Misna čitanja:
1. čit: Iz 25, 6-10a – Gospodin će spremiti gozbu svoju…
Ps: 23: U GOSPODNJEM ĆU DOMU PREBIVATI KROZ DANE MNOGE
2. čit: Fil 4, 12-14, 19-20 – Sve mogu u onome koji me jača.
Ev: Mt 22, 1-14 – Koga god nađete pozovite na svadbu.
POZVANI NA SVADBENU GOZBU–S KAKVIM SRCEM DOLAZIMO?
Isusova prispodoba o kraljevstvu nebeskom kao svadbenoj gozbi koju kralj pripravlja svome sinu govori nam o velikom Božjem pozivu upućenom svakome čovjeku. Kralj šalje svoje sluge da pozovu uzvanike, ali oni poziv odbijaju. Jedni odlaze za svojim poslovima, drugi za svojom imovinom, a neki čak nasilno postupaju prema kraljevim slugama. Na kraju kralj poziva druge, one koji se nalaze na raskrižjima, putovima i trgovima. Svadbena se dvorana tako ispunja. U toj slici sveti Jeronim prepoznaje Božji odnos prema čovječanstvu. Sluge koje kralj šalje jesu proroci i apostoli, ljudi koje Bog izabire da naviještaju njegovu riječ i pozivaju na spasenje. Svadbena gozba označava bogatstvo Božjih darova, puninu njegova spasenja i zajedništvo s njime. Ono što je zemaljskim slikama prikazano kao gozba zapravo govori o nebeskoj stvarnosti koju Bog pripravlja svome narodu. Posebno je snažna poruka o uzvanicima. Izabrani narod, kojemu je prvi upućen poziv, nije ga prihvatio. Zato se vrata kraljevstva otvaraju svima – i onima koji su bili daleko, onima koji nisu pripadali izabranome narodu. Time se ostvaruje ono što će evanđelje potvrditi: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. “ Božji poziv nije zatvoren ni za koga. On želi okupiti sve ljude na gozbu svoga kraljevstva.
Ali prispodoba tu ne završava. Kralj dolazi među uzvanike i primjećuje čovjeka koji nije odjeven u svadbeno ruho. Sveti Jeronim u tome vidi sliku čovjeka koji nosi kršćansko ime, ali svoj život nije uskladio s Božjom voljom. Svadbeno ruho predstavljaju Božje zapovijedi, evanđeoski život i dobra djela – odjeća „novoga čovjeka“ koji nastoji živjeti prema Kristu. Zato nije dovoljno samo prihvatiti poziv i nazivati se kršćaninom. Potrebno je da naš život potvrđuje vjeru koju ispovijedamo. Bog nam svojom milošću otvara vrata, ali od nas očekuje odgovor. Njegova dobrota nije dopuštenje da živimo kako želimo, nego poziv da se mijenjamo i postajemo dostojniji dara koji smo primili.
Svadbena dvorana slika je Kraljevstva Božjega i vječnosti, a Zaručnik je Isus Krist. Svatko je pozvan na tu gozbu. Međutim, čovjek može poziv odbiti zbog vlastitih poslova, imetka, briga i želje za zemaljskom sigurnošću. Tako se lako dogodi da ono prolazno postane važnije od onoga što je vječno. Što je onda svadbeno ruho za nas danas? To je život prema Isusovim mjerilima: biti pošten i marljiv, odgovoran i vjeran, ponizan i radostan; živjeti u ljubavi prema Bogu i čovjeku; opraštati, pomagati i imati razumijevanja za drugoga. To znači prezirati grijeh, ali ne prezirati grešnika. To znači svetkovati Dan Gospodnji i sudjelovati na euharistijskoj gozbi, gdje nas Krist okuplja oko svoga stola.
Bog želi na vječnu gozbu okupiti svakoga čovjeka. Njegov poziv nije prijetnja, nego milosni dar. Na nama je da ga prihvatimo i svojim životom pokažemo zahvalnost za tu neizmjernu milost. Neka zato naše srce uvijek bude spremno za kraljev poziv, a naš život neka bude poput svadbenoga ruha u kojem ćemo jednom dostojno stati pred svoga Kralja.
+ + +
„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! “
Danas zahvaljujemo Bogu za sva dobročinstva kojima nas svakoga dana obdaruje. Često u životu primjećujemo ono što nam nedostaje, ono što nas opterećuje i ono što bismo željeli promijeniti. A danas smo pozvani zastati, pogledati unatrag i prepoznati koliko smo toga primili iz Božje ruke.
Zahvaljujemo Gospodinu za dar života, za naše obitelji, roditelje, djecu i prijatelje; za zdravlje, za svaki novi dan, za dom i kruh koji imamo na stolu. Zahvaljujemo za ljude koje nam je Bog poslao na životni put, za njihovu blizinu, pomoć, razumijevanje i ljubav.
Zahvaljujemo i za sve ono što možda ne razumijemo odmah. I u trenucima kušnje, bolesti, neizvjesnosti i križa Bog nas ne napušta. On je s nama i onda kada nam se čini da je njegov trag skriven.
Posebno danas zahvaljujemo za dar vjere, za svetu misu, sakramente, Božju riječ i zajedništvo naše župne zajednice. Zahvaljujemo za sve dobro koje smo primili kroz Crkvu i ljude koji nesebično služe Bogu i bližnjemu.
Molimo Gospodina da vjernici njegujući pobožnost prema BDM budu privučeni primjerom njezine vjernosti i poučljivosti pred Božjom riječju.
Varaždinska biskupija
