Sve objave od Urednik

Ivanov poziv na obraćenje

Čitanja: Iz 11, 1-10; Rim 15, 4-9; Mt 3, 1-12

„Ja krstim vodom”, viče Ivan u današnjem Evanđelju, „ali dolazi iza mene jači koji će vas krstiti ognjem i Duhom Svetim. On već drži vijaču u svojoj ruci kojom će očistiti žito od pljeve. Tada će žito staviti u svoje žitnice a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“.

To su ozbiljne opomene. No, te opomene vrijede samo za ozbiljne ljude, za one kojima je više stalo za vječnost nego za zemne užitke. Čovjek se, dakle, mora otrijezniti i uozbiljiti.

Pripovijeda jedna srednjovjekovna priča: Jedan sveti pustinjak imao je u svojoj kolibi čarobno ogledalo. Nastavi čitati Ivanov poziv na obraćenje

Bog nije automat

Naviknuti smo da sve dobivamo na brzinu; jer nam se više ne da dugo čekati; jer ni ne znamo čekati, onda očekujemo da nam se sve dogodi u najkraćem roku. Zato grabimo ekspres linije i vlakove, želimo ekspresne pošiljke, i kavu više ne možemo mirno piti nego tražimo ekspres kavu. Tako čovjek očekuje da će i Bog reagirati hitro, ekspresno kad mu netko uputi neku strelovitu molitvicu. Onako kako reagira svaki automat kad se u njega ubaci žeton ili tražena kovanica. I tu upada čovjek u zamku da Boga zamišlja prema svojim željama. A Bog je ipak potpuno drugačiji. On je iznad nas i zna sve bolje od nas. Točno onako kako to lijepo govori i molitva Očenaša: on je na nebesima, a to znači iznad nas, vidi bolje od nas, sve zna. Prema tome, on uvijek bolje zna što je za naše dobro. Naše su misli i želje uvijek ograničene, sebične, nepotpune.

Božje su misli apsolutne, savršene. I zato je mudrost pravog vjernika da u svojim potrebama i nakanama uvijek ostavi prostora za Božje sveznanje i dobrotu. Isus nam je u tome primjer. On je svoje molitve, ali i sav svoj život podredio volji svoga nebeskog Oca. To mu je bilo najsvetije i najvažnije. Najoštriji je u svojim reakcijama u onim trenucima kad ga netko želi odvratiti od volje njegova nebeskog Oca. Tada se dira u ono što mu je prvo u njegovim planovima.

Jer, kako sam govori: nije došao da vrši svoju volju, nego volju nebeskog Oca. Tako će poslušno reagirati i u najtežim časovima svoga zemaljskog života. Dok Ocu govori o svojoj tjeskobi i želji, dodaje spremno da se ne dogodi njegova volja, nego volja Očeva. Svaka bi prava molitva zapravo trebala čovjeka vjernika sve jače odgajati za ostvarenje Božje volje. Kršćani u Bogu gledaju dobrog Oca i ne bi trebali imati straha da će se nešto krivo dogoditi ako se potpuno predaju Božjim planovima, ako nastoje izvršiti ono poslanje za koje otkrivaju da im ga je povjerio onaj od koga su i život dobili. U takvim okolnostima uvijek je na mjestu molitva kojom se kršćani obraćaju Bogu, a stavljena je u srce svakog Očenaša: Budi volja tvoja! Možda bi trebali kršćani da sve jasnije i iskrenije svoje molitve i nakane od sebičnog „budi volja moja“ prereknu u pravu nakanu: „Budi volja tvoja!“ A Bog je ljubav i štogod učini to je dobro, kako nas uvjeravaju i prve stranice Biblije. Neka nas vrijeme advenata, vrijeme iščekivanja, ispuni tom spoznajom o našem Bogu.

– razmišljanje fra Zvjezdana Linića –

Bdijte!

Čitanja: Iz 2, 1-5, Rim 13, 11-14a; Mt 24, 37-44

Jedan svećenik koji je umro u 42. godini života opisao je jedan svoj san. U snu je vidio samog sebe tako malog i tako sitnog kao da je makovo zrno. Sve oko njega bili su strahovito veliki ljudi, činili su mu se kao divovi iz njegove malenkosti koji su svojim divovskim stopalima gazili oko njega. Svakog je trenutka bio u smrtnoj opasnosti jer ga ljudi nisu ni primjećivali. Morao je neprekidno bježati ispod njihovih nogu. Tada je, piše on, najviše poželio biti velik barem toliko kao svi drugi ljudi oko njega. Molio je da poraste. Odjednom primjeti kako je počeo rasti. Bivao je sve veći i veći i drugi su ga ljudi primjećivali i nije više morao bježati pred njihovim nogama. Radovao se što je velik kao i drugi ljudi. No, trajalo je kratko. Primjetio je kako se opet počeo smanjivati. Sve manji i manji, opet kao makovo zrno i ponovo je morao bježati ispod nogu onih ljudi divova oko sebe. Uvijek je iznad sebe vidio nečiju veliku nogu koja mu je prijetila da ga pogazi. Jednog trenutka nije mogao pobjeći i zgazila ga jedna divovska noga. Kosti su mu popucale kao slamke i gledao je svoje maleno smrskano tijelo i u čas se našao pred jednim velikim crnim pragom. Neka ga je nevidljiva sila podigla i prenjela preko tog crnog praga. U tren oka našao se pred Isusom koji je sjeo na svoje prijestolje a onda je uzeo jednu knjigu gdje su bile zapisane sve njegove misli, sve riječi, sva njegova djela i svi njegovi propusti. Piše dalje – nikada nisam s tolikim strahom gledao suca pred sobom čekajući što će mu sudac reći. Onda je sudac zatvorio knjigu, blago ga pogledao i pokazao mu rukom put prema žarkom svjetlu koje ga je mamilo k sebi. Tek što je krenuo prema svjetlu, probudi se sav u znoju, ali radostan jer mu je ovaj san otkrio sav njegov život, sva njegova čekanja i nadanja i svu njegovu budućnost. Nastavi čitati Bdijte!

Značenje adventskog vijenca

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti.

Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao.

I danas ambrozijanska liturgija u adventu predlaže čitanje Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Nastavi čitati Značenje adventskog vijenca

Krist Kralj

Čitanja: 2Sam 5, 1-3; Kol 1, 12-20; Lk 23, 35-43

U posljednjoj nedjelji crkvene i liturgijske godine slavimo Krista Kralja, Kralja svega stvorenoga. Onoga koji je Alfa i Omega tj. početak i svršetak povijesti i svega svijeta. U Njemu mi vjernici prepoznajemo cilj i svrhu svoga kao i cjelokupnog života.

Riječ kralj nama u današnje vrijeme više ne zvuči onako, kako je to zvučalo u prošlosti, a posebice u Pilatovo vrijeme, koji je ponad križa Kristove glave dao napisati: ”Ovo je kralj židovski”. Isus je Kralj, ali u otajstvenom smislu, a to znači, da je prvak na duhovnoj i materijalnoj razini. On je prvi u kraljevstvu što ga je Vječni Stvoritelj uspostavio od početka u redu stvaranja svijeta. On je kralj kraljevstva u kome prevladava potpuna istina i pravi život. Ispunjen je istinskom slobodom, pravednošću, mirom i ljubavlju. To je Kraljevstvo koje se ne svodi na neku zemaljsku, fizičku silu. U njemu nema vojske, ili osvajačkih namjera. Ono ne poznaje nasilja. Nastavi čitati Krist Kralj

Sv. Andrija apostol

30. studenoga Crkva liturgijski časti svetog Andriju apostola, Petrovog brata, kojega je Isus prvoga pozvao za svojega učenika, a on je to spremno prihvatio. Evanđelja ga spominju na nekoliko mjesta, pa između ostaloga tako saznajemo da je bio ribar iz Betsaide, a njegovo grčko ime pokazuje da je proizašao iz obitelji koja je bila otvorena i grčkoj kulturi.

Ivan nam svjedoči da je Andrija bio Ivanov učenik, a nakon što je jednom čuo Ivana govoriti o Isusu kao Jaganjcu Božjem, krenuo je spremno za svojim Učiteljem, te je u tom smislu i brata Petra pozvao da mu se pridruži. Neki drugi evanđeoski tekstovi, a posebno onaj koji govori o čudesnom umnažanju kruha, prikazuju Andriju kao iznimno osjećajnog prema onima koji su u potrebama. Nastavi čitati Sv. Andrija apostol

Pobjeda križa

Križ je uvijek u centru pažnje kršćana. Križ je ipak posljednja lekcija Isusova zemaljskog života, posljednja propovijed. Tradicija nam je prema evanđeoskim izvješćima sabrala sedam Isusovih riječi s križa. Sve su potresne i bremenite porukom, upravo zato što su Isusove posljednje riječi. U Isusu je samo ljubav. On umire i za sve te ljude kao što u toj smrti vidimo žrtvu i za čitav svijet. I zato je Isus spreman već s križa, kad je krvavo teško, u mukama duše i tijela, svima podno križa darovati svoje oproštenje.

Isus prašta. Jer oproštenje je čin slobodnog srca koje se ne želi zakopati u gorčinu, očaj i mržnju. Isus prašta s križa, a ne u svjetlu i slavi uskrsnuća. Prašta tako da kroz mrklu noć ljudske mržnje i zloće probija svjetlo ljubavi. Na križu je Isusova pobjeda. Tada križ postaje i podloga uskrsnuća i novog života. Nastavi čitati Pobjeda križa

Božja pravda

Čitanja:
Mal 3, 19-20a; 2Sol 3, 7-12; Lk 21, 5-19

Da li je uopće potrebna Božja pravda? Kad bi na svijetu bilo samo dobro, bez trunka zla, Božje pravde ne bi trebalo. Pravda je, naime, presuda između dobra i zla, istine i laži. To je zadatak pravde, da to razdvoji i na dvije strane pravedno naplati.

Na mnogo mjesta opisuje Biblija Božju pravdu. Sjetimo se pravednog Noe. Kaže Biblija da su ljudi činili tolika zla da je grijeh došao do Boga. Tada Bog odlučuje satrti opaki ljudski naraštaj. Strpljivo je čekao sto dvadeset godina da se ljudi poprave. Noa ih je opominjao i navješćivao im je Božju kaznu, ali se nisu htjeli popraviti. Zato Bog šalje Opći potop u kojem svi budu pogubljeni, samo je ostao pravedni Noa i njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene. Čitamo o Sodomi i Gomori – dva velika grada u kojima se nije moglo naći niti deset pravednika od svih žitelja, samo je pravedno živio Lot, njegova žena te dvije njihove kćeri. Njih je Bog izveo iz Sodome, a onda je oba ova grada kaznio strahovitim ognjem te im zatro svaki trag. U prijelazu preko Crvenog mora pravedni Izraelci prelaze po suhom dnu mora, a neprijatelje njihove, vojsku egipatsku, Bog potapa u morskom valovlju. Nastavi čitati Božja pravda

Novi biskup mons. Bože Radoš

Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku pa je Bože, nakon što je završio sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Đakovu, započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji je diplomirao 1990. godine, te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon toga, jednu godinu je obnašao službu župnoga vikara u Osijeku te 1991. godine započeo postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. godine. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. godine bio imenovan na službu duhovnika u đakovačkoj Bogosloviji, koju je obnašao do 2016. godine. Uz to, u Nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika, a od 2010. je kanonik Đakovačko-osječke nadbiskupije i u više navrata bio je član Prezbiterskoga vijeća. Od 28. travnja 2016. imenovan je na službu rektora Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu, gdje je i dočekao vijest da postaje novim biskupom Varaždinske biskupije.

Trodnevnica uoći ređenje biskupa mons. Bože Radoša u Varaždinskoj katedrali: Nastavi čitati Novi biskup mons. Bože Radoš

Festival sv. Cecilije

župna crkva, subota, 23. 11. 2019. u 18 sati

Povodom blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvenog pjevanja i pjevača, i ove godine se organizira koncert župnih zborova. Koncert je humanitarnog karaktera jer će se sakupljati dar za organizaciju „Marijini obroci“. Svi ste pozvani doći!

Uskrsnuće mrtvih

Čitanja: 2Mak 7, 1-2. 9-14; 2Sol 2, 16-3, 5; Lk 20, 27-38

U svetom Evanđelju današnje nedjelje, sam Isus potvrđuje vjeru u uskrsnuće. Nevjerni i bezbožni saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, postavili su Isusu jedno pitanje utemeljeno na izmišljenom primjeru. Čija će žena biti po uskrsnuću ako je ovdje za ovog života imala sedam muževa?

To zlobno saducejsko pitanje Isus nije komentirao ali je dao lijepu poduku i njima i svima nama. Naime, život poslije uskrsnuća nema nikakve sličnosti s ovozemaljskim životom. Nije to nikakva kopija ovog života. Ne vrijede za njega zakoni i običaji ovoga svijeta. To je neusporedivo bolji i ljepši život od ovoga. Zato Isus kaže saducejima: „Djeca se ovoga svijeta žene i udavaju. Oni pak koji se nadaju uskrsnuću na život niti se žene, niti udavaju. Čak više ne mogu ni umrijeti. Oni će biti kao anđeli Božji – bit će sinovi Božji.“

Isus potkrepljuje vjeru u uskrsnuće iz Svetoga Pisma. Kad se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu, Mojsije Boga zove Bogom Abrahamovim, Bogom Jakovljevim i Izakovim. On nije Bog mrtvih, nego je Bog živih – živog Abrahama, Izaka i Jakova. Oni su uskrsnuli i sad su opet živi. Nastavi čitati Uskrsnuće mrtvih

Sveti Martin, biskup

Sv. Martin biskup, rođen je u Panoniji 316. ili 317. godine kao sin roditelja čije se podrijetlo veže uz sjevernu Italiju ili čak uz naše krajeve Ilirika. Činjenica je da mu je otac, koji je kasnije postao tribunom, bio u sastavu rimske vojske, uvelike je odredila Martinov životni put. Svetac je imao djetinjstvo prožeto klasičnim obrazovanjem, a taj je početak morao ostati nedovršenim kada je postao vojnikom u Paviji. U tom se ozračju Rimskoga carstva susreće s kršćanstvom koje je tek postalo javno priznatom religijom. Sveti je Martin obraćenik s poganstva koji je dobro poznavao poganski kult.

S petnaest godina imao je zacrtanu vojničku karijeru i otac ga prisiljava na prisegu caru u najranijoj mogućoj dobi prema tadašnjem zakonu. U tu se službu smješta epizoda koja je postala toliko poznata za svetoga Martina. Naime, riječ je o jednom od obilazaka prilikom kojega susreće polugolog siromaha te ga zaogrće polovicom svojega plašta. Ta scena sažima dobrotu i pozornost ovoga sveca i na sve što je nezaštićeno, ponizno, bijedno i potrebito pomoći. Bilo je to vjerojatno 338. godine, a iduće se godine krsti. Nastavi čitati Sveti Martin, biskup

„Mali“ Zakej

Čitanja: Mudr 11, 22-12, 3 2Sol 1, 11-2, 2; Lk 19. 1-10

U današnjem Evanđelju susrećemo lik nadcarinika zakeja. Mali je i neugledan čovjek koji se u svojoj službi obogatio utjerujući porez za Rimljane. Tu je u mnogočemu pretjerao, pa i oštetio ljude. On je vjerojatno osjećao grižnju savjesti pa je poželio vidjeti Isusa koji je onuda prolazio. Čuo je on za riječi i djela Isusova, za njegovo propovijedanje i čudesa koja je činio. Čuo je on da i grješnicima oprašta grijehe te ga je zato poželio vidjeti. Bio je nizak zato se on penje na smokvu da Isusa odozgo vidi.

Isus je pak išao onuda i tražio ono što je pred Bogom izgubljeno. Tražio je baš njega, carinika, grješnika Zakeja. U svojem božanskom saznanju znao je Isus gdje je Zakej i kad je došao pred smokvu podigao je Isus pogled i vidio Zakeja pa mu odmah govori: „Siđi brzo dolje. Danas idem k tebi.“ Nije se on nadao da bi Isus uopće htio ući u njegovu grješničku kuću. A eto, baš je njega Isus izabrao. Zato ga je, kako kaže evanđelista, radostan primio u svoju kuću i pogostio. Zakej je čekao zgodan trenutak i pred svima u kući, Zakej mijenja svoj život i životni stav govoreći: „Polovicu svega svog imetka dajem siromasima i ako sam koga prevario vraćam četverostruko.“ Njegova je odluka bila čvrsta i jasna pa mu Isus odaje priznanje: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer je i on sin Abrahamov. Sin Čovječji došao je potražiti sve što je izgubljeno.“ Nastavi čitati „Mali“ Zakej

Čudnovata banka

Zamislite da vam svako jutro kada se probudite, neka banka stavi na račun točno 86 400 kuna. Što biste napravili?

Prvo pravilo glasi: Sve što niste uspjeli potrošiti tijekom dana uzima vam se navečer! Ne smijete varati, niti prebaciti novac na neki drugi račun. Imate ga pravo potrošiti isključivo tijekom tog istog dana, ali ne zaboravite da vam svako jutro kad otvorite oči banka otvara novi račun od novih 86 400 kuna za taj dan i tako svaki dan.

Drugo pravilo je: Banka može prekinuti tu „Igru“ bez ikakvog upozorenja! U bilo kojem trenutku može vas obavijestiti da je sve gotovo i da se račun definitivno zatvara. Nesumnjivo je da ćete svi dobiveni novac trošiti na zabavu i kupovinu poklona onima koje volite. Trudit ćete se da vam svaka kuna donese sreću i zadovoljstvo. Nastavi čitati Čudnovata banka

Poticajne misli

Postoji očinsko srce koje nikada ne odustaje od ljudske duše, jer onda bi odustao i od sebe. To ne može biti, jer Božje očinsko srce je vječno i samo ljubav. Zato budi u svim svojim nevoljama, borbama grijeha i napastima, svjestan jednog: Srce Boga-Oca te ne napušta. Ono kuca uvijek za tebe, da bi ti pomoglo i savjetovalo. Ono će to djelo i dovršiti.

Molitva

Čitanja: Sir 35, 12-14. 16-18, 2Tim 4, 6-8. 16-18; Lk 18, 9-14

Mi kršćani znamo da je molitva stav duše ne pred čovjekom nego je to stajanje pred Bogom. Zašto mi stanemo pred Boga? Ima više razloga. Stanemo da mu se poklonimo – mi stvorenja svemogućem Stvoritelju. Stanemo jer nešto trebamo. Mi potrebni pred Svemogućim. Stanemo jer smo primili od njega dobra i zahvaljujemo mu što je prema nama bio dobar. Stanemo jer smo grješni i molimo oproštenje jer on je milosrdan.

Sam nam je Isus u današnjem Evanđelju pokazao jedan pravi, ispravan stav, a učinio ga je jedan grješnik. Drugi, neispravan stav, krivi stav kakav je imao samodopadni hvalisavac farizej.

Za što su molili? Farizej je molio da se uzdigne i hvali pred Bogom. Carinik je molio da se opravda zbog svoje grješnosti moleći Božje oproštenje. Rekao je Isus: „Kažem vam, carinik je otišao kući opravdan, a ne farizej.“ Što znači biti opravdan? To znači biti popravljen, bolji nego prije. Čuli smo ovih nedjelja kakva mora biti molitva: ustrajna i ponizna. Nastavi čitati Molitva

Postani i ti ministrant/ica!!!

Jedna od najvećih radosti i ponosa naše župe je zasigurno i zajednica ministranata koja oduševljava naše i druge župljane po svojem broju i uvježbanosti. Na početku nove školske godine pozivam sve dječake i djevojčice, mladiće i djevojke, koji žele postati novi ministranti/ice u našoj župi da se u nedjelju prijave svećeniku iza misa oko daljnjeg dogovora.

Molim obitelji da podrže mlade u njihovoj odluci da postanu ministranti/ice i ponos naše župe koji sudjeluju u brojnim događanjima, druženjima i izletima koji se za njih organiziraju.

Potpuni oprost za pokojne duše u čistilištu

Crkva poziva na redovitu molitvu za duše u čistilištu. Apsolutno svaka iskrena molitva za njih, ublažava njihove patnje. Crkva snagom vlasti vezivanja i odrješivanja što ju je dobila od Krista može po nadahnuću Duha Svetoga dati priliku za potpuni oprost od vremenitih kazni kako naših tako i preminulih na putu čišćenja.

Po odredbi našeg Ordinarija na blagdan SVIH SVETIH, na DUŠNI DAN i nedjelju poslije Dušnog dana, mogu vjernici u svim Crkvama, u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST koji se može namijeniti SAMO ZA POKOJNE. Nastavi čitati Potpuni oprost za pokojne duše u čistilištu

Misijska nedjelja

Čitanja: Izl 17, 8-13; 2Tim 3, 14-4. 2; Lk 18, 1-8

Današnja, misijska nedjelja, podsjeća nas na veliku dužnost naše Crkve i našu vlastitu: da širimo kršćanstvo, riječ i ljubav Božjega Sina. U duhu dviju najvećih zapovijedi o kojima govori Isus Krist želimo razmisliti o toj velikoj tajni kojom Gospodin ljubav prema Bogu povezuje s ljubavlju prema čovjeku.

Ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo, ako ga ne prepoznajemo i ne ljubimo u bratu čovjeku. Isusova bezgranična ljubav prema svakom čovjeku pokazuje se u riječima upućenim apostolima: „Idite i učinite mojim učenicima sve narode!“ Čitav svijet treba dovesti Kristu, On je za sve rođen, za svakoga je on umro.

Crkva danas želi probuditi svakoga kršćanina i pozvati sve ljude dobre volje da budu misionari, apostoli, propovjednici Božje istine i njegove ljubavi. Crkva je Božji grad i čitav svijet mora u njemu naći stan. Crkva je Božja obitelj, a svi ljudi trebaju biti njegova djeca, ona je sabrani narod Božji, a svi narodi trebajubiti narod Božji. Vrlo često zaboravljamo da moramopomoći Gospodinu spašavati svijet. To je uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca kojeprepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kugluzemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je sveta dužnost da učinimo sve kako bi tijelo svete Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno, kršćanstvo je nešto što nastaje i raste. Mnoga su srca bez Boga. Nastavi čitati Misijska nedjelja

Sveti papa Ivan Pavao II.

– utemeljitelj Varaždinske biskupije

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII. Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II. Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku. Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003. Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima. Nastavi čitati Sveti papa Ivan Pavao II.