1. Čtanje: Sir 27,4-7:Nikoga ne hvali prije no što progovori.
Ps 92  Pripjev: DOBRO JE SLAVITI GOSPODINA.
2. Čitanje 1Kor 15,54-58 Daje nam pobjedu po Isusu Kristu.
Evanđelje: Lk 6,39-45: Iz obilja srca usta govore.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno).

Uočiti treba ovo: u dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! – U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: “o kruhu i vodi“.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih granica.

Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: “Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.”

Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave…) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…) Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži.

Uz nedjeljno evanđelje…

Isus ne drži predavanja. On govori  jasno i razumljivo. Koristi slike i usporedbe iz života ljudi. U Evanđelju ove nedjelju su tri slike: slijepci koji padaju u jamu, zatim slika grede i iverja, i na kraju slika drveta koje se može prepoznati po plodovima.

Isus je farizeje i pismoznance često upozoravao. Njegova glavna optužba protiv njih bila je njihova samopravednost i licemjerstvo. Učite druge riječi Božjoj, a sami život ne usklađujete s tim.  Isus je također imao na umu svoje učenike. Opominje ih da drže radosnu vijest ne samo da bi dijelili Evanđelje s drugima, već i da bi širili Evanđelje i vjerodostojno svjedočiti vlastitim životom.

Roger Schutz, prvi prior Taizéa to kaže ovako: “Živite ono što ste naučili iz Evanđelje, čak i ako je vrlo malo!” – Ali to neka bude konkretno!  Učinite ono što je ispravno i dobro“! Shvaćamo o čemu se radi. O autentičnosti. Radi se o riječima i djelima.  Koliko je ta vjerodostojnost narušena kada ljudi doživljavaju neslaganje između govora i djelovanja, danas to vidimo u mnogim područjima –također i u crkvi.

Propovijedanje vode drugima a ispijanje vina potkopava vjerodostojnost i utječe kontraproduktivno. Nešto od drugih zahtijevaš čega se sam ne držiš nije baš uvjerljivo. Nije pošteno i stoga si nevjerodostojan.

Najpoznatija slika u današnjeg Evanđelja je o gredi i trunu. “Zašto vidiš trun u oku svoga brata, ali ne primjećuješ brvno u vlastitom oku…” Brzi smo kritičari i protiv obitelji i na poslu,  i s obzirom na crkvu, i na politika na lokalnoj razini, u vlastitoj zemlji i diljem svijeta. Ta mi imamo orlovske oči koje gledaju kad drugi rade krivo, ili zlo a za vlastite pogrješke često nemamo oka. Dok sam ja samo najmanji trun u oku drugoga, ne želim vidjeti debelu gredu u vlastitom ne priznaju.

Iskreno samoispitivanje i ozbiljno obraćenje su na dnevnom redu. Da pogledamo vlastito oko . U sebe. Dok upirem prstom u druge  znam da tri prsta ruke u isto vrijeme ciljaju na mene.

Kritika nije zabranjena. Ni sam Isus nije bježao od nje. Sve je nazvao pravim  imenom. Ne možete uvijek samo odobravati sve. Ukazivanje na nedolično ponašanje i neuspjeh može biti potrebno, korisno i dobro. Ponekad možemo šutjeti također – iz bilo kojeg razloga – gdje bismo trebali govoriti i otvoriti usta. Uvijek je također važno pogledati sebe i biti samokritičan. Tko je savršen? Tko uvijek sve radi kako treba? Nitko nije perfektan!

Ako imamo svoje slabosti i znamo vlastite pogreške i vlastitu potrebu za iskupljenjem, te ako  uspijemo to učiniti, tj.  priznati vlastitu krivnju, onda će možda otpasti i naša kritika te ćemo s više razumijevanja i empatije i moći komunicirati s našim bližnjima i  postupati s drugim ljudima pažljivije i opreznije.

Za tri dana je  Pepelnica počinje  korizmeno vrijeme pokore i posta. To je vrijeme koje nas – kao nijedno drugo – poziva  da pogledamo u sebe, da počnemo od sebe. Ne da samo i prvo ispravljamo, sudimo i kritiziramo druge, nego da sebe pogledamo i ispitamo!  Korizma je vrijeme osobnog razmišljanja i obraćenja.

To je impresivno i vrlo lijepo  izraženo na pepelnicu, kada nam se pepeo posipa po glavi. Svatko tko prima pepeo, izjavljuje i tako priznaje: i meni je potrebna promjena, obraćenje. I zahvalan sam što danas mogu početi iznova.

Postoje mnogi oblici posta i odricanja. Nije li to i naša  namjera u nadolazećim tjednima – pokušati na vrlo praktičan način, konkretno – u najvećoj mogućoj mjeri posebno za da se suzdržimo od osuđivanja. Drugim riječima: apstinencija u jednom: vježbajte prosuđivanje. U evanđelju je Isus rekao: “Ne sudite, i nećete biti suđeni! Ne osuđujte, i nećete biti osuđen!” I: “Prema mjeri, s kome mjerite, mjerit će se i vama!”

Moja odluka za Korizmu: Suzdržavati se od nepotrebnih kritika bez ljubavi! Prepustiti osuđivanje i suđenje Bogu! On vidi dublje. On poznaje misli, motive i pozadinu. “Čovjek vidi što je pred očima. Bog gleda u srce” (1 Sam 16, 7).