Čitanja: Iz 62,1-5; Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac; 1Kor 12,4-11; Iv 2,1-12

Današnje Evanđelje pokazuje Isusa u Kani Galilejskoj. Tu je njegova Majka, tu su njegovi učenici, tu je svadbena svečanost vjerojatno nekog Isusovog rođaka. Isus je uzvanik. Nepriliku koja se dogodila mladencima kad je ponestalo vina, prva primjećuje Isusova Majka. Jedino ona zna tko je Isus. No, u ovoj nezgodi Marija progovara. Ide do Isusa i kaže mu: „Nemaju više vina.“ Nakon tih riječi, Isus čini čudesno djelo pretvorbe vode u vino.

Oduvijek je bila prisutna želja među ljudima da svojim očima vide čudesna djela, da vide čudo pa da onda mogu povjerovati. I dan danas hrli mnoštvo ljudi čim se pročuje da se negdje dogodilo neko čudo. Zašto? Da bi, vidjevši kakav znak, učvrstili svoju vjeru. Doista, čovjekovoj je vjeri potrebno promatrati Božje znakove da mu se vjera ne poruši u sumnjama jer uz vjeru je uvijek prisutna i sumnja. Zato mi kršćani ne možemo sačuvati svoju vjeru ako neprekidno ne sjedimo u zajednici vjere i u zajedništvu s Isusom koji nam se očituje po znakovima. Nastavi čitati Svadba u Kani Galilejskoj →

Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je da je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod sv. mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenom životu. Kao prvo razdijeli svoje imanje siromasima, uzme štap i pridruži se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu. Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa. Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom. U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi: “Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao Pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.” Sveti Antun Pustinjak potraži sv. Pavla Pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti sv. Pavla Pustinjaka – sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u svojoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjesto godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa u Francuskoj. Nastavi čitati Sveti Antun, opat →

Čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104; Tit 2,11-14; 3,4-7 Lk 3,15-16.21-22

Mi smo kršćani primili Isusovo krštenje. On nas je svojim Duhom iz stare grešnosti izveo u novi život. Isusov Duh je onaj oganj koji sažiže, spaljuje zlo u čovjeku: zle misli, zle riječi i zla djela. U kršćaninu, a preko kršćanina to se mora dogoditi u ovom svijetu. Naime, svaki pravi kršćanin u kojem Isusovo krštenje traje mora postati prava buktinja Isusovoga Duha koji ne samo u sebi, nego i u svojoj okolini pali zlo, a podiže dobro i daje da dobro raste. Današnji blagdan prava prilika da mi kršćani ispitamo svoju savjest i svoj identitet. Odgovorimo samima sebi: tko smo mi i što smo mi? Jesmo li još uvijek sinovi Božji, što smo po krštenju postali? Svojim nas je Duhom Krist preporodio i od tada s pravom Boga zovemo Ocem. Da li još možemo Boga nazvati svojim Ocem? Ako smo još uvijek ispunjeni njegovim Duhom onda jesmo sinovi Božji, jer njegov Duh rađa Božje sinove.

Da li se ovom svijetu mi kršćani pokazujemo kao sinovi Božji ili smo se ovom svijetu suobličili i postali kao ovaj svijet pa izgledamo i djelujemo samo kao sinovi svijeta. Na žalost, ogromna većina sinova Božjih natjerala je Duha iz svog svetog krštenja, Duha iz svete Potvrde i ostali su samo sinovi ovoga svijeta živeći kao da Boga nema. Takovi se ne pokazuju kao sinovi Božji, nego kao sinovi sablazni. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje →

Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: “Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju”. Ovaj se sakrament također zove i “kupelj novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom” (Tit 3,5) jer označuje i ostvaruje ono rođenje iz vode i Duha bez kojega nitko “ne može ući u Kraljevstvo Božje” (Iv 3,5). “Ova se kupelj zove prosvjetljenjem, jer oni koji prihvaćaju (katehetsku) pouku imaju prosvijetljen duh”. Primivši u krštenju Riječ, “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1,9), krštenik tako prosvijetljen (Heb 10,32) postaje “sinom svjetlosti” (1 Sol 5,5), i sam “svjetlost” (Ef 5,8). Nastavi čitati Sakrament krštenja →

Danas smo u duhu promatrali tri mudraca s istoka ili tri maga ili Sveta tri kralja, kako naš narod kaže. Njihov put imao je trostruku svrhu. Prvo, pronaći Isusa. Drugo, pokloniti se Isusu i treće, darivati Isusa. Krenuli su na put da ostvare svoj cilj i Isusa pronađu. Na tom im je putu trebala Božja pomoć i zato im Bog šalje zvijezdu. Našli su ga. Poklonili su mu se priznavši ga Bogom i Gospodinom kome su spremni služiti.

Darivali su ga zlatom kojim se kraljevi daruju, tamjanom kojim se kadi pred božanstvom i mirisavom smirnom kojom se pomazuju pokojnici.

Svakom čovjeku rađa se isti problem. Prvo, naći Boga – otkriti ga; drugo, pokloniti mu se i priznati ga; treće, darivati ga. Ali čime? Pripovijeda legenda da se na put spremao i četvrti kralj, ali konj mu je šepao i zakasnio je na sastanak s drugom trojicom. On je kao dar nosio Isusu tri draga kamena. Budući da su ona trojica kraljeva otišla on je krenuo na put sam. Došavši u Jeruzalem već je čuo za strašan pokolj u Betlehemu. Krene on potražiti Isusa.Na putu sretne jednu tužnu ženu, sva rasplakana, ucviljena. „Što je?“ – pita kralj. „Ubili su mi sina jedinca.“ Na to kralj utješi ženu, izvadi jedan dragi kamen i podari joj ga želeći da se ohrabri. Nastavi čitati Bogojavljenje →

Čitanja: Sir 24,1-3,8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.16-18; Iv 1,1-18

Prije nego što se kuća izgradi ili bilo kakav stroj napravi, čovjek je to morao zamisliti, pa tek onda izraditi. Sve što je izrađeno i sagrađeno, prethodno je bilo zamišljeno u nečijoj glavi. Prema Bibliji, ništa nije postalo, prije nego što je to Bog zamislio. Međutim, u svem njegovu stvaranju, veli Pismo, čovjek zauzima posebno mjesto.

U Poslanici Efežanima Pavao veli da je nas Bog u Kristu „sebi izabrao prije postanka svijeta“, te da nas je „u ljubavi predodredio za posinstvo, za sebe“. Zašto? Jer nas je „zamilovao“, to jest zavolio. Ništa nije nastalo igrom slučaja. Sve je pomno isplanirano i to s ljubavlju. Evo, Biblija je prepuna optimizma, nade, vedrine, životne radosti. Nismo bačeni u svijet. Iako je – u mjerilima svemira – naša zemlja tek neznatno zrnce prašine, za Boga je čovjek bitan. Prije svih vjekova, Bog je imao pred očima svakog pojedinog čovjeka i svakoga je čovjeka zavolio, Bog je čovjeka – štoviše – odredio za posinstvo, Bog čovjeka uzima u svoju božansku obitelj. Nastavi čitati Božji plan →

Čitanja: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84; 1Iv 3,1-2.21-24; Lk 2,41-52

U stvaranju svijeta Bog je za sreću čovjekovu stvorio obitelj. To je kolijevka gdje se rađa čovjekova sreća, čovjekova sigurnost i čovjekova budućnost. Da je igdje drugdje mogao čovjek biti sretniji od obitelji, zasigurno bi ga Bog tamo smjestio. Bog nije našao nigdje drugdje veće sreće za čovjeka od obitelji pa ga je smjestio u obitelj. Obitelj je Bog stvorio kao vjernu sliku svoga unutarnjeg trojstvenog života kao Oca Sina i Duha Svetoga. Obitelj koja je zasnovana po Božjoj volji jest slika Presvetog Trojstva. U Presvetom Trojstvu Bog savršeno i vječno živi. Tako i čovjek u obitelji može sretno živjeti.

Bog i za svoga Jedinorođenoga Sina traži jednu ljudsku obitelj. Pronalazi mu Mariju za majku, odabire Josipa za muža i glavu obitelji i šalje Isusa za dijete u tu Nazaretsku obitelj. Nastavi čitati Sveta Obitelj →

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac i 3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

Današnje Evanđelje nas vodi u malo mjesto u Ain Karin. Tu se događa susret dviju žena koje nose sa sobom svaka svoju tajnu. Vuče ih živa želja da jedna drugoj rekne, otkrije svoju tajnu koju nosi pod srcem. To sve što im se dogodilo učinio im je Bog zato jer su htjele sudjelovati svojom čvrstom vjerom u Božjem planu. S njima je Bog računao, planirao, a one su prihvatile čvrstom, jakom vjerom i ono što je ljudski govoreći nemoguće .

Najprije Elizabeta u starosti zače sina onda kad prestaju ljudske mogućnosti i ljudske nade. Njezin će sin biti radost mnogima, pripravljat će put Gospodinu. Zato je Ivan dar Božji Elizabeti koja ga predaje na službu spasenja ovom svijetu. Tu svoju tajnu otkriva Elizabeta Mariji: „Zaigra mi dijete u utrobi čim doprije glas tvoga pozdrava. Blažena ti što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Elizabeta Mariji otkriva svoju tajnu i svoju vjeru te po Duhu Svetom spoznaje i Marijinu tajnu. Marija otkriva svoju tajnu: „Velika mi djela učini Gospodin i sveto je Ime njegovo od koljena do koljena. Mene će blaženom zvati svi naraštaji.“ Marija zna tajnu Elizabetinu jer joj je i anđeo obznanio da je Elizabeta, zvana nerotkinja, začela sina u svojoj starosti i njoj je već šesti mjesec. Ove su dvije žene pune unutarnje sreće i radosti te su došle svoju sreću i radost međusobno podijeliti. Ono što su vjerom primile, to vjerom očekuju. Nastavi čitati Susret radosti →

Dvije stvari Božićne noći Bog nuđa čovječanstvu i svakome od nas. Bog nam nuđa svjetlost i mir. To su dvije vrijednosti koje usrećuju čovjeka. Svjetlost otkriva čovjeku neopisive ljepote. Ova materijalna svjetlost otkriva nam oblike i boje prirode. Bez te svjetlosti sve je crno, ružno, bezizgledno, bez oblika i boja. Duhovna svjetlost otkriva čovjeku još ljepše stvari. Otkriva mu istinu, pravdu, poštenje, milosrđe, ljubav, nadu i vjeru. Bez te svjetlosti tamno je i crno čak u duhu, u srcu čovjekovu. Bez svjetla u srcu, u duši nema istine, nema pravde, nema poštenja, nema milosrđa, nema ljubavi, nema nade, a nema ni vjere. Bog je obdario čovjeka svjetlom i materijalnim i duhovnim. No, čovjek je često volio, a i danas često voli tamu da mu se ne vide njegova zla djela. Čovjek je sam svojevoljno ušao i bježao u tamu, a Bog mu obećava svjetlost. Isus je novo svjetlo ljudskoga srca, ljudske duše i uma. Nastavi čitati Darovi Božićne noći →

Bog ti na Božić poručuje da ne gledaš više u razočarenja ljudi koji su te povrijedili već se okreneš onima koji tvoj život čine boljim i drugačijim. Poručuje ti, da ukoliko ti je u životu teško i želiš odustati i povući se od svega, da to ne činiš, već da se odmoriš uz malo dijete Isusa koji ti jedini može dati odmor i ohrabrenje, a onda nastaviš svoj životni put. Bog ti na Božić poručuje da ima nade i onda kada se čini da je sva nada izgubljena jer se u svakoj mračnoj noći nalazi jedna zvijezda koja ti može pokazati put. Nastavi čitati Poruka Božića →