Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45

U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: “Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?” Spremno su Isusu odgovorili: “Možemo!”, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: “Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.” To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive.

Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge. Nastavi čitati Veličina poniznosti →

Čitanja: Mudr 7,7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30

U današnjem Evanđelju slušamo kako k Isusu prilazi neki bogati mladić s pitanjem: “Što moram učiniti da zadobijem život vječni?” Odgovor je jasan: “Drži Božje zapovijedi.” “To sam činio od svoje mladosti i živio sam po Božjim zapovijedima.” Zato kaže sveti evanđelista da ga je Isus zavolio ali mladić ima jedan nedostatak – veliko bogatstvo. Zato Isus nastavlja: “Idi, prodaj sve što imaš, razdijeli siromasima i onda dođi za mnom.” Na te se Isusove riječi ražalostio – ne bi se mogao odijeliti od svog bogatstva. Vjerojatno je otišao žalostan. Zato Isus nastavlja dalje: “Teško će imućnici ući u Kraljevstvo nebesko. Lakše će deva proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljevstvo nebesko.” Htjeli mi ili ne, zemaljsko bogatstvo teško vuče čovjeka k zemlji, veže ga uz ovu zemlju, zato ono postaje zapreka u tom smislu što porobljuje njegove misli i želje. Nastavi čitati Bog i bogatstvo →

Na današnji blagdan čitamo iz Svetog Pisma o jednom strahovitom sukobu, borbi, koja je pokrenula ne samo zemlju nego i cijelo nebo. Borba se dogodila u samo zoru stvaranja duhovnog svijeta, svijeta nematerijalnih i neuporedivo inteligentnijih biča koje mi zovemo anđeli. Sama riječ “anđeo” je grčkog porijekla a znači glasnik. Sukob je nastao između dviju sukobljenih strane. Jedna strana je strana najvećih oholica – duhova koji su svjesni svoje veličine, svoje razumske moči i ljepote koji su otkazali poslušnost svome stvoritelju i rekli mu riječ oholosti: “Ne ću ti služiti”.

Druga strana ove izvansvemirske bitke, ovog sukoba, strana je vjernih, odanih Božjih glasnika, Božjih anđela koji iskazuju Bogu neograničenu poslušnost, ljubav, odanost i služenje. Njihovo je geslo ispisano u imenu njihovog vođe čiji blagdana danas slavimo a ime mu je Mi-ha-el što u prijevodu znači “Tko je kao Bog?“ Nitko nije kao Bog! On i svi vjerni i odani duhovi ostali su u borbi na Božjoj strani, stali su uz dobro i pobijedili na strani dobra. Izvojevali su pobjedu ne samo za onda nego i zauvijek. Sotona, pobornik svakog zla, otac laži, stara zmija zauvijek je zbačen s neba u ponor pakla u vlastitu nesreću. Nastavi čitati Sveti Mihael ark. →

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48

Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanja. Osobitost kršćanstva jest u duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod živi po Božjoj istini.

Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu. Tko Crkvi pripada? Tko je Isusov? Onaj tko misli kao Isus. Onaj tko govori kao Isus, onaj koji čini kao Isus.

Kad bi svi kršćani imali Duha Božjega i kad bi svi prorokovali iz Božjega Duha kršćanstvo bi bilo plodno. Svaki je kršćanin svojim proročkim stavom jasno svjedočio da pripada Kristu, da je uz Krista: “Tko nije protiv nas, uz nas je.” Čitamo u prvom čitanju kako je Gospodin sišao u oblaku i govorio s Mojsijem. Onda je Bog uzeo Duha koji je bio na Mojsiju i stavio ga na sedamdesetoricu starješina. Kada je duh Božji počinuo na njima počeli su prorokovati. Dvojica od njih ostali su u taboru, nisu ulazili u Božji šator.

Bili su to Eldad i Medad. Oni su ostali u taboru i tamo su počeli prorokovati. Čuvši to neki mladić otrči k Mojsiju i reče: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.” Tada Jošua reče Mojsiju: “Gospodaru, ušutkaj ih!” Mojsije mu na to reče: “Zar si zavidan zbog mene? Bio bih sretan kad bi sav narod Gospodnji posto prorok, kad bi Gospodin i na njih izlio svoga Duha.”

Naša pripadnost Božjoj strani vidjet će se samo po našim mislima, riječima i djelima. Ako budemo mislili to Bog misli i govorili što Bog hoće da govorimo bit ćemo proročki narod. A proročki narod pripada Bogu.

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

Najpoznatiji slikar, kipar i arhitekt Michelangelo Buenoroti stekao je svojim slikama i kipovima svjetsku slavu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je sigurno oslikana Sikstinska kapela u Rimu. Osobito je lijepa slika posljednjega suda. Dugo je oslikavao tu crkvu. Skele su sakrivale prekrasne slikarije. Kad su skinuli skele svi su ostali zadivljeni veličinom i ljepotom Michelangelovih slika. Slikar je još trebao samo staviti svoj potpis na sliku. Slikari obično na vidno mjesto stave svoj potpis da se vidi tko je sliku naslikao. Svi su čekali Michelangelov potpis – gdje će ga staviti i kako će se taj veliki umjetnik potpisati. Onda je slici prišao Michelangelo i na sliku stavio dva slova grčkog alfabeta. Prvo Alfa i zadnje Omega. Tim znakom označujemo Boga. On je Prvi i Posljednji i jedini. Michelangelo je tim potpisom htio reći da je Bog autor toga djela jer je on od Boga primio slikarski dar te su ove slike djelo Božjega dara, Božje dobrote, Božje ljepote. Sebe je smatrao samo malim i posljednjim slugom. Nastavi čitati U službi za druge →

Zapitamo li se ponekad tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? Živimo li i mi život dostojan vječne gozbe s Bogom? Ili i dalje lutamo tražeći smjernice, pravi put u nebo?

Isus je i sišao na zemlju ne bi li nas naučio kako živjeti. Trebamo se obratiti i postati kao djeca da bismo ušli u kraljevstvo nebesko. Kao djeca biti maleni, otvoreni, iskreni, ponizni…

Tko hoće da bude najveći, svima treba biti poslužitelj. Tko hoće da bude prvi, treba biti sluga.

Djela, a ne samo riječi! Ali ta djela ne moramo činiti tako da ih ljudi vide. Ne moramo sjediti u prvom redu u crkvi, biti uključeni u sve aktivnosti da bi nas ljudi cijenili. Ne hvaliti se postignutim. Bog vidi i on će nam uzvratiti. „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12). Nastavi čitati Tko je najveći? →

Gospodine Isuse, ti si dragovoljno na sebe prihvatio trpljenje nošenja križa, kako bi čovjeku pokazao svoju ljubav kojim si otkupio sve njegove grijehe. Htio si do kraja ostati poslušan volji Oca nebeskog, zato si i molio: “ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti” (Mt 26,39b). Križ je tvoj odgovor na zlo ovoga svijeta, jer tvoj križ je ljubav. Samo ljubavlju i praštanjem pobjeđuje se zlo. U tome se nalazi bit prihvaćanja i nošenja svakoga križa. Tvoj križ tako postaje naša škola u kojoj nas poučavaš riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24). Mi te želimo nasljedovati, a ti nam govoriš kako je za to potrebno ispuniti tri uvjeta: odreći se sebe, uzeti križ i ići za tobom. Nastavi čitati Meditacija – moj križ →