Duhovna obnova koju vodi fra Gordan Propadalo:
Četvrtak, 26. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a iza mise će biti Euharistijsko klanjanje
Petak, 27. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti molitvena večer – pobožnosti Svetom Križu.
Subota, 28. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti prigodna molitvana pobožnost BD Mariji.

Svetkovina sv. Mihaela ark., 29. 09. 2019.
8 sati – sveta misa
11 sati – svačana župna misa koju predvodi mons. Antun Sente – rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
17 sati – Euharistijsko klanjanje (bez mise)

Čitanja: Am 8, 4-7; 1 Tim 2, 1-8; Lk 16, 1-13

Bog po proroku Amosu odlučno izjavljuje da će suditi, i to oštro suditi, svim profiterima, špekulantima i nepravednim trgovcima jer svojim postupcima tlače i iskorištavaju nevoljnika. Ako je Bog zauzeo takav čvrsti stav prema profiterima, špekulantima i lihvarima, nas vjernike zanima što smo mi u tim momentima dužni činiti u ovom svijetu? Kako se vladati?

Na to pitanje odgovara nam današnje Evanđelje. Mi najprije moramo shvatiti da u ovom svijetu nismo mi gospodari. Bog je gospodar, a mi smo samo upravitelji. To znači da nam je Bog predao u ruke ovaj svijet da ga dograđujemo i izgrađujemo te njime upravljamo, ali s tom Božjom odlukom da ćemo jednom polagati račune pred Bogom, gospodarom, za svaki naš postupak, kako smo upravljali ovim svijetom. U svetom Evanđelju Isus hvali onog nepoštenog upravitelja što nije svoj položaj i materijalno bogatstvo zgrnuo samo sebi nego je dao i drugima, potrebnima, koji čak nisu imali mogućnosti sve vratiti pa im je brisao pola duga i time sebi stekao prijatelje koji će ga u časovima nevolje moći i htjeti primiti k sebi. Ova odgovornost nije samo globalna i teoretska, nego praktična i obvezatna i za pojedince. Nastavi čitati Mudri upravitelji →

Sveti Kuzma i Damjan su rođeni oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj, a predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem, a kada su ovi braći za ozdravljenje htjeli zahvaliti novčanim prilogom, blizanci nisu htjeli uzimati novac, nego su im predlagali da ga daruju siromasima i bolesnima.

Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja koja su činili u Božje ime, . Redovito se u ikonografiji prikazuju zajedno, i to nerijetko tako da jedan gleda u nebo, a drugi u zemlju, što simbolično označava otvorenost prema Bogu, duhovnosti i zazivanje Božjeg milosrđa, a istovremeno i izravna skrb za dobrobit bolesnika i njihovo izlječenje. Obično su obučeni u tunike ili pregače, ponekad imaju kape na glavama, a prikazuju se s liječničkim i ljekarničkim sredstvima: sveti Kuzma je zaštitnik liječnika pa se češće zna prikazivati kako u rukama drži bočicu, a sveti Damjan je zaštitnik liječnika-ljekarnika pa se prikazuje više s obilježjima prikladnima za to zvanje, odnosno u rukama drži posudicu s mastima, špatulu, apotekarska vagu, knjigu recepata i sl. Nastavi čitati Sv. Kuzma i Damjan →

Čitanja: Izl 32, 7-11. 13-14; Tim 1, 12-17; Lk 15, 1-32

U mnogim religijama svijeta opisuju se svojstva njihovih božanstava. Nitko sigurno nije mogao točnije opisati svojstva Božja od Isusa koji je pravi jedinorođeni Sin Božji. Današnje Evanđelje na jedan izvanredno jasan način govori kakav je naš Bog – on je milosrđe i praštanje. Dok je Isus propovijedao najradije su ga došli slušati bolesnici, siromasi i grješnici, a farizeji i svi oni koji su sebe smatrali dobrima i pravednima su mrmljali protiv takvoga Isusa. Govorili su mu: „Ovaj prima grješnike, pa čak i s njima jede.“ Zato Isus u današnjem Evanđelju iznosi tri usporedbe kojima na slikoviti način želi pokazati kakav je Bog. Nastavi čitati Bog milosrđa →

Mali je Darko bio na kraju drugog razreda. Jednog se dana vratio iz vjeronauka kući. Prije nego je zamolio mamu za jelo došao je do svog tate i onako otvoreno jasno i glasno očitao svome ocu: „Znaš, ti tata nisi dobar otac.“ „A kako ti to misliš?“ – reče otac. “Danas smo na vjeronauku učili Isusovu priču o jednom lošem sinu i njegovom dobrom ocu. Jesi li ti kada čuo tu Isusovu priču?“ „Možda nekada“ – odgovori otac. “Znaš, tata, taj je dobri otac imao jako zločestog i nevaljanog sina koji je od oca tražio da mu dade onaj njegov dio svega imetka.“ „Pa što kažeš? – pita otac – Je li mu otac dao?“ „Da, bio je tako dobar da mu je dao.“ „E, luda oca“- dometne Darkov tata. “Zašto lud?“ – reče Darko. “Ne, nije lud nego dobar. A onda je taj zločesti sin otišao i na jelo i piće potrošio sav novac. Još je prodao i prsten i kaput i sandale i sve potrošio.“ „E, baš je bio lopov“ -reče otac. “A znaš, tata, kad je ono sve potrošio, onda se vratio k ocu.“ „I je li ga otac isprašio?“ – pita tata. “Ma nije. Bio je tako dobar i dao mu je novo odijelo i nove sandale i novi prsten na ruku, a onda je zaklao tele i priredio večeru, pozvao muzikante pa su do jutra jeli, pili, pjevali i veselili se. Nastavi čitati Nevaljali otac ili sin? →

Čitanja: Mudr 9, 13-18b; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33

Sveto Evanđelje današnje nedjelje pokazuje nam Isusa u mnoštvu ljudi koji su se gurali oko njega, išli za njim i slijedili ga. No, nije dosta da ga tjelesno slijede hodajući za njim. Isus traži da ga slijede u njegovom shvaćanju, da ga slijede u životu po njegovoj nauci. U ovom mnoštvu bila je većina onih koji su slijedili svoju pamet, svoje ljudske želje i tražili ono što je lagodnije i ugodnije. Štoviše, to su se nadali od Isusa dobiti. Ovog puta je Isus neumoljivo strog. Tko njega hoće slijediti ne može uz Krista, patnika s križem, ići bez križa. Kristovi suputnici imaju svaki svoj križ i nose ga uz Isusa da bi imali udjela u spasenju koje Krist svojima garantira.

Kako se moralo iznenaditi ono mnoštvo koje je za Isusom išlo kad se okrenuo i rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život ne može biti moj učenik.“ Još je nadodao: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ Nastavi čitati Kristov put →

Čitanja: Sir 3, 17-18. 20. 28-29; Heb 12, 18-19. 22-24a; Lk 14, 1. 7-14

Ljudi pokušavaju procijeniti tko i koliko vrijedi, ali se u procjenama gotovo nikad ne slažu. Pravu vrijednost svakog čovjeka izreći će samo Bog. A kako će tko biti vrjednovan? Svaki čovjek sam sebi odabire vrijednost. Ako se ponizuje, po Isusovim riječima, bit će uzvišen. Ako se pak uzvisuje, bit će ponižen. Ponizan čovjek sebe ne mjeri s drugima nego sebe smatra malenim. Sve druge drži vrjednijim od sebe. Prizna poštenje drugoga, treba drugoga i spreman je drugome služiti. Ponizan čovjek nikad drugoga ne ponizuje niti omalovažava.

Oholica prizna samo sebe a sve druge smatra manje vrijednima. Oholica nikoga ne treba. On je sam sebi dosta. Drugi mu služe samo kao podnožje na kojem on stoji i s kojega se pokazuje. Oholica ne pomaže nikome, a misli da svi trebaju njemu služiti. Oholica ne prizna bolesnog, siromašnog i potrebnog. Nastavi čitati Prva i posljednja mjesta →

Prema Rimskom martirologiju, 29. 08. je izabran za proslavu mu­če­ništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena relikvija njegove glave.

Veliki Židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: »Herod je, naime, dao pogubiti toga Iva­na, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bo­gu pobožno i tako se očiste. «

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja →

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe. Ovu je svetkovinu utemeljio papa Pio XII. na kraju svete marijanske godine i najprije se slavila 31. svibnja.

Nakon Drugog vatikanskoga sabora premještena je tjedan dana nakon Velike Gospe, upravo radi toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: ‘Bezgrešna Djevica(. . . ) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.’ Nastavi čitati Blažena Djevica Marija Kraljica →

Dok slavimo Marijino uznesenje dušom i tijelom na Nebo, mi smo ojačani njezinim primjerom i zaštitom. Poput nje držimo se uvijek Božjega milosrđa, a ne nasjedajmo na ovo prividno milosrđe svijeta koje je samo obmana i laž. Istinsko milosrđe je samo ono koje nam iskazuje Bog koji nas želi proslaviti proslavom kojom je proslavio svoga Sina i Blaženu Djevicu. I ne bojmo se poteškoća i križeva, muka i nevolja kroz koje nam je proći, jer ako Bog nije iskazao milosrđe a da se i sam ne podvrgne križu, zašto da mi tražimo drugi put? Marija je uvijek išla putem posvemašnje vjernosti Bogu, te je i došla u nebesku slavu. A mi je nasljedujmo i držimo se tog istog cilja kojem nas Bog vodi, te ćemo tako i sami, ne samo zadobiti vječnu nagradu, nego ćemo postati poslužitelji milosrđa Božjega našoj braći i sestrama koje ćemo privući i voditi u tu istu slavu kojom je trojedini Bog nagradio i našu Majku, te ćemo ga zajedno s njom, sa svima svetima i anđelima, hvaliti i slaviti po sve vijeke vjekova. Nastavi čitati Marijino uznesenje na Nebo →

Diljem svijeta i diljem naše lijepe domovine postavljeni su portreti Isusove i naše majke Blažene Djevice Marije poput dragocjenih bisera. Svaki je prikazuje u najljepšem sjaju u slavi Presvetoga Trojstva – Boga Oca i Boga Sina kome je dala tijelo i Boga Duha Svetoga čijom snagom je postala majka Sinu Božjemu. A pobožnost Mariji je kao tanka crvena nit utkana kroz cijelu povijest Hrvatskog naroda.

Marija se sada nalazi u društvu svoje nebrojene djece. Ovdje je završila tijek svoga zemaljskog života, starost i preminuće da bi onda zasjala u neopisivoj slavi. Mi koji je danas gledamo ne samo na kipovima i slikama nego duhovnim očima u nebeskoj slavi gledamo u njoj uzor i svoj put prema vječnosti. Tamo gdje je naša nebeska Majka, tamo ćemo biti i mi. Nastavi čitati Moli za nas Sveta Bogorodice! →

Čitanja: Prop 1, 2; 2, 21-23; Kol 3, 1-5. 9-11; Lk 12, 13-21

Jedne ljude zovemo umnim i pametnim, a druge zovemo bezumnima, bez pameti. Uman ili razuman čovjek sve svoje misli, riječi i djela postavi pred ogledalo svoje pameti, svoga uma i želi ih dovesti u sklad s pameću. Razuman čovjek misli ono što mu razum odobrava. Razuman čovjek govori što je pametno, što je u skladu s njegovim razumom. Ljudski razum je kao svjetlo kojim čovjek po mraku može opaziti, vidjeti i gledati što je dobro, što je ispravno. Bezuman čovjek ima doduše, svjetlo razuma, ali ga ne upotrebljava. Ostavlja svjetlo i luta po tami tražeći što bi bilo dobro. Ludost je i bezumnost ostaviti svjetlo i lutati po mraku. Sigurno je to da bez svjetla razuma ne će moći pronaći ono što traži.

U ovom životu čovjek susreće malovrijedno i punovrijedno. Susreće prolazno i neprolazno. Sve što čovjek susreće to mu se i nudi pa je čovjek prisiljen svjetlom svoga razuma birati. Nastavi čitati Mudrost dobrog odabira →

Preobraženje Gospodinovo svetkovina je na spomen događaj na Gori, kada se Isus pred trojicom svojih učenika „preobrazio“. Isusovo se preobraženje zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje vazmom. Preobraženi se Isus očitovao kao Božji Sin, za kojeg je Otac posvjedočio. Ovaj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima naziva imenom „Božje lice“. Ovo je blagdan nade i utjehe, jer nam pokazuje kako i naše životne kalvarije nas vode u Nebo, gdje ćemo preobraženi gledati Božje lice u slavi.