ČITANJA: Dj 14, 21-27; Otk 21, 1-5a; Iv 13, 31-33a. 34-35

Od svih važnih pitanja koja čovjek sebi može postaviti najvažnije je ovo: Zašto sam zapravo na ovom svijetu? Što čovjek ima od ovoga života? Treba li nam patnja ovoga života? Na koncu – je li smrt ono zadnje što nas čeka ili je ona samo neki privid zla? Sva su ta i mnoga druga pitanja njima slična pitanja svediva na jedno ono pravo pitanje: „Koji je smisao moga ljudskog života?“

Gdje je pravi odgovor? Ako je, naime, nama dan ovaj život samo zato da jednog dana propadnemo ili nestanemo, onda je odgovor na ovo pitanje čista besmislica. Ako je pak pravi odgovor: na svijetu smo zato da po završetku ovog života k Bogu dođemo, onda sve u našem životu dobiva pravi smisao. Onda radost ima smisla. Onda žalost i patnja ima svoje opravdanje, onda svako dobro djelo ima pravo na nagradu, onda svako zlo djelo, svaka opačina mora biti osuđena. Nastavi čitati Vječni život sa Bogom →

Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci; druga traje 99 godina; a treća 999999. . . godina. U prvoj čovjek se mora tjelesno razviti, da bi neovisno o majčinu tijelu odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjeg, osloboditi se navezanosti na „majku zemlju“ da bi mogao živjeti u trećoj etapi – u vječnom životu. Čovjek je po svojoj naravi tražitelj, mnogostruko je aktivan, muči se oko mnogo čega, i najčešće ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan.

Moram biti svjestan da me je Bog stvorio za sreću. Isus je rekao da je „došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju“. Vjerujem li Božjoj Riječi: da je moguće biti smiren, radostan, sretan – i da ja to mogu biti ako ostvarim ono bitno? Nastavi čitati Zapovijed ljubavi →

ČITANJA: Dj 13, 14-43-52; Otk 7, 9. 14b-17; Iv 10, 27-30

U čovječanstvu su od davnina pa do danas javljali se vođe koji su druge podjarmili, zagospodarili drugima, iskorištavali druge. Uostalom, poznat je jedan strahovit i težak sistem u ljudskoj povijesti koji zovemo robovlasnički sistem. U tom sistemu koji je trajao tisućljeća, čovjek je drugog čovjeka podjarmio i držao ga kao stoku, bez ikakvih prava. Mogao ga je ubiti bez odgovornosti. Mogao ga je iskoristiti do krajnje mjere. Kršćanstvo je najzaslužnije da se takav društveni sistem srušio, ali na žalost, u nekim oblicima prisutan je i u današnjem suvremenom društvenom sistemu.

Isus sve takve vođe naziva najamnicima. To su oni sebičnjaci koji su od drugog čovjeka spremni izvući samo korist za se. To su oni koji siju laži po knjigama, časopisima, tisku svake vrste, po radiju i televiziji te tako unesrećuju tuđe duše. Najamnici su i oni politički vođe koji obećavaju brda i doline da im dušu zapišeš, a onda te iskoriste, prevare i prodaju. Najamnik je i onaj nepozvani učitelj koji te poziva i nagovara da živiš samo za tijelo a dušu ti uzima i prodaje đavlu. Ovaj je svijet pun kojekakvih najamnika počevši već od mnogih roditelja koji su svoju djecu rodili a onda predali ulici, alkoholu, seksu, drogi i učinili ih razbojnicima, kradljivcima i otimačima. Nastavi čitati Dobri Pastir →

Isuse, vječni svećeniče, nikada ne prestaj slati svojoj Crkvi nove svećenike i osobe za redovnički život, pastire po Presvetom Srcu svom. Potrebni su nam tvoji poslanici. Oni su oruđe tvoje milosti, dobrote i ljubavi. Oni nas tješe u tvoje ime, jačaju našu vjeru, hrane našu nadu i ražaruju našu ljubav.

Oni su nam potrebni, Gospodine, jer mi trebamo Tebe,

mi trebamo tvoju ljubav. Ne ostavi nas same, Gospodine.

Pošalji ribare ljudi koji će nas okupiti u mrežu tvoga milosrđa.

S poniznošću i povjerenjem, molimo te pošalji pastire po Srcu svom. Žetva je velika. Radnika je malo.

Gospodine, pošalji radnike u žetvu svoju!

Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja →

ČITANJA: Dj 5, 27b-32. 40b-41; Otk 5, 11-14; Iv 21, 1-19

Po uskrsnuću i nakon Isusova ukazanja apostolima, apostoli su u nedoumici što zapravo sada raditi. Zato su se vratili starom poslu – ribarenju. No, kao da ih je u tom poslu napustila sreća i cijelu noć ništa nisu ulovili. Ostali su bez Učitelja Isusa, a sada i bez ribe. Bili su razočarani ljudi, odsječeni od dosadašnjeg načina života koji su provodili u Isusovoj prisutnosti. Život bez prisutnosti Boga, jest pusti i suhi život. Zašto? Jer je to život bez oslonca na Boga – život u kome nema Božje rose milosti, život u kojem nema Božje riječi, život u kojem nema Božje hrane. Mnogi ljudi misle da bez tog Božjeg dijela života mogu dobro živjeti ali se varaju. Najbolji dokaz su razna tragična događanja u svijetu i našoj okolini koja nas okružuje.

U takvoj situaciji su i apostoli. No, kad su bili u najtežoj situaciji – bez ulova – pred obalom s praznim mrežama i praznim dušama već ih je na obali čekao Isus. Najprije ih pita: „Imate li što za jesti?“ To ih zapravo pita: „Jeste li što ulovili?“ Brzo su mu odgovorili: „Ne.“ Tada im Isus govori, protiv svih ribarskih pravila: „Bacite mrežu na desnu stranu.“ Bacili su mreže i ulovili su mnogo. Ukupno 153 velike ribe. Izvukli su mreže i lađe i jeli onu hranu koju im je priredio Isus na obali. Bilo je to treće ukazanje uz jelo. Nastavi čitati Bog – naša životna snaga →

Možda i mi koji puta u životu previše računamo samo na svoju snagu i svoje znanje. Možda smo mnogo uložili truda i napora oko svoje sreće i sreće u obitelji, oko mira, reda i zadovoljstva u njoj, a ipak je ostalo sve bez većeg nekog uspjeha. Možda smo mnogo uložili truda oko odgoja djece, a onda smo opazili, da se ta djeca drukčije ponašaju. Kad smo postali stariji, možda smo osjetili da smo im postali teški i da nas se žele riješiti kako bismo bili što dalje od njih i da nas žele staviti u starački dom ili u neko samotničko društvo. Možda smo mnogo toga u životu ulagali u nešto, a da se ipak nismo osjećali ni mirni, ni sretni. Na neke stvari smo trošili ili još uvijek trošimo vrijeme i snagu, a bez nekog znatnijeg uspjeha i rezultata. Kao mladi ljudi možda se mnogo trudimo oko svog školovanja, zapošljavanja ili pronalaženja svog životnog partnera, ali bez mnogo uspjeha. Trošimo vrijeme, snagu, živce, a u srcu nam se taloži nemir. Ne vidimo perspektive niti ikakve budućnosti.

Apostolima je bila dovoljna jedna Isusova rečenica, a s njihove strane samo poslušna vjera pa da dožive uspjeh. Isus im je uz njihovu poslušnost, riješio jednu mučnu situaciju i ulio im pouzdanje i sigurnost života. Pokušajmo se i mi još više s Njime družiti preko molitve, sv. ispovijedi i pričesti te slušati njegovu riječ. S njime ćemo sigurno imati više uspjeha, veselja i životnog napretka. Iznenadit ćemo se kako se neke stvari u našem životu počinju nevjerojatno brzo mijenjati u pozitivnom smislu. Nastavi čitati Prazne mreže →

ČITANJA: Dj 5, 12-16; Otk 1, 9-11a, 12-13, 17-19; Iv 20, 19-31

Pripovijeda jedan primjer iz života svetoga Maklavija. Dok je bio mladić, on je čitao mnogo priča o otoku sreće. Normalno je da je mladi čovjek poželio pronaći otok sreće pa je zato zaplovio morem tražeći ga. Nakon duge plovidbe ugleda pred sobom otok i pomisli: „Ovo je taj otok sreće.“ Kad je izašao na obalu opazio je na tom otoku ljude slabe, blijede, neishranjene, bolesne i reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Mladić je nastavio lutati morem tražeći pravi otok sreće. Opet nakon duge plovidbe opazi drugi otok i reče sam sebi: „Ovo je vjerojatno taj otok sreće.“ Izađe na obalu toga otoka i prošeta otokom. Opazi da su ljudi zdravi, uhranjeni, jedu i piju, ali odijela su im sva potrgana, gruba, i reče sam sebi: „Da li bi na tom otoku moglo biti sreće? Lijepi je i zdravi zrak na tom otoku. Zdrava voda, dosta hrane, ali odijela sigurno ne pokazuju sreću.“ I ode mladić dalje. Lutao je opet morima i nakon duge plovidbe naiđe na treći otok. Iskrca se na obalu i prošeta otokom misleći da je to otok sreće. No, tu opazi ljude kako se svađaju, mrze i jedan drugome osvećuju. I reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Još je sedam godina lutao morima ali nije našao otoka sreće.

Kad se vratio kući ostavi sve svoje imanje, svoj brod i svoju kuću i ode u jedan samostan i tamo nađe mir svoga srca. Bio je radostan što je na koncu pronašao komadić zemlje na kojoj je našao i sreću. Nastavi čitati Mir vama! →

ČITANJA: Dj 10, 34a, 37-43; Kol 3, 1-4; Lk 24, 13-35

Današnji dan – dan Kristova uskrsnuća, otvara nam novu budućnost. Krist „prvi uskrsnuli“, svojim životom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem Isus je dao smisao cijeloj povijesti ljudskoga roda. To Petar naviješta, čuli smo u prvom čitanju. Sveti Ivan u današnjem Evanđelju jednostavno pripovijeda kako je on, očevidac, kako su Petar i Marija Magdalena doživjeli uskrsno jutro. Isusova smrt je za apostole bila čvrsta i kruta činjenica. Za uskrsnuće očito nisu bili pripravljeni. Zato su prvo pomislili na krađu tijela kad su vidjeli prazan grob. Znali su i to da tijelo nisu sami nikamo odnijeli, a njihovim neprijateljima farizejima, koji su Isusu smrt dosudili sigurno nije bilo u interesu da tijelo sakriju. Njima je bio interes da svima pokažu kako je Isus mrtav. Ta spoznaja počela ih je uvjeravati u čudo uskrsnuća, baš one činjenice koju im je Isus još za svoga zemaljskoga života pokušavao utuviti u glavu rekavši im: „Sin Čovječji, kako je on sebe nazivao, bit će popljuvan i ubijen, ali treći će dan ustati od mrtvih.“ Tek kad im se počeo pokazivati i dokazivati da je živ među njima, vjera u uskrsnuće je u njima jačala pa su je cijelim svojim životom i mučeničkom smrću propovijedali i drugima svjedočili. Njihovo svjedočanstvo došlo je i do nas te i mi vjerujemo njihovom svjedočenju. Vjera u uskrsnuće jest sigurno garancija i našeg uskrsnuća čime jedino naš život dobiva smisao, čime sigurno ispunjavamo onu ljudsku želju da „po uskrsnuću vječno živimo“. Nastavi čitati Uskrs →

Sveti Bernard je rekao: „Krist na križu je knjiga napisana izvana i iznutra. Izvana je napisana krvavim pismom njegovih rana, a iznutra je napisana slovima njegove beskonačne ljubavi. ” Na Veliki petak posebno smo pozvani da otvorimo tu knjigu, zagledamo se u nju i u otvorenom srcu Isusovome išćitamo poruku Njegove ljubavi. Svi su sveci čitali i učili iz te knjige kako bi postigli svetost života, na koju smo svi mi pozvani. Spasitelj nas na križu ući. Križ je njegova propovjedaonica i zadnja propovijed, s koje nas Spasitelj ući sve kreposti koje nas vode u nebo. Križ je škola poniznosti, suosjećanja, pomoći i ljubavi. Ako želimo postići spasenje, moramo se dati poučiti iz te knjige, da po njoj imamo život i zato pred križem možemo jedino reći: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”

Veliki četvrtak je dan ustanovljenja svetog Reda i Euharistije koje nema bez svećenika. Isus je ustanovio na posljednjoj večeri ova dva usko vezana sakramenta koja se međusobno prožimaju i jedan iz drugog izviru.

Euharistija je uvijek prisutni Krist koji je „žarko želio blagovati ovu pashalnu večeru”, želio je ostati sa mnom, biti moj životni suputnik; da ga uvijek mogu naći; kroza život putovati s Njim; razgovarati s Njim; boriti se s Njim; sve dijeliti s Njim.

Euharistija je osobni, prijateljski, susret s Kristom. Pod prilikama kruha i vina Isus mi prilazi na vidljiv način. Dopušta mi da dođem k njemu, da se družim s Njim. Ta me blizina malo po malo preobražava, da, prema onoj narodnoj: „Reci mi s kim si i reći ću ti kakav si“, Kristove misli postupno postanu moje misli; Kristovi osjećaji moji osjećaji; Kristovi planovi – moji planovi, Kristov svijet – moj svijet; Kristova ljubav – moja ljubav. Nastavi čitati Veliki četvrtak →

Cvjetnica

ČITANJA: Iz 50, 4-7; Fil 2, 6-11; Lk 22, 14-23, 56

Danas ne slavimo samo spomen na jedan povijesni događaj, već danas prvenstveno izražavamo našu zahvalnost Isus na spasonosnoj muci, koja daje smisao svakom našem životnom križu koji i nama postaje put prema uskrsnoj radosti vječnoga života. Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Isus je Mesija, Otkupitelj, koji dolazi otkupiti, spasiti čovječanstvo od grijeha u koje je zagrezao. Zato mu kliče židovski narod, pozdravljajući njegov ulazak u Jeruzalem riječima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“. Isus ide u Jeruzalem kako bi dao svoj život za spas čovjeka, ali takva nesebična žrtva ima i svoju nagradu, a to je ponovno vraćanje života i zadobivanje punine vječnoga, blaženoga života. Zato Isus kaže da polaže svoj život, da bi ga mogao ponovno uzeti. I mi nasljedujemo Isusov život. I mi moramo biti svjesni da je i naš život posuđen od Boga, da je naše tijelo posuđeno od zemlje u koju će se na kraju i vratiti. Da sve što imamo mi zapravo ne posjedujemo, sve nam je posuđeno od Boga i sve će se Bogu vratiti. Samo je pitanje: da li idemo putem koji će i nama na kraju za nagradu vratiti naš život? Put kojim nam je ići je onaj Isusov, križni put, koji možemo prikazati slikom današnje Cvjetnice. To je put koji kroz muke, vodi u život. To je put pobjednika. To je put na kojemu se i mi trebamo u potpunosti, iz ljubavi, razdavati za obitelj, djecu, posao, za bolji i pravedniji Božji svijet. Tako ispunjavamo Isusovu zapovijed da svakodnevno uzmemo svoj križ i da idemo za njim- preko kalvarije u radost vječnoga života. Tako i naš križ nama postaje spasiteljski. Nastavi čitati Cvjetnica →

ČITANJA: Iz 43, 16-21; Fil 3, 8-14; Iv 8, 1-11

Svaki je čovjek grješnik u bliskom susretu sa zlom, sa ljudskom pravdom i zakonom, s Božjom blagošću i oproštenjem.

Evanđelista Ivan donosi jednu dramatičnu scenu – jedan jezivi prizor koji su priredili pismoznanci i farizeji. Pred Isusa su doveli jednu ženu. Bijesom u očima a lukavošću u srcu ženi su snovali najstrašniju osudu. U rukama su držali kamenje, a na usnama im je bila teška osuda i presuda. Jasno su rekli: „Ova žena, po Mojsijevu zakonu, mora umrijeti stravičnom smrću kamenovanja jer je učinila grijeh preljuba.“ To je sve već bilo odlučeno u njihovim srcima. Ova se grješnica susrela s grijehom, zlom i počinila ga. Dohvatila ju je pravda zakona koji ju goni na smrt kamenovanja. To bi bio i kraj cijele priče da farizeji i pismoznanci nisu naumili i samog Isusa uvući u taj slučaj i zato mu postavljaju pitanje: „Što ti kažeš na to?“ Govorili su to ne zato što bi htjeli prihvatiti Isusovu odluku nego da samog Isusa osramote pred narodom i pred rimskim vlastima. Bilo je slično kao ono kad su mu postavili pitanje pružajući mu denar: „Je li caru dopušteno plaćati porez ili nije?“ Isus nije prihvatio njihov izazov nego ih okreće prema njima samima. Želi im reći: „Niste ni vi ništa bolji – i vi ste grješnici. Ako je pak netko bez grijeha neka prvi baci kamen na ovu ženu.“ Nastavi čitati Bog smilovanja →

ČITANJA: Jš 5, 9a-10-12; Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3, 11-32

Današnje sveto Evanđelje priča najdivniju Isusovu prispodobu o izgubljenom sinu i dobrom ocu. Sin se zbog svojih grijeha udaljio od oca, a onda kad je uvidio svoj grijeh i kad ga je vlastiti grijeh ponizio do dna onda se okreće dobroti svojega dobroga oca. Milosrdni otac objeručke prima svog nesretnog i izgubljenog sina.

Što grijeh može učiniti od čovjeka grješnika? Kaže jedna arapska poslovica da svaki grijeh ima pet prstiju. S dva prsta zatiskuje čovjeku uši, s dva prsta zatvara mu oči, a s jednim prstom mu zatvara usta. Sva težina grijeha izrečena je ovom poslovicom. Grijeh ponajprije zatiskuje naše uši da ne čujemo Božje opomene, Božje riječi, Sveto Pismo. Zatvara uši da više ne čujemo glas ni svoje vlastite savjesti. Zatiskuje nam razum, postajemo gluhi i na pameti. Zatiskuje uši da više ne čujemo nikakav savjet dobronamjernih prijatelja i svih onih koji nam žele pomoći. Zato je moguće da grješnik radi protiv Boga, protiv sebe i protiv svih drugih ljudi, protiv vlastitog razuma i vlastite pameti. Grijeh poziva čovjeka s jednog na drugi grijeh i grješnik čuje samo grješni glas. Nastavi čitati Bog milosrđa →

U svakoj svetoj ispovijedi stojimo pred Ocem koji je dobar i rado prašta. Najviše se veseli obraćenom i raskajanom sinu ili kćeri. Kada se takvo što dogodi, to je radost neba. Daje nam se do znanja da smo sinovi i kćeri nebeskog Oca uvijek i na svakom mjestu. Bog nas kao Otac ljubi i kad smo slabi i kad smo grešni. Upravo to pokazuje i svaka ispovijed. Pristupamo zato ispovjedaonici s pouzdanjem i sigurnošću. Ne trebamo se bojati. Važno je doći, pristupiti. Tu je Otac koji čeka da nas primi u zagrljaj. On je pun milosrđa. Molitva Crkve voli isticati da Bog svoju svemoć najviše pokazuje upravo praštanjem i milosrđem. Tada se najjače osjeća snaga ljubavi Očeve.

Čudesna je objava ljubavi Očeve u sakramentu ispovijedi. Dok pristupamo sudištu, mi smo sigurni u ljubavi. Dolazimo kao optuženici, a znamo da nas čeka oslobađajuća presuda. Dolazimo pod teretom grijeha a čeka nas blagoslov. Nastavi čitati Ispovijed – mjesto susreta sa milosrdnim Ocem →

U nedjelju, 7. ožujka 2019. u 18 sati u župnoj crkvi u Sračincu će biti korizmeni koncert. Nastupa poznati i nagrađivani zbor Corus Angelicus koji vodi mo. Anđelko Igrec, a izvesti će korizmeno djelo „Stabat mater“ (stala plačuć tužna mati) poznatog skladatelja Giovannia Batiste Pergolesia. Dođite i pozovite svoje ukućane i prijatelje na ovaj vrhunski glazbeni događaj.