1. čitanje: Dj 15,1-2.22-29: Sloboda koju donosi vjera
Ps 67: NEKA TE SLAVE NARODI BOŽE, SVI NARODI NEKA TE SLAVE
2. čit.: Otk 21,10–14.22-23: Pokaza im sveti grad gdje silazi s neba
Ev.: Iv 14,23-29: Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što rekoh

Već smo blizu Pedesetnice i današnje Evanđelje potiče nas na razmišljanje o našem odnosu s Gospodinom, koji nam kaže: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ. Možda ponekad razmišljamo o našem odnosu s Bogom na ovakav način: moramo ga slušati samo kako ga ne bismo “naljutili” i izbjegli njegove “kazne”; na provođenje njegovih zapovijedi u djelo gledamo kao na nametanje, kao na “zalog koji smo prisiljeni platiti” jer smo vjernici. Ali ne! Pozvani smo živjeti odnos ljubavi s njim: ako ga ljubim, to je zato što sam prije svega razumio njegovu ljubav prema meni, koja ga je tjerala da umre na križu da me spasi od mojih grijeha i da mi da vječnost, i shvatio sam da mi samo on pokazuje put, štoviše, to je put kojim treba ići da bih se naučio ljubiti; onda ga poslušam, jer se isplati! To je znanje koje vodi do zahvalnosti!

Ako me tko ljubi i drži moju riječ, moj će ga Otac ljubiti, i doći ćemo k njemu i s njim se nastaniti. Kakvo veliko otajstvo! Ako ga ljubimo, držeći njegove zapovijedi, Bog dolazi prebivati u nama: mi smo njegov hram! Kad bismo to razumjeli, tko zna kako bismo drugačije živjeli svoje odnose sa sobom, svojim tijelima i drugima! Djevojčica, prosvijetljena Duhom, odlučila je potpuno promijeniti svoj život kada je, imajući hostiju u rukama, shvatila otajstvo i pomislila: od danas više ne mogu živjeti kao što sam živjela do jučer: imam Boga u svojim rukama i on će uskoro ući u mene! Sretne su duše koje ljube Gospodina, koje mole, koje mu se klanjaju, koje ga susreću u sakramentima, a zatim ga pokušavaju konkretno ljubiti u drugima: možda nemaju ništa, ali u stvarnosti imaju SVE, imaju Boga u svojim srcima, kojega im ništa i nitko nikada ne može oduzeti!

Dobro znamo da nije lako ljubiti, da nas svijet privlači, đavao nas iskušava i zbunjuje; zato nam Isus šalje Duha Svetoga, Treću Osobu Presvetog Trojstva: On će vas svemu naučiti i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao. Duh Sveti, koji je ljubav koja ujedinjuje Oca i Sina, dolazi nam kako bi nas učinio sposobnima ljubiti Boga i druge: dolazi nas svemu naučiti, naučiti Istinu o nama. Mnogi od nas su bolesni od “upoznaj sebe”, već znamo sve… ali ovdje ne govorimo o matematici, kuhanju, medicini, ovdje govorimo o življenju poput Boga, o ljubavi poput Njega, o punom smislu života i trebamo nekoga da nas nauči. Pred Duhom moramo stajati kao ljudi koji uvijek moraju učiti: moramo dopustiti da budemo upisani u ono nešto što nemamo. Ali da bismo poučavali sve, potrebna nam je poniznost!

Tada dolazi da nas podsjeti na sve što nam je Krist rekao: Isusove riječi su Istina. Isus je taj koji nam otkriva Božju ljubav i kako stvarno volimo; Njegova nam Riječ daje život. Naš život ima suštinu u onim dubokim riječima koje Krist zna reći svakome od nas, koje čiste lažnu sliku Božju koju imamo u sebi, usmjeravaju nas na istinsko dobro koje treba učiniti. Ali ne samo to: Duh Sveti pomaže nam razumjeti i ponovno čitati našu povijest drugim očima, ne očima onih koji se sažalijevaju, onih koji se pretvaraju da ne vide svoje rane, već očima ljubavi. Često je naše sjećanje iskrivljeno mnogim lažima: ovdje nas Bog koji ulazi u nas svojom ljubavlju oslobađa: pomaže nam shvatiti da nismo sami, da sve ima smisao, da svaka patnja može biti prilika za da se pomogne drugima. To je djelo oslobođenja! Duh, poučavajući nas svemu tome, uvest će nas u mir koji samo Krist može dati: mir koji nije jednostavno odsustvo problema, već mir usred problema, kušnji, radosti… Mir, Božji dar, Božja prisutnost u našim srcima, srce koje je, pomireno s njim, konačno oslobođeno previranja živih bića bez smisla, od bježanja od vlastite povijesti, od zbrke između onoga što je dobro činiti i onoga što zlo izbjegavati i iznad svega, oslobođeno nemogućnosti ljubiti do kraja.

Kada su Kristove riječi usađene u nas, sve poprima drugačije svjetlo, svjetlo Božje!