24 nedjelja kroz godinu – misna čitanja:
1 čitanje: Iz 50, 5 – 9a: Leđa podmetnuh onima što me udarahu…
Psalam: Ps 116: HODIT ĆU PRED GOSPODINOM U ZEMLJI ŽIVIH
2 čitanje: Jak 2,14- 17 : Vjera ako nema djelâ, mrtva je.
Evanđelje: Mk 8,27-35: Ti si pomazanik – Krist ! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Nije li uzbudljivo slušati Petra kako priznanje Isusu: “Ti si Mesija!”. Isus ga na drugom mjestu (Mt 16, 17) čak zbog toga naziva blaženim. Ali danas nešto kasnije slušamo kako Isus istog Petra naziva “Sotonom”, tj. protivnikom, protivnikom Božjim. – Kakav kontrast! Zbog čega se to događa?

Da bismo ovaj događaj ispravno shvatili, moramo znati da se ovo događa na putu za Jeruzalem. A Isusov put u Jeruzalem je njegov put na križ. Jeruzalem je tvrđava čuvara vjere. Oni tamo promatraju i pomno bilježe ono što Isus govori i radi.

A Isus predobro zna: način na koji se suprotstavlja pismoznancima i njihovim pogledima na Boga i njihovu religiju, oni u Jeruzalemu neće dugo trpjeti. Način na koji govori o Bogu i njegovom kraljevstvu i koliko se s ljubavlju i milosrđem odnosi prema grešnicima i izopćenicima – to ne može dobro proći.

Oni u Jeruzalemu ne žele nekoga poput njega. Takvog se treba riješiti da se održi mir i red. Inače će cijela stvar loše završiti.

I tako moramo zamisliti da ovaj put također plaši Isusa. Put do Jeruzalema nije šetnja po parku. Završit će smrću. Kao što je i sam rekao, to je strašno!

I kada naiđe netko, pa makar i dobar prijatelj, koji kaže: to se tebi ne smije dogoditi, biste li radije uradili nešto drugo kako biste se izvukli? Onda je ovo prava kušnja za Isusa, naime kušnja da ponovno razmisli o tome – i možda krene drugim putem – ugodnijim putem bez patnje i bez križa.

Da, Petar zapravo postaje prava opasnost za Isusa. Jer ono što kaže zvuči dobro, primamljivo je. Pa zašto ne poslušati Petra? – A ipak Isus zna: Petar misli kako misle ljudi. Da, Petar misli ono što mi često mislimo i što priželjkujemo.

Ali Isus također zna: Bog misli drugačije! Bog ne ide lakim putem, nego uvijek pravim. Bog ne želi izbjegavati probleme, on ih želi riješiti. Bog se ne želi štedjeti niti se miješati u to kada je ljudima teško, ali sam se baca u proboj da se nešto promijeni u našem svijetu, nešto pozitivno za nas kao ljude. – A to ne ide bez križa, ni za Krista, za Mesiju.

Odlazi od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko. Idi mi s očiju da te više ne vidim i da ne vidim ovu napast da tražim lakši put.

Ali ove riječi imaju i drugo značenje, koje je posebno usmjereno na Petra. I morate znati: U Isusovo vrijeme učenici su uvijek slijedili svog učitelja. Tako su ga uvijek imali “pred očima”. Tako su mogli vidjeti što radi i kako radi stvari. I tako su mogli učiti od njega. – “Zakorači iza mene”, to znači: vrati se na moju stazu! Pogledaj me! Slušaj me! Učite od mene!

Da, čak i Petar, stijena, još mora učiti. Učiti jer još nije potpuno razumio svog gospodara. Jer on ipak misli i želi ono što ljudi misle i žele – a ne ono što Bog misli i što je njegova volja.

I bojim se da i mi moramo još učiti, uvijek iznova učiti, ići Isusovim putem, jer prečesto tražimo lake i ugodne putove umjesto da uzmemo svoj križ i idemo za Isusom.

Biti kršćanin uključuje i svakodnevni život sa svojim brigama i potrebama. Biti kršćanin ne znači samo radovati se kada Papa maše okupljenima na Trgu svetog Petra, nego to uključuje i bolesne i siromašne, gladne i slabe, sve one koji nas izazivaju i koji stalno nešto žele od nas jer nas trebaju, iako ima tako ugodnih staza lijevo i desno.

Nije li to upravo onaj križ o kojem Isus govori? – Ovaj križ nije nešto posebno teško. To nije nešto što sami odaberete i onda mislite da time činite nešto posebno, dajete posebnu žrtvu – i Bog bi bio sretan zbog toga – a onda se na kraju potapšemo po leđima i jako smo ponosni na sebe.

Ne, križ o kojem Isus govori je križ koji ne morate tražiti, ne morate ga sami sastavljati. Križ o kojem Isus govori dolazi sam po sebi – ako doista slijedimo Isusa i živimo dosljednim kršćanskim životom.

Ako ne činimo samo ono što svi drugi čine, nego ono što Gospodin čini – makar ljudi odmahivali glavom zbog nas.

Ako ne pobjegnemo kad netko od nas nešto želi, iako bismo radije radili nešto sasvim drugo i druga nas osoba jako živcira.

Pa idimo s Petrom, slijedimo Isusa. Počnimo iznova slijediti njega, koji je uvijek sljedbenik križa. Hodimo uvijek iza Isusa s Petrom kako bismo gledajući ga i slušajući ga naučili od njega nositi i svoj križ.