Misna čitanja:
1. čit: Iz 55, 1-3 – Dođite i jedite.
Ps: 145: OTVARAŠ RUKU SVOJU GOSPODINE I SITIŠ NAS
2. čit: Rim 8, 35. 37-39– Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove.
Ev: Mt 14, 13-21 – Jeli su svi i nasitili se

DAJTE IM VI JESTI

Evanđelje ove nedjelje donosi nam jedan od najpoznatijih događaja iz Isusova života – hranjenje velikoga mnoštva. Zanimljivo je da se ovaj događaj nalazi u sva tri sinoptička evanđelja, što pokazuje koliko je bio važan prvoj Crkvi. Iako ga često nazivamo „umnoženjem kruhova“, evanđelisti zapravo ne govore o umnažanju. Naglasak nije na načinu kako je kruha bilo više, nego na Isusovu daru koji od maloga stvara dovoljno za sve. Kad se približila večer, učenici su Isusu predložili da otpusti narod kako bi svatko sam potražio hrane. Njihovo je razmišljanje bilo sasvim ljudsko i razumno. Međutim, Isus ih iznenađuje riječima: „Dajte im vi jesti. “ Tim riječima Isus ne traži nemoguće, nego poziva svoje učenike da postanu suradnici njegova djela. On od njih ne traži ono što nemaju, nego ono što imaju.

Pred Isusa donose svega pet kruhova i dvije ribe. To je malo u odnosu na mnoštvo koje ga okružuje. Ipak, upravo to malo postaje početak čuda. Evanđelje nas uči da Bog ne čeka naše obilje. On traži otvoreno srce i spremnost da mu predamo ono što jesmo i što imamo. U njegovim rukama i najmanji dar može postati blagoslov za mnoge. Način na koji Isus postupa s kruhom snažno nas podsjeća na Posljednju večeru i ustanovu euharistije. Uzeo je kruh, podigao oči prema nebu, izrekao blagoslov, razlomio ga i dao učenicima, a oni narodu. To je ista dinamika koju Crkva živi u svakom euharistijskom slavlju. Primamo Krista kako bismo ga mogli nositi drugima. Nitko ne može dati ono što nije najprije primio.

Ovo evanđelje također nas podsjeća da je srce kršćanskoga života ljubav prema bližnjemu. Naša vjera ne može ostati samo na riječima, znanju ili poznavanju vjerskih istina. Sve što učimo, slušamo i molimo mora nas voditi prema konkretnim djelima milosrđa. Krista susrećemo u gladnima, žednima, siromašnima, bolesnima i osamljenima. Zato je dobročinstvo poziv svakoga kršćanina, a ne samo pojedinaca ili posebnih skupina. Današnji svijet često nas uvjerava da je ono što možemo učiniti premalo da bi nešto promijenilo. Isus ne pita koliko imamo, nego jesmo li spremni podijeliti. Malo vremena za osamljenu osobu, riječ ohrabrenja, komad kruha, iskrena pomoć ili oproštenje mogu postati početak velikih promjena kada ih predamo Kristu.

Posebno je dirljiv trenutak kada Isus kaže učenicima: „Donesite mi ih ovamo. “ Prije nego što kruh postane hrana za mnoštvo, mora biti u Isusovim rukama. To vrijedi i za naš život. Trebamo mu donijeti svoje darove, ali i svoje slabosti, strahove, nemoći i siromaštvo. Često mislimo da Bogu možemo ponuditi samo ono što je lijepo i uspješno. No upravo naše slabosti, predane njemu s povjerenjem, postaju mjesto njegova djelovanja. Zato nas ovo evanđelje poziva na hrabrost. Ne bojmo se Kristu predati svoje „pet kruhova i dvije ribe“ – svoje vrijeme, sposobnosti, obitelj, rad, ali i svoje brige i križeve. Kada ih stavimo u njegove ruke, on od našega siromaštva može stvoriti obilje ljubavi i nade. Neka nas euharistija, iz koje crpimo snagu, uvijek iznova uči logici Božjega kraljevstva: primiti da bismo mogli davati, ljubiti da bismo širili ljubav i dijeliti kako bi nitko oko nas ne ostao gladan – ni kruha, ni dobrote, ni Božje blizine.