Čitanja: Izl 17, 3-7; Rim 5, 1-2. 5-8; Iv 4, 5-42

U odlomcima Sv. Pisma što ih danas čitamo govor je o jednoj velikoj i nužnoj životnoj potrebi. Govor je o žeđi. Kad je govor o žeđi, onda najprije pomišljamo na onu tjelesnu žeđ. To je žudnja tijela da se napuni vodom jer je voda životno važna svakom tijelu. Bez vode nema života. To se dogodilo Izraelcima kad su na svom putu prema obećanoj zemlji zašli u pustinju gdje nema vode. Ožednili su, a vode nije bilo pa su počeli mrmljati na Mojsija i protiv Boga. U tom trenutku očaja Mojsije po Božjem nalogu čini veliko čudo. Doveo je narod pred suhu pećini, udario štapom po pećini i odmah je potekla zdrava i hladna voda. Pili su i utažili žeđ.

Drugu vrstu žeđi opisuje Sveto Evanđelje. Ta žeđ je mučila samog Isusa a dogodila se je pokraj Jakovljeva zdenca u Sihemu. Tu je Isus sreo ženu Samarijanku koja je došla na zdenac po vodu. Isus moli od nje vode. Ona je začuđena i pita: ”Kako ti, Židov, tražiš vode od mene Samarijanke? ”. Isus je htio da ju navede na žeđ jedne drugačije vode pa joj kaže: „Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori: Daj mi piti, ti bi od njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“. Naime, govori dalje Isus: „Tko pije iz ovog zdenca, opet će ožedniti, a tko pije vode koju ću mu ja dati ne će nikada ožednjeti. Ta će voda u njemu postati izvor vode koja teče u život vječni“.   Nastavi čitati Žeđ za Bogom →

Čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11

U Sv. Evanđelju čitamo da ni sam Isus, Sin Božji, nije bio izuzet od napada napasti i napasnika. No, Isus nije napast prihvatio, nego je svaku napast radikalno odbio. Sama napast još nije grijeh. Nju ne možemo istjerati iz sebe, ona je uvijek tu u nama, ali možemo odbiti njihovu ponudu i svakoj napasti možemo reći: „NE“! Tako je učinio Isus.

Prva napast u nama je želja našega tijela da uživa. Zato to i zovemo želja za tjelesnim nasladama ili jednim imenom – užitkom.

Druga napast u čovjeku je želja za slavom, vlašću i čašću. Takav se čovjek zapravo bori da zasjedne Božje prijestolje. Želi biti prvi da ga svi ljudi vide. Želi da se o njemu piše i da ga se slika. Po toj napasti čovjek se želi postaviti nad druge ljude da njima gospodari kao da su drugi ništa a on jedini nešto. Nastavi čitati Napasti →

To su dva izraza koji se u korizmeno vrijeme često čuju. Post je uzdržavanje od jela, odnosno jede se manje nego što se to svakodnevno čini, a nemrs je uzdržavanje od mesa.

Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati svoju težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je dosta sebično motiviran. Ipak može, kod nekih, takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio. On im je to odredio kao sastavni dio stanovite terapije. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti, jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkriva velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe glad. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o ne malom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer je ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.   Nastavi čitati Post i nemrs →

Čitanja: Lev 19, 1-2. 17-18; 1Kor 3, 16-23; Mt 5, 38-48

Isusova zadaća je obnova staroga svijeta. Njegovo propovijedanje je poziv svima nama na obnovu i preobražaj ovoga svijeta u novi Božji svijet u novo Božje kraljevstvo.

Za novi svijet Isus postavlja novu logiku. Ta logika nije niknula u iskvarenoj i oslabljenoj ljudskoj naravi, nego je to Božja logika. Tu logiku je za nas postavio Isus kad nam je rekao: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. Bog je savršen, budite i vi takovi, to je nova logika koja vrijedi među sinovima Božjim i u Kraljevstvu Božjem.“Udari li te tko po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Ako se netko parniči s tobom za tvoju gornju haljinu, podaj mu i donju. Ako te prisili jednu milju da ideš s njime, idi i dvije. Ako od tebe netko zaište, daj mu. Ako bi želio zajam od tebe, ne okreći se od njega. Ljubi neprijatelje i molio za progonitelje“. Ni Otac vaš nebeski ne pravi razlike između dobrih i zlih. Daje kišu pravednicima i nepravednicima, daje sunce i dobrima i zlima. Otac naš nebeski postupa baš tako kako je rekao Isus: On daje, on oprašta, ne mrzi, ne zavidi. Zato oni koji žele prihvatiti Kraljevstvo Božje, postati sinovi Božji, postati sinovi svjetla idu za svojim Ocem nebeskim, čine djela Božja, vladaju se po Božjoj logici. Nastavi čitati Božja logika →

Bog iz ljubavi stvara sve stvoreno i, na kraju kao vrhunac stvaranja, stvara čovjeka na svoju sliku. Bog se iz ljubavi objavljuje zalutalom čovjeku i poziva ga na obraćenje i pravi put. Bog se iz ljubavi utjelovljuje, daje nam primjer kako proći zemljom čineći dobro i iz ljubavi umire za nas. Konačno, Bog iz ljubavi milosno djeluje do dana današnjega u svakom prostoru i vremenu.

Jedini ispravni razlog koji nas vodi do toga da uzvratimo na Božju ljubav je – ljubav. Nemoguće je biti kršćanin iz interesa, iz straha, ili iz običaja. Moguće je biti kršćanin samo iz ljubavi. Kršćanin je moguće biti samo ako ljubimo. Ako ljubimo Boga iz dna srca i što god više možemo. A ta ljubav prema Bogu će nas odgojiti za pravu ljubav prema sebi, prema drugom čovjeku i prema svemu stvorenome. Nastavi čitati Kršćanin – čovjek ljubavi! →

Čitanja: Sir 15, 15-20; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37

Slušajući Božju riječ današnje nedjelje slušali smo o jednom zakonu kojeg Isus donosi, a on ima samo jedan interes – to je međusobno ljudsko zbližavanje i povezivanje s Bogom. To je zakon kojeg je Isus izložio u blaženstvima – u govoru na gori. U središtu tumačenja stoji osoba Isusa Krista. On nije došao dokinuti propise židovskog zakona, već je došao da ga dovede do savršenstva. Ipak on postaje mjerilo i autor zakona, i On jedini može reći: „Čuli ste da je rečeno u Starom zavjetu: ne ubij – tko ubije, bit će podvrgnut sudu: A ja vam kažem: „Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu“. U Novom Zavjetu Isus usavršuje zakon.

Isus, prema tome, govori, ne samo da nikoga ne ubijemo, nego da čak ni srdžbe ne gajimo u svome srcu prema drugima – a osobito da ne gajimo osvete ili želju za revanš prema drugome. Mi često drukčije postupamo i obično kažemo: kako drugi prema meni, tako ja prema drugome. Ako drugi mene ogovara, tako ću i ja njega. Ako drugi meni čini zlo, to ću ja činiti i njemu.

Međutim, to nije Isusov put. Isusov put je put ljubavi i praštanja, put iskrenosti i istine, put dobrote, darivanja i žrtve. Isus govori o novoj pravednosti koja pounutarnjuje zakon. Ta se pak pravednost ne svodi na samo vanjsko vršenje propisa, nego na unutarnju usmjerenost čovjeka na Boga i brata čovjeka s kojim se živi. Zbog toga svaki kršćanin, pa prema tome i svaki od nas mora se pitati u svakom trenutku svoga života: Što bi Isus učinio da je na mom mjestu? Jer jedino nam je Isus pravo mjerilo našeg vjerskog života.

Blagdan Katedre sv. Petra slavio se 22. 02. u Rimu već od IV. st. kao znak jedinstva Crkve sazidane na Apostolima. Oltar Katedre (sjedište) sv. Petra nalazi se u Bazilici sv. Petra kao vrhunsko umjetničko djelo slavnog Berninija, zvan i Berninijeva Slava i simbolizira nastavak linije apostolskog nasljeđa od svetog Petra do današnjeg pape. Prema sv. Mateju, Petar je temelj Crkve. Isus je rekao Petru: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“. Nastavi čitati Blagdan katedre sv. Petra apostola →

Iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca

„Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih. Oni će proći, a Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da val opće mržnje, koju sije komunizam, prelije čitavu Europu, nećemo ni časak klonuti, jer znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ! I kad bi se dogodilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožni tisak, prelije čitavu Europu i svijet, mi nećemo klonuti duhom, jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, ali Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da zavisnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta, još više raširiti crna svoja krila nad ovim izmučenim narodom, mi nečemo klonuti duhom, jer će i to proći, ali Ti ostaješ, Gospode! Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe Gospode, i u pobjedu Tvojih načela, ostaje nepokolebiva, jer će sve proći, ali Ti ostaješ!“ Nastavi čitati Misli bl. Alojzija Stepinca →

Čitanja: Mal 3, 1-4 ili heb 2, 14-18; Lk 2, 23-40

Danas crkva slavi Prikazanje Gospodinovo u hramu. Po Mojsijevu zakonu, svako se muško prvorođenče mora posvetiti Gospodinu, četrdeset dana nakon rođenja. Tim činom Josip i Marija u potpunosti žele izvršiti zakon Gospodnji.

U tom trenutku dolazi starac Šimun i Isusa naziva «svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka izraelskog», jer spasenje koje on donosi nije samo za njegov vlastiti narod, nego za sve ljude dobre volje. Svakom čovjeku Bog dolazi u Isusu u susret. Svakom je čovjeku upućeno svjetlo Božje koje raspršuje tmine beznađa, napuštenosti, očaja i ostavljenosti. Bog se u Isusu želi susresti sa svakim čovjekom i dati mu mogućnost spasenja.

Mi smo danas donijeli svijeće na blagoslov. Svjetlost svijeće nas kršćane prati od početka našeg vjerničkog života pa sve do njegova konca. Na krštenju palimo svijeću kao znak paljenja vjere u našem srcu. Spasenje koje se događa po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, postaje stvarnost u koju i mi želimo uključiti vlastiti život.

I mi poput starca Šimuna u svjetlu vjere želimo završiti svoj ovozemaljski život dok ne prispijemo Bogu, svjetlu neugasivu. Nastavi čitati Svijećnica →

Gospodine, ušao si u život svakoga od nas. Ostani s nama. Dotakni nas svojom prisutnošću i liječi naše dubine. Otvori nam oči da jedni druge vidimo onako kako ti gledaš svakoga od nas. Ostani s nama, Gospodine, daj nam srce siromaha, otvoreno i raspoloživo za poslanje koje nam danas povjeravaš u Crkvi i svijetu. Ostani s nama, Gospodine, u svim našim susretima s djecom, mladima, obiteljima i sa svima koji te traže kao svoga Spasitelja i Liječnika. Ostani s nama, Gospodine, da naše zajedništvo bude plodno novim zvanjima. Amen. Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja →

Na dan 3. veljače, svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Nastavi čitati Sv. Blaž, biskup i mučenik →