Čitanja: Ez 18, 25-28; Ps 25, 4b-6.7b-9; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32

Isus govori prispodobu glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, no nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Rekao im je Isus: “Carinici i grješnice su vas pretekli u Kraljevstvo Božje. Vi ste, oholice, na Ivanovo propovijedanje, kojim je ljude pozivao na obraćenje i pokoru, ostali isti kakvi jeste”. Carinici i bludnice su se pokajali i uvidjeli da im je srce zlo pak su ga mijenjali, obratili su se. Farizeji pak i narodne starješine nisu vidjele obraćenja mnogih koji su se na Ivanovo propovijedanje obratili nego su i dalje ostali tvrda i nepokorna srca. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Očito je da je Isus imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra. Nastavi čitati Put u Kraljevstvo Božje →

Svi mi na zemlji živimo i žudimo da jednoga dana ugledamo presveto lice Božje. Čak su i najveći sveci htjeli čitavog života da bar malo osjete tu stvarnu prisutnost i lik Svevišnjega Oca, a kada i ako bi to makar malo osjetili ostali su promijenjeni za čitav život. Boga, u stvarnom liku, nikada nitko od ljudi nije vidio, a zamislimo da postoji zaista netko tko Ga neprestano promatra i nama je vrlo blizak, od Boga darovan – to su Anđeli.

Arkanđeli su duhovna bića, tj. dusi od Boga stvoreni koji “uvijek gledaju lice Oca Nebeskoga” (Mt 18, 10). I Očev su divni dar nama ljudima da nam objavljuju Njegovu slavu (grč. angelos znači glasnik), te nas neprestano prate i naše molitve uzdižu k Bogu. Svaki od nama poznatih arkanđela u svojem korijenu imena na neki način sadrži opis, poslanje i zadatak postavljen od Boga. Nastavi čitati Sveti Arkanđeli →

Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a

Čovjekov rad je oduvijek bio predmet trgovine među ljudima. Jedni su rad prodavali, a drugi su njihov rad kupovali jer su ga trebali i za vrijednost rada su se pogađali. Isus baš u današnjoj prispodobi tumači ovaj problem. Radnici čekaju da ih netko unajmi. Gospodar vinograda kupuje njihov rad i pogađa se s njima – jedan denar za dan njihovog rada. Kad su na koncu dana vidjeli kako gospodar isplaćuje onima zadnjima, nadali su se više. No, ovdje gospodar nije dijelio zasluge nego svoju dobrotu. Oni koji su bili nezadovoljni primili su onoliko za koliko su se pogodili. Onima pak koji su došli kasnije gospodar ne isplaćuje po pogodbi, jer se s njime nisu ni pogađali, nego po svojoj dobroti. On želi i njima biti jednako dobar i daje im po denar kao i onima koji su se s njime pogađali.. Nastavi čitati Velikodušni Bog →

Bog, iz svoje ljubavi, u svoj vinograd poziva svakog čovjeka. Poziv nije svima upućen u isto vrijeme, ali se od svakoga traži ustrajan rad. Na koncu će svi dobiti plaću, već kako Gospodar bude htio, i nitko nema pravo biti zavidan nego zahvalan. Gospodar ima pravo svoju dobrotu iskazati i onima koji, možda prema našoj mjeri, to ne zaslužuju. Naša nas zavist nikamo ne vodi, nego nas samo može isključiti iz Gospodareve dobrote. Očito je da se pod Gospodarom misli na Boga i njegov postupak prema ljudima. Odnosi u Božjem kraljevstvu ne počivaju na matematičkoj pravednosti, a pogotovu ne na ljudskim mjerama, nego su utemeljeni na Božjoj dobroti i ljubavi. Bog, naime, u svojoj ljubavi neće nikoga oštetiti, ali će onima koji su najviše potrebni njegove milosti, najviše i pomoći. Tko uistinu želi biti građanin Božjeg kraljevstva mora svoj poglede uskladiti s Božjim mjerama, jer se vrlo lako može dogoditi da “oni koji misle kako su prvi postanu posljednji.“

Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

Današnje nam Evanđelje iznosi, do tada nečuveni, način uspostavljanja porušenih ljudskih međuodnosa. To nam nije zapisala ni jedna ljudska mudrost. To je mogao samo Bog učiniti i tako čini. Za sav ljudski dug, za sav ljudski grijeh, za sve ljudske uvrede Bog je našao način na koji će ga izbrisati. Svoga vlastitog Sina poslao je na križ gdje umirući moli: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”! Tako bi morao učiniti svaki kršćanin. Sveti papa Ivan Pavao II. Otišao je u rimski zatvor da bi oprostio Turčinu koji je na njega pucao i teško ga ranio. Kroz dugu povijest Crkve nije poznato da su se pape, biskupi ili svećenici osvećivali svojim neprijateljima. Kakvim se sve zlom i klevetama nisu nabacivali komunisti na Crkvu i njezine službenike u nedavnoj prošlosti, ali Crkva se ne osvećuje, nego prašta. Nastavi čitati Oproštenje →

Kada je Isus rekao „oprosti svome bratu 70 puta 7“ tada nije mislio da se svaki oprost pažljivo broji a kad se ispuni konačni rezultat, tada se može prestati sa opraštanjem. Hvalospjev ljubavi kaže da ljubav ne traži svoje i da ne pamti zlo (1 Kor 13,5). Isus želi da praštamo stalno bez obzira na to koliko nas neko puta uvrijedi.

Dva puta se u Bibliji pominje izraz „70×7“. Prvi put u knjizi Postanka „Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« (Post 4,15) i nastavlja se „Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,Lamek će sedamdeset i sedam puta!« (Post 4,24). Drugi put se ovaj izraz nalazi kod Mateja kad Petar pita Isusa koliko puta treba da oprosti bratu svojemu (Mt 18,22). Nastavi čitati Koliko je to 70×7? →

Čitanja: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2.6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20

Današnje Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne obnaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Jedan član zajednice može učiniti i radost i žalost i ponos i sramotu cijeloj zajednici svojim uspjehom, neuspjehom ili svojim grijehom i zlim vladanjem nanjeti sramotu svojoj zajednici. Danas je u Evanđelju riječ o vjerskoj zajednici koju je Isus osnovao, a zove se Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Na Krštenju, naime, svi primamo isti božanski života po kojem svi postajemo međusobno braća u Kristu. Imamo iste poglavare koje je sam Krist postavio: papa, biskupi, svećenici i druge služitelje Crkve, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem? Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo “u četiri oka”, druga je “pred svjedocima”, treća je “pred cijelom Zajednicom”, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari “neka ti bude kao poganin” tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: “Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata”. Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?

Nastavi čitati Bratska opomena – gesta ljubavi →

Čitanja: Jr 20, 7-9; Ps 63, 2-6.8-9; Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27

Šimun i apostoli su, doduše, ispovijedili vjeru u Isusa Sina Božjega ali ipak tu vjeru u Isusa nisu do kraja razumjeli. Kad im je Isus počeo tumačiti svoj put poniženja, trpljenja, smrti i uskrsnuća, apostoli su zajedno s Petrom bili razočarani. Pitali su se: Zar se to Isusu, može dogoditi. Zato Petar pristupa k Isusu i govori: “Bože sačuvaj! To se tebi ne može dogoditi”. Isus ga otvoreno ukorava: “Misliš samo što je ljudsko a ne što je Božje”.

Odmah iza tog razgovora Isus otvoreno kaže svojim apostolima: “Ako tko hoće ići za mniom neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Ako bi netko grčevito htio svoj život sačuvati za zemaljske stvari, izgubit će ga. Tko pak izgubi svoj život za zemaljštinu taj će život svoj spasiti.” Nastavi čitati Put za Isusom →

Molim sve hodočasnike koji planiraju ići na hodočašće u Ludbreg za Svetu nedjelju, 6. 09. 2020. da se od sutra prijave u župni ured.

Da bi se išlo sa autobusom, potrebno je da se prijavi najmanje 30 hodočasnika, a cijena autobusne karte je 40 kn. Ukoliko bude prijavljeno 40 hodočasnika i više, cijena autobusne karte će biti 30 kn.

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20

“Ti si Krist – Pomazanik”. Ovim odgovorom Šimun je Isusa smjestio u onaj pravi odnos prema Bogu i prema ljudima. Prema Bogu Isus je Sin Božji, a prema njima Isus je Krist, tj. od Boga poslani, Spasitelj – Pomazanik Božji. Odmah iza toga Isus određuje Šimunov položaj i govori mu: “Ti si Petar, što znači stijena, čvrsti temelj na kome ću ja sagraditi svoju Crkvu koju ni vrata pakla ne će moći nadvladati….”. Tim je riječima Isus točno odredio položaj svoga apostola Šimuna, kome mijenja ime u “Petar”, tj. u pećinu i čvrsti temelj. Od tada se Isusova zajednica vjernika ili Crkva nalazi na onom mjestu kamo ju je sam njezin osnivač smjestio a Isus se pak nalazi na onom mjestu kamo ga je Petar smjestio – On je Sin Božji, Krist – Pomazanik – od Boga poslani Spasitelj. Nastavi čitati Ti si Krist! →

Oduvijek postoje u Crkvi i društvu heroji i mučenici. To su oni koji smatraju važnijim dati život protiv nepravde, negoli trpjeti nepravdu. To su oni koji su radije dopustili da ih se ubije, nego da oni ubijaju. Oni koji su stali na prvu crtu obrane kako ne bi tisuće drugih bilo poubijano i izranjeno. Takve svaki narod slavi, smatra ih junacima, svecima i mučenicima. I Crkva pomno bilježi svoje mučenike i stavlja ih za uzor vjernicima. Jedan od takvih mučenika je i sveti Ivan Krstitelj, čiju mučeničku smrt slavimo u subotu. Mučenici i heroji, ma koliko ih poznavali, uvijek nam nekako ostaju tajna. Proglašavamo ih svetima i blaženima, ali opet kao da nešto ostaje što nam daje naslutiti da smo sretniji od njih. Oni su otišli s ove zemlje, a mi smo ostali uživati rezultate njihova mučeništva. Nastavi čitati Mučenici →