1. čitanje: Dn 12, 1 – 3 : U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti.
Psalam: Ps 16: ČUVAJ ME BOŽE JER SE TEBI UTJEČEM
2. čitanje: Heb 10, 11 – 14.18: Jednim prinosom zauvijek usavrši posvećene.
Evanđelje: Mk 13, 24 – 32: Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.

Od straha do povjerenja

Svake godine, kada je crkvena godina na izmaku, liturgija također usmjerava naš pogled na kraj, na kraj svijeta i vremena i na kraj naših života. U 13. poglavlju Evanđelja po Marku dobivamo poruke o ratovima, progonima i raznim nevoljama.

U današnjem evanđeoskom odlomku evanđelist gleda u nebo i kaže – ili Isus kaže –: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Ako ova proročanstva shvatimo doslovno, ostavljaju nas pomalo zbunjenima, možda čak i uplašenima. – Naravno da znamo da ljudi sada imaju sredstva da potpuno opustoše svoj matični planet i učine ga nenastanjivim. Ali s pravom sumnjamo da je Isus aludirao na te scenarije modernog uništenja Zemlje i kraja svijeta. Pitanje je je li uopće aludirao na stvarna događanja u vanjskom svijetu. Je li želio predvidjeti prirodne katastrofe gigantskih razmjera koje će uništiti naš životni prostor? Ako je to želio, ne treba reći: Većina njegovih najava nije ispunjena! Sunce, mjesec i zvijezde još su na nebu. I nitko od nas ozbiljno ne očekuje da će se srušiti u sljedećih nekoliko mjeseci ili godina. Pa kako ćemo razumjeti i objasniti današnje evanđelje? Koju nam poruku, kakvu “istinu” želi prenijeti?

Ovoj istini dolazimo blizu ako prvo pustimo stručnjacima da nam objasne da Isusov govor o smaku svijeta ni na koji način nije dan na način na koji ga danas čitamo kod Marka. Umjesto toga, evanđelist je ovdje obradio unaprijed oblikovan tekst. Ovaj je tekst sadržavao mnoge ideje o posljednjim vremenima koje su bile uobičajene među židovskim narodom. Stoga se svakako možemo zapitati: Što se krije iza ovih ideja, koje treba shvatiti manje znanstveno, a mnogo više simbolično? – Što je izraženo u korištenim slikama?

Tu nam pomaže moderna dubinska psihologija. Ona kaže: Ljudi imaju tendenciju projicirati unutarnje-psihičke sukobe u vanjski svijet ili “u nebo”. Ako je on npr. Primjerice, ako se osjeća egzistencijalno ugroženo, može sanjati da mu se svijet ruši ili nakon velikog razočaranja kaže da je nekome sagradio kuću, a sad se srušila.

Kada pogledamo naše evanđelje iz ove perspektive, ono nam utiskuje gorku istinu da je sve prolazno. Ništa na zemlji nije neuništivo, čak ni nebeske sile ne traju vječno. Sve će jednog dana opet pasti u ništavilo iz kojeg je i nastalo. “Nebo i zemlja će proći” : to je prva, depresivna izjava našeg Evanđelja. Ali odmah se nadopunjuje drugim. Isus kaže: Usred općeg propadanja , “Sin Čovječji će se vidjeti kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. On će poslati anđele da okupe njegove odabranike sa svih strana. I ako sve prođe, njegove riječi neće proći!” Svatko tko pripada Isusu, tko dopusti da mu se obraća i vodi njegova riječ, imat će novi početak usred uništenja. Ako se jednoga dana bude morao odreći svega što mu je život do sada činilo bogatim, sigurnim i lijepim, neće se suočiti ni s čim, već sa svojim gospodarom, učiteljem i sucem, koji ga voli i poznaje, koji šalje svoje anđele pomoći mu da donese kući i nagradu.

Dakle, za kršćanina koji vjeruje, poruka kraja je u konačnici dobra vijest. Na tamnoj pozadini rečenice “Nebo i zemlja će proći” jarko svijetli lik Sina Čovječjega koji, kao dobri pastir, brižno brine za nas. I nikakav nas kaos na svijetu ne može oteti njegovoj milosrdnoj ljubavi i milostivoj skrbi. Bog na kraju daje i savršenstvo. – Ovo je utjeha i nada.