1. čitanje: Prop 1, 2; 2, 21-23: Što ima čovjek od sve brige srca svoga?
Ps 69: GOSPODINE, TI NAM BIJAŠE OKRILJE OD KOLJENA DO KOLJENA
2. čitanje: Kol 3, 1-5, 9-11: Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.
Ev. : Lk 12, 13-21: Što si pripravio, čije će biti?

Evanđelist Luka piše da se iz mnoštva koje je okruživalo Isusa pojavila molba: „Učitelju, reci bratu mome da podijeli baštinu sa mnom“; ali on odgovara: „O čovječe, tko me je postavio za suca ili posrednika nad tobom? “ i nastavlja: „Pazi i kloni se svake pohlepe, jer čak i ako čovjek ima obilje, njegov život ne ovisi o onome što posjeduje.“ Ta potvrda Gospodina, u svojoj razoružavajućoj jednostavnosti i istini, dovodi nas sve u pitanje jer nas potiče na razmišljanje o odnosu koji imamo prema zemaljskim dobrima.

Spontano se postavljaju pitanja: od čega se sastoji naš život? Na čemu ga temeljimo? Često smo u iskušenju da ga učinimo ovisnim o akumulaciji bogatstva, kao da tako možemo utažiti našu žeđ za smislom i ljubavlju. I onda zgrćemo dobra za sebe, ne uzimajući u obzir druge; štoviše, na kraju im uskraćujemo ono što im pripada kako bi imali od čega živjeti, kao što to čini bogataš u prispodobi o siromašnom Lazaru. Danas, nažalost, prema statistikama, tridesetoro djece svake minute umre od pothranjenosti, dok se milijuni eura svake minute troše na naoružanje. Razmislimo i o tome koliko bogatih, sebičnih i škrtih ljudi troši ogromnu količinu novca na sitne troškove! Sve se to događa u potpunoj ravnodušnosti društva. Naprotiv, što netko više zgrće, društvo ga više hvali jer se takvo ponašanje ne smatra porokom već javnom vrlinom.

Isus je dobro poznavao ljudsko srce, mjesto gdje se rađa ta nezasitna želja za gomilanjem bogatstva (usp. Mk 7, 22), a prije svega znao je da je „pohlepa za novcem korijen svakog zla“ (usp. 1 Tim 6, 10), da nas „idolopoklonstvo“ (drugim riječima, žudnja za posjedovanjem) udaljava od kraljevstva Božjeg, sprječava Boga da vlada nad našim životima. Zato je Isus rekao: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će se za jednoga privezati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ (Lk 6, 13); i suočen s odbojnošću njegovog poziva od strane čovjeka koji je posjedovao mnogo posjeda, komentirao je: „Kako je teško onima koji posjeduju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje. Jer lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.

U Psalmu 49 čitamo: „Ne bojte se ako se čovjek obogati, ako umnoži slavu doma svoga. Jer kad umre, ništa ne uzima sa sobom niti s njim silazi slava njegova“ (Ps 49, 17-18). U pripovijedanju prispodobe o bogatašu koji nije znao gdje spremiti svoj usjev, Isus kao da ponavlja ove riječi. Bezumniku koji „ne razumije blagostanje“ (Ps 49, 21) i koji bi čak želio raspolagati budućnošću – „Srušit ću svoja spremišta i sagraditi veća, i ondje ću sakupiti sve svoje žito i svoja dobra. Tada ću reći sebi: ‘Dušo moja, imaš mnogo dobara na raspolaganju, dugi niz godina, odmaraj se, jedi, pij i veseli se! ‘ – Isus suprotstavlja glas Boga koji mu kaže: „Budalo, ove noći od tebe će se tražiti život tvoj. A što si pripremio čije će to biti? “ Odnosno: često akumuliramo bogatstvo kako bismo se obranili od straha od smrti, kao da posjedovanje mnogo imovine može spriječiti taj događaj koji nas sve čeka na kraju našeg postojanja. I tako uklanjamo usporedbu s našom smrću; Inteligentnim razmišljanjem o smrti mogli bismo umjesto toga prepoznati što je uistinu bitno u životu.

Pokušajmo svoj život temeljiti na Isusu Kristu, koji je naše istinsko bogatstvo. Odlučimo se da ćemo biti otvoreni za potrebe drugih. Ne dopustimo da nas prevladaju pohlepa i sebičnost, već uvijek tražimo ono što je vrijedno pred Bogom.