Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba
1. čitanje: Post 18, 20-32: Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim…
Psalam: Ps 138: KAD SAM TE ZAZVAO, USLIŠIO SI ME GOSPODINE
2. čitanje: Kol 2, 12-14: On nas oživi u Isusu Kristu….
Ev. : Lk 11, 1-13: Ištite i dat će vam se…

Tema današnjeg Evanđelja je molitva. Učenici, gledajući Isusa kako se moli, osjećaju želju da od njega nauče moliti. Znali su se moliti formulama židovske tradicije, ali u Isusovoj molitvi vide drugačiju „kvalitetu“. On živi prisan odnos s Bogom Ocem, a cijeli njegov život prožet je molitvom, posebno duge stanke u molitvi prethode svakom njegovom važnom činu, pa učenici mole da mogu živjeti i to jedinstvo s Bogom.

To je vrlo lijepo: s jedne strane, budi nostalgiju za Bogom i želju da se molitvom „udahne njegova ljubav“, želja koja se često žrtvuje za stvari koje treba učiniti. S druge strane, potiče nas na razmišljanje o našem načinu molitve, da se zapitamo: privlačim li molitvom one koji me gledaju? Kad se molim, mislim li to što govorim? Na primjer, sudjelujem li tijekom euharistijskog slavlja ili sam rastresen? Razmišljam i pitam se hoće li župnik dobro izreći svoju propovijed ili ja stvarno slavim Boga?

Isus odgovara na pitanje učenika. On ne daje apstraktnu definiciju molitve, niti uči tehniku za molitvu i ‘dobivanje’ nečega. Umjesto toga, poziva svoje učenike da iskuse molitvu, stavljajući ih izravno u komunikaciju s Ocem, budeći u njima nostalgiju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. U tome leži novost kršćanske molitve! To je dijalog između ljudi koji se vole, dijalog utemeljen na povjerenju, podržan slušanjem i otvoren za solidarnost

Zatim Isus pripovijeda prispodobu o nametljivom prijatelju i kaže: „Moramo inzistirati na molitvi“: „Bog želi da ga se traži, jer Bog je dar. To je apsolutni dar jer je ljubav i ljubav želi dati sve i dati sebe. Čovjek ga prima u mjeri u kojoj to želi. On to želi nama jer od njega tražimo toliko toga; na kraju On želi samo jedno: da dođemo u kontakt s Njim“. Stoga nas Isus potiče da ga tražimo, sigurni da nam daje samo ono što je naše istinsko dobro. Ponekad je ono što tražimo dobro, ali za to treba vremena; drugi put upravo ovo čekanje pročišćava našu želju i nalazimo se u situaciji da tražimo nešto dublje. Sjećam se osobe koja je na početku zamolila Gospodina da promijeni neke stvari oko nje, nakon nekog vremena zatražila je da nju samu Bog promijeni i da je te stvari ne promijene na gore! U drugim prilikama, iako nam se ono što tražimo čini dobrim, Bog ima na umu veće dobro; stoga se čini da vrata ostaju zatvorena, ali ako jednog dana ustrajemo, otvorit će se i otkrit ćemo da nam Bog nije dao ono što smo tražili, već nam je dao mnogo više. Na kraju nam daje sve više i više, jer nam daje sebe! S tim osjećajima povjerenja, molimo Djevicu Mariju da nam pomogne okusiti Očenaš, moleći ga sjedinjenog s Isusom da živimo po evanđelju pod vodstvom Duha Svetoga…