Pođi za mnom!

Čitanja: Iz 8, 24-9, 3; 1Kor 1, 10-13. 17; Mt 4, 12-23

U današnjem Evanđelju susrećemo kako je Isus stao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Upravo su bacili ribarske mreže za lov. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: „Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi“. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: „Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim“. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv? Isus im je samo naznačio posao: „Učinit ću vas ribarima ljudi“. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: „Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti“. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot on kaže: „Mrzit će vas i progonit će vas“. Nastavi čitati Pođi za mnom!

Zvanje

Čovjekova težnja da traži i pronađe smisao života dovodi ga u krajnjoj liniji da traži i pronađe svoj osobni, jedinstveni životni poziv; da traži i pronađe svoje mjesto na zemaljskoj kugli, u vremenu u kome živi, u poslu koji obavlja; u društvu koje ga okružuje i da bude siguran da je tamo gdje ga Bog želi i da ide životnim putem kojim treba ići.

Zvanje je skup svih naravnih i nadnaravnih osobina koje čovjek u konkretnim okolnostima želi i može ostvariti i po njima ostvariti sebe. Kriza osobnog identiteta pokazuje da ljudi ne pronalaze svoje pravo zvanje, da nisu zadovoljni ni svojom osobom, ni svojim radom, ni svojim životnim putem. Može li se uopće pronaći svoje pravo zvanje? Može li čovjek biti siguran da živi i djeluje u svom zvanju? Vjera u Boga uključuje vjeru u čovjeka, a ova uključuje vjeru u čovjekov životni poziv, životnu zadaću. Nastavi čitati Zvanje

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja

Čitanja: Iz 49, 3, 4b-6; 1Kor 1, 1-3; Iv 1, 29-34

 

Današnjom nedjeljom počinje jedan ciklus nedjelja koje zovemo „nedjelje kroz godinu“. U tim nedjeljama čitanja Svetog Pisma vode nas kroz Isusovo propovijedanje, kroz njegovo djelovanje i kroz njegova čudesa. Slušati ćemo što govori i gledati što čini. Kao njegovi učenici učit ćemo od njega živjeti tako da nas naš život dovede k Isusu, a Isus će nas dovesti svome nebeskom Ocu. No, da bismo se mogli odlučiti za taj put s Isusom, moramo zaista biti čvrsto osvjedočeni da je On pravi Utjelovljeni Bog i pravi čovjek.

Zato danas slušamo svjedočanstvo o Isusu. Počnimo od Evanđelja. Tu promatramo Ivana koji stoji uz rijeku Jordan i krsti vodom sve one koji su odlučili promijeniti život. Pridružio im se i Isus. Gledajmo ga u svojem razmišljanju kako izlazi iz vode a Ivan pred svim nazočnima glasno i jasno govori: „Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji odmnosi grijeh svijeta. On je bio prije mene. Promatrao sam Duha kako silazi na njega. Zato će vas On krstiti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i to vama svjedočim; On je Sin Božji“. Ljepšeg svjedočanstva o Isusu nitko nije mogao izreći. Nastavi čitati Svjedočanstvo Ivana Krstitelja

Jaganjac Božji

Jeste li se ikad zapitali zašto Isusa zovemo Jaganjcem? U misnom slavlju, pred obred Pričesti, zazivamo: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!“ I dodajemo: „Daruj nam mir!“ Zasigurno ste i na misnicama svećenika u Vazmenom vremenu, kao i na oltarnicima ili u liturgijskoj simbolici susreli lik janjeta, a niste znali zašto se on tu nalazi?

Nema sumnje, u kršćanskoj je umjetnosti janje simbol Krista. Ali zašto? Nastavi čitati Jaganjac Božji

Sv. Vinko, đakon

Ime sveca kojeg slavimo 22. 01. dolazi od latinske riječi ‘vinco, vincere’ – pobijediti, te ponajprije znači ‘pobjedonosan’, ‘onaj koji pobjeđuje’, ‘onaj koji je određen pobjeđivati’. Sv. Vinko je odbio ponuđeno zatajenje Isusa Krista, iako je svoju krv prolio i umro za Isusa, danas ga slavimo kao pobjednika“. Sveti Vinko, đakon i mučenik, omiljeni je svetac u hrvatskim krajevima. Rođen je u III. stoljeću u gradu Huesca (sjeveroistočna Španjolska). Živio je u Zaragozi kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303. godine, na zapovijed prefekta Dacijana uhvatili su ga zajedno s Valerijem, u lancima ih odveli u Valenciju i bacili u zatvor. Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga teškim mučenjima, a zatim ga bacili u ćeliju po kojoj su bili razbacani komadići oštrog stakla. Nakon silnih muka umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine. Nastavi čitati Sv. Vinko, đakon

Krštenje Gospodnje

Iz 40, 1-9. 9-11; Tit 2, 11-14; 3, 4-7; Lk 3, 15-16. 21-22

Za vrijeme održavanja Međunarodnog simpozija mladih kršćana, glavna tema je kakva sredstva i kakve metode upotrijebiti u današnjem modernom društvu da se Isusovo Evanđelje proširi svijetom? Jedni su predlagali da se pojačaju elektronski mediji. Drugi su se pak zalagali za vjerske škole, vjerske knjige, časopise i novine.

Isus nije upotrijebio elektronska pomagala: radio, televiziju, ni knjige, ni časopise, ni novine, ali Sv. Pismo o njemu kaže: „Prošao je svijetom čineći dobro“. Tu metodu prihvatili su prvi Isusovi učenici i razišli se svijetom čineći dobro. Putovali su u sve krajeve tada poznatog svijeta i svojim životom svjedočili za Isusovo Evanđelje, da su čak kruti Rimljani, progonitelji kršćana, morali priznati: „Gledajte te kršćane. Niti se ne poznaju, a jedan za drugoga spreman je i umrijeti“. Danas je u Rimu, gdje je nekada bio centar poganstva i centar mržnje protiv kršćana – danas je središte kršćanstva. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje

Što su sakramenti?

Bog je Ijubav. Tu nam ljubav on pokazuje preko vidljivih i raspoznatljivih znakova. Najveću ljubav pokazao nam je kad je svoga Sina Isusa Krista poslao na svijet da živi i umre kao čovjek. Njegov božanski Sin Isus Krist osnovao je na zemlji Crkvu, zajednicu Božjeg naroda, i njoj povjerio posebne znakove svoje ljubavi, a to su sakramenti. Preko sakramenata Krist je i dalje prisutan u svojoj Crkvi. Stoga su sakramenti znakovi preko kojih nam je Krist i danas prisutan. Riječ sakramenat dolazi od lat. riječi sacramentum (grč. mysterion) a znači „tajna“, „otajstvo“, „događaj koji je tajna“.

Sakramenti su vidljivi znakovi, ustanovljeni od Isusa Krista, koji nam daju nevidljivu milost. Pokušajmo to razjasniti:

Sakramenti su vidljivi znakovi. Isus je za svoga života bio svima vidljiv na zemlji. No, on je htio da i nakon svoga uzašašća ljudima ostane vidljiv. Stoga je ustanovio Crkvu i u njoj vidljive znakove (sakramente) po kojima je on neprestano vidljiv i prisutan među ljudima. Kad se dijele pojedini sakramenti, upotrebljavaju se razne tvari – materije (voda, vino, kruh, ulje. . . ) i izgovaraju odgovarajuće riječi. Te tvari i te riječi jesu vidljive i to su vidljivi znakovi u sakramentima. To sakramente čini vidljivim znakovima. Nastavi čitati Što su sakramenti?

Krštenje

Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve. Onaj tko nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakramenat. Isus je ovaj sakramenat ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima i rekao im: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“ (Mt 28, 19-20).

Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve. On nas čisti od istočnoga grijeha kao i od svih drugih (vlastitih) grijeha i daje nam posvetnu milost. Po tom sakramentu postajemo: djeca Božja, braća Kristova, članovi Crkve i baštinici Neba. Nastavi čitati Krštenje

Sveta Marija Bogorodica

Uistinu je pravedno i dostojno da veselje i slava Božića ne zaboravi Onu iz koje je i samo preko koje je došao k nama Spasitelj svijeta. Dogma o Mariji kao Bogorodici proglašena je na III. općem saboru u Efezu 431. godine.

Naslov „Bogorodica” izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Isus Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi. Majčinstvo Blažene Djevice Marije nadilazi svako obično ljudsko majčinstvo i ulazi u velike božanske tajne Presvetoga Trojstva.

Posebno je značajno da blagdan Presvete Djevice Marije, Majke Božje pada baš na prvi dan Nove godine, te je kao neka čestitka koju Crkva upućuje svim svojim sinovima i kćerima širom svijeta; čestitka sreće, ljubavi, mira i svakog blagoslova u ime Marije koja nam je s Isusom dala svako dobro. Na taj način sveta Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza, te je blagdan Marijina božanskog majčinstva „Bogorodice” u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Nastavi čitati Sveta Marija Bogorodica

Sveta Nazaretska Obitelj

Čitanja: 1Sam 1, 20-22, 24-28; 1Iv 3, 1-2. 22-24; Lk 2, 41-52

Danas okrećemo svoje oči k jednoj maloj i siromašnoj obitelji koju zovemo Sveta Nazaretska Obitelj. U toj obitelji je majka BD Marija, hranitelj te obitelji je sveti Josip, a dijete u ovoj obitelji je Utjelovljeni Sin Božji – Isus. Promatramo tu obitelj. Kakva je to bila obitelj? Nigdje o njima ne piše u kakvoj su kući stanovali. Ne piše što je od materijalnih stvari obitelj posjedovala. Nigdje ne piše što su jeli, čime su se hranili i kako su se odijevali. Sve su to nebitne stvari koje se kroz povijest mijenjaju, ali ono bitno što obitelj čini da bude prava obitelj niti do danas se nije izmijenilo. To je ponajprije Božja zamisao, Božji plan u kojem je i po kojem je Bog želio usrećiti čovjeka, svoje stvorenje na zemlji. Nastavi čitati Sveta Nazaretska Obitelj

Božićno razmišljanje

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost. Nastavi čitati Božićno razmišljanje

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI 2019-2020.

 – ŽUPA SV. MIHAELA ARK. SRAČINEC –

Dragi župljani!

I ove godine, vaši će svećenici za Božićne i Novogodišnje blagdane obići vaše obitelji. Pastoralno će vas pohoditi, sa vama moliti i udijeliti vam Božji blagoslov.

Svaka godina je kalendarski drugačija, pa je zato i ovogodišnji raspored drugačiji od prošlogodišnjeg. Zato ga pažljivo pročitajte. Nastavi čitati RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI 2019-2020.

Sv. Josip, uzor mudrosti i vjernosti

Čitanja: Iz 7, 10-14; Rim 1, 1-7; Mt 1, 18-24

Po događaju iz današnjeg Evanđelja, svi bismo se trebali ugledati u sv. Josipa kako u poslušnosti, pobožnosti, strpljivosti i prihvaćanju Božje volje, tako i u svemu što Bog i od nas traži u današnje vrijeme. Trebali bismo čuti i osluškivati Božji glas u svako vrijeme i po njemu ravnati svoj život. Sada, ovih svetih božjih dana toliko toga planiramo, toliko toga želimo i toliko toga očekujemo.

Ponekad se osjećamo kao orahova ljudska na valovima mora, koja ne može sobom upravljati, ili kao balon u zraku kojega vjetar nosi kamo hoće. Uhvate nas nevolje sa zdravljem, poteškoće u obitelji, problemi na poslu. Često nas zahvati tjeskobna pomisao da nas je Bog zaboravio i napustio i da ne vodi računa o nama. No ne pitamo se, jesmo li mi zaboravili i napustili Boga i vršili baš sve što se od nas traži. Često mislimo da će sve, ili gotovo sve, biti izgubljeno ako ne bude po našoj volji. Mislimo da je katastrofa ako nam se dogodi neki neuspjeh, npr. u poslu, školi, studiju ili u obitelji. Mislimo da je strašno i nepovratno, ako nam se dogodi neka nezgoda ili neka nesreća. Gubimo glavu i svaku nadu kad vidimo da sve ide mimo naših planova. Svjesno ili nesvjesno vežemo smisao našega postojanja uz određene uspjehe ili neuspjehe. A Bog ima svoje planove i putove za nas koji su sigurno dobri i najsigurniji. Nastavi čitati Sv. Josip, uzor mudrosti i vjernosti

Velika Adventsko-božićna ispovijed

I ove godine velika adventsko-božićna ispovijed će biti na 4. nedjelju došašća, 22. 12. 2019. u Sračincu u 15 sati. Poslije ispovijedi je misa u 16. 15 sati. U Svibovcu Podravskom, također je ispovijed u 15 sati. Molim vas da potakneta sebe i svoje ukućane da dođu na ispovijed, kako bi čista, mirna i radosna srca mogli proslaviti Božić i Božićne blagdane. Osobito pozivam firmanike i ovogodišnje prvopričesnike da dođu na ispovijed.

Ivanova sumnja

Čitanja: Iz 35, 1-6a10; Jak 5, 7-10; Mt 11, 2-11

Danas mnogi postavljaju jako aktualno pitanje koje su Ivan Krstitelj i njegovi učenici postavili Isusu: „Jesi li ti onaj pravi ili da drugoga čekamo?“ Tko je danas onaj pravi? Koja je vjera prava? Koga slušati? Za kim ići? To je svakodnevno pitanje današnjih ljudi.

Sumnja u sve postojeće uvijek postavlja pitanje. Je li to ono pravo što imam, što znam, što posjedujem, u čemu uživam?

Na Ivanovo pitanje Isus kaže: „Idite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, gluhi čuju, hromi hodaju, gubavi se čiste a siromasima se propovijeda blaga vijest Evanđelja“. Takav svijet kakav je Isus opisao čekao je sveti Ivan, takav svijet čeka svaki vjernik, svaki pošten čovjek. Nastavi čitati Ivanova sumnja

Došašće – vrijeme shvaćanja

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da je ruka neispružena drugome osuđena na propast i da dokle god mislim da nešto čuvam za sebe to ću izgubiti.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da je lako suditi drugoga, ali da to nije moj posao. Jedini kojega trebam suditi jesam ja sam, pogledati u sebe i priznati sve one greške.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da nije bitno kakav plan ja imam, već kakav plan Bog ima za mene. Jedino takav plan moram upoznati i primjeniti na život. Nastavi čitati Došašće – vrijeme shvaćanja

Ivanov poziv na obraćenje

Čitanja: Iz 11, 1-10; Rim 15, 4-9; Mt 3, 1-12

„Ja krstim vodom”, viče Ivan u današnjem Evanđelju, „ali dolazi iza mene jači koji će vas krstiti ognjem i Duhom Svetim. On već drži vijaču u svojoj ruci kojom će očistiti žito od pljeve. Tada će žito staviti u svoje žitnice a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“.

To su ozbiljne opomene. No, te opomene vrijede samo za ozbiljne ljude, za one kojima je više stalo za vječnost nego za zemne užitke. Čovjek se, dakle, mora otrijezniti i uozbiljiti.

Pripovijeda jedna srednjovjekovna priča: Jedan sveti pustinjak imao je u svojoj kolibi čarobno ogledalo. Nastavi čitati Ivanov poziv na obraćenje

Bog nije automat

Naviknuti smo da sve dobivamo na brzinu; jer nam se više ne da dugo čekati; jer ni ne znamo čekati, onda očekujemo da nam se sve dogodi u najkraćem roku. Zato grabimo ekspres linije i vlakove, želimo ekspresne pošiljke, i kavu više ne možemo mirno piti nego tražimo ekspres kavu. Tako čovjek očekuje da će i Bog reagirati hitro, ekspresno kad mu netko uputi neku strelovitu molitvicu. Onako kako reagira svaki automat kad se u njega ubaci žeton ili tražena kovanica. I tu upada čovjek u zamku da Boga zamišlja prema svojim željama. A Bog je ipak potpuno drugačiji. On je iznad nas i zna sve bolje od nas. Točno onako kako to lijepo govori i molitva Očenaša: on je na nebesima, a to znači iznad nas, vidi bolje od nas, sve zna. Prema tome, on uvijek bolje zna što je za naše dobro. Naše su misli i želje uvijek ograničene, sebične, nepotpune.

Božje su misli apsolutne, savršene. I zato je mudrost pravog vjernika da u svojim potrebama i nakanama uvijek ostavi prostora za Božje sveznanje i dobrotu. Isus nam je u tome primjer. On je svoje molitve, ali i sav svoj život podredio volji svoga nebeskog Oca. To mu je bilo najsvetije i najvažnije. Najoštriji je u svojim reakcijama u onim trenucima kad ga netko želi odvratiti od volje njegova nebeskog Oca. Tada se dira u ono što mu je prvo u njegovim planovima.

Jer, kako sam govori: nije došao da vrši svoju volju, nego volju nebeskog Oca. Tako će poslušno reagirati i u najtežim časovima svoga zemaljskog života. Dok Ocu govori o svojoj tjeskobi i želji, dodaje spremno da se ne dogodi njegova volja, nego volja Očeva. Svaka bi prava molitva zapravo trebala čovjeka vjernika sve jače odgajati za ostvarenje Božje volje. Kršćani u Bogu gledaju dobrog Oca i ne bi trebali imati straha da će se nešto krivo dogoditi ako se potpuno predaju Božjim planovima, ako nastoje izvršiti ono poslanje za koje otkrivaju da im ga je povjerio onaj od koga su i život dobili. U takvim okolnostima uvijek je na mjestu molitva kojom se kršćani obraćaju Bogu, a stavljena je u srce svakog Očenaša: Budi volja tvoja! Možda bi trebali kršćani da sve jasnije i iskrenije svoje molitve i nakane od sebičnog „budi volja moja“ prereknu u pravu nakanu: „Budi volja tvoja!“ A Bog je ljubav i štogod učini to je dobro, kako nas uvjeravaju i prve stranice Biblije. Neka nas vrijeme advenata, vrijeme iščekivanja, ispuni tom spoznajom o našem Bogu.

– razmišljanje fra Zvjezdana Linića –