Varaždinska biskupija – RTK župa
sv.Mihael ark. – Sračinec

Varaždinska biskupija

RKT župa

sv.Mihael ark.

Sračinec

28. nedjelja kroz godinu

Misna čitanja:
1. čit: Iz 25, 6-10a – Gospodin će spremiti gozbu svoju…
Ps: 23: U GOSPODNJEM ĆU DOMU PREBIVATI KROZ DANE MNOGE
2. čit: Fil 4, 12-14, 19-20 – Sve mogu u onome koji me jača.
Ev: Mt 22, 1-14 – Koga god nađete pozovite na svadbu.

POZVANI NA SVADBENU GOZBU–S KAKVIM SRCEM DOLAZIMO?

Isusova prispodoba o kraljevstvu nebeskom kao svadbenoj gozbi koju kralj pripravlja svome sinu govori nam o velikom Božjem pozivu upućenom svakome čovjeku. Kralj šalje svoje sluge da pozovu uzvanike, ali oni poziv odbijaju. Jedni odlaze za svojim poslovima, drugi za svojom imovinom, a neki čak nasilno postupaju prema kraljevim slugama. Na kraju kralj poziva druge, one koji se nalaze na raskrižjima, putovima i trgovima. Svadbena se dvorana tako ispunja. U toj slici sveti Jeronim prepoznaje Božji odnos prema čovječanstvu. Sluge koje kralj šalje jesu proroci i apostoli, ljudi koje Bog izabire da naviještaju njegovu riječ i pozivaju na spasenje. Svadbena gozba označava bogatstvo Božjih darova, puninu njegova spasenja i zajedništvo s njime. Ono što je zemaljskim slikama prikazano kao gozba zapravo govori o nebeskoj stvarnosti koju Bog pripravlja svome narodu. Posebno je snažna poruka o uzvanicima. Izabrani narod, kojemu je prvi upućen poziv, nije ga prihvatio. Zato se vrata kraljevstva otvaraju svima – i onima koji su bili daleko, onima koji nisu pripadali izabranome narodu. Time se ostvaruje ono što će evanđelje potvrditi: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. “ Božji poziv nije zatvoren ni za koga. On želi okupiti sve ljude na gozbu svoga kraljevstva.

Ali prispodoba tu ne završava. Kralj dolazi među uzvanike i primjećuje čovjeka koji nije odjeven u svadbeno ruho. Sveti Jeronim u tome vidi sliku čovjeka koji nosi kršćansko ime, ali svoj život nije uskladio s Božjom voljom. Svadbeno ruho predstavljaju Božje zapovijedi, evanđeoski život i dobra djela – odjeća „novoga čovjeka“ koji nastoji živjeti prema Kristu. Zato nije dovoljno samo prihvatiti poziv i nazivati se kršćaninom. Potrebno je da naš život potvrđuje vjeru koju ispovijedamo. Bog nam svojom milošću otvara vrata, ali od nas očekuje odgovor. Njegova dobrota nije dopuštenje da živimo kako želimo, nego poziv da se mijenjamo i postajemo dostojniji dara koji smo primili.

Svadbena dvorana slika je Kraljevstva Božjega i vječnosti, a Zaručnik je Isus Krist. Svatko je pozvan na tu gozbu. Međutim, čovjek može poziv odbiti zbog vlastitih poslova, imetka, briga i želje za zemaljskom sigurnošću. Tako se lako dogodi da ono prolazno postane važnije od onoga što je vječno. Što je onda svadbeno ruho za nas danas? To je život prema Isusovim mjerilima: biti pošten i marljiv, odgovoran i vjeran, ponizan i radostan; živjeti u ljubavi prema Bogu i čovjeku; opraštati, pomagati i imati razumijevanja za drugoga. To znači prezirati grijeh, ali ne prezirati grešnika. To znači svetkovati Dan Gospodnji i sudjelovati na euharistijskoj gozbi, gdje nas Krist okuplja oko svoga stola.

Bog želi na vječnu gozbu okupiti svakoga čovjeka. Njegov poziv nije prijetnja, nego milosni dar. Na nama je da ga prihvatimo i svojim životom pokažemo zahvalnost za tu neizmjernu milost. Neka zato naše srce uvijek bude spremno za kraljev poziv, a naš život neka bude poput svadbenoga ruha u kojem ćemo jednom dostojno stati pred svoga Kralja.

+ + +

„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! “

Danas zahvaljujemo Bogu za sva dobročinstva kojima nas svakoga dana obdaruje. Često u životu primjećujemo ono što nam nedostaje, ono što nas opterećuje i ono što bismo željeli promijeniti. A danas smo pozvani zastati, pogledati unatrag i prepoznati koliko smo toga primili iz Božje ruke.

Zahvaljujemo Gospodinu za dar života, za naše obitelji, roditelje, djecu i prijatelje; za zdravlje, za svaki novi dan, za dom i kruh koji imamo na stolu. Zahvaljujemo za ljude koje nam je Bog poslao na životni put, za njihovu blizinu, pomoć, razumijevanje i ljubav.

Zahvaljujemo i za sve ono što možda ne razumijemo odmah. I u trenucima kušnje, bolesti, neizvjesnosti i križa Bog nas ne napušta. On je s nama i onda kada nam se čini da je njegov trag skriven.

Posebno danas zahvaljujemo za dar vjere, za svetu misu, sakramente, Božju riječ i zajedništvo naše župne zajednice. Zahvaljujemo za sve dobro koje smo primili kroz Crkvu i ljude koji nesebično služe Bogu i bližnjemu.

27. nedjelja kroz godinu

Misna čitanja:
1. čit: Iz 5, 1-7 – Vinograd Gospodina nad vojskama, dom je Izraelov.
Ps: 80: VINOGRAD GOSPODNJI DOM JE IZRAELOV
2. čit: Fil 4, 6-9 – To činite i Bog mira bit će s vama.
Ev: Mt 21, 33-43 – Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima.

VINOGRAD KOJI NAM JE POVJEREN

Današnje Evanđelje donosi nam prispodobu o vinogradarima kojima je gospodar povjerio svoj vinograd. On ga je zasadio, ogradio i uredio, a zatim otišao na put. Vinogradari su trebali brinuti o njemu i u vrijeme berbe predati gospodaru plodove koji mu pripadaju. No oni zaboravljaju da nisu vlasnici vinograda. Počinju se ponašati kao da sve pripada njima. Kada gospodar šalje svoje sluge po plodove, oni ih odbacuju, zlostavljaju, a neke i ubijaju. Na kraju gospodar šalje svoga sina, ali ni njega ne prihvaćaju.

Ova prispodoba govori o povijesti Božjega naroda, ali i o svakome od nas. Vinograd je slika svega što nam je Bog povjerio: našega života, obitelji, vjere, Crkve, sposobnosti, službi i odgovornosti. Sve smo primili na dar i pozvani smo tim darovima služiti Bogu i bližnjemu. Zato nas Evanđelje poziva na iskreni ispit savjesti: Jesmo li svjesni da smo samo upravitelji onoga što nam je Bog povjerio? Donosimo li plodove vjere, ljubavi, praštanja i dobrih djela? Lijepa je i utješna činjenica da Bog, unatoč ljudskom odbijanju, ne odustaje od čovjeka. On je strpljiv i milosrdan. Ponovno poziva, ponovno pruža priliku i čeka naš odgovor. Bog ne želi našu propast, nego naše obraćenje i život u njegovoj ljubavi. Ipak, najveća opasnost nastaje kada počnemo misliti da smo sami sebi dovoljni, da sve pripada nama i da nikome ne moramo polagati račun. Tada lako zaboravimo da smo samo radnici u Gospodnjem vinogradu.

Isus govori i o „kamenu koji su graditelji odbacili“. Taj kamen jest Krist. Ljudi su ga odbacili i razapeli, ali ga je Bog učinio kamenom temeljcem. Krist je temelj našega života i temelj Crkve. Zato se danas pitajmo: Kakve plodove donosim u svome životu? Brinem li za svoju obitelj, svoju vjeru i svoju župnu zajednicu? Jesam li spreman služiti, praštati i činiti dobro? Gospodin od nas ne traži ono što nemamo, nego ono što možemo dati: vjernost, dobrotu, strpljivost, praštanje, služenje i ljubav.

Neka nam Gospodin pomogne da budemo vjerni radnici u njegovu vinogradu i da svojim životom donosimo plodove koji ostaju. Gospodine, učini nas vjernima i pomozi nam da naš život bude plodan za tebe i za naše bližnje.

POVIJEST KRUNICE

Početkom 12. stoljeća na Zapadu širila se praksa recitiranja molitve „Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja „Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.

Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408. ) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche.

Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće, slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ova će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat.

Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost. U povodu dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla. .

Molitvena nakana

Molimo Gospodina da vjernici njegujući pobožnost prema BDM budu privučeni primjerom njezine vjernosti i poučljivosti pred Božjom riječju.

Kratka obavijest:

 

* Sakramenat sv. ženidbe žele sklopiti:
Mateo Plantak, sin Predraga i Marine r. Butić i
Lorena Matovina, kći Gorana i Ružice r. Plantak

Molitvena nakana:

Molimo Gospodina za sve naše starije i nemoćne župljane i za one koji se za njih s ljubavlju brinu.

Nadolazeći događaji

Župni ured

Dravska ulica 3

Telefon: +38542711344

Mobitel : +38598354202

E-mail: zupa-sracinec@biskupija-varazdinska.hr

 

Uredovno vrijeme župnog ureda:

Ponedjeljak: 18:00 – 18:45 sati
Utorak – Petak:
8:30 – 10:00 sati i od
18:00 – 18:45 sati
Subota:  8:30 do 9:00 sati

 

U dane kada su sv. mise u Svibovcu Podravskom – ured poslije podne ne radi.

 

Barkod za lakšu uplatu dara

Možda vas zanima i ovo…

Duhovne misli

Hodočašća