Danas mnogi, osobito mladi, postavljaju jako aktualno pitanje i za  naše vrijeme, koje su Ivan Krstitelj i njegovi učenici postavili Isusu: “Jesi li ti onaj pravi ili da drugoga čekamo?” Tko je danas onaj pravi? Koja je vjera prava? Koga slušati? Za kim ići? To je svakodnevno pitanje današnjih ljudi. Svaki bi, naime, htio biti siguran u ono što slijedi, u svoj izbor. I onaj koji ništa ne vjeruje osim u samoga sebe i taj tvrdi da samo ono vjeruje što vidi, čuje, pipa, miriše i kuša. Ni taj nije siguran u sebe. Pita se:  jeli  to baš pravo,  jeli je u pravu ili nije? I onaj koji vjeruje i nada se i on se pita: Je li to ono pravo što vjeruje, što od života očekuje ili da nešto drugo traži. I oni bogati, koji su se okružili silnim bogatstvom, i oni se pitaju,  je li to ono pravo što  su  očekivali ili da još nešto drugo čekaju? I oni silno pametni – i oni se pitaju, je li to naše znanje ono pravo ili da još nešto čekamo. I oni siromašni se pitaju. Što od života očekujemo? Je li baš to pravo ili nije? I oni posve zdravi i oni se pitaju: Je li naše zdravlje ono pravo što čekamo ili da čekamo nešto drugo? I oni bolesni se pitaju. Je li zdravlje koje tako želimo ono pravo što čekamo ili treba nešto drugo čekati? I oni slavni i poznati. I oni se pitaju. Je li baš ta slava i čast ono pravo što čekamo ili da čekamo nešto drugo? I oni koji imaju vlast u svojim rukama se pitaju.  Je li je baš vlast ono pravo što  čekaju ili je nešto drugo što treba čekati? Svi se oni pitaju. Je li ono što su očekivali baš ono pravo ili da očekuju nešto drugo?

     Sumnja u sve postojeće uvijek postavlja pitanje. Je li to ono pravo što imam, što znam, što posjedujem, u čemu uživam? Je li to baš ono pravo i vrijedno čekanja? Ima li nešto bolje od onoga što baš oni čekaju? Što je od svega toga pravo što mi očekujemo? Što tražiti i što naći da budemo sigurni u ono pravo? Na Ivanovo pitanje Isus ne odgovara nikakvom teorijom nego jednostavnim pokazateljem kaže: “Idite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, gluhi čuju,  hromi  hodaju, gubavi  se  čiste  a   siromasima  se  propovijeda blaga vijest Evanđelja”. Takav svijet kakav je Isus opisao čekao je sveti Ivan, takav svijet čeka svaki vjernik, svaki pošten čovjek. To je ono pravo. Takav je život pravi i ispravni u kojem se čine dobra djela. Sve drugo su samo prazne teorije. Isus upire prstom u djela, a ne u neku teoriju. Tu ne treba nikakvog mudrovanja. Na Božjem sudu pitat će se samo: Jesi li mi dao jesti kad sam bio gladan? Jesi li mi dao piti kad sam bio žedan? Jesi li me odjenuo kad sam bio gol? Jesi li me pohodio kad sam bio bolestan? Jesi li mi  priskočio u pomoć u svakoj mojoj nevolji? Samo po tim djelima će vječni sudac prepoznati vrijednost nečijeg života i nagraditi ga. Sve drugo bit će odbačeno iz Kraljevstva Nebeskoga i kažnjeno.

    Draga braćo! Nismo mi nikakvi čudotvorci da bi slijepome rekli: “Progledaj” ili hromome: “prohodaj” ili gluhome “otvoriti uši” Ne možemo mi mrtvome reći: “Ustani iz groba”. To je mogao samo Isus koji je pravi Bog. Ali možemo i slijepome i gluhome i hromome olakšati njegov križ. Tada će po nama moći i vidjeti i čuti i hodati  To je kršćanstvo. Ako tako činimo, dajemo odgovor svima onima koji traže ono pravo. Naš odgovor neka svima bude onakav kako je i Isus odgovorio: Gledajte naša djela i recite pred svima što ste čuli i vidjeli.  Vjerujte da će se takvim našim odgovorom mnogi naši nevjernici i griješnici sasvim zadovoljiti i na pravi se put vratiti. Amen.