Misna čitanja:
1. čit: Jr 20, 10-13 – Gospodin izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Ps: 69: Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!
2. čit: Rim 5, 12-15 – S darom nije kao s grijehom.
Ev: Mt 10, 26-33 – Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.
NE BOJTE SE!
Današnje evanđelje donosi nam riječi koje se poput refrena ponavljaju nekoliko puta: „Ne bojte se! “ Isus ih upućuje svojim apostolima, ali i svima nama koji smo po krštenju pozvani biti njegovi učenici i svjedoci u svijetu. Često mislimo da je naviještanje Evanđelja zadaća samo svećenika ili posebno obrazovanih vjernika. No Isusov poziv odnosi se na svakoga od nas. Svatko je pozvan svjedočiti vjeru riječju i životom. Istina, ponekad osjećamo da ne znamo dovoljno ili da ne možemo odgovoriti na sva pitanja. Ipak, važno je pokušati. Vjera raste kada je dijelimo s drugima. Najveća prepreka na tom putu često je strah. Strah od pogreške, odbacivanja, neuspjeha ili tuđega mišljenja. Koliko je samo dobrih djela ostalo neostvareno zato što smo se bojali učiniti prvi korak! Zato Isus kaže: „Ne bojte se ljudi.“ Možda nam se ponekad čini da su naši napori uzaludni ili nezapaženi. No Bog ništa ne zaboravlja. Svaka molitva, svako dobro djelo i svaka žrtva poznati su njemu. Kada se osjećamo zaboravljenima ili napuštenima, važno je sjetiti se da smo uvijek u Božjim rukama.
Isus također kaže: „Što vam govorim u tami, recite na svjetlu. “ Svatko od nas prolazi kroz trenutke tame, sumnje i traženja. Upravo tada Bog unosi svjetlo i nadu u naš život. Kada iskusimo njegovu blizinu i pomoć, pozvani smo to svjedočiti drugima. Današnji svijet treba ljude koji mogu posvjedočiti da ih Bog nije ostavio ni u najtežim trenucima. Posebno su utješne riječi: „Zar se dva vrapca ne prodaju za novčić? Ipak nijedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. “ Ovim slikama Isus želi pokazati koliko smo dragocjeni u Božjim očima. On poznaje naše ime, naše brige, radosti i nade. Ako se brine za male vrapce, koliko više brine za svakoga od nas. Ta istina donosi mir srcu. Mnogi naši strahovi povezani su s neizvjesnom budućnošću. Pitamo se što će biti sutra i hoćemo li imati dovoljno snage za izazove koji dolaze. Isus nas podsjeća da naš život nije prepušten slučaju. Nalazi se u rukama nebeskoga Oca koji nas ljubi i vodi. Na kraju Isus kaže: „Tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem. “ Ako nam je nešto doista važno, o tome rado govorimo. Tako bi trebalo biti i s vjerom. Priznati Krista ne znači nametati ga drugima, nego ne skrivati da nam je važan i da je prisutan u našem životu. To činimo svojim riječima, ali još više svojim djelima ljubavi, dobrote i praštanja.
Bog nikoga ne prisiljava da ga slijedi. Njegov poziv uvijek je poziv ljubavi i slobode. Upravo zato današnje evanđelje završava kao ohrabrenje za svakoga od nas: Ne bojte se! Bog vas poznaje, ljubi i vodi. U njegovim ste rukama, a to su najsigurnije ruke kojima možemo povjeriti svoj život.
Želim vam blagoslovljenu i radosnu nedjelju!










