Čitanja:
Mal 3, 19-20a; 2Sol 3, 7-12; Lk 21, 5-19

Da li je uopće potrebna Božja pravda? Kad bi na svijetu bilo samo dobro, bez trunka zla, Božje pravde ne bi trebalo. Pravda je, naime, presuda između dobra i zla, istine i laži. To je zadatak pravde, da to razdvoji i na dvije strane pravedno naplati.

Na mnogo mjesta opisuje Biblija Božju pravdu. Sjetimo se pravednog Noe. Kaže Biblija da su ljudi činili tolika zla da je grijeh došao do Boga. Tada Bog odlučuje satrti opaki ljudski naraštaj. Strpljivo je čekao sto dvadeset godina da se ljudi poprave. Noa ih je opominjao i navješćivao im je Božju kaznu, ali se nisu htjeli popraviti. Zato Bog šalje Opći potop u kojem svi budu pogubljeni, samo je ostao pravedni Noa i njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene. Čitamo o Sodomi i Gomori – dva velika grada u kojima se nije moglo naći niti deset pravednika od svih žitelja, samo je pravedno živio Lot, njegova žena te dvije njihove kćeri. Njih je Bog izveo iz Sodome, a onda je oba ova grada kaznio strahovitim ognjem te im zatro svaki trag. U prijelazu preko Crvenog mora pravedni Izraelci prelaze po suhom dnu mora, a neprijatelje njihove, vojsku egipatsku, Bog potapa u morskom valovlju. Nastavi čitati Božja pravda →

Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku pa je Bože, nakon što je završio sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Đakovu, započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji je diplomirao 1990. godine, te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon toga, jednu godinu je obnašao službu župnoga vikara u Osijeku te 1991. godine započeo postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. godine. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. godine bio imenovan na službu duhovnika u đakovačkoj Bogosloviji, koju je obnašao do 2016. godine. Uz to, u Nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika, a od 2010. je kanonik Đakovačko-osječke nadbiskupije i u više navrata bio je član Prezbiterskoga vijeća. Od 28. travnja 2016. imenovan je na službu rektora Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu, gdje je i dočekao vijest da postaje novim biskupom Varaždinske biskupije.

Trodnevnica uoći ređenje biskupa mons. Bože Radoša u Varaždinskoj katedrali: Nastavi čitati Novi biskup mons. Bože Radoš →

župna crkva, subota, 23. 11. 2019. u 18 sati

Povodom blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvenog pjevanja i pjevača, i ove godine se organizira koncert župnih zborova. Koncert je humanitarnog karaktera jer će se sakupljati dar za organizaciju „Marijini obroci“. Svi ste pozvani doći!

Čitanja: 2Mak 7, 1-2. 9-14; 2Sol 2, 16-3, 5; Lk 20, 27-38

U svetom Evanđelju današnje nedjelje, sam Isus potvrđuje vjeru u uskrsnuće. Nevjerni i bezbožni saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, postavili su Isusu jedno pitanje utemeljeno na izmišljenom primjeru. Čija će žena biti po uskrsnuću ako je ovdje za ovog života imala sedam muževa?

To zlobno saducejsko pitanje Isus nije komentirao ali je dao lijepu poduku i njima i svima nama. Naime, život poslije uskrsnuća nema nikakve sličnosti s ovozemaljskim životom. Nije to nikakva kopija ovog života. Ne vrijede za njega zakoni i običaji ovoga svijeta. To je neusporedivo bolji i ljepši život od ovoga. Zato Isus kaže saducejima: „Djeca se ovoga svijeta žene i udavaju. Oni pak koji se nadaju uskrsnuću na život niti se žene, niti udavaju. Čak više ne mogu ni umrijeti. Oni će biti kao anđeli Božji – bit će sinovi Božji.“

Isus potkrepljuje vjeru u uskrsnuće iz Svetoga Pisma. Kad se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu, Mojsije Boga zove Bogom Abrahamovim, Bogom Jakovljevim i Izakovim. On nije Bog mrtvih, nego je Bog živih – živog Abrahama, Izaka i Jakova. Oni su uskrsnuli i sad su opet živi. Nastavi čitati Uskrsnuće mrtvih →

Čitanja: Mudr 11, 22-12, 3 2Sol 1, 11-2, 2; Lk 19. 1-10

U današnjem Evanđelju susrećemo lik nadcarinika zakeja. Mali je i neugledan čovjek koji se u svojoj službi obogatio utjerujući porez za Rimljane. Tu je u mnogočemu pretjerao, pa i oštetio ljude. On je vjerojatno osjećao grižnju savjesti pa je poželio vidjeti Isusa koji je onuda prolazio. Čuo je on za riječi i djela Isusova, za njegovo propovijedanje i čudesa koja je činio. Čuo je on da i grješnicima oprašta grijehe te ga je zato poželio vidjeti. Bio je nizak zato se on penje na smokvu da Isusa odozgo vidi.

Isus je pak išao onuda i tražio ono što je pred Bogom izgubljeno. Tražio je baš njega, carinika, grješnika Zakeja. U svojem božanskom saznanju znao je Isus gdje je Zakej i kad je došao pred smokvu podigao je Isus pogled i vidio Zakeja pa mu odmah govori: „Siđi brzo dolje. Danas idem k tebi.“ Nije se on nadao da bi Isus uopće htio ući u njegovu grješničku kuću. A eto, baš je njega Isus izabrao. Zato ga je, kako kaže evanđelista, radostan primio u svoju kuću i pogostio. Zakej je čekao zgodan trenutak i pred svima u kući, Zakej mijenja svoj život i životni stav govoreći: „Polovicu svega svog imetka dajem siromasima i ako sam koga prevario vraćam četverostruko.“ Njegova je odluka bila čvrsta i jasna pa mu Isus odaje priznanje: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer je i on sin Abrahamov. Sin Čovječji došao je potražiti sve što je izgubljeno.“ Nastavi čitati „Mali“ Zakej →

Postoji očinsko srce koje nikada ne odustaje od ljudske duše, jer onda bi odustao i od sebe. To ne može biti, jer Božje očinsko srce je vječno i samo ljubav. Zato budi u svim svojim nevoljama, borbama grijeha i napastima, svjestan jednog: Srce Boga-Oca te ne napušta. Ono kuca uvijek za tebe, da bi ti pomoglo i savjetovalo. Ono će to djelo i dovršiti.

Čitanja: Izl 17, 8-13; 2Tim 3, 14-4. 2; Lk 18, 1-8

Današnja, misijska nedjelja, podsjeća nas na veliku dužnost naše Crkve i našu vlastitu: da širimo kršćanstvo, riječ i ljubav Božjega Sina. U duhu dviju najvećih zapovijedi o kojima govori Isus Krist želimo razmisliti o toj velikoj tajni kojom Gospodin ljubav prema Bogu povezuje s ljubavlju prema čovjeku.

Ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo, ako ga ne prepoznajemo i ne ljubimo u bratu čovjeku. Isusova bezgranična ljubav prema svakom čovjeku pokazuje se u riječima upućenim apostolima: „Idite i učinite mojim učenicima sve narode!“ Čitav svijet treba dovesti Kristu, On je za sve rođen, za svakoga je on umro.

Crkva danas želi probuditi svakoga kršćanina i pozvati sve ljude dobre volje da budu misionari, apostoli, propovjednici Božje istine i njegove ljubavi. Crkva je Božji grad i čitav svijet mora u njemu naći stan. Crkva je Božja obitelj, a svi ljudi trebaju biti njegova djeca, ona je sabrani narod Božji, a svi narodi trebajubiti narod Božji. Vrlo često zaboravljamo da moramopomoći Gospodinu spašavati svijet. To je uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca kojeprepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kugluzemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je sveta dužnost da učinimo sve kako bi tijelo svete Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno, kršćanstvo je nešto što nastaje i raste. Mnoga su srca bez Boga. Nastavi čitati Misijska nedjelja →

Čitanja: Heb 1, 2-3; 2, 2-4; 2Tim 1, 6-8; 13-14; Lk 17, 5-10

Današnje nedjelje je u svetom Evanđelju riječ o vjeri. Sam Isus je svojim učenicima tumačio snagu i jakost vjere. Učenici su osjećali da im je vjera slaba i zato su molili Isusa: „Umnoži nam vjeru.“

Tada ih je Isus malo ukorio pa im je rekao: „Ne znate koliku moć i silu ima vjera. Da je imate barem tako malo kao zrno gorušice rekli biste ovom drvetu: Iščupaj se s korijenjem i preseli se u more. To bi vas drvo poslušalo.“

Evanđelista Matej također pripovijeda istu zgodu, i spominje iste riječi Isusove: „Da imate toliko vjere koliko je gorušičino zrno rekli biste ovom dudu: preseli se na drugo mjesto, on bi vas poslušao i preselio se.“

Ovom usporedbom je Isus htio pokazati snagu vjere. Vjera i gore premješta. Što je sve vjera kroz povijest Isusove Crkve učinila teško je i opisati.

Vjera je obnovila svijet – promijenila je srca ljudi, otvorila im oči da vide što je dobro i događala su se mnoga čudesa tamo gdje je bilo vjere. Nastavi čitati Umnoži nam vjeru! →

– župna crkva, subota, 12. 10. 2019. u 19 sati – koncert
i obnovu vodi zajednica mladih „Božja pobjeda”

Program: sveta misa, slavljenje – koncert, nagovor i svjedočenje, Euharistijsko klanjanje

Svi ste pozvani doći i pozovite svoje ukućane, rodbinu i prijatelje!

Svake godine na dan 7. listopada Crkva ima svoj blagdan Gospe od krunice. Negdje se to kod nas zove i Gospa Ružarica. Taj blagdan nas sjeća na godinu 1571. kad se dogodila velika pomorska bitka kod Lepanta. Europa se prvi put, shvativši opasnost agresivnog nadiranja Osmanlijskog carstva na kopnu i moru, sjedinila u želji da se odupre agresoru. Ova bitka svakako je presudna za prevagu sila na Sredozemnom moru. Pobijedila je europska flota i to baš na ovaj dan koji je obilježen kao dan Gospe od krunice. Naime, papa Pio V., shvativši važnost ovog pothvata u kojem je i sam kao moralna snaga sudjelovao, poticao je sav kršćanski svijet Europe da molitvom podrži europsku stranu u toj borbi za obranu kopna i mora. Na osobit je način poticao na molitvu krunice, koja je u to vrijeme već bila poznata. Upravo je ova inicijativa pomogla da se krunica u Europi i u kršćanskom svijetu tako duboko ukorijenila. Po tom blagdanu i cijeli listopad za katolike je mjesec pobožnosti krunice. Ona je postala dragocjena molitva koja ujedinjuje vjerničke obitelji i pomaže im u hodu kroz život bez obzira na poteškoć i probleme.