Misna čitanja:
1. čit: Jr 20, 7-9 – Riječ mi Gospodnja postade na ruglo.
Ps: 63: TEBE ŽEĐA DUŠA MOJA, GOSPODINE BOŽE MOJ.
2. čit: Rim 12, 1-2– Prikažite svoja tijela za žrtvu živu.
Ev: Mt 16, 21-27 – Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe.

PUT KRIŽA – PUT ŽIVOTA

Božja riječ ove Dvadeset i druge nedjelje kroz godinu na poseban način usmjerava naš pogled prema središnjoj temi Isusova govora apostolima: prema otajstvu njegove patnje, smrti i uskrsnuća. Evanđelje nam otkriva temeljnu istinu kršćanskoga života: put za Isusom nije uvijek lagan, ali je to put koji vodi prema punini života.

Isus svojim učenicima otvoreno govori što ga čeka u Jeruzalemu: mora trpjeti, biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i trećega dana uskrsnuti. Petar na te riječi reagira gotovo spontano i instinktivno. Uzima Isusa na stranu i govori mu: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to ti se ne smije dogoditi!“ Petar još uvijek ne može prihvatiti da se Božji plan spasenja ostvaruje kroz križ. U njegovim očima patnja, poniženje i smrt znače poraz, razočaranje i potpuni neuspjeh. On želi Isusa koji će pobijediti bez križa, slavu bez patnje i pobjedu bez žrtve. Zato mu Isus odgovara vrlo odlučno: „Nosi mi se s očiju, Sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko! “ Petar razmišlja ljudskom logikom, dok Isus poziva svoje učenike da nauče gledati Božjim očima.

I upravo je tu velika poruka današnjega Evanđelja i za nas. Često i mi želimo razumjeti život samo prema ljudskim mjerilima. Uspjeh povezujemo s novcem, imanjem, položajem, ugledom i sigurnošću. Teško nam je prihvatiti da ljubav ponekad traži odricanje, da dobrota traži žrtvu, da praštanje traži poniznost, a vjernost zahtijeva ustrajnost. Isus zato postavlja pitanje koje je upućeno svakome od nas: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?“ Čovjek može imati mnogo, a ipak ostati siromašan u duši. Može imati kuću, novac, posao, ugled i različita materijalna dobra, a izgubiti ono najvažnije: mir srca, ljubav prema Bogu, blizinu obitelji, poštovanje prema drugome i nadu u vječni život. Vezanost uz zemaljske stvari često postaje izvor sukoba, ljubomore, zavisti, podjela i mržnje. Kada čovjek sve podredi sebi i vlastitoj koristi, drugi mu postaje suparnik, prijetnja ili sredstvo za ostvarivanje vlastitih interesa. Iz takve sebičnosti nastaju mnoge osobne i društvene nepravde.

Isus nas, međutim, poziva na drukčiji put: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Uzeti svoj križ ne znači tražiti patnju niti željeti nevolju. Križ je ono što u životu prihvaćamo iz ljubavi i vjernosti Bogu: odgovornost prema obitelji, strpljivost u teškoćama, briga za bolesne i nemoćne, oprost onomu koji nas je povrijedio, poštenje kada bi bilo lakše prevariti, vjernost kada je teško ustrajati i dobrota onda kada nam se dobrota ne uzvraća. Krist nas ne poziva da pobjegnemo od života, nego da svoj život darujemo za ono što je istinski vrijedno. „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ Zato molimo: Gospodine, učini da razumijemo kako je u nasljedovanju Tebe istinska radost – i na zemlji i na nebu. Daj nam snagu da prihvatimo svoj križ, vjerno Te slijedimo i svojim životom budemo svjedoci Tvoga Evanđelja.