Otac, koji ljubi svoje dijete, ne želi vidjeti ništa ružnoga, ništa lošeg i zlog na njemu. Nijedan zemaljski otac ne ljubi svoje dijete tako, kao što nebeski Otac nas ljubi. Zato on sve poduzima, trudi se da naša duša postane lijepa. Ne zaslužuje li on našu zahvalnost za svoj odgojni posao? Ostavimo samosažaljenje na putovima patnje. Patnje, koje često zbog naših grijeha sami prouzrokujemo, nisu vrijedne suza već Božje patnje i truda oko nas. Počnimo radije zahvaljivati što se Bog, kao Otac, mnogo trudi da nas odgoji, učini lijepima i sretnima za vječnost, pa će naš križ početi sjati.