Misna čitanja:
1. čit: Iz 22, 19-23– Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove.
Ps: 138: GOSPODINE VJEČNA JE LJUBAV TVOJA
2. čit: Rim 11, 33-36– Sve je od njega i po njemu i za njega.
Ev: Mt 16, 13-20 – Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

A VI, ŠTO VI KAŽETE, TKO SAM JA?

U središtu današnje nedjeljne Božje riječi stoji jedno pitanje koje ne prestaje odzvanjati kroz stoljeća: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Isus ga ne postavlja mnoštvu, nego svojim učenicima. Ne pita što o njemu misle drugi, nego što oni sami vjeruju. U Cezareji Filipovoj ljudi su o Isusu govorili različito. Jedni su ga smatrali Ivanom Krstiteljem, drugi Ilijom, Jeremijom ili nekim od proroka. Bili su to lijepi odgovori, ali nisu dosezali do punine njegova otajstva. Čovjeka se može opisivati, o njemu govoriti i stvarati različite slike, a ipak ga ne upoznati do kraja. Tada Petar izgovara riječi koje postaju temelj njegove vjere i života Crkve: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ To nije samo lijepa vjerska formula. To je osobna ispovijest. Petar više ne govori o Isusu kao o nekom drugome. On govori Isusu i priznaje tko je On za njega. Isus mu otkriva da ta vjera nije samo ljudsko postignuće. Ona je dar. Bog prvi otvara čovjekovo srce, a čovjek na taj dar odgovara slobodom i povjerenjem.

Zato se i nama danas postavlja isto pitanje: Tko je Isus za mene? Ne što o njemu govore drugi, ne što piše u knjigama, nego što njegovo ime znači u mome životu. Jer vjera nije samo ono što izgovaramo usnama. Vjera je ono po čemu živimo. Ona se vidi u načinu na koji praštamo, ljubimo, trpimo, pomažemo i gledamo čovjeka pokraj sebe. Petar je ispovjedio vjeru, a Isus mu je povjerio ključeve Kraljevstva i službu u Crkvi. Tako i danas Crkva treba biti mjesto u kojem se otvaraju vrata, a ne zatvaraju; mjesto milosrđa, praštanja i nade.