1. čit: Jr 17, 5 – 8: Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka…
Ps 1: BLAGO ČOVJEKU KOJI SE UZDA U GOSPODINA
2. čit: 1Kor 15, 16-20: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša!
Ev: Lk 6, 17. 20 -26: Blago vama siromasi! Jao vama bogataši!

Zborna molitva:
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama.

Uz nedjeljno evanđelje…

Današnja čitanja uče nas mudrosti življenja. Život koji donosi blagoslov je život oslonjen na Boga, a život koji donosi prokletstvo je život koji se oslanja samo na sebe ili na ljude.

«Prosjak je potegao za rukav prolaznika i molio ga novac da kupi šalicu kave. Ovo je bila njegova priča: ‘Bilo je vrijeme, gospodine, kad sam ja bio bogat poslovni čovjek kao što ste Vi sada. Cijeli sam dan ozbiljno radio. Na mojem je stolu bio moto: Misli kreativno, djeluj odlučno, živi riskantno. To je bio moto prema kojem sam živio, i novac se jednostavno slijevao. A onda… a onda (prosjakovo se tijelo treslo od jecaja)… čistačica je s ostalim smećem bacila moj moto.’»

Ovaj čovjek je vjerovao u moto. Na to se oslanjao. Cijelim bićem je slijedio tih nekoliko riječi. No, kad je moto nestao sa stola i njegov život i sve što je stvorio srušilo se.

Zato Isus govori «jao vama bogataši, koji ste sada siti, koji se sada smijete, koje svi hvale», jer takvi se oslanjaju na materijalno bogatstvo koje je nepostojano i prolazno. Stvarima se možemo i trebamo služiti, ali na njima ne možemo temeljiti sreću. Isto vrijedi za mišljenje ljudi o nama. Možemo i trebamo čuti mišljenje ljudi o nama, ali naša sreća ne smije ovisiti o tome kakav sam u očima ljudi, cijene li me ili me ne cijene, hvale li me ili me kritiziraju. Jedino je važno tko sam i kakav sam pred Bogom!

«Sve što činiš, ne čini da te drugi ljudi vole, da te cijene, da te poštuju, da ti zahvaljuju, jer ljudi te ponekad neće voljeti, neće te cijeniti, neće ti zahvaliti pa ćeš se razočarati. Ali sve što činiš, čini iz ljubavi prema ljudima.»

Vjera nije moto, nije nešto izvan nas. Vjera je nutarnja snaga u nama!

Židovskom mudracu došla je žena nerotkinja s molbom da moli za nju kako bi dobila dijete. Saslušavši je, on joj priča slučaj svoje vlastite majke koja je također bila nerotkinja. Čuvši za nekoga svetog čovjeka, ponijela je bogat dar i prevalila je velik put dok ga nije pronašla i iznijela mu svoju potrebu. «On joj je obećao da će moliti za nju, a ona je otišla smirena kući. Godinu dana kasnije ja sam došao na svijet», završio je mudrac.

Kad je žena čula tu priču poviče: «I ja ću tebe bogato nadariti, ako dobijem dijete.» «To više ne vrijedi, jer ti si čula tu priču, ali moja majka nije prije ništa čula, već samo čvrsto vjerovala i nadala se.»

Čovjek koji svoj život oslanja na Boga je čovjek koji živi s potpunim povjerenjem u Boga. Njega nosi povjerenje u Boga i Njegovu providnost. On nailazi na razne neprilike, ali se uzda da ga Gospodin neće ostaviti.

Takav čovjek je Bogu drag. «Čovjek Bogu nije mio zbog svojih krjeposti i zasluga, nego zbog neograničenoga povjerenja koje polaže u Božje milosrđe.» (Terezija od Djeteta Isusa) Iz toga je jasno što Bogu nije drago: «Ono što Boga ranjava i pogađa ravno u srce, to je naš nedostatak povjerenja.» (Terezija od Djeteta Isusa)

Vjera nije znanje. Vjera je snaga. Čovjek koji živi od povjerenja u Boga sličan je «stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku». Vjera se ne jača znanjem nego molitvom koja hrani korijenje stabla.