1. čit: Sef, 2, 3; 3, 12-13- Pustit ću da opstane samo skroman i čedan narod.
Ps: 146: – Blago siromasima duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko!
2. čit: 1 Kor 1, 26-31 – Slabe svijeta izabra Bog.
Evanđelje: Mt 5, 1-12a – Blago siromasima duhom!

BLAGO ŽIVOTU KOJI SE DARUJE – PUT BLAŽENSTAVA

Crkva nas ove četvrte nedjelje kroz godinu, koju slavimo i kao Dan života, poziva da zastanemo i razmislimo o Isusovim riječima koje nazivamo blaženstvima. To su riječi koje Isus izgovara na početku svoje Propovijedi na gori. One nisu samo lijepe misli ili pobožne rečenice, nego poziv na novi način razmišljanja, življenja i gledanja na život.

Isus blaženstvima ne obećava lagodan život bez problema. On ne govori: „Blago onima koji imaju sve“, nego: „Blago onima koji se znaju darovati, koji znaju ljubiti, koji se ne zatvaraju u sebe. “ Upravo zato blaženstva uvijek pomalo uznemiruju. Ne možemo ih slušati ravnodušno. Ili ćemo reći da su to lijepe, ali neostvarive ideje, ili ćemo dopustiti da nas te riječi dotaknu i promijene.

Dan života posebno nas podsjeća da je svaki ljudski život dar, svet i vrijedan – od začeća do prirodne smrti. Isusova blaženstva pomažu nam shvatiti kako se taj dar života čuva, poštuje i živi u punini. Život nije samo postojanje, nego odnos, darivanje, odgovornost.

Isus kaže: „Blago vama. “ Biti „blago“ znači biti sretan, ispunjen, imati smisao. Ako naša vjera ne donosi radost, nešto nije u redu. Kršćanin ne mora imati sve odgovore, ali mora imati nadu. Ne mora imati savršene okolnosti, ali u srcu treba nositi mir. Vjera i radost idu zajedno. Tamo gdje se vjera živi iskreno, tamo se život cijeni, štiti i slavi.

To je dobro razumjela sveta Majka Terezija iz Kalkute. Usred siromaštva, bolesti i patnje, njezino lice često je zračilo mirom. Rekla je jednostavnu, ali snažnu rečenicu: „Radost je najbolji način naviještanja Evanđelja. “ Radost nije bijeg od stvarnosti, nego znak da znamo komu pripadamo.

Isus u blaženstvima posebno ističe: „Blago siromašnima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. “ Ovdje ne govori samo o materijalnom siromaštvu. Siromašni duhom su oni koji ne stavljaju novac, moć i uspjeh na prvo mjesto. To su ljudi otvorena srca, koji znaju da nisu sami sebi dovoljni. Oni znaju da život nije nešto što smo sami stvorili, nego dar koji smo primili.

Siromašan duhom je onaj koji se zna osloniti na Boga. On zna da vrijednost života ne mjeri uspjehom, slavom ili bogatstvom, nego ljubavlju. Takav čovjek zna vidjeti drugoga, primijetiti slaboga, zaštititi nerođenoga, poštovati starijega i bolesnoga. Siromašan duhom zna da je svaki život vrijedan, jer dolazi od Boga.

Suprotno tome, onaj tko nije „siromašan“ po Evanđelju često ostaje zatvoren u sebe. Teško vidi potrebe drugih, teško se žrtvuje, teško prašta. Takav način života osiromašuje srce i odnose. Blaženstva nas uče da život raste kada se dijeli.

Isus nas ne skriva od činjenice da življenje Evanđelja nije uvijek lako. Kaže: „Blago vama kad vas zbog mene progone. “ To znači da će onaj tko brani život, istinu i dostojanstvo čovjeka ponekad biti neshvaćen, ismijan ili odbačen. No Isus nas hrabri: Bog čini velike stvari po onima koji su mali i ponizni.

Povijest vjere puna je takvih primjera: Abraham, obični nomad; Mojsije, nesiguran i mucav; David, mali pastir; Marija, nepoznata djevojka. Svi su oni prihvatili dar života i predali se Bogu. I Bog je preko njih činio čuda. Isto vrijedi i za mnoge svece, ali i za brojne obične ljude koji svakodnevno, tiho i vjerno čuvaju život – roditelje, bake i djedove, liječnike, volontere, odgojitelje.

Današnje Evanđelje poziva nas na obraćenje srca. Poziva nas da život ne mjerimo onim što imamo, nego onim koliko ljubimo. Na Dan života Isus nas podsjeća da je svaki život blagoslov i zadatak. Pobijedit ćemo zlo ne snagom moći, nego snagom poniznosti i ljubavi. Jer samo tada Bog može djelovati u nama i po nama.