Misna čitanja:
1. čit: Mudr 12, 13. 16-19 – Daješ pokajanje za grijehe
Ps: 86: TI SI GOSPODINE DOBAR I RADO PRAŠTAŠ
2. čit: Rim 8, 26-27 – Duh potpomaže našu nemoć.
Ev: Mt 13, 24-43 – Prispodobe o kraljevstvu nebeskom

Božje strpljenje daje priliku za obraćenje

Isusove prispodobe nisu samo lijepe priče iz svakodnevnog života. One su putokazi koji nam otkrivaju kako Bog djeluje u svijetu i u ljudskom srcu. Kroz jednostavne slike Isus nam približava otajstvo Kraljevstva nebeskoga i pokazuje da Bog nije daleki promatrač, nego Otac koji ulazi u naš život, vodi nas i želi nas privesti spasenju.

U prispodobi o pšenici i kukolju Isus nam govori o jednoj stvarnosti koju svi svakodnevno doživljavamo – o postojanju dobra i zla. Vlasnik polja predstavlja Boga koji sije dobro sjeme, dok neprijatelj predstavlja Sotonu koji sije kukolj. Kada sluge primijete korov među pšenicom, žele ga odmah iščupati. No gospodar ih zaustavlja riječima: „Pustite neka oboje raste do žetve. “ Na prvi pogled takav odgovor može izgledati neobično. Zar ne bi bilo bolje odmah ukloniti zlo? Međutim, Isus otkriva Božju mudrost i strpljenje. Korijenje pšenice i kukolja toliko je isprepleteno da bi se čupanjem kukolja mogla uništiti i dobra pšenica. Zato Bog čeka pravi trenutak. Njegovo strpljenje nije znak ravnodušnosti prema zlu, nego izraz njegove ljubavi prema čovjeku. On svakome daje vrijeme za obraćenje, za promjenu života i povratak njemu. Ova prispodoba govori i o nama samima. Dobro i zlo nisu podijeljeni na dvije skupine ljudi, kao da postoje samo „dobri“ i „loši“. Granica između dobra i zla prolazi kroz srce svakoga čovjeka. Svatko od nas nosi svoje slabosti, padove i grijehe, ali i sposobnost za ljubav, dobrotu i svetost. Zato nitko nema pravo olako osuđivati drugoga. Samo Bog vidi dubinu ljudskog srca i jedini može donijeti pravedan sud.

Sveti Augustin lijepo primjećuje da su mnogi koji su nekoć bili poput kukolja kasnije postali dobra pšenica. Da nisu naišli na Božje strpljenje i milosrđe, nikada ne bi doživjeli obraćenje. To je snažna poruka i za nas: nikada ne smijemo izgubiti nadu ni u sebe ni u druge. Bog uvijek može dotaknuti srce čovjeka i promijeniti njegov život. Zato je važno čuvati dar vjere koji smo primili na krštenju. Ako svoje srce hranimo molitvom, Božjom riječju, sakramentima i djelima ljubavi, dobro sjeme će rasti i donositi plodove. Posebno mjesto u tome ima sakrament pomirenja u kojem uvijek iznova doživljavamo Božje milosrđe. U ispovijedi Bog uklanja ono što guši rast dobra u nama i daje nam novu snagu za život po evanđelju.

Dok promatramo svijet oko sebe, lako je uočiti nepravdu, nasilje i sebičnost. No Isus nas poziva da ne gledamo samo tamu, nego i svjetlo koje Bog neprestano sije u ljudska srca. Ondje gdje se ljudi opraštaju, pomažu jedni drugima, mole i žive pošteno, raste dobra pšenica Božjega kraljevstva. Neka nam Blažena Djevica Marija izmoli milost da u svakodnevnom životu prepoznajemo Božje djelovanje, da budemo strpljivi prema drugima kao što je Bog strpljiv prema nama te da svojim životom budemo dobra pšenica koja će donijeti bogat rod za Kraljevstvo nebesko.