Sve objave od Urednik

Duhovni program za Miholje 2019.

Duhovna obnova koju vodi fra Gordan Propadalo:
Četvrtak, 26. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a iza mise će biti Euharistijsko klanjanje
Petak, 27. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti molitvena večer – pobožnosti Svetom Križu.
Subota, 28. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti prigodna molitvana pobožnost BD Mariji.

Svetkovina sv. Mihaela ark., 29. 09. 2019.
8 sati – sveta misa
11 sati – svačana župna misa koju predvodi mons. Antun Sente – rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
17 sati – Euharistijsko klanjanje (bez mise)

Mudri upravitelji

Čitanja: Am 8, 4-7; 1 Tim 2, 1-8; Lk 16, 1-13

Bog po proroku Amosu odlučno izjavljuje da će suditi, i to oštro suditi, svim profiterima, špekulantima i nepravednim trgovcima jer svojim postupcima tlače i iskorištavaju nevoljnika. Ako je Bog zauzeo takav čvrsti stav prema profiterima, špekulantima i lihvarima, nas vjernike zanima što smo mi u tim momentima dužni činiti u ovom svijetu? Kako se vladati?

Na to pitanje odgovara nam današnje Evanđelje. Mi najprije moramo shvatiti da u ovom svijetu nismo mi gospodari. Bog je gospodar, a mi smo samo upravitelji. To znači da nam je Bog predao u ruke ovaj svijet da ga dograđujemo i izgrađujemo te njime upravljamo, ali s tom Božjom odlukom da ćemo jednom polagati račune pred Bogom, gospodarom, za svaki naš postupak, kako smo upravljali ovim svijetom. U svetom Evanđelju Isus hvali onog nepoštenog upravitelja što nije svoj položaj i materijalno bogatstvo zgrnuo samo sebi nego je dao i drugima, potrebnima, koji čak nisu imali mogućnosti sve vratiti pa im je brisao pola duga i time sebi stekao prijatelje koji će ga u časovima nevolje moći i htjeti primiti k sebi. Ova odgovornost nije samo globalna i teoretska, nego praktična i obvezatna i za pojedince. Nastavi čitati Mudri upravitelji

Sv. Kuzma i Damjan

Sveti Kuzma i Damjan su rođeni oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj, a predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem, a kada su ovi braći za ozdravljenje htjeli zahvaliti novčanim prilogom, blizanci nisu htjeli uzimati novac, nego su im predlagali da ga daruju siromasima i bolesnima.

Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja koja su činili u Božje ime, . Redovito se u ikonografiji prikazuju zajedno, i to nerijetko tako da jedan gleda u nebo, a drugi u zemlju, što simbolično označava otvorenost prema Bogu, duhovnosti i zazivanje Božjeg milosrđa, a istovremeno i izravna skrb za dobrobit bolesnika i njihovo izlječenje. Obično su obučeni u tunike ili pregače, ponekad imaju kape na glavama, a prikazuju se s liječničkim i ljekarničkim sredstvima: sveti Kuzma je zaštitnik liječnika pa se češće zna prikazivati kako u rukama drži bočicu, a sveti Damjan je zaštitnik liječnika-ljekarnika pa se prikazuje više s obilježjima prikladnima za to zvanje, odnosno u rukama drži posudicu s mastima, špatulu, apotekarska vagu, knjigu recepata i sl. Nastavi čitati Sv. Kuzma i Damjan

Bog milosrđa

Čitanja: Izl 32, 7-11. 13-14; Tim 1, 12-17; Lk 15, 1-32

U mnogim religijama svijeta opisuju se svojstva njihovih božanstava. Nitko sigurno nije mogao točnije opisati svojstva Božja od Isusa koji je pravi jedinorođeni Sin Božji. Današnje Evanđelje na jedan izvanredno jasan način govori kakav je naš Bog – on je milosrđe i praštanje. Dok je Isus propovijedao najradije su ga došli slušati bolesnici, siromasi i grješnici, a farizeji i svi oni koji su sebe smatrali dobrima i pravednima su mrmljali protiv takvoga Isusa. Govorili su mu: „Ovaj prima grješnike, pa čak i s njima jede.“ Zato Isus u današnjem Evanđelju iznosi tri usporedbe kojima na slikoviti način želi pokazati kakav je Bog. Nastavi čitati Bog milosrđa

Nevaljali otac ili sin?

Mali je Darko bio na kraju drugog razreda. Jednog se dana vratio iz vjeronauka kući. Prije nego je zamolio mamu za jelo došao je do svog tate i onako otvoreno jasno i glasno očitao svome ocu: „Znaš, ti tata nisi dobar otac.“ „A kako ti to misliš?“ – reče otac. “Danas smo na vjeronauku učili Isusovu priču o jednom lošem sinu i njegovom dobrom ocu. Jesi li ti kada čuo tu Isusovu priču?“ „Možda nekada“ – odgovori otac. “Znaš, tata, taj je dobri otac imao jako zločestog i nevaljanog sina koji je od oca tražio da mu dade onaj njegov dio svega imetka.“ „Pa što kažeš? – pita otac – Je li mu otac dao?“ „Da, bio je tako dobar da mu je dao.“ „E, luda oca“- dometne Darkov tata. “Zašto lud?“ – reče Darko. “Ne, nije lud nego dobar. A onda je taj zločesti sin otišao i na jelo i piće potrošio sav novac. Još je prodao i prsten i kaput i sandale i sve potrošio.“ „E, baš je bio lopov“ -reče otac. “A znaš, tata, kad je ono sve potrošio, onda se vratio k ocu.“ „I je li ga otac isprašio?“ – pita tata. “Ma nije. Bio je tako dobar i dao mu je novo odijelo i nove sandale i novi prsten na ruku, a onda je zaklao tele i priredio večeru, pozvao muzikante pa su do jutra jeli, pili, pjevali i veselili se. Nastavi čitati Nevaljali otac ili sin?

Kristov put

Čitanja: Mudr 9, 13-18b; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33

Sveto Evanđelje današnje nedjelje pokazuje nam Isusa u mnoštvu ljudi koji su se gurali oko njega, išli za njim i slijedili ga. No, nije dosta da ga tjelesno slijede hodajući za njim. Isus traži da ga slijede u njegovom shvaćanju, da ga slijede u životu po njegovoj nauci. U ovom mnoštvu bila je većina onih koji su slijedili svoju pamet, svoje ljudske želje i tražili ono što je lagodnije i ugodnije. Štoviše, to su se nadali od Isusa dobiti. Ovog puta je Isus neumoljivo strog. Tko njega hoće slijediti ne može uz Krista, patnika s križem, ići bez križa. Kristovi suputnici imaju svaki svoj križ i nose ga uz Isusa da bi imali udjela u spasenju koje Krist svojima garantira.

Kako se moralo iznenaditi ono mnoštvo koje je za Isusom išlo kad se okrenuo i rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život ne može biti moj učenik.“ Još je nadodao: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ Nastavi čitati Kristov put

Presveto Ime Marijino

Ime u biblijskom i kršćanskom značenju nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju i po kojoj stječu svoj identitet, nego obuhvaća znatno dublju razinu, odnosno ime predstavlja, u najdubljem smislu riječi, samu osobu sa svim njezinim kompleksnim razinama i relacijama. Stoga su biblijskim osobama redovito nadijevana imena koja su imala određena značenja, a slično se činilo i u tradiciji Katoličke Crkve do najnovijih vremena, kada se pozorno pazilo da roditelji (nerijetko su to činili župnici) daju svojoj djeci takva imena koja su povezana s velikanima i istinama katoličke vjere.

Crkva je još odavno počela slaviti i Marijino ime, odnosno častiti Djevicu Mariju kao onu koja je posebna od svih ljudi, kao onu koja je izuzeta od grijeha, koja je sav svoj život predala Bogu i čijoj poslušnosti i spremnosti možemo zahvaliti da je imala čast, ali i tešku zadaću biti Majka Spasiteljeva. Po toj svojoj spremnosti i poniznosti Marija je nagrađena nebeskom slavom i postala je Majka Crkve i naša Majka. To su samo neki od vidova koje želimo objediniti dok častimo ime Marijino, odnosno zazivajući njezino ime molimo je da nam bude trajna zagovornica i pomoćnica u svakodnevnom životu. Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča.  Nastavi čitati Presveto Ime Marijino

Prva i posljednja mjesta

Čitanja: Sir 3, 17-18. 20. 28-29; Heb 12, 18-19. 22-24a; Lk 14, 1. 7-14

Ljudi pokušavaju procijeniti tko i koliko vrijedi, ali se u procjenama gotovo nikad ne slažu. Pravu vrijednost svakog čovjeka izreći će samo Bog. A kako će tko biti vrjednovan? Svaki čovjek sam sebi odabire vrijednost. Ako se ponizuje, po Isusovim riječima, bit će uzvišen. Ako se pak uzvisuje, bit će ponižen. Ponizan čovjek sebe ne mjeri s drugima nego sebe smatra malenim. Sve druge drži vrjednijim od sebe. Prizna poštenje drugoga, treba drugoga i spreman je drugome služiti. Ponizan čovjek nikad drugoga ne ponizuje niti omalovažava.

Oholica prizna samo sebe a sve druge smatra manje vrijednima. Oholica nikoga ne treba. On je sam sebi dosta. Drugi mu služe samo kao podnožje na kojem on stoji i s kojega se pokazuje. Oholica ne pomaže nikome, a misli da svi trebaju njemu služiti. Oholica ne prizna bolesnog, siromašnog i potrebnog. Nastavi čitati Prva i posljednja mjesta

Sine moj, budi krotak…

(Razmisljanje o poniznosti)

Isus pripovijeda kako ohol i umišljen čovjek može biti ponižen ako pokuša za sebe ugrabiti časnije mjesto negoli ga zaslužuje. U njegovo je vrijeme, očito, bilo onih koji su se otimali za prva i časnija mjesta i za stolom i u sinagogi. Kao što prvo čitanje današnje nedjelje govori (Sir 3, 17-18. 20. 28-29): „Sine moj, budi krotak…“, tako nas i Isus želi poučiti poniznosti. Zapitajmo se, zašto mi ljudi imamo potrebu uzdizati se i oholiti i tako se često izvrgavati podsmijehu i poruzi ostalih? Rekli bismo sljedeće: Onaj tko ima potrebu uzdizati i izdizati se, čini to iz jednog od ova dva razloga, ili možda iz oba.

Onaj koji se stalno uzdiže, ipak duboko u sebi smatra da je malen, nedostatan i nesavršen, ima, zapravo, kompleks manje vrijednosti, pa onda ima stalno potrebu pokazivati se i „dokazivati“ svoju „veličinu“. I to upravo zbog toga što je nesiguran i što ni sam ne vjeruje u svoju „veličinu“. Pogledajmo. Onaj tko je stvarno velik, stvarno dokazano uspješan i važan, ponajčešće nema potrebe to osobito dokazivati i pokazivati, jer je to očito. To se vidi i u svijetu zabave: što neki pjevač/pjevačica gore pjeva, to se više pokazuje i „dokazuje“ svojim neobičnim ponašanjem i odijevanjem… Onim stvarno dobrim pjevačima to uopće nije potrebno. Slično tome, onaj tko je tek polovično obrazovan, stalno ima potrebu druge poučavati i upućivati, „prosipati svoju mudrost“, dok, naprotiv, netko tko je stvarno vrhunski stručnjak, nema potrebe to svima pokazivati i dokazivati. Nastavi čitati Sine moj, budi krotak…

Put k Bogu

Čitanja: Iz 66, 18-21; Heb 12, 5-7. 11-13; Lk 13, 22-30

Vrhunac Božje pouke i poruke čovječanstvu dogodio se po Sinu Božjemu, Isusu Kristu, koga Evanđelje pokazuje kao putujućeg učitelja. On, utjelovljeni Sin Božji, sigurno je najbolje znao taj put. Govor mu je bio strog i težak i mnogima nerazumljiv, neshvatljiv i pretežak. Zato su mu prigovarali pitajući: „Sigurno ima malo onih koji se spašavaju?“ Isus odgovara još jednom teškom tvrdnjom: „Trudite se da uđete na uska vrata.“ Nije to put za neke izabrane, prve ili druge, nego za sve koji prihvate taj put kroz uska vrata.

U čemu je čovjek griješio? Čovjek, stvor Božji, trebao je prihvatiti svoju stvarnost kao stvor ovisan o Bogu. No, on griješi u početku. Zaveden napašću, on želi skinuti tu ovisnost i postati „kao Bog“. Time su ljudi izgubili nadnaravne darove, ali je ostala u njima čežnja za Božjom blizinom koju nisu bili kadri više postići. Bog pokreće novi plan – plan povratka u zajedništvo ljudi s Bogom i zajedništvo među ljudima. Božji je cilj da privesti čovjeka k Bogu. To je Isus započeo vlastitim primjerom. Ponizio je sama sebe uzevši lik sluge i ljudima postao sličan u svemu, osim u grijehu. Postao je poslušan do smrti na križu. No, nije to kraj jer je u uskrsnuću do kraja proslavljen. Nastavi čitati Put k Bogu

Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Prema Rimskom martirologiju, 29. 08. je izabran za proslavu mu­če­ništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena relikvija njegove glave.

Veliki Židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: »Herod je, naime, dao pogubiti toga Iva­na, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bo­gu pobožno i tako se očiste. «

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Mir i razdjeljenje

Čitanja: Jr 38, 4-6. 8-10; Heb 12, 1-4; Lk 12, 49-53

Sveto Pismo spominje na više mjesta sukobe i suprotstavljanja, kao na primjer, Kain i Abel. Posrijedi je bila zavist koja traje sve do danas.“Zašto bi on bio bolji od mene?“ Gradnja Babilonske kule koja je imala za cilj: biti jači i veći od Boga, dovela je do razdijeljenosti među ljudima pa su se razišli. To se ponavlja i danas i ponavljat će se do konca svijeta. Kad ljudi grade svoju sudbinu bez Boga ili čak protiv Boga brzo se podijele, posvađaju, raziđu pa čak i ratuju. Grijeh bezboštva, prezira na Boga, odbacivanja Boga dovodi do razdijeljenosti. Grijeh je uzrok svih vrsta sukobljavanja i diobe među ljudima i narodima. Isus spominje razdijeljenost u istoj kući. Na žalost, to jest kruta istina. Događa se to zbog grijeha pohlepe. Kad se počnu kositi interesi među braćom događaju se diobe, događaju se sudovi, parnice, čak i fizički obračuni, a na žalost i ubojstva. Razdijeljenost među roditeljima i djecom danas nazivaju „sukob generacija“, a u stvari je to grijeh nepoštivanja roditelja, ili obrnuto kod roditelja koji ne ljube svoju djecu nego ih muče. Nastavi čitati Mir i razdjeljenje

Blažena Djevica Marija Kraljica

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe. Ovu je svetkovinu utemeljio papa Pio XII. na kraju svete marijanske godine i najprije se slavila 31. svibnja.

Nakon Drugog vatikanskoga sabora premještena je tjedan dana nakon Velike Gospe, upravo radi toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: ‘Bezgrešna Djevica(. . . ) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.’ Nastavi čitati Blažena Djevica Marija Kraljica

Vjera – veza jedinstva

Vjera je određen stav srca, duše. Ljubav se ne može mjeriti jedinicama za određivanje težine ili drugih vrijednosti. Jednako je i s vjerom. Vjeru nosi srce. Ono unutarnjim stavom povjerenja prianja ne samo uz neke istine sadržane u Svetom pismu, niti uz neke formule koje nalazimo u katekizmu, nego uz osobu, uz Boga. Vjernik je čovjek koji je Boga osjetio i otkrio kao osobu koja ima svoje ime, kao osobu koja ima srce, koja poziva na zajedništvo ili, kako će to Biblija reći, na savez. Vjernik osjeća potrebu tom Bogu blizine i ljubavi izgovoriti svoje predanje, svoje prianjanje. Ljubav se ne može apsolvirati. Kad netko tvrdi da je već dovoljno ljubio, zapravo nije nikada otkrio pravu ljubav. Kad netko tvrdi da već dovoljno vjeruje, blokirao je i zaledio svoje srce za neizreciva i nova iskustva vjere. Nastavi čitati Vjera – veza jedinstva

Vjernost obećanju

Čitanja: Mudr 18, 6-9; heb 11, 1-2. 8-19; Lk 12, 32-48

Današnje čitanje iz Starog zavjeta i poslanice Hebrejima spominje ona davna obećanja koja je Bog dao pravedniku Abrahamu. Bilo mu je obećano da će postati otac velikoga naroda unatoč tome što nije imao djece. Abraham nije posumnjao u Božje obećanje, nego je čekao ispunjenje Božjeg obećanja. Dočekao ga je. Već u poodmakloj dobi žena mu je Sara rodila sina Izaka. U Izaku je bilo sve Abrahamovo iščekivanje i u Izaku je bilo ispunjenje Božjih obećanja. Vidio je sinove svoga sina i sinove njihovih sinova. Vidio je početke velikoga naroda izraelskoga. Izraelci su u egipatskom ropstvu čekali obećanje ispunjenja koje im je Bog dao.“Dovest ću vas u vašu zemlju.“ Nakon četiristo godina robovanja Bog ispunjava svoje obećanje i iz Egipta izvodi veliki narod u slobodu i Obećanu zemlju. Nastavi čitati Vjernost obećanju

Marijino uznesenje na Nebo

Dok slavimo Marijino uznesenje dušom i tijelom na Nebo, mi smo ojačani njezinim primjerom i zaštitom. Poput nje držimo se uvijek Božjega milosrđa, a ne nasjedajmo na ovo prividno milosrđe svijeta koje je samo obmana i laž. Istinsko milosrđe je samo ono koje nam iskazuje Bog koji nas želi proslaviti proslavom kojom je proslavio svoga Sina i Blaženu Djevicu. I ne bojmo se poteškoća i križeva, muka i nevolja kroz koje nam je proći, jer ako Bog nije iskazao milosrđe a da se i sam ne podvrgne križu, zašto da mi tražimo drugi put? Marija je uvijek išla putem posvemašnje vjernosti Bogu, te je i došla u nebesku slavu. A mi je nasljedujmo i držimo se tog istog cilja kojem nas Bog vodi, te ćemo tako i sami, ne samo zadobiti vječnu nagradu, nego ćemo postati poslužitelji milosrđa Božjega našoj braći i sestrama koje ćemo privući i voditi u tu istu slavu kojom je trojedini Bog nagradio i našu Majku, te ćemo ga zajedno s njom, sa svima svetima i anđelima, hvaliti i slaviti po sve vijeke vjekova. Nastavi čitati Marijino uznesenje na Nebo

Moli za nas Sveta Bogorodice!

Diljem svijeta i diljem naše lijepe domovine postavljeni su portreti Isusove i naše majke Blažene Djevice Marije poput dragocjenih bisera. Svaki je prikazuje u najljepšem sjaju u slavi Presvetoga Trojstva – Boga Oca i Boga Sina kome je dala tijelo i Boga Duha Svetoga čijom snagom je postala majka Sinu Božjemu. A pobožnost Mariji je kao tanka crvena nit utkana kroz cijelu povijest Hrvatskog naroda.

Marija se sada nalazi u društvu svoje nebrojene djece. Ovdje je završila tijek svoga zemaljskog života, starost i preminuće da bi onda zasjala u neopisivoj slavi. Mi koji je danas gledamo ne samo na kipovima i slikama nego duhovnim očima u nebeskoj slavi gledamo u njoj uzor i svoj put prema vječnosti. Tamo gdje je naša nebeska Majka, tamo ćemo biti i mi. Nastavi čitati Moli za nas Sveta Bogorodice!

Mudrost dobrog odabira

Čitanja: Prop 1, 2; 2, 21-23; Kol 3, 1-5. 9-11; Lk 12, 13-21

Jedne ljude zovemo umnim i pametnim, a druge zovemo bezumnima, bez pameti. Uman ili razuman čovjek sve svoje misli, riječi i djela postavi pred ogledalo svoje pameti, svoga uma i želi ih dovesti u sklad s pameću. Razuman čovjek misli ono što mu razum odobrava. Razuman čovjek govori što je pametno, što je u skladu s njegovim razumom. Ljudski razum je kao svjetlo kojim čovjek po mraku može opaziti, vidjeti i gledati što je dobro, što je ispravno. Bezuman čovjek ima doduše, svjetlo razuma, ali ga ne upotrebljava. Ostavlja svjetlo i luta po tami tražeći što bi bilo dobro. Ludost je i bezumnost ostaviti svjetlo i lutati po mraku. Sigurno je to da bez svjetla razuma ne će moći pronaći ono što traži.

U ovom životu čovjek susreće malovrijedno i punovrijedno. Susreće prolazno i neprolazno. Sve što čovjek susreće to mu se i nudi pa je čovjek prisiljen svjetlom svoga razuma birati. Nastavi čitati Mudrost dobrog odabira

Blago na Nebu

U novije vrijeme sve nas više silnici ovoga svijeta plaše siromaštvom. Recesija je stalni bauk na Europom i nad svijetom. Kao da je tragedija ako više ne mogu kupiti novi auto, ako neću moći u Španjolsku na maturalac, ako ću morati suđe ili rublje prati dulje jer nemam novca za perilicu. Možda nas u tome mogu puno naučiti određene poruke i riječi koje nalazimo u evanđelju današnje nedjelje.

Pozvani smo na život u slobodi djece Božje. To je poziv na život prema evanđeoskim načelima. Čovjek se brzo naveže na različite zemaljske stvari. One mu izgledaju važnije od života. Međutim, evanđelje nas neprestano zove da živimo slobodno u odnosu na stvari koje prolaze. Ne valja se navezati na toliko toga što nema trajnosti. Izgraditi kuću života na takvim temeljima znači graditi je na pijesku. Ne gradimo stoga svoj život na materijalnim dobrima koja su samo privremena. Nastavi čitati Blago na Nebu

Preobraženje Gospodnje

Preobraženje Gospodinovo svetkovina je na spomen događaj na Gori, kada se Isus pred trojicom svojih učenika „preobrazio“. Isusovo se preobraženje zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje vazmom. Preobraženi se Isus očitovao kao Božji Sin, za kojeg je Otac posvjedočio. Ovaj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima naziva imenom „Božje lice“. Ovo je blagdan nade i utjehe, jer nam pokazuje kako i naše životne kalvarije nas vode u Nebo, gdje ćemo preobraženi gledati Božje lice u slavi.