeniti ćemo onim neprolaznim, vječnim blaženim. Zato je potrebno već sada misliti na onaj konačni susret s Gospodarom Života. Sve što činimo: svi naši napori i sve naše brige moraju biti jedna briga: da budemo spremni za taj veliki susret, da budemo budni, da mu otvorimo “čim stigne i pokuca”. Čim smo rođeni, ukrcali smo se u vlak života, putujemo bez zaustavljanja, iskrcati ćemo se na posljednjoj stanici – u vječnosti. Moramo biti pozorni da ne iskočimo iz Božjega vlaka, da ne pomislimo kako ima vremena. Nastojimo oko toga da svetim životom damo vječni sadržaj, cijenu i vrijednost svome kratkome životu – putovanju: svakom svome danu, svakom svom radu, svakom svom koraku. Uvijek biti spremni i pripravni za prvi dan naše vječnosti.

UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA

uzvisenje sv krizaBlagdan koji danas slavimo zove se Uzvišenje sv. Križa. Za nas kršćane križ je znak raspoznavanja. Uzvišenje svetoga Križa značilo je znak raspoznavanja vjere od vjere. Naše kršćanstvo prepoznatljivo je upravo po simbolu križa.

Mi sav svoj život živimo u znaku križa. Od samih početaka života naši su nam roditelji stavili na čelu znak križa što je posebno prisutno i u obredu krštenja. Taj znak križa kojim su nas naši roditelji obilježili znak je da su se od samih početaka brinuli za prenošenje i rast naše vjere.

Znak križa stoji i na završetku našega života, kada prestaje vjera, jer se tada otvaraju nebeski prostori; otvara se ono što je bilo upravo križem sakriveno, kada počinjemo promatrati Boga licem u lice. Bog će nam tada postati sasvim prisutan; to je svjetlost na kraju života. Tako na koncu ovozemnoga života na grob stavljamo znak križa na kojem je visio naš Gospodin i na kojem je izvojevao pobjedu za sve nas u čemu je i naša nada da ćemo upravo po Kristovom spasiteljskom djelu i mi biti spašeni.

Slaveći Blagdan Uzvišenja sv. Križa, pokušajmo u svojim srcima osjetiti poziv da se Kristu uvijek znamo što više približiti, da se s njima znamo sjediniti, da se ne bojimo postati slični njemu u trpljenju i u patnji, jer ako kroz svakoliko trpljenja i poniženja prođemo, ući ćemo u slavu Božju, bit ćemo proslavljeni kao što je proslavljen Onaj koji je na križu bio uzdignut za nas.

Kad god se križamo, a svaki dan se križamo, neka to bude znak da smo vjernici koji na živ način vjerujemo u Gospodina.

Neka svaki znak križa bude doista prava i živa ispovijest vjere, tako da se naš život posvećuje križem Gospodinovim.