Danas slušamo u Svetom Evanđelju onaj glas o kome piše prorok Izaija: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu – poravnite mu staze”.  Tko je taj glas? To je Ivan Krstitelj za koga piše Sv. Matej evanđelista u današnjem evanđeoskom čitanju: “U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji. Obratite se jer se je približilo Kraljevstvo Božje”.

Glavna riječ njegova propovijedanja je – Obratite se! Zašto se obratiti? Ivan jasno naviješta dolazak onoga koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Dolazi Onaj koji u ruci drži lopatu – vijaču kojom će očistiti žito od pljeve. Žito spremiti u svoje žitnice a pljevu spaliti ognjem neugasivim. Ovaj je Ivanov glas poziv i nama da svoj život očistimo od pljeve da u svom životu poravnamo, popravimo ono što je bilo krivudavo i hrapavo.  To ukratko znači mijenjati svoj život tako da se iz njega isiječe korijen zla, da se uništi ono stablo koje rađa zlim plodovima. Kaže Ivan da je već položena sjekira na korijen tog zlog stabla, a da od obraćenja treba donositi plodove dostojne obraćenja.

Svaki čovjek koji ima i malo savjesti dobro zna što u njegovom životu ne valja, što se mora promijeniti. Ali baš to – ta promjena je teška. Uvijek je lakše ići utrtim, utabanim putem. Najteže je promijeniti sebe. Najbolnije je sjeći po svom srcu, po svojoj duši. Zato te promjene svi žele ostaviti za one zadnje dane. Koji su to zadnji dani? Tko može znati taj dan? Smrt se još nikome i nikada  nije najavila, došla je iznenada, potajno kao tat.

Na jednoj plemićkoj zabavi u Francuskoj, kad su se gosti već ponapili, poveo se razgovor o tome što bi tko želio biti kad bi se ponovo rodio. Plemići su svašta govorili i svašta željeli a drugi bi se na to smijali kakve sve želje mnogi imaju. Došao red i na jednog mladog plemića kneza Linja te ga gosti upitaju: Tko bi on poželio biti kad bi se ponovo rodio. Knez se zamisli na trenutak, a onda reče:     “Imao bih samo tri želje:”

1. Da do svoje tridesete godine budem slavan glumac-

2. Da od svoje tridesete do svoje šezdesete budem slavan vojskovođa i državnik.

3. Da poslije svoje šezdesete godine postanem fratar – pokornik kako bi za svoje grijehe učinjene do šezdesete godine izvršio dostojnu pokoru i onda umro kao svetac.

Na ovu njegovu želju nitko se uopće nije nasmijao. Dok je izgovarao posljednje riječi, zadnju svoju treću želju, srušio se na pod i umro. A imao je svaga 36 godina. Da je mladi knez znao za ovaj čas sigurno bi već davno prije i prije svoje tridesete godine počeo činiti pokoru koju je ostavio iza svoje šezdesete. Ali nije znao. Valjda je umirući spoznao da je svoje obraćenje i svoju pokoru planirao za prekasno vrijeme koje mu nije bilo dano. Tko zna kakva mu je bila vječnost.

Draga braćo! Potresan je ovaj primjer i zato se nitko od nazočnih nije nasmijao nego se  zamislio nad svojim željama. Koje će se želje njemu ostvariti? Sigurno je mnogo njihovo razmišljanje bilo pogrešno. Zamislite! – Dvije trećine svoga  života upotrijebiti samo za užitke, čast i slavu a onu zadnju trećinu, ako uopće ostane, za pokoru i uređenje svojeg života da bude dostojan uskrsnuća.

Draga braćo!  Neka nas današnje riječi Svetog Pisma najprije opamete od gluposti našega života, od pustih želja, a onda neka nas potaknu da sve svoje misli riječi i djela usmjerimo tako da budemo dostojni primiti Kraljevstvo Božje te zadobiti svoje vječno spasenje.  Amen.