Obavijest o nedjeljnim misama u Hrašćici

Zbog  izbora za lokalnu samoupravu, koji će biti u nedjelju 16. 05. 20201., u dvorani u Hrašćici neće biti mise, jer će se u dvorani odvijati glasanje. Kako nam je to javljeno tek u nedjelju poslijepodne, nismo mogli na vrijeme tu obavijest staviti u župni listić.

Ukoliko će se odvijati i drugi krug glasanja u Hrašćici, tada neće biti mise ni u nedjelju 23. 05. 2021. godine. Misne nakane tih nedjelja ćemo staviti u neku drugu nedjelju po dogovoru sa obiteljima.

Proslavljen Majčin dan u župi Sračinec.

Slika preuzeta sa https://www.sracinec.hr/proslavljen-majcin-dan-u-zupi-sracinec-2/

9. svibnja u našoj je župi Sračinec proslavljen Majčin dan. Udruga “Kap dobrote” zajedno sa župnikom Sinišom Dudašekom i preč. Anđelkom Košćakom organizirala je proslavu Majčinog dana u crkvi. U svojim propovijedima posebno su se dotaknuli ljubavi i radosti koju može pružiti majka te zaželjeli svim majkama sretan i blagoslovljen Majčin dan. Na kraju sv. mise prigodnim riječima obratila se vjernicima i predsjednica Udruge Darinka Kovačić riječima:

“Svibanj je mjesec buđenja prirode, rađanja novog života. Svibanj je mjesec ljubavi. O ljubavi je nemoguće govoriti bez majke jer majka je simbol ljubavi, ona je početak novoga života.
Svake godine kad nas svibanj podari svojom ljepotom, oglašuju se večernja zvona koja nas pozivaju da ljubav uzvratimo ljubavlju.
Uz Majčin dan sjećamo se napose svih onih majki, onih junakinja i mučenica koje oblikuju dušu pojedinca i čitavoga naroda. Sjećamo se i svoje rođene majke, koja je zavrijedila našu najveću pažnju, ljubav i zahvalnost.
Stoga ljubimo naše majke zbog njihove plemenitosti, nježnosti i topline našega doma. Budimo Bogu zahvalni za naše majke koje su nam riječima i djelima pokazale što znači ljubiti. Svim majkama želim sretan i blagoslovljen Majčin dan.”

Na izlazu iz crkve svaka je majka dobila cvijet.

Zapovijed ljubavi

Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

Jesmo li Božji prijatelji ili nismo vidjet ćemo iz toga kako vršimo Božje zapovijedi. Ako u čovjeku postoji želja vršiti Božje zakone ne će mu oni biti teški. Ali ako u čovjeku postoji buntovnost prema Božjim zakonima on će uvijek nastojati izbjeći ili čak kršiti zakon Božji. Čovjek Božji, tj. čovjek spreman vršiti zakon Božji uvijek će se u sebi pitati: je li to Bog hoće ili ne će, je li to Bog zabranjuje ili zapovijeda? Ako je čovjek Božji prijatelj on će uvijek nastojati zakon Božji vršiti, čuvati zapovijedi Božje.

Isus je govorio o sebi i svom odnosu prema Ocu nebeskom i rekao: “Ja sam očuvao njegove zapovijedi zato ostajem u njegovoj ljubavi.” Sigurno Isus govori i nama: “Ako vi hoćete ostati moji prijatelji, ostati u ljubavi sa mnom, držite moju zapovijed.” Isus je donio samo jednu zapovijed u kojoj je sve sadržano: “Ljubi Boga više nego samoga sebe a bližnjega svoga kao samoga sebe.” Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Ljubav – plod Duha Svetoga

Sveti Pavao smatra prvim plodom Duha “ljubav”, jer ona je zapravo jedini dar Duha, svi ostali potječu iz nje. Biblijski pojam ljubavi je vrlo bogat značenjem, ali mi ćemo je ovdje promatrati samo pod jednim vidom, tj. kao čuvstvena povezanost koju obično nazivamo srdačnost.

Kao što je poznato bitna oznaka svake ljubavi je darivanje sebe i traženje dobro drugoga, stoga ljubav moramo shvatiti u prvom redu kao dobrohotnost prema drugima i kao spremnost da činimo dobro drugima. Naš osnovni stav prema drugome treba biti kreativan, tj. takvo ponašanje i djelovanje koje gradi, koji unapređuje i koji stvara, kako kaže Pavao: “Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Fil 2,4). Ovaj vid ljubavi prema drugima najljepše je naznačen u opisu posljednjeg suda: “Bio sam gladan i dali ste mi jesti…” (Mt 25,31-46). Nastavi čitati Ljubav – plod Duha Svetoga

Uzašašće Gospodnje – Spasovo

Četrdeset dana od Uskrsnuća do Uzašašća, Isus se ukazivao svojim učenicima. Prije samog Uzašašća dao im je zapovijed da idu po svem svijetu propovijedati evanđelje. Čuli smo u ev: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode… ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Obećao im je dati jedan veliki dar – dar Duha Svetoga. On će ih jačati i voditi da mogu izvršiti povjerenu im zadaću.

Isus je na zemlji izvršio od Oca povjerenu zadaću i proslavljen se vratio svojem nebeskom Ocu. Kod Oca čeka svoje učenike koji nastavljaju njegovo djelo i koji će biti dionici njegove slave. I mi pripadamo Isusovim učenicima. I nam je povjerena zadaća. Ta zadaća glasi – provesti život čineći dobro kao što je to Krist učinio. Nastavi čitati Uzašašće Gospodnje – Spasovo

“On sam, Otac, vas ljubi!” (Iv 16,27). Tako govori Isus, koji je istina i točno poznaje Očevo srce. Dakle, Bog te ljubi. Ponavljaj to sebi uvijek i iznova: Otac te ljubi! I doživjet ćeš da će pouzdanje u očinsku ljubav isključiti sve što je bilo bolesno u tvojoj duši.

Ja sam istinski trs!

Čitanja: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8

U današnjem evanđelju je Isus definirao i rekao pravu istinu o sebi i nama i o jednom međuodnosu između Krista i nas vjernika. Time je Isus definirao Crkvu i kršćanstvo. On je uzeo sliku ili usporedbu iz običnog života koju su njegovi suvremenici mogli razumjeti: “Ja sam trs, vi ste loze ili trsove grane a Otac moj nebeski je vinogradar.” Trsove loze ili grane međusobno su životno povezane na trsu. Trs daje život svim svojim granama. No, ima dvije vrste loza. Jedne su rodne a druge ne daju roda. Vinogradar se ne odnosi jednako prema svim lozama. Onu koja ne rodi vinogradar siječe da badava ne iscrpljuje trs, a onu koja rodi – nju vinogradar čisti da još više roda donese. Iz ove Isusove usporedbe lako zaključimo tko smo mi. Lako doznajemo što je Krist nama i kakav je suodnos Krista i nas. Prema tome, vjernik se ne postaje tako da netko pročita Bibliju. Ne postaje se vjernik tako da počne netko držati crkvene zapovijedi i crkveni nazor na svijet. Vjernik Isusov se postaje tako da se prirastemo za Isusa Krista, da postanemo žive loze, žive grane i to žive i rodne grane ili loze na Isusu trsu koji je Otac nebeski očistio. Zato je rekao Isus, čitamo u Evanđelju: “Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam govorio. Ostanite u meni, ja ću ostati u vama. Vi ćete roditi dobre plodove ako ostanete u meni. Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda.” Zbog toga Isus tvrdi: “Bez mene ne možete ništa dobro učiniti.” Mi smo se na krstu nacijepili na Krista i po tome smo vjernici jer imamo Isusovog života u sebi. Iz Isusa teče život kršćanski u nas i čini nas sposobnima za dobra djela. Naprotiv, tko ne ostaje životno povezan s Isusom izbacit će se kao nerodna loza i osušit će se. Po plodovima se poznaje stablo. Dobro stablo rodi dobre plodove. Po dobrim djelima koja vjernici čine prepoznaju se kao rodne grane trsa Isusa. Ako vjernici Isusovi rode dobrim djelima u svijetu po tome će svijet spoznati da su Isusovi. Neka naš život bude život plodne loze na Kristu ucijepljene.

Isus – istinski trs života vječnoga – meditacija

“Ja sam pravi trs… vi ste loze.” Zorna slika odnosa između Isusa i njegovih učenika! Isus Krist je korijen, trs mog bića. On je izvor samog života, izvor svih zdravih životnih sokova, izvor sve moje plodnosti. Ja trebam izrasti iz njega kao što loza izrasta iz trsa, da bi moj život bio plodan. Za sve što imam i što jesam trebam zahvaliti Njemu. Kolika sam povezan s Kristom u svojim mislima, osjećajima, odlukama, planovima?

“Otac je moj vinogradar… lozu koja ne donosi rod siječe… a svaku koja donosi rod, čisti, da više roda donese… „ Bez povezanosti s Njim ja dakle nemam nikakve šanse. Beskoristan sam i odbačen. Ako sam koristan, Otac me odgaja da budem još korisniji, da se neprestano usavršavam. Sve što se zbiva u životu, sve što na bilo koji način utječe na mene ide za tim da budem plodniji, korisniji. Prihvaćam li ovo neprestano usavršavanje? Nije li Moje oklijevanje da se predam Gospodinu, izraz moje nevjere, sebičnosti, traženja smisla u sebi, a ne u Bogu? Nastavi čitati Isus – istinski trs života vječnoga – meditacija

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

„Istina je da svaki voli raditi prema svome mišljenju, i više se priklanja onima koji osjećaju s njime. No ako je Bog među nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada svoje mišljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati? Nemoj se dakle odviše pouzdavati u svoje mišljenje, nego nastoj rado poslušati također mišljenje drugih. Ako je tvoje mišljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napustiš, više ćeš time napredovati.”

Dobri Pastir

Čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

Bog je čovjeku uvijek pružao svoju ruku, slao mu vođe a naposljetku poslao svoga jedinorođenog Sina koji je postao čovjekom da nam bude sasvim jednak u svemu osim u grijehu i da nas on provede u vječnu domovinu, u vječnu sreću neba. Isus je tu svoju ulogu sam ocrtao u današnjem evanđelju: “Ja sam pastir dobri – predvodnik svojih sljedbenika – ja život svoj polažem za svoje.” Krist je predvodnik, vođa koji je tako važan za nas da bez njega nema nama života, a mi smo sami tako važni njemu da je svoj život dao za nas i umro na križu. Isus kaže za sebe: “Ja poznajem svoje ovce i one poznaju mene.” Isus i njegovi vjernici, sljedbenici, idu zajedno ne kao stranci nego kao znanci koji su životno povezani. Taj životni odnos je takav da mi bez njega ne možemo nikada stići na onu drugu stranu vječnosti. Nastavi čitati Dobri Pastir

Dan molitve za sveta duhovna zvanja

Današnja nedjelja se radi svog sadržaja naziva nedjeljom Dobrog pastira. Svake je godine ona posvećena razmišljanju, molitvi i aktivnosti za duhovna zvanja, kako svećenička tako i redovnička, i muška i ženska. Isus svoje služenje zajednici vrši preko različitih službi u Crkvi. Tu su svećenici preko kojih on sabire zajednicu u pojedinim mjestima. Tu su redovnici, i redovnice posvećene isključivo služenju drugima u brojnim i raznim potrebama Crkve i svijeta. Isto tako danas ne možemo zaobići ni probleme i krize koje prate sve ovo služenje. Tu je prije svega velika nestašica ljudi koji bi bili pripravni sebe i svoj život staviti u službu drugima. Već su i kod nas, pogotovo po svijetu, brojne zajednice bez svojih svećenika. A mnoge potrebe Crkve i svijeta upravo vape za redovnicima i redovnicama, njihovim služenjem! Briga za duhovna zvanja, pa i crkvena zvanja općenito, nije pitanje obične ljudske odgovornosti, to je pitanje savjesti. Nije lako biti Božji čovjek, prijatelj Kristov. Mnogo se toga od navjestitelja evanđelja očekuje. I solidna naobrazba, i sposobnosti, jer zahtjevi su vremena veliki. Svećenik će svemu tome dorasti bude li svjestan tajne da ga Isus Krist zove i poznaje. Nastavi čitati Dan molitve za sveta duhovna zvanja

Molitva sv. Josipu Radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve za Isusa, sve po Mariji, sve prema tvojem uzoru, sveti oče Josipe! To neka bude moje geslo za života i kod smrti. Amen.

sv. Pio X., papa

Božja logika

Čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48

Događaji oko Isusovog uskrsnuća izazivaju strah jer se svi ti događaji ne događaju po ljudskoj logici. Ljudska logika je ovakva: nije smio umrijeti jer je jak na riječima i na djelu: svaku bolest je mogao izliječiti, bio je gospodar prirodnim silama i nad nečistim dusima, veliki čudotvorac. Ako je već umro, po ljudskoj logici, morao bi biti mrtav. Ako je već pokopan, po ljudskoj logici, morao bi biti u grobu. Kad se već sve to dogodilo, po ljudskoj logici bi trebalo biti žalostan.

Krist ne priznaje ljudsku logiku po kojoj bi trpljenje i smrt bili zadnja točka ljudskoga bića, po kojoj bi dobar i zao čovjek smrću nestao, zauvijek umro, bio pokopan i zaboravljen. Krist je živ protiv svake ljudske logike. Uskrsnuli dolazi svojim apostolima i premda su prestrašeni donosi im mir. Nije to mir groblja. Nije to mir smrti i nestanka, nego je to Božji mir života – mir koji donosi Božja logika. Zato ih Isus uči, tumači Pisma i otvara im srce da razumiju sve te događaje koji su se tako morali dogoditi. Nastavi čitati Božja logika

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

Ni za što na svijetu, niti bilo kome za ljubav, ne smijemo činiti zla. Bez ljubavi izvanjsko djelo ne koristi ništa; a što god činimo iz ljubavi, koliko god bilo neznatno i prezreno, sve biva plodonosno. Jer Bog više ocjenjuje kakvim srcem tko radi negoli koliko radi. Mnogo čini tko mnogo ljubi. Mnogo čini tko stvar dobro čini. Dobro čini tko služi više zajednici nego svojoj volji. Često izgleda da je ljubav, a zapravo je putenost, jer se naravna sklonost, vlastita volja, nada u naknadu i želja za ugodnošću rijetko dadu odagnati. Tko istinski i savršeno ljubi, taj ni u čemu ne traži sebe; on samo želi da sve bude na slavu Božju.

Mir vama!

Uskrsli Isus ima svoj prepoznatljivi pozdrav koji nije bio poznat za Isusova života: Mir vama! Upravo zato to nije samo pozdrav, već veliki dar Uskrsloga koji je učenike oslobodio sumnji i straha. Svaki oblik mira ima svoj temelj u sigurnosti. Samo čovjek koji je siguran da mu ne prijeti nikakav oblik neposredne opasnosti može imati u sebi mir. Uskrsli je svojim ukazanjima učenicima ne samo vratio nego i duboko produbio sigurnost koju su osjećali s njim za života.

Mir je velika tema čitave Biblije, ali je on na poseban način vezan uz osobu Isusa Krista. Njega su već proroci najavili kao kneza mira. Svojim navještajem kraljevstva Božjeg Isus želi pomiriti sve moguće suprotnosti među ljudima. On zato blagoslivlja sve mirotvorce i obećava život vječni onima koji se zalažu za mir. Sve one koji zbog svojih grijeha dolaze k njemu sa svojim nemirom on otpušta riječima: Idi u miru, oprošteni su ti grijesi! Nastavi čitati Mir vama!

Sv. Juraj, mučenik

Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Zbog svoje vjere, kaže legenda, da su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Svetog Jurja su onda mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar.

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

„Svrati oči sam na sebe, a čuvaj se prosuđivati tuđe čine. Sudeći druge čovjek se bez koristi muči, često se vara i lako griješi; a kad sebe sudi i rešeta, uvijek radi korisno. Kako nam je koja stvar na srcu, tako o njoj i sudimo: jer zbog samoljublja lako gubimo mogućnost istinskog prosuđivanja. Kad bi uvijek jedina nakana naših želja bio Bog, onda se ne bismo tako lako uznemirivali radi opiranja naših sjetila.“

Mir vama!

Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest “mir” – “Mir vama!”. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: “Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.” Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet.

Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Tamo gdje je mir u srcu, u duši, tamo se može ukorijeniti i vjera. Zato Isus kod svojih učenika i potiče i hrani njihovu vjeru. Kad god su bili zajedno onda su doživjeli susret s uskrsnulim Isusom. Nastavi čitati Mir vama!

Nevjerni/vjerni Toma apostol

“Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.” Toma nije bio s ostalima učenicima kada im se ukazao Uskrsli Gospodin. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. On je slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.

“Mir vama!” – “Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!”… Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže “znake s neba” zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

“Gospodin moj i Bog moj!” Toma izgovara riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Ispovijeda svoje vjerovanje. Nastavi čitati Nevjerni/vjerni Toma apostol

Put u Emaus

U evanđelju na Uskrsni ponedjeljak slušamo prekrasnu priču o susretu Isusa s dvojicom svojih učenika. Naime, dvojica Isusovih učenika, tužni i razočarani nakon Isusove smrti vraćaju se iz Jeruzalema u selo Emaus.

Oni su polagali velike nade u Isusa. Slušali su njegove riječi, bili su svjedoci čuda koje je činio. Bili su jednostavno oduševljeni Isusom. Vjerovali su da je on od Boga obećani Mesija, njihov spasitelj i osloboditelj. I tada se iznenada dogodila katastrofa: Isus je uhićen, osuđen, i razapet na križu. Za njih je sve propalo, sve nade su polomljene. Razočaranje je veliko kolika su bila i očekivanja. Nastavi čitati Put u Emaus