Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest “mir” – “Mir vama!”. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: “Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.” Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet.

Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Tamo gdje je mir u srcu, u duši, tamo se može ukorijeniti i vjera. Zato Isus kod svojih učenika i potiče i hrani njihovu vjeru. Kad god su bili zajedno onda su doživjeli susret s uskrsnulim Isusom. Nastavi čitati Mir vama! →

“Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.” Toma nije bio s ostalima učenicima kada im se ukazao Uskrsli Gospodin. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. On je slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.

“Mir vama!” – “Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!”… Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže “znake s neba” zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

“Gospodin moj i Bog moj!” Toma izgovara riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Ispovijeda svoje vjerovanje. Nastavi čitati Nevjerni/vjerni Toma apostol →

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

Evanđeoska izvješća na različite načine izvješćuju o Isusovu uskrsnuću.

Sva izvješća i svjedočanstva mogu se sažeti u rečenicu „mladića zaogrnutog bijelom haljinom“ i koji poručuje Mariji Magdaleni i Mariji Jakovljevoj u praznom grobu: „Uskrsnu! Nije ovdje!“. Velika je to i radosna vijest za svakoga od nas! Činjenica uskrsnuća doziva nam u svijest da smo učenici živoga Boga! Učenici smo Boga koji nam je pokazao da je ljubav moćnija od groba. Nismo više robovi smrti, nismo zatvorenici bez mogućnosti oslobođenja. Isus je uskrsnuo! Isus je živ! Nastavi čitati Uskrsna poruka →

“Vojnici mu staviše trnovu krunu na glavu… ogrnuše ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu staviše trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: “Zdravo kralju židovski!” pokrivali lice i govorili: “Prorokuj!”

Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom proročkom misijom. No Isus je na taj način htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lažnih proroka. Toliko puta priželjkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me obožavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi rađaju ohole misli, pogledati Isusa izbičevana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto žezla, oblivena krvlju. Pilat je takvog Isusa izveo pred narod, pred svećenike, starješine, književnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet riječima koje će kroz tisućljeća odzvanjati: “Evo Čovjeka!” Nastavi čitati Osuđeni Isus →

Čitanja: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

U današnjem evanđelju Isus o sebi govori i kaže: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.” O kakvoj slavi govori Isus? On odmah nastavlja: “Zaista, zaista vam kažem, ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod.”

Isus pojašnjava svoju slavu. Prava slava jest u tome koliko dobrog ploda donese. Koliko je život plodonosan. Ako netko živi samo za sebe ili kako Isus kaže: “Ako ljubi svoj život, izgubit će ga.” Nastavi čitati Život sebedarja →

U hramu na posebni je način Jahve-Bog bio prisutan. Njemu su svake godine dolazili članovi Izabranog naroda i susretali se s njim u prošnjama, u slavljenju Boga, u prinošenju Bogu sebe i onoga što im je Bog dao. Hram je bio mjesto susreta Boga i člana Izabranog naroda.

Hram je slika našeg srca, jer naše je srce hram Božji. Bog najradije boravi u ljudskom srcu. Isus je došao očistiti, posvetiti i spasiti ljudsko srce. On želi da ga mi štujemo ne samo riječima, nego srcem.

«Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.» Prodavači stoke i mjenjači novca bili su korisni hodočasnicima u hram. U hramskom se predvorju moglo nabaviti sve što je potrebno za žrtvu. Ono što je Isusa naljutilo i ono zbog čega je djelotvorno pokazao svoju ljutnju jest zloporaba hrama. Smisao hrama bio je susret s Bogom, molitva, predanje i žrtvovanje Bogu. No u praksi ova trgovina je čuvarima hrama postala važnija. Na taj način oni su namicali novac potreban za uzdržavanje hrama – i za sebe. Obistinilo se ono što je srž Isusove evanđeoske nauke: «Ne možete služiti Bogu i bogatstvu». Nastavi čitati Isus „čisti“ Hram u Jeruzalemu →

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Kršćani, Isusovi učenici, znaju da put kušnje, patnje, muke, križeva i smrti konačno vodi k uskrsnuću. U životu kršćanina neprekidno se izmjenjuju: svjetlost i tama, slava i sramota, Veliki petak i Uskrs ali s konačnim ishodom svjetlosti slave i uskrsnuća. Zato je Isus htio, kako nam govori današnje evanđelje, da učenici njegovi koji će biti najbliži svjedoci njegove agonije, umiranja, pred njihovim očima zabljesne, barem na kratak trenutak, uskrsna budućnost i njegova uskrsna ljepota. Zato im je u preobraženju na trenutak otkrio svoju slavu da unaprijed predusretne onaj šok što će ga u njihovim srcima izazvati Isusov križ.

Kušnja i neprekidno odlučivanje svagdanja su sudbina svih pravednika Starog i Novog zavjeta. Pravednik je neprekidno na kušnji – vuče ga narav, vuku ga nagoni i ljubav i mržnja i osveta i praštanje i pomirenje i oproštenje. Sve se to gomila pred njegovim srcem i razumom. Što od svega toga izabrati? Na koju stranu krenuti, kojim smjerom ići? Kršćanin je stalno na vagi kušnje, a pogotovo ako stvarno želi iskreno i odlučno Bogu služiti i živjeti po Božjoj volji, vršiti njegov zakon ako želi iskreno Bogu služiti. Pravi kršćanin sluša glas Oca nebeskoga koji neprekidno poziva: “Ovo je Sin moj, slušajte ga!” Pravi kršćanin slijedi Isusa. Nastavi čitati Slušajte ga! →

Dok se Isus molio na brdu preobraženja zajedno sa Petrom, Jakovom i Ivanom, promijenio se: njegovo se lice preobrazilo; postalo je bljeskom svjetla. Otkriva tajnu njegovog intimnog života s Ocem. Tako su apostoli mogli otkriti Isusovu slavu – na svom životnom putu s njim u zemaljski i Nebeski Jeruzalem. Ova snažna milost bila im je potrebna da mogu svladati “sablazan” križa koji ih na tom putu čeka.

S Isusom tu razgovaraju Mojsije i Ilija. Oni su živi. Isusov svijet je svijet živih. Pojavljuju se u slavi Isusovoj. U Mojsiju je zastupljena sva prošlost Izabranog naroda; u Iliji su prisutni svi proroci, a Isus je smisao sve povijesti. On povezuje čovječanstvo s Bogom. Vodi ga iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Razgovaraju s Isusom “o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu”. Mojsijev izlazak iz egipatskog ropstva bio je slika: Isusov Izlazak s čitavim čovječanstvom iz ropstva grijeha je stvarnost. Mojsije je vodio Izabrani narod kroz pustinju u Obećanu Zemlju. Isus nas vodi kroz pustinju života u Vječnu Domovinu. Nastavi čitati Isus na brdu preobraženja →

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

„U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.“

Započeli smo sveto vrijeme Korizme. To je vrijeme koje sveta Crkva određuje da vas odvede od napasti u ozbiljno razmišljanje i da vas nauči kako izbjeći nesreću u napastima. Jedini je put odbiti, ne slušati napast. Izbjeći napasti u potpunosti gotovo je nemoguće. Danas sveto Evanđelje govori o trećoj vrsti napasti a to je zao duh ili Sotona. On se drznuo samu Božju Svetost, Sina Božjega odvraćati od dobra i navući ga na zlo.

Isus se nalazio u pustinji. Došao je da se u tišini, u postu i molitvi pripremi za svoj životni poziv. U toj svetoj sabranosti đavao mu ne da mira nego ga želi odvratiti od plemenitih misli i navući na neozbiljnost. Isus je odlučno odbio sve sotonine ponude. On se odlučio za ono najplemenitije, za propovijedanje evanđelja. Nastavi čitati Isusov primjer →