Misna čitanja:
1. čit: Zah 9, 9-10 – Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.
Ps: 145: BLAGOSLIVLJAT ĆU IME TVOJE DOVIJEKA, BOŽE KRALJU MOJ.
2. čit: Rim 8, 9. 11-13 – Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Ev: Mt 11, 25-30 – Krotka sam i ponizna srca.

Bog blagoslivlja malene

Evanđelje ove nedjelje govori nam kako Bog gleda na našu malenost, ali i na naš umor, iscrpljenost i životne terete. U Isusovoj molitvi „maleni“ stoje nasuprot „mudrima i umnima“, odnosno onima koji su se u židovskoj tradiciji smatrali najvećim poznavateljima Zakona. Pismoznanci i učitelji Zakona bili su cijenjeni kao stručnjaci za Sveto pismo te su sebe doživljavali kao vjersku elitu naroda. No Isus mijenja tu perspektivu. Ne kaže da Božje otajstvo najbolje razumiju oni koji posjeduju znanje i ugled, nego oni koji imaju jednostavno, ponizno i otvoreno srce.

Isusovi „maleni“ nisu neznalice. To su ljudi koji su spremni slušati, učiti i dopustiti da ih Bog vodi i iznenadi. I nama u Crkvi ovo Evanđelje postavlja važno pitanje: živimo li svoje znanje, službe i odgovornosti kao ponizno služenje ili kao razlog za osjećaj vlastite važnosti? Pozvani smo prepoznati da se Bog na poseban način objavljuje u malenima, siromašnima, bolesnima, zatvorenicima i svima koji su na rubu društva. Upravo su to Isusova mjerila.

Svijet, međutim, često vrednuje čovjeka prema sasvim drukčijim kriterijima: moći, uspjehu, utjecaju i snazi. Takav način razmišljanja lako prodire i u naše odnose. Zato i danas svjedočimo kulturi nasilja, nadmetanja i nametanja vlastite volje, kako među narodima tako i u svakodnevnom životu. U tom je duhu papa Lav XIV. podsjetio da je „mir uskrsloga Isusa nenaoružan“ jer je Krist pobijedio ljubavlju, a ne silom. Kršćani su pozvani biti vjerodostojni svjedoci takvoga mira i ne dopustiti da logika moći prevlada u njihovim srcima i zajednicama. Zato se možemo iskreno zapitati: dopuštamo li da nas i u obitelji, na poslu ili u župnoj zajednici vodi želja za položajem, priznanjem i moći? Odgajamo li djecu da budu samo uspješna ili prije svega dobra, ponizna i osjetljiva za druge? Ostavljamo li po strani one koji su slabiji i krhkiji?

Isus nas danas poziva na drukčiji put. Poziva nas da budemo krotki i ponizna srca, jer upravo u takvom srcu čovjek pronalazi pravi mir i osvježenje. Možda bismo ponovno trebali učiti od djece, od njihove jednostavnosti, povjerenja i iskrenosti. Ona nas podsjećaju da veličina nije u moći, nego u sposobnosti ljubiti. To je dobro razumjela i sveta Terezija od Djeteta Isusa kada je napisala: „Tko je vrlo malen, neka dođe k meni… Ne trebam postati velika; naprotiv, trebam ostati malena da bih sve više pripadala Bogu.“ Današnje Evanđelje ima snagu promijeniti naš pogled na život. Zamislimo Isusa kako promatra čovjeka koji živi ovo Evanđelje – možda nesigurnoga, umornoga i krhkoga. Ne osuđuje ga zbog njegove slabosti, nego blagoslivlja njegovu malenost. Upravo u takvom poniznom srcu Bog nalazi prostor da djeluje i objavi svoju ljubav.