sv.Mihael ark.

Misna čitanja:
1. čit: Ez 33, 7–9 – Opomena bezbožnika.
Ps: 95: O DA DANAS GLAS GOSPODNJI POSLUŠATE…
2. čit: Rim 13, 8-10– Ispunjenje zakona jest ljubav.
Ev: Mt 18, 15-20 – Ako te posluša, stekao si brata.

NE GOVORI O BRATU – RAZGOVARAJ S BRATOM
„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. “ (Rim 13, 9)

Koliko je lako vidjeti tuđu pogrešku! A koliko je teško svoju. Današnja nam Božja riječ govori o bratskoj ljubavi, ali ne o ljubavi koja se sastoji samo od lijepih riječi. Kršćanska ljubav ponekad traži od nas da učinimo nešto mnogo teže: da bratu ili sestri kažemo istinu kada pogriješe. Ali kako to učiniti? Isus je vrlo jasan: ako tvoj brat pogriješi prema tebi, idi k njemu i razgovaraj s njim nasamo. Nemoj najprije otići drugima. Nemoj širiti priču. Nemoj od njegove pogreške napraviti temu razgovora. Jer koliko se često događa upravo suprotno! Vidimo nečiju pogrešku i odmah pomislimo: „Moram ovo nekome reći. “ I onda počinje: „Znaš što je napravio? Jesi li čuo što je rekla?“ Tako nastaje ogovaranje. A ogovaranje ne popravlja čovjeka. Ono ga izlaže, ponižava i udaljava ljude jedne od drugih. Ponekad od jedne male pogreške napravi veliki problem. Isus nas poziva na drukčiji put: ne govori o bratu – razgovaraj s bratom. To se zove bratska opomena. Ona nije osveta. Nije napad. Nije želja da drugoga ponizimo. Ona proizlazi iz ljubavi: „Stalo mi je do tebe i želim ti pomoći.“ Ali postoji još jedan važan uvjet. Prije nego što ispraviš drugoga, pogledaj sebe. Isus nas upozorava da često vidimo trun u oku svoga brata, a ne primjećujemo brvno u vlastitom oku. Kako je lako biti stručnjak za tuđe pogreške! Znamo što bi drugi trebali učiniti, kako bi trebali govoriti, kako bi trebali živjeti. A istodobno možda ne vidimo ono što treba mijenjati u nama. Zato bratska opomena može biti prava služba ljubavi samo ako dolazi iz ponizna srca. Ne govorim drugome: „Ja sam bolji od tebe. “ Govorim mu: „I ja sam slab. I ja griješim. I meni treba Božje milosrđe. Ali kao brat želim ti pomoći da ne odeš pogrešnim putem. “ I možda će se dogoditi da jednoga dana netko isto tako dođe k nama i kaže nešto što ne želimo čuti. Hoćemo li se naljutiti? Ili ćemo imati dovoljno poniznosti reći: „Možda si mi rekao nešto što mi je trebalo biti rečeno. “ A što kada se pogreške ponavljaju? Isus govori o postupnosti: najprije razgovor nasamo, zatim uz još jednu ili dvije osobe, a tek onda uključivanje zajednice. Time nas uči da se problemi ne rješavaju ponižavanjem, vikom, osvetom i pričanjem drugima. Rješavaju se istinom, strpljenjem, razgovorom i ljubavlju. To vrijedi za obitelj. To vrijedi za susjedstvo. To vrijedi za prijateljstva. T o vrijedi i za našu župnu zajednicu.

Naša župa neće biti zajednica bez problema. Bit će zajednica ljudi koji znaju probleme rješavati na kršćanski način. „Gdje su dvojica ili trojica…“Isus na kraju govori o zajedničkoj molitvi: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. “ Kada se ljudi okupe u Isusovo ime, događa se nešto veliko: Krist je među njima. Zato je važno da se u našim obiteljima moli. Važno je da se zajedno dolazi na misu. Važno je da se u župi ne okupljamo samo oko događaja, običaja i aktivnosti, nego prije svega oko Krista. Možemo biti različiti. Možemo imati različita mišljenja. Možemo se ponekad i posvađati. Ali ne smijemo dopustiti da nas naše razlike razdvoje od ljubavi.

Jedna mala odluka za ovaj tjedan: Ako danas vidiš nečiju pogrešku, nemoj je odmah ispričati drugome. Prvo se pomoli. Zatim pogledaj sebe. A onda, ako je potrebno, razgovaraj s onim koga se tiče. I učini to bez ljutnje, bez ponižavanja i bez želje da pobijediš. Učini to jer voliš. Jer kršćanska zajednica ne raste tako da jedni drugima tražimo pogreške, nego tako da jedni drugima pomažemo postati bolji ljudi i bolji učenici Isusa Krista.

Ne govori o bratu – razgovaraj s bratom. Ne osuđuj – pomozi. Ne ogovaraj – moli. Ne traži samo tuđu pogrešku – dopusti Bogu da najprije promijeni tvoje srce. Jer tamo gdje se braća i sestre okupljaju u Kristovo ime – ondje je i On među nama.