Kraljevstvo Božje

Čitanja: Ez 17,22-24; Ps 92; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34

Bog je posijao sjeme Kraljevstva Božjega na zemlji. Nitko nije gospodar i nitko se ne može niti uzvisiti niti poniziti ako Bog tako ne će. Učenici su se pitali: gdje je i kakvo je to Kraljevstvo Božje o kome Isus govori? Zanimalo ih je kako će to Kraljevstvo izgledati. Napose su ispitivali kakvo će mjesto oni u njemu imati. Zanimalo ih je kako će se Kraljevstvo Božje obistiniti i koliko će narasti? Isus ga je usporedio sa zrnom gorušice. Sam Isus kaže da je to zrno najmanje ali kad naraste veće je od svega drugog povrća pa se i ptice nebeske gnijezde po njegovim granama. To Božje Kraljevstvo ne raste veličinom mase. Ono je kao zrno posijano u srce. Rast Kraljevstva Božjega počinje u ljudskom srcu. Ono je samo sjeme koje u sebi ima snagu rasta i opstanka. Proces rasta Kraljevstva Božjega ovisi o raspoloženju ljudskog srca. U srcu raste i dobro i zlo. Kraljevstvo Božje nije ušlo u svijet trijumfalistički nego tiho. Ušlo je čak i u katakombe u svako drugo mjesto gdje ima onih ljudi koji su ga odlučili graditi. Nastavi čitati Kraljevstvo Božje

Što je sadržaj tvojih molitava? Nemoj zaboraviti jednu molbu koja je naročito dragocjena Ocu i koju će sigurno uslišati. Izmoli od njega kajanje! Kajanje je blaženo, jer nas tjera u Božje naručje i na njegovo srce. Tamo gdje je kajanje u srcu, izlazi radost, jer iz kajanja dolazi novi, Božji život. Njegova je oznaka ljubav, koja nas čini radosnima. Ovo kajanje dat će ti nebeski Otac. On ne može vidjeti nikoga bez utjehe.

Poznato i nepoznato o sv. Antunu Padovanskom

  1. Nije se zvao Antun, nije se rodio u Padovi niti je bio Talijan

Rodio se u Lisabonu (Portugal), 1195. godine. Zvao se Fernando de Bulloes y Taveira de Azevedo. S 25 godina, kada je postao franjevac, odabrao je ime Antun.

  1. Bio je augustinac prije nego je postao franjevac

S 15 godina pristupio je regularnim kanonicima svetog Augustina. Deset godina kasnije pristupio je Redu manje braće – franjevcima. Nastavi čitati Poznato i nepoznato o sv. Antunu Padovanskom

Molitva za pomoć sv. Antunu Padovanskom

Sv. Antun je u svijetu poznat također kao svetac koji pomaže da se pronađu izgubljene stvari. Od predmeta svakidašnjega života do važnih dokumenata, čak i do same vjere. Molitva ovdje niže služi da bi se zazvala pomoć sv. Antuna upravo u traženju onoga što je izgubljeno.

„Slavni sv. Antune, ti si vršio božansku moć da se nađe ono što je izgubljeno. Pomozi mi da opet nađem Božju milost, i daj da postanem revan u služenju Bogu i u krjeposnom življenju. Daj mi da nađem što sam izgubio, tako da mi pokažeš prisutnost tvoje dobrote.“

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

„U Svetomu Pismu valja tražiti istinu, a ne rječitost. Čitavo Sveto Pismo moramo čitati u onom duhu u kojem je nastalo. Moramo u njem radije tražiti korist nego duhovite izreke. Moramo tako rado čitati pobožne i jednostavne knjige kao i uzvišene i duboke. Neka te ne smeta ugled pisca, da li je bio velike ili male naobrazbe; nego neka te na čitanje potiče ljubav k čistoj istini. Ne pitaj tko je to rekao, nego pripazi što kaže.“

Bog beskrajnog milosrđa

Čitanja: Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35

U svetom evanđelju danas promatramo Isusa. On se nalazi u krugu svojih prijatelja ali i neprijatelja. Isus je propovijedao tako da su njegovi prijatelji rekli o njemu: izvan sebe je, tj. u zanosu je i pokušavali su ga malo smiriti. S druge pak strane njegovi neprijatelji gledaju u njemu đavolsku silu i žele njegov zanos i sve njegovo djelo pripisati đavolskoj sili pa govore: po Belzebubu, po poglavici đavolskom čini te čudesne znakove i đavle izgoni. Njegovo krivo mišljenje Isus jednostavno ispravlja: “Ako ja izgonim đavle po poglavici đavolskom onda je đavao razdijeljen, tj. onda je đavao jedan protiv drugoga i propast će njegovo kraljevstvo. Ako se kuća u sebi razdijeli propast će. Vidjeti istinu i zlobno je izvrtati u laž, kaže Isus, “grijeh je protiv Duha Svetoga. Duh Božji je Duh Istine i tko ga želi pretvoriti u laž huli na Duha Svetoga. Svi će se grijesi oprostiti ali grijeh protiv Duha Svetoga ne će se oprostiti. Tko tako radi krivac je grijeha vječnoga”. Riješiti se krivnje, skinuti teret s duše nije baš ni lako zato što je čovjek oholica i ne želi pred samim sobom priznati da je kriv. Uvijek traži nekog drugog krivca. Tako čitamo u današnjem prvom čitanju. Adam je jeo s drveta s kojega mu je Bog zabranio jesti opomenuvši ga: “Kad budeš jeo s tog drveta morat ćeš umrijeti”. No, unatoč svoje spoznaje ipak je jeo. Krivnja ga pritište i on se sakrio pred Bogom. Bog ga pita: “Zašto se skrivaš? Nisi li možda jeo s onoga drveta s kojega sam ti zabranio?” Adam ne priznaje nego jednostavno prebacuje svoju krivnju na Evu. “Žena koju si mi dao dala mi pa sam jeo”. Bog postavlja pitanje i ženi: “Zašto si to učinila?” I ona traži da svoju krivnju prebaci na drugoga i kaže: “Zmija me prevarila pa sam jela.” Svjesni smo da smo slabi i da smo grješnicima. Sam Isus kaže u današnjem evanđelju: “Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim koliki god bili grijesi i hule kojima pohule”. U tim Isusovim riječima nalazimo jedini izlaz iz tereta grijeha da potražimo oproštenje pa zato molimo Isusa neka i iz naše savjesti istjera nečistoga duha.

Presveto Srce Isusovo

Bitna poruka blagdana Presvetog Srca Isusova je upozoriti ljude na tajnoviti i neshvatljivi odnos Boga prema čovjeku. Što je to odnos? Svaki od nas je jedna, tako kažemo, jedinka. To znači: ja sam jedinka, ti si jedinka, on je jedinka. Kad bismo mi bili biće koji bi svaki za sebe mogao biti, opstati bez ikoga drugoga tako da bismo mogli reći – niti meni itko treba, niti ja ikome trebam – tada bismo mi bili bez odnosa jedan prema drugome. To je nezamislivo. Tako ne može biti ni mrtvo kamenje. I kamen prema drugom kamenu ima neki odnos – neki je ispod drugoga, drugi je pokraj drugoga, treći je ispred drugoga, četvrti je iza drugoga, itd. To je odnos koji zovemo prostorni odnos ali je ipak neki odnos mrtvog, bešćutnog i nerazumnog kamenja. Sasvim je drugi odnos koji imaju biljke, koje su dio žive prirode. Biljke već imaju životni odnos jedna prema drugoj. Nekad jedna kraj druge ne može biti. Ima biljaka koje se, kažemo, ne podnose i jedna drugu ne podnosi. Nasuprot tome ima biljaka takovih da jedna bez druge ne može biti, kao npr. imela nikad ne može izrasti i živjeti bez drugog drveta. Ona se nasadi na drugo drvo i živi od njega. Nastavi čitati Presveto Srce Isusovo

Tijelovo

Ima jedna neshvatljiva ponuda koju je Bog ponudio čovjeku već u samom početku. Bog nuđa čovjeku partnerstvo – čvrsto prijateljstvo – trajno savezništvo da on Bog i mi ljudi, njegovi stvorovi, idemo zajedno, budemo zajedno, budemo vječno sretni.

Ta riječ “savez” ili “savezništvo” označuje trajnu i čvrstu vezu naroda Božjega s Bogom. Čitamo više puta u Bibliji da je Bog nuđao savezništvo, trajnu vezu pojedincima i cijelom narodu. Tako Bog sklapa savez ili ugovor s Noom, pravednikom i obećava mu da će ga spasiti u vrijeme potopa. Bog je to i učinio. Kasnije se Bog javlja Abrahamu i s njime sklapa savez. Bog mu obećava da će od njega načiniti veliki narod i tom narodu dati dobru zemlju. Bog je to svoje obećanje ispunio. Čitamo kako je Bog sklopio savez s cijelim izraelskim narodom na brdu Sinaj. Dao je narodu svoje zapovjedi i obećao im da će ih dovesti u njihovu “obećanu zemlju” ako budu održali savez s njime. Unatoč tolikih nevjernosti savezu Bog je ipak održao svoje obećanje i doveo Izraelce u njihovu zemlju. Svi ovi savezi bili su samo slika Novog Saveza koji je Bog odlučio sklopiti s novim Božjim narodom. Taj novi savez je Bog sklopio s Božjim narodom Isusovom žrtvom i krvlju na križu U Starom savezu krv janjeta bila je znak savezništva s Izraelcima. U novom savezu više ne treba krvi janjetove jer Isus je Božje Janje koje odnosi grijeh svijeta. Ovaj savez u krvi Isusovoj je trajni i vječni savez. On više nikada ne će nestati. Narod Božji koji bude držao Isusovu zapovijed bit će, tako je Isus obećao, doveden u vječno nebo. Nastavi čitati Tijelovo

Presveto Trojstvo

Čitanja: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

Kaže sveti Ivan: “Bog stoluje u nedostupnom svjetlu i nikad ga nitko ne vidje.” Zato nije moguće dohvatiti ga ni rukama ni pameću. On, sam Bog ostaje za nas tajna. Ništa, baš ništa ne bismo o njemu mogli znati da nam on sam nije objavio. Danas nam naša kršćanska vjera iznosi pred oči najveću tajnu naše vjere a tiče se unutarnjeg Božjeg života. Kako Bog živi? Kako se živi u božanskoj naravi? Kako Bog živi u Trojstvu: u osobi Oca, u osobi Sina i u osobi Duha Svetoga? Tu tajnu nismo kadri razumjeti. Premalen je naš ljudski razum. Tu nam je tajnu Trojstvenoga Boga otkrio sam Isus. Teško bismo ili nikako do toga došli da nam Isus nije govorio o Ocu, o Sinu i o Duhu Svetome. Ne razumijemo, ali vjerujemo. Neko malo pastirče sjedi s ocem i čuva ovce. Glavu je okrenulo prema žarkom jutarnjem suncu. Rukama zastire oči pa ih načas otvori ali u sunce ne može gledati. Čim otvori oči ošine ga sunce svojim zrakama a dječak brzo pokrije oči rukama. Najedanput upita svog oca pastira: “Tata, zašto sunce ne da ga gledamo?” “Pa znaš”, sapleo se otac, i ne zna što bi odgovorio. Padne mu na pamet pomalo čudan odgovor: “Pa znaš, sunce je toliko sjajno i lijepo i mi bismo ga svojim očima zamazali pa nam ne dozvoli da ga gledamo.” Dijete, doduše, nije do kraja razumjelo očev odgovor ali je shvatilo da ne smije gledati u sunce jer to sunce ne dozvoljava. Možda bi i nama trebao takav odgovor – svim onima koji bi htjeli gledati u Boga u Presveto Trojstvo tako kao što gledaju stvari oko sebe. Zato danas, dok razmišljamo o objavljenom Trojednome Bogu, prignimo svoja koljena, svoj razum i srce i iskreno recimo: “Veliki i sjajni Bože, vjerujem čvrsto u te pa makar te ne mogu gledati ni razumjeti razumjeti.”

Ti bi rado upoznao Oca. Naš Gospodin Isus će te voditi k njemu. Ali on može samo one dovesti Ocu, koji idu putem kojim je prošao njegov Sin. To je bio put križa. To je bio put obilježen poniznošću, poslušnošću i prezirom To je put, koji i danas vodi u Božji grad, u Božji dom. Idi tim putem i upoznat ćeš Oca u njegovoj ljubavi. On otvara svoje srce onima koji idu Isusovim putem.

Nedjelja Pedesetnice

Čitanja: Dj 2,1-11; Ps 104; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27;16,12-15

Božji Duh je treća Božanska osoba. Njegovo je pravo djelovanje u svijetu da bude oživotvoritelj i posvetitelj. Od u Crkvi potiče jedne da govore riječi Evanđelja, milijunima otvara uši da slušaju riječi Evanđelja, potiče pamet i srce mnogih da Evanđelje prihvate kao Zakon svoga života, da ga žive do herojskog stupnja. Duh Sveti daje snagu i hrabrost milijunima mučenika da proliju i vlastitu krv i život dadnu poradi Evanđelja. Duh Sveti stvara mnoštvo svetaca i svetica, znanih i neznanih. Duh Sveti upravlja um i srce poglavarima Crkve da mogu što je dobro i pravo vidjeti i prosuditi. Duh Sveti vodi Svetu Crkvu da ne zaluta u stvarima vjere i morala.

Crkva pod vodstvom Duha Svetoga nikada u dugoj svojoj dvijetisućnoj povijesti nije zašla s pravog puta i nikadazalutala. Istina jest da su mnogi crkveni ljudi koji nisu slušali poticaje Duha Svetoga u svojoj savjesti lutali i otpali od Crkve kao protivnici ali Crkva nije nikad lutala. Bilo je u Crkvi i loših papa i loših biskupa i loših svećenika koji su zlo činili ali svojim zlom nisu mogli okaljati lice Crkve. Duh Sveti je kroz povijest Crkve rađao velikane duha koji su svojim vlastitim životom, svojim naučavanjem i svojim djelovanjem zadužili čitav svijet. Plamen Duha Svetoga stvarao je čudesa u Crkvi do današnjeg dana. Nastavi čitati Nedjelja Pedesetnice

Jedinstvo vjere

Čitanja: Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103; 1Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19

Znamo iz svetog Evanđelja da nas Bog zove na jedinstvo koje se ne gradi radi materijalnih interesa nego nam Bog obećava i garantira vječnu sreću u jedinstvu međusobnom i u jedinstvu s Bogom. Što znači biti jedno s Bogom? To znači imati isti život, istu sreću kao i Bog. Ne nudi nam Bog neki nadomjestak. Kad Isus moli za nas, svoju Crkvu, svoju zajednicu, on moli da mi budemo jedno kao Bog Otac i Sin Božji i Duh Sveti. Oni su samo jedan Bog, jedna božanska narav u trim Osobama. Oni koji ostaju još u svijetu već ovdje grade zajedništvo međusobno i s Bogom, zato Isus moli da oni imaju puninu radosti, moje radosti – moli Isus.

Imati Isusovu radost sasvim je drugo nego imati radost ovoga svijeta. Radost ovoga svijeta je varljiva, druge je naravi nego radost s Isusom. Radost svijeta je materijalna, nepotpuna, brzo se prazni i brzo nestaje. Radost s Isusom ne nestaje, vječna je, traje i onda kad u čovjeka uđe žalost ovoga svijeta. Za radost Isusovu znaju samo one odabrane duše koje su upoznale Isusa i koje su ga odlučile slijediti. Nastavi čitati Jedinstvo vjere

„Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“ 1Iv 4,11

Temelji za dobre odnose sa drugima

Želim imati dobre odnose s drugima. Takvi odnosi ne nastaju sami od sebe. Treba ući u dinamiku odnosa, neprestano nešto činiti da bi bili dobri. Što da činim?

1) Analiziram ljude oko sebe, no ne na štetu naših odnosa.

2) Poštujem druge i to im pokazujem.

3) Ne idealiziram druge.

4) Ne dopuštam da u odnosu prema neugodnim ljudima u srcu otvrdnem, ogrubim.

5) Otkrivam posebnosti i jedinstvenosti drugoga.

6) Izbjegavam nastojanje da promijenim one koji su mi dragi kao i one koji su mi neugodni.

7) Dopuštam drugome da se slobodno razvija prema potrebama vlastite naravi.

8) Najprije uočavam i gledam pozitivne strane drugih, tek onda dopuštam da vidim i negativne.

9) Međusobni odnosi su promjenljivi. Ako ništa ne činim da ih poboljšavam, postajat će lošiji.

10) Neugodne doživljaje s drugima gledam kao nove spoznaje, nova korisna iskustva.

11) Nastojim biti učtiv. Pokazujem pozitivne osjećaje. Trudim se pokazati više naklonosti prema drugima.

12) Učim i razgovaram sa sobom – i saslušavam drugoga.

13) Ne očekujem od drugih savršenstvo.

14) Ustrajnom strpljivošću poboljšavam svoje odnose s drugima.

15) Napuštam iluziju da drugi moraju imati isto mišljenje kao ja i da isto osjećaju kao ja.

16) Čuvam se riječi koje peckaju i ujedaju.

17) Čuvam se sklonosti da utjerujem pravdu, okrivljujem drugoga, iskorištavam drugoga, da gospodarim nad drugima. Čuvam se pohlepe, sebičnosti, nepromišljenosti, srdžbe, ponižavanja drugoga.

18) Odnosi prema drugima pomažu mi da se razvijam, da rastem. No, oni ne mogu biti sredstvo za postizavanje mojih osobnih ciljeva.

19) Imam vremena i za samog sebe.

20) Svjesno, slobodno i dragovoljno odlučujem mijenjati sebe.

21) Oslobađam se sklonosti da igram ulogu neke druge osobe i ostajem jedinstven, ono što jesam.

22) Dopuštam svom unutarnjem suncu da svijetli u meni.

23) Razvijam suosjećanje i toplinu srca u odnosu s drugima.

24) Ne borim se za prvo mjesto.

25) Razvijam humor. Rado i iskreno se smijem.

26) Trudim se da prema drugima i prema sebi budem pošten.

27) Nastojim postići vlastitu osobnost usađenu u moju narav.

28) Ne upadam u ovisnost o drugima bilo koje vrste.

29) Ne nadam se svojoj sreći od drugih. Mogu je i moram sam ostvariti. Izvor mog zadovoljstva, mira, stabilnosti i sreće uvijek sam ja sam u sebi.

30) Moje zadovoljstvo i moja sreća ne ovisi o tome voli li nas netko, ili ne voli. Dovoljno je da me voli Bog.

Bog je žrtvovao svog Sina i dao ga u ruke razbojnika i ubojica. Taj pogled zadao je Očevu srcu velike boli. On je to učinio za nas, jer je njegova ljubav za nas tako velika. Zbog toga je dostojan da mu njegova djeca vječno prinose zahvalnost u povjerenju, pa i onda, kada ga ne mogu razumjeti.

Proslavljen Majčin dan u župi Sračinec.

Slika preuzeta sa https://www.sracinec.hr/proslavljen-majcin-dan-u-zupi-sracinec-2/

9. svibnja u našoj je župi Sračinec proslavljen Majčin dan. Udruga “Kap dobrote” zajedno sa župnikom Sinišom Dudašekom i preč. Anđelkom Košćakom organizirala je proslavu Majčinog dana u crkvi. U svojim propovijedima posebno su se dotaknuli ljubavi i radosti koju može pružiti majka te zaželjeli svim majkama sretan i blagoslovljen Majčin dan. Na kraju sv. mise prigodnim riječima obratila se vjernicima i predsjednica Udruge Darinka Kovačić riječima:

“Svibanj je mjesec buđenja prirode, rađanja novog života. Svibanj je mjesec ljubavi. O ljubavi je nemoguće govoriti bez majke jer majka je simbol ljubavi, ona je početak novoga života.
Svake godine kad nas svibanj podari svojom ljepotom, oglašuju se večernja zvona koja nas pozivaju da ljubav uzvratimo ljubavlju.
Uz Majčin dan sjećamo se napose svih onih majki, onih junakinja i mučenica koje oblikuju dušu pojedinca i čitavoga naroda. Sjećamo se i svoje rođene majke, koja je zavrijedila našu najveću pažnju, ljubav i zahvalnost.
Stoga ljubimo naše majke zbog njihove plemenitosti, nježnosti i topline našega doma. Budimo Bogu zahvalni za naše majke koje su nam riječima i djelima pokazale što znači ljubiti. Svim majkama želim sretan i blagoslovljen Majčin dan.”

Na izlazu iz crkve svaka je majka dobila cvijet.

Zapovijed ljubavi

Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

Jesmo li Božji prijatelji ili nismo vidjet ćemo iz toga kako vršimo Božje zapovijedi. Ako u čovjeku postoji želja vršiti Božje zakone ne će mu oni biti teški. Ali ako u čovjeku postoji buntovnost prema Božjim zakonima on će uvijek nastojati izbjeći ili čak kršiti zakon Božji. Čovjek Božji, tj. čovjek spreman vršiti zakon Božji uvijek će se u sebi pitati: je li to Bog hoće ili ne će, je li to Bog zabranjuje ili zapovijeda? Ako je čovjek Božji prijatelj on će uvijek nastojati zakon Božji vršiti, čuvati zapovijedi Božje.

Isus je govorio o sebi i svom odnosu prema Ocu nebeskom i rekao: “Ja sam očuvao njegove zapovijedi zato ostajem u njegovoj ljubavi.” Sigurno Isus govori i nama: “Ako vi hoćete ostati moji prijatelji, ostati u ljubavi sa mnom, držite moju zapovijed.” Isus je donio samo jednu zapovijed u kojoj je sve sadržano: “Ljubi Boga više nego samoga sebe a bližnjega svoga kao samoga sebe.” Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Ljubav – plod Duha Svetoga

Sveti Pavao smatra prvim plodom Duha “ljubav”, jer ona je zapravo jedini dar Duha, svi ostali potječu iz nje. Biblijski pojam ljubavi je vrlo bogat značenjem, ali mi ćemo je ovdje promatrati samo pod jednim vidom, tj. kao čuvstvena povezanost koju obično nazivamo srdačnost.

Kao što je poznato bitna oznaka svake ljubavi je darivanje sebe i traženje dobro drugoga, stoga ljubav moramo shvatiti u prvom redu kao dobrohotnost prema drugima i kao spremnost da činimo dobro drugima. Naš osnovni stav prema drugome treba biti kreativan, tj. takvo ponašanje i djelovanje koje gradi, koji unapređuje i koji stvara, kako kaže Pavao: “Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Fil 2,4). Ovaj vid ljubavi prema drugima najljepše je naznačen u opisu posljednjeg suda: “Bio sam gladan i dali ste mi jesti…” (Mt 25,31-46). Nastavi čitati Ljubav – plod Duha Svetoga

Uzašašće Gospodnje – Spasovo

Četrdeset dana od Uskrsnuća do Uzašašća, Isus se ukazivao svojim učenicima. Prije samog Uzašašća dao im je zapovijed da idu po svem svijetu propovijedati evanđelje. Čuli smo u ev: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode… ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Obećao im je dati jedan veliki dar – dar Duha Svetoga. On će ih jačati i voditi da mogu izvršiti povjerenu im zadaću.

Isus je na zemlji izvršio od Oca povjerenu zadaću i proslavljen se vratio svojem nebeskom Ocu. Kod Oca čeka svoje učenike koji nastavljaju njegovo djelo i koji će biti dionici njegove slave. I mi pripadamo Isusovim učenicima. I nam je povjerena zadaća. Ta zadaća glasi – provesti život čineći dobro kao što je to Krist učinio. Nastavi čitati Uzašašće Gospodnje – Spasovo