Današnje sveto Evanđelje nam pokazuje Isusa u sjevernom dijelu izraelske zemlje koji se zove Galileja. U toj pokrajini u gradu Nazaretu živio je i Isus do svoje tridesete godine.  No, kaže evanđelista, da je napustio svoj kraj i otišao na drugu stranu Galilejskog mora, u grad Kafarnaum. Tu je Isus započeo svoje javno djelovanje i propovijedanje. Taj dio izraelske zemlje bili su naselili ljudi iz susjednih zemalja, osobito u vrijeme kad je izraelski narod bio odveden u babilonsko ropstvo. Zbog toga su taj kraj Izraelci smatrali poganskim krajem, tj. kraj gdje žive krivobošci i neznabošci. Taj je kraj za vrijeme diobe zemlje po plemenima pripao plemenu Zebulunovu i Naftalijevu. Baš u tom poganskom kraju Isus započinje  propovijedanje i pali svjetlo vjere,  spoznaju Boga, kako je to već davno prije prorekao prorok Izaija. Isus tu, u tom zaostalom kraju, najprije okuplja svoje suradnike, svoje učenike.

     Opisuje evanđelista kako je Isus stao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Upravo su bacili ribarske mreže za lov. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: “Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi”. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: “Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim”. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv?

    Draga braćo! Vidite, svaki čovjek koji planira ili organizira neki pokret ili neku političku stranku ili revoluciju obećava svim svojim sljedbenicima ili istomišljenicima neki dobar položaj, čast, neki dobitak koji ih čeka nakon sretno završenog njihovog pothvata. Uostalom dobro nam je poznato kako se uz izbore stvaraju propagandne grupe koje se bore za svoje vođe, ali se istovremeno nadaju nekoj dobiti, ako uspiju.

     Isusov poziv upućen apostolima bio je sasvim drugačiji. Isus im je samo naznačio posao: “Učinit ću vas ribarima ljudi”. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima:  “Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti”. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot  on kaže: “Mrzit će vas i progonit će vas”.

     Mi kršćanski vijernici pripadamo grupaciji Isusovih učenika, sljedbenika u današnjem vremenu i na prostoru gdje živimo. Znamo da nam kršćanstvo ne može donijeti neku korist, neki položaj u ovom svijetu. I kad bi netko htio svoje kršćanstvo iskoristiti u te nepoštene svrhe, radio bi suprotno Isusovoj nakani i Isusovoj volji.

     Kršćanstvo i svaki od nas kršćana ima u svijetu jednu časnu službu svjedočanstva za Isusa, svjedočanstva za duhovne vrednote kao što je mir, sloga, sloboda, ljubav i praštanje. To je svjedočenje za bolji svijet za pravedniji svijet. To je svijet protiv rata, protiv porobljenosti u bilo kojem obliku. Kršćanstvo ne svjedoči neku znanost. To čine učenjaci. Kršćani samo propagiraju i bore se za bolji svijet koji se najprije ostvaruje u srcima ljudi a onda tek na ulicama ovoga svijeta.

     Mi kršćani, učenici Isusovi, primili smo poziv svjedoka boljeg svijeta pa nastojmo to svjedočanstvo ostvariti, ne toliko riječima koliko svojim djelima i životom. Amen.