ČITANJA: Izl 3, 1-8a. 13-15; Ps 103; 1Kor 10, 1-6. 10-12; Lk 13, 1-9

Jesmo li se ikad zapitali što Bog misli o nama. Kakav sud Bog ima o nama? Što bi nam mogao Bog reći?“Korisni ste ili beskorisni? U Evanđelju se opisuje događaj umorstva Galilejaca koje je učinio Pilat. Javili su to Isusu i čekali su da on izreče o njima sud, da rekne jesu li vrijedni ili nevrijedni, jesu li zaslužili takvu smrt ili nisu. Isus ne daje suda o njima nego se okreće prisutnima i govori: „Ako se vi ne obratite, a niste bolji nego što su bili Galilejci, svi ćete tako izginuti.“ Isus još podsjeća prisutne na onu nesreću koja se dogodila kad se srušila kula u Siloamu. Ni o njima ne daje sud nego se opet okreće prisutnima: „Niste ni vi bolji i ako se ne obratite svi ćete tako propasti.“ Nastavi čitati Strpljivi Bog →

ČITANJA: Post 15, 5-12. 17-18; Ps 27; Fil 3, 17 – 4, 1; Lk 9, 28b-36

Već smo dobrim korakom zakoračili u Korizmu. Biblijska čitanja u korizmenom vremenu govore o pokori, postu, odricanju i molitvi te na neki način već najavljuju Isusovu muku.

Današnje sveto Evanđelje kao da odskače od Korizme i govori sasvim drugačije – govori o slavi, o viziji buduće sjajnog života koji Isus pokazuje trojici svojih apostola: Petru, Jakovu i Ivanu. No, u njihovom društvu u času Isusovog preobraženja, piše evanđelista, pojavili su se Ilija i Mojsije te razgovarali s Isusom o njegovoj muci i smrti u Jeruzalemu. Kao da ovo evanđelje najprije želi pokazati slavu koja Isusa čeka, ali i sve nas. No, do nje se može doći kao i Isus – preko trpljenja, muke i smrti do časa proslavljenja koje dolazi na kraju ovog mučnog puta.

Isus kao da nam na taj način kaže: Ne možete preskočiti ništa. Preskok nije moguć u životu. Povijest treba nastaviti – još moramo ići kroz ljudsku povijest, a to je rad, muka, patnja, trpljenje pa i smrt, a tek onda dolazi ono neviđeno lijepo i dobro. Nastavi čitati Preobraženje →

Draga braćo i sestre, svake godine Bog nam, po Majci Crkvi, daje »da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom« (Predslovlje korizmeno, I). Na taj način možemo, od Uskrsa do Uskrsa, kročiti prema dovršetku onog spasenja koje smo već primili kao plod Kristovog vazmenog otajstva.

Draga braćo i sestre, „korizmeno” razdoblje od četrdeset dana koje je Sin Božji proveo u pustinji stvaranja imalo je za cilj ponovno tu pustinju pretvoriti u onaj vrt zajedništva s Bogom koji je postojao prije istočnoga grijeha (usp. Mk 1, 12-13, Iz 51, 3). Neka naša korizma ove godine bude putovanje tim istim putem, donoseći Kristovu nadu također svemu stvorenom, kako bi se »oslobodi[lo] robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Ne dopustimo da to milosno vrijeme prođe uzalud! Molimo Boga da nam pomogne krenuti na put istinskog obraćenja. Odbacimo svoju sebičnost i zaokupljenost samima sobom i okrenimo se Isusovu Vazmu. Budimo blizu našoj braći i sestrama u nevolji, dijeleći s njima naša duhovna i materijalna dobra. Na taj način, konkretnim prihvaćanjem Kristove pobjede nad grijehom i smrću u svome životu, njezinu ćemo moć preobrazbe ižaravati na sve stvoreno.

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. Za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost.

Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti.

Članovi ove molitvene zajednice dnevno mole župnu molitvu koja se ovdje objavljuje na početnoj stranici. Isto tako mole i svoj “skraćeni” Časoslov naroda Božjega.

ČITANJA: Pnz 26, 4-10; Rim 10, 8-13; Lk 4, 1-13

Današnje nam sveto Evanđelje govori kako je đavao napastovao i iskušavao samog utjelovljenog Sina Božjega – Isusa Krista. Mnogi se pitaju zašto je Bog to dozvolio? No, znamo da je Bog predao svoga Sina u ruke grješnih ljudi koji su ga ponižavali, vrijeđali, mučili i na kraju pribili na križ.

Isus je, makar Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek, htio biti kao i svaki čovjek u svemu jednak ljudima osim u grijehu. Kako nam svjedoči sveto Evanđelje, bio je podložan i napastima.

Napast i napasnik je tu u nama, ali i oko nas. Što učiniti s napastima? Pripovijeda jedna zgoda iz redovničkog života. Na jednom brijegu fratri su imali samostan. Jednog dana mladi se fratar potuži svome poglavaru da ga strašno muče napasti. Poglavar ga uzme za ruku i izvede iz samostana van, a vani je puhao jaki vjetar i reče mladom fratru: „Uzmi ovaj plašt i njime zaustavi ovaj vjetar!“ Mladi ga fratar čudno pogleda i reče: „To nije moguće.“ „E, dragi brate, tako ti isto nije moguće zaustaviti napasti. Kad jako puše vjetar omotaj se čvrsto svojim plaštem i ne dozvoli da ti hladnoća dopre do tijela. Tako možeš hodati i po vjetru, a da se ne smrzneš. Tako i napasti – omotaj se i ne daj da ti napasti zarobe srce i hodat ćeš kao dobar fratar i među napastima.“ Nastavi čitati Napasti →

Razorna moć grijeha. Naime, kad ne živimo kao djeca Božja često se ponašamo destruktivno prema našim bližnjima i drugim stvorovima – pa i prema sebi samima – budući da počinjemo, više ili manje svjesno, držati da možemo s njima činiti sve što nam je volja. U nama tad prevlada neumjerenost: počinjemo živjeti životom kojim se krše granice koje naše ljudsko stanje i sama priroda traže da poštujemo i povoditi se za onim neobuzdanim željama koje se u Knjizi Mudrosti pripisuju bezbožnicima, to jest onima koji u svojim djelovanjima ne misle na Boga i nemaju buduće nade (usp. 2, 1-11). Ako nismo trajno usmjereni prema Uskrsu, prema obzoru uskrsnuća kao cilju, jasno je da se na kraju počne nametati logika izražena u sloganima: želim sve i to odmah i ma koliko imao to mi nije dosta. Nastavi čitati Razmatranje iz poruke pape Franje za Korizmu →

Posti od zavisti, posti od površnosti, posti od neljubaznosti, posti od srditosti, posti od gunđanja i nezadovoljstva, posti od gorčine, posti od nestrpljenja, posti od pustih i nepotrebnih briga, posti od ogovaranja, laži i klevetanja, posti od psovke i nepotrebnih riječi, posti od oholosti, posti od škrtosti, posti od zavisti, posti od nepravde…. . i ljubi Boga nadasve i bližnjega kao sama sebe, i tada će ti korizma donijeti puno dobrih plodova.

Čitanja: Sir 27, 4-7; Ps 92, 2-3. 13-16; 1Kor 15, 54-58; Lk 6, 39-45

Oduvijek su postojala natjecanja među ljudima. Čovjek se uvijek s drugima uspoređivao i ocjenjivao sebe i druge. Jasno je da bi svatko želio biti najbolji – barem bolji od drugoga pokraj sebe. Uspoređivanje i ocjenjivanje, na žalost, često ima teške i zle posljedice među ljudima u svim ljudskim zajednicama.

Zato je u Starom zavjetu, a i sam Isus to uspoređivanje i ocjenjivanje drugoga podvrgnuo kritici i upozorio na opasnost za ljudsko društvo koje često izlazi iz toga ocjenjivanja. Kad bi ta uspoređivanja i ta ocjenjivanja uvijek u sebi sadržavale istinu, pravdu, poštenje, ta bi uspoređivanja bila na izgradnju, ali ako poprime samo prizvuk zlobe i zloće, nepoštenja, laži, to uspoređivanje rađa velikim zlom.

Sjetimo se Isusovih riječi: „Izvadi brvno iz oka svoga da bi bolje vidio trun u oku brata svoga.“ Ta Isusova rečenica očito razlikuje ljude koji loše prosuđuju druge. Ako netko ima brvno u oku manje može vidjeti od onoga tko ima samo trun, to jest, znači da bi čovjek morao gledati pravedno i prema sebi i prema drugome. Nastavi čitati Dobrota srca →

Isusov govor o Blaženstvima, iznenađujuće je oprečan filozofiji i ponudi ovoga svijeta. Krist nudi ono što svijet odbacuje. On kaže: Blago vama siromasi, jer vama pripada i posjedovat ćete Kraljevstvo Božje. Blago vama koji sada gladujete, vi ćete se nasititi. Blago vama koji sada plačete jer ste prezreni, odbačeni, izrabljivani, mučeni, pogaženi, bez časti, bez dostojanstva. Vi ćete se smijati. Sve ovo, naime, baš sve, dolazi Bogu na naplatu. Blago vama koje ovdje svijet mrzi, kojima se svijet ruga, koje svijet pogrđuje, koje svijet tjera na rub društva, koje svijet optužuje. Radujte se, čeka vas plaća na nebesima, jer sve dolazi na naplatu.

Zbog te oprečnosti, Isus ponudu svijet i svjetsku filozofiju zato ne ostavlja bez osude. Krist je poviknuo: „Jao vama bogataši. Nema za vas Božje nagrade. Vi ste svoju nagradu primili ovdje. Sva plaća vaša je bogatstvo koje ćete morati ostaviti drugima. Jao vama koji ste sada siti, vi ćete gladovati. Vaše jelo ostavit će vas gladnima. Hrana vam više neće biti radost, užitak, nego patnja i glad. Jao vama koji se sad smijete, koji grabite užitke ovoga svijeta, ovaj smijeh će vam se pretvoriti u plač. Jao vama koji ste puni hvale, časti i vlasti. Okrenut će se protiv vas. Tako su činili lažnim prorocima oci njihovi. Oni koji vas časte i slave i hvale, vrlo se brzo okrenu protiv vas.“ Krist jasno pokazuje gdje je njihov završetak.

Nitko od nas ne će izbjeći ove dvije ponude, ove dvije filozofije: ponudu svijeta i ponudu Isusovu. Nastavi čitati Božji proglas →

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
U Bibliji je blažen narod koji je Božja baština, osoba koja razmišlja o mudrosti i umuje razborito, Marija je blažena jer je povjerovala i nosila Isusa. Blažen je onaj koji je izuzetno sretan, ushićen, vedar. Siromasi su blaženi zato jer je Isus postao siromah, ljudima obličjem nalik. A siromah duhom je onaj koji shvaća svoju nedostatnost i stoji pred Bogom poput golorukog prosjaka, potpuno otvoren Bogu i svjestan da sve što ima jest Božji dar. Božji siromasi ili „siromasi duhom” su oni kojima je Bog jedini istinski oslonac te žive pred njim u punom predanju. Prvim blaženstvom Isus zapravo želi da čovjek bude slobodan od svega za Boga jer znamo da se bogatstvo može lako pretvoriti u idolopoklonstvo koje nas vodi u propast. Jedino slobodni i potpuno otvoreni za Boga primaju Kraljevstvo Božje kao najveći dar.
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Nastavi čitati Blaženi siromasi duhom, blaženi milosrdni…! →

Znamo da je povijest Crkve učiteljica života, a od nje saznajemo kako su se vjernici u nekim povijesnim razdobljima udaljili od vjere, napuštali sakramente i propadali u nemoralu. U takvim kriznim razdobljima bilo je zanemareno i štovanje BDM-je, a nepovezanost s njom znači kao da je nestalo zdravog duhovnog disanja i snage, djelovanja i uspjeha. Uvijek je tako – ako se čovjek udalji od Marije ne shvaća se pravo ni Isus Krist, ni cijeli Novi Zavjet. Ne uočava se ispravno niti spasenje niti Crkva.

Bez Marije, ne znamo kako bi Bog ušao u našu povijest, kako bi bio odgojen kao naš brat, tko bi ga brižno pratio u životu, tko bi s njim propatio toliku muku, tko bi čuvao najtopliji spomen na njega, tko bi okupljao i okuplja dan danas njegove zastrašene učenike oko Isusa. Nastavi čitati Razmišljanje o Blaženoj Devici Mariji →

Matej Žiher i Marija r. Kralj iz Svibovca Podravskog, proslavili su 6. 02. 2019., 70-u godišnjicu crkvenog vjenčanja (braka) koje je bilo 6. 02. 1949. godine u kapeli sv. Benedikta u Svibovcu Podravskom, a vjenčao ih je preč. Mlan Nikšić. Svečanost obnove zavjeta, molitva i blagoslov je bio u krugu uže obitelji i gostiju (zbog zdrastvenih razloga mladenaca) u obiteljskoj kući.

Čestitamo mladencima i neka ih Bog blagoslovi zdravljem te mirom i radošću zajedničkog života!