1. čit: Dj 2, 14a. 36-41 – Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.
Ps: 23: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
2. čit: 1Pt 2, 20b–25 – Obratiste se k pastiru duša svojih.
Ev: Iv 10, 1-10 – Ja sam vrata ovcama.

Nedjelja Dobrog Pastira – Svjetski dan molitve za duhovna zvanja

Četvrta uskrsna nedjelja u Crkvi se slavi kao Nedjelja Dobrog Pastira i ujedno kao Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. To je dan kada na poseban način molimo nebeskoga Oca da po daru Duha Svetoga svaki čovjek pronađe svoje mjesto u Božjem planu ljubavi i hrabro odgovori na njegov poziv.

U današnjem Evanđelju Isus se služi slikama koje su ljudima njegova vremena bile vrlo bliske: govori o sebi kao o vratima i kao o dobrom pastiru. Te slike na prvi pogled djeluju jednostavno, ali u sebi nose duboku poruku za naš život.

Isus kaže: „Ja sam vrata. “

Vrata omogućuju ovcama ulazak u sigurno mjesto gdje mogu pronaći odmor i zaštitu od opasnosti, ali i izlazak na pašu gdje nalaze hranu i život. Isus je ta vrata koja povezuju različite prostore našega života. On nam otvara pristup zajedništvu s Bogom. Po njemu ulazimo u sigurnost Božje blizine, primamo oproštenje i nalazimo duboki mir za kojim naše srce čezne.

On nas sam poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Ali Isus nije samo vrata kroz koja ulazimo u sigurnost Božje blizine. On nas također osposobljava da izađemo iz svojih zatvorenosti. Izvodi nas iz naših strahova, sebičnosti i navika koje nas zarobljavaju. Uči nas voljeti i daje nam snagu da živimo otvoreno jedni za druge.

Moramo iskreno priznati da naš život često podsjeća na zatvorenu ogradu. Često smo zatvoreni u sebe, u svoju samoću, u svoje brige i planove, premalo osjetljivi za potrebe drugih ljudi. Naša osjetila, koja bi trebala biti otvorena svijetu i odnosima, nerijetko postaju sredstva zatvaranja u vlastiti svijet.

Isus zato otvara put. On nas povezuje s Bogom i usađuje u nas ljubav koja nas pokreće na izlazak iz sebe. To je lijepi put vjere: put od „ja“ prema Bogu, od „ja“ prema „ti“, i napokon prema „mi“ – prema zajedništvu.

Druga slika koju Isus koristi jest slika pastira. On kaže da pastir poziva svoje ovce imenom, ide pred njima i one ga slijede jer poznaju njegov glas. To je poseban pastir – on ne stoji iza stada, nego ide ispred njega. On prvi kroči putem kojim nas poziva ići.

Taj glas Dobroga Pastira prepoznaje se srcem. To je glas istine, glas koji ne prisiljava nego poziva. To je glas koji donosi mir, sigurnost i povjerenje. Tko sluša taj glas, postupno otkriva da je to glas koji vodi u život.

Nasuprot tome, u svijetu često susrećemo i „lažne pastire“ – glasove koji stvaraju strah, nemir i nesigurnost. Oni nameću zahtjeve bez ljubavi i obećavaju sreću bez istine. Glas Dobroga Pastira uvijek je drugačiji: on ne prisiljava, nego poziva na slobodan odgovor ljubavi.

Pravo nasljedovanje Krista nikada nije plod prisile. Ono se rađa iz susreta s ljubavlju koja nadilazi sve drugo. Kada nešto ostavljamo u svom životu – loše navike, sebičnost ili grijeh – to činimo zato što smo pronašli nešto ljepše i veće: susret s Gospodinom.

Isus nas danas ponovno poziva da izađemo iz svojih zatvorenosti i pođemo za njim. On nas vodi putem koji vodi prema punini života i prema nebu.

Na današnji dan posebno molimo za nova duhovna zvanja: za svećenike, redovnike, redovnice i misionare. Molimo i za hrabrost mladih da prepoznaju Božji glas u svom srcu i odgovore mu velikodušno.

Gospodin od nas traži samo jedno: naše iskreno i slobodno „da“. Neka to „da“ bude početak novoga puta povjerenja, ljubavi i radosti s Dobrim Pastirom.