sv.Mihael ark.

Misna čitanja:
1. čit: Iz 56, 1. 6-7– Dom za sve ljude
Ps: 85: NEKA TE SLAVE NARODI BOŽE, SVI NARODI NEKA TE SLAVE
2. čit: Rim 11, 13-15, 29-32– I neposlušnost je korak na putu spasenja.
Ev: Mt 15, 21-28 – Prava je vjera ponizna

VELIKA JE TVOJA VJERA!

Kanaanka iz današnjeg Evanđelja jedna je od onih osoba koje nas mogu mnogo naučiti o vjeri. Bila je strankinja, poganka i žena koja nije pripadala izraelskom narodu. Ipak, usprkos svemu što ju je moglo udaljiti od Isusa, dolazi k njemu i moli: „Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov!“ Isus na njezinu molbu u početku šuti. Učenici je žele udaljiti jer im smeta njezino inzistiranje. Ali ona ne odustaje. Ponovno dolazi, klanja mu se i jednostavno kaže: „Gospodine, pomozi mi! “ Njezina vjera nije površna ni trenutna. Ona vjeruje i onda kada ne dobiva odgovor kakav očekuje. Čak i kada čuje teške riječi, ne odlazi uvrijeđena. Ponizno prihvaća razgovor i pronalazi razlog za novu nadu: „A ipak mali psi jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara. “ U tim riječima vidimo vjeru koja je ustrajna, ponizna i puna povjerenja. Zato joj Isus kaže: „Ženo, velika je tvoja vjera! “ I njezina kći biva izliječena.

Kanaanka nas danas uči: prava vjera ne odustaje kada Bog šuti. Ona ostaje, moli, traži i vjeruje. Neka i naša vjera bude takva – ponizna, ustrajna i postojana.

Misna čitanja:
1. čit: 1Kr 19, 9, 11-13– Gdje ćemo susresti Boga.
Ps: 85: POKAŽI NAM GOSPODINE MILOSRĐE SVOJE
2. čit: Rim 9, 1-5– Izrael je Božji narod.
Ev: Mt 14, 22-33 – Isus hodi po moru.

GOSPODIN DOLAZI I U POVJETARCU I U PROTIVNOM VJETRU

Život vjernika nije pošteđen oluja. Svatko od nas poznaje dane kada je sve mirno, ali i trenutke kada nas zahvate protivni vjetrovi bolesti, neuspjeha, razočaranja ili neizvjesnosti. Upravo u takvim okolnostima Božja riječ ove nedjelje otkriva gdje možemo pronaći sigurnost. Prorok Ilija očekivao je da će susresti Boga u sili potresa, vihora i ognja. Međutim, Gospodin mu dolazi u šapatu laganoga povjetarca. Time ga poučava da Božja snaga nije u buci, nego u tihoj, vjernoj prisutnosti koja mijenja srce. Tko nauči slušati tišinu, otkriva Boga koji nikada nije daleko.

U Evanđelju je slika posve drukčija. More je nemirno, vjetar je protivan, učenici su iscrpljeni i uplašeni. Isus ne uklanja odmah oluju, nego dolazi usred nje. Njegove prve riječi nisu prijekor, nego ohrabrenje: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Petar izlazi iz lađe. Dok gleda Isusa, hoda po vodi. Ali čim pogled usmjeri na valove i vjetar, počinje tonuti. Koliko je to slično našem životu! Kad nam pogled ostane prikovan uz probleme, strahove i vlastite sposobnosti, lako izgubimo mir. Kad je pogled upravljen prema Kristu, otkrivamo da nas njegova milost nosi i onda kada su valovi veliki. Zanimljivo je da Isus ne prekorava Petra zato što je izašao iz lađe. Naprotiv, pruža mu ruku čim zavapi: „Gospodine, spasi me! “ Bog nikada ne kasni pružiti ruku onome koji mu se iskreno obraća. Njegova blizina ne očituje se samo u trenucima kada je život miran poput laganoga povjetarca, nego i onda kada pušu protivni vjetrovi.

Možda je upravo to najveća poruka ove nedjelje: nije presudno koliko su jaki vjetrovi koji nas pogađaju, nego u koga je upravljen naš pogled. Krist ne obećava život bez oluja, ali obećava da nijednu oluju nećemo prolaziti sami. Zato i danas odzvanjaju njegove riječi: „Ne bojte se! “ One su dovoljne da ponovno pronađemo hrabrost, pružimo mu svoju ruku i dopustimo da nas vodi prema sigurnoj obali.