Misna čitanja:
1. čit: 2Kr 4, 8-11. 14-16 – Svet je onaj čovjek Božji, neka ostane kod nas.
Ps: 89: O LJUBAVI GOSPODNJOJ PJEVAT ĆU DOVIJEKA
2. čit: Rim 6, 3-4. 8-11 – Hodimo u novosti života.
Ev: Mt 10, 37-42 – Tko ne uzme križa, nije mene dostojan.

Pronaći život u Kristu

„Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (Mt 10, 39). Na prvi pogled ove Isusove riječi zvuče kao proturječje. Kako netko može izgubiti život da bi ga pronašao? No Isus nas želi poučiti jednoj važnoj istini: čovjek ne pronalazi svoju puninu zatvarajući se u sebe, nego otvarajući se Bogu i drugima. Današnji svijet često nas potiče da mislimo prvenstveno na sebe, svoje interese, uspjehe i želje. Nameće nam uvjerenje da ćemo biti sretni ako uvijek stavljamo sebe na prvo mjesto. Međutim, iskustvo pokazuje da čovjek koji živi samo za sebe ostaje nezadovoljan i prazan. Isus nas poziva na drukčiji put. On kaže: ne traži samo sebe, nego traži mene. Što se više približavamo Kristu, to bolje upoznajemo tko smo zapravo. U njemu otkrivamo svoj pravi identitet, svoje dostojanstvo i smisao života. Tada shvaćamo da naš život nije slučajnost, nego dar koji ima cilj i vrijednost. Isus zatim govori svojim učenicima: „Tko vas prima, mene prima. “ Time nam otkriva veliku tajnu vjere – Bog želi biti prisutan u ljudima. Svaki čovjek nosi u sebi trag Božje ljubavi i pozvan je biti njezin svjedok. Kada prihvaćamo jedni druge, kada pokazujemo poštovanje, razumijevanje i dobrotu, tada susrećemo samoga Krista. Isus nas vodi prema svome Ocu i pokazuje nam da je Bog prije svega ljubav koja se daruje.

Koliko je Božji put jednostavan pokazuje i sljedeća Isusova rečenica: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, neće mu propasti plaća. “ Jedna čaša vode, mali znak pažnje, osmijeh, lijepa riječ ili pružena ruka mogu postati djelo ljubavi koje ima vječnu vrijednost. Bog ne mjeri veličinu djela, nego veličinu srca iz kojeg ono proizlazi. U njegovim očima nijedno dobro djelo nije nevažno. Ljubav je stoga pravo mjerilo ljudskog dostojanstva. Što više ljubimo Boga, to smo sposobniji ljubiti ljude na ispravan način. Prava ljubav ne posjeduje, ne zarobljava i ne guši drugoga. Ona oslobađa. Ljubiti poput Krista znači darivati svoje vrijeme, pažnju, snagu i srce kako bi drugi mogao rasti, živjeti i biti slobodan. Takva ljubav ne traži korist za sebe, nego dobro onoga koga ljubi.

Često se događa da ljudi nakon razočaranja kažu: „Ne želim te više vidjeti. “ Takve riječi otkrivaju koliko je ljudska ljubav ponekad ranjena sebičnošću. Isus nas uči drukčije. On ljubi do kraja, čak i onda kada nije uzvraćeno. Njegova ljubav ostaje vjerna, strpljiva i puna milosrđa. Zato se ne bojmo Kristova poziva na „više“. Bog nam nije suparnik koji nam nešto oduzima, nego Otac koji nam pokazuje put prema punom životu. Učimo od Isusa, koji je „krotka i ponizna srca“, te ćemo otkriti da se pravi život ne nalazi u sebičnosti, nego u ljubavi koja se daruje. Što više živimo za Boga i bližnje, to ćemo više pronaći i sebe same te iskusiti radost koju nam nitko ne može oduzeti.