Kaže današnje Evanđelje da je Isus sjedio nasuprot hrama i promatrao kako ljudi ubacuju svoju milostinju. Bogataši su bacali mnogo. Kaže Isus da su bacali od svoga viška jer su bili bogati pa su imali viškove. Onda je došla udovica koja je ubacila samo dva novčića jer više nije imala. Zato ju Isus hvali pred svojim učenicima i kaže za nju: „Ova je sirota udovica bacila više u kasu nego svi ovi drugi jer je ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“ Kako izgleda naš život iz vjere? Da li smo mi oni koji se samo vjerom oblače kad im treba a vjeru odbacuju sa sebe kad im ne treba? Nije li nam vjera samo odijelo? Time smo slični židovskim pismoznancima. Njima je vjera služila kao vanjski ukras: duge haljine, prva mjesta u sinagogama, pročelja za stolovima kod gozbi i sve drugo čime su mogli na sebe svratiti pozornost ali su, zapravo, bili bez vjere. Nas ljude kršćane mora zanimati ispravni i pravilni odnos prema vjeri. Dvije stvarnosti su koje životno zanimaju svakog čovjeka a te su stvari posve oprečne. Jedna je prolaznost a druga je neprolaznost. Nastavi čitati Vjera je dar i darovanje
Sve objave od Urednik
Kateheza pape Franje o milostinji
Draga braćo i sestre, dobar dan! Evanđelje koje smo čuli omogućuje nam otkriti bitan aspekt milosrđa: to je milostinja. Davanje milostinje može se činiti nečim jednostavnim, ali moramo paziti da taj čin ne lišimo velikog sadržaja kojeg posjeduje. Naime, izraz „milostinja“ potječe iz grčkog jezika i znači upravo „milosrđe“. Milostinja bi dakle morala nositi sa sobom sve bogatstvo milosrđa. I kao što milosrđe ima bezbroj putova, bezbroj načina, tako se milosrđe izražava na mnogo načina kojima se ublažava nevoljnost onih koji su u potrebi.
Dužnost davanja milostinje stara je koliko i Biblija. Žrtva i milostinja su bile dvije dužnosti koje je vjernik morao ispunjavati. Postoje važne stranice Starog zavjeta gdje Bog zahtijeva posebnu pažnju prema siromašnima bilo da je riječ o onima koji ništa nemaju, strancima, siročadi ili udovicama. A u Bibliji se kao neki refren stalno ponavlja: potrebit, udovica, stranac, tuđinac, siroče… to se stalno ponavlja. Jer Bog želi da njegov narod pazi na tu našu braću; štoviše, tvrdim da su oni upravo u središtu poruke: uzdizati hvalu Bogu žrtvom i hvaliti Boga milostinjom. Nastavi čitati Kateheza pape Franje o milostinji
Put k istinskoj sreći
Jedini pravi put k sreći i miru pokazao je Isus onom židovskom pismoznancu, kao i svima nama, kad mu je rekao: „Prva i najvažnija zapovijed: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. Druga zapovijed je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge ni veće zapovijedi od tih.“
Pismoznanac je dobro poznavao Mojsijev zakon zato je odgovorio Isusu: „Dobro, Učitelju, po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom, svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe više vrijedi nego sve paljenice i žrtve.“ Isus mu nato odgovara: „Nisi daleko od Kraljevstva božjeg“. Nastavi čitati Put k istinskoj sreći
Ljubav
Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom. Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Bog i čovjek dva su bića koja se stalno traže: Bog ne želi biti bez čovjeka, a čovjek ne može bez Boga. Bog svakog čovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: „Šimune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Krešimire, Marijo, Ano, Ivano. . ., ljubiš li me?“ «Ljubiš li me svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? – A sve druge ljubiš li kao sebe samog? »
Ono što je za čovjeka najvažnije, nije: zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo. . ., nego: poklonjena sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada živim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo učinjeno s malo ljubavi malo je djelo! Malo djelo, učinjeno s velikom ljubavlju veliko je djelo! Siromašna udovica je sa svoja dva novčića dala više od svih, jer je dala sve s ljubavlju. Nastavi čitati Ljubav
Duhovne misli
Božja je ljubav razumna kao ljubav pravog oca. Ona postupa s nama prema našim slabostima. Ona ne može biti tvrda, kada za naše kameno srce treba čekić. Ona može biti tvrda, jer to je prava ljubav koja nema mira dok ljubljeno dijete ne postane lijepo. Zato gledaj iza Očevih udaraca njegovu veliku ljubav. Nemoj se braniti kada njegova ruka želi obraditi kamen tvojeg srca svojim alatom, tvojim bližnjima, koji te možda muče. Otežavaš njegov posao. Prihvati njegovo karanje, koje ti je potrebno, da dođeš na cilj i ti ćeš pomoći da njegova ljubav brzo postigne namjere kod tebe.
Svi Sveti
Slaveći svetkovinu Svih Svetih, dolazimo do kljčnog pitanja: „Tko su sveci?“ To su stanovnici Nebeske domovine koju su „osvojili“ svetim životom ovdje na zemlji. Sveci su nam uzori na putu svetosti kao saveznici i pomagači. Isus je, u punom smislu riječi, jedini posrednik između Boga i ljudi, zato se valja ponizno zapitati mogu li drugi, pa i sveci, učiniti ono što moramo sami – osvojiti Nebo za sebe? Svatko, naime, za sebe traži Nebo, pa valja imati na umu da sveci neće za nas ići u crkvu, moliti, postiti, ići na pričest… Ipak se na njih s pravom oslanjamo, ali ne bismo to trebali činiti kao da su svemogući. Njihov primjer nas potiče da ne odustajemo u postizanju svetosti života, ali i da u drugima vidimo svece, što će iz temelja promjeniti naše međuljudkse odnose. Sveci su Boga nosili, s Bogom su drugovali, pa nam zato mogu biti i zagovornici. Sveci se ne rađaju, nego postaju, a proglašeni blaženici, odnosno sveci, istinske su „zvijezde“ koje treba nasljedovati.
Holywin 2018.
I ove godine u Varaždinu se održava molitveno – slavljeničko bdijenje uoči svetkovine Svih Svetih. Bdijenje započinje u Franjevačkoj crkvi u srijedu, 31. 10. 2018. u 20. 30 sati sa svetom misom, nakon koje će uslijediti procesija sa svijećama u katedralu gdje će biti prigodni program i klanjanje.
Samo vjera daje ispravni vid
Svaka vrsta duhovne ljudske sljepoće remeti mir, sreću i zadovoljstvo među ljudima. Nažalost ovaj je današnji svijet pun duhovnih slijepca. Na osobiti pak način duhovna sljepoća stvara nevjeru, gubitak nade jer slijepac duha ne vidi ni Boga ni čovjeka. Duhovna sljepoća je nesposobnost ljudskoga duha da vidi istinu, da vidi pravdu, da vidi mir, da vidi slogu, pomirenje i praštanje. Duhovni slijepac ne vidi poštenu i pravednu raspodjelu rada i dobara. Tako dugo dok čovjek ne bude spreman ostaviti tu duhovnu sljepoću ovaj svijet neće biti bez strepnji, bez straha, neće biti bez svjetskih kriza i nemira.
Današnje Evanđelje nam jasno pokazuje da je Isus spreman izliječiti ljudsku sljepoću samo treba k njemu zavapiti, povikati za njim i njemu se pridružiti. To konkretno znači slijediti Isusovu riječ, sveto Isusovo Evanđelje. Nastavi čitati Samo vjera daje ispravni vid
Misijska nedjelja
Današnju je nedjelju sveta Crkva proglasila „Misijskom nedjeljom“. Tim nazivom Crkva želi skrenuti pažnju svih svojih članova na jednu važnu dužnost koju primamo od Isusa kao njegovi sljedbenici i učenici, a to je navještanje i širenje riječi Evanđelja. Svi smo na to pozvani. Zašto Bog neke odabire i zoveda postanu misonari u dalekim krajevima Zemlje? To je Božja tajna. Moramo priznati, da su mnogi misionari vrlo hrabri ljudi koji su spremni svoj život dati za Evanđelje. Mnoštvo je misionara u misijama izgubilo život ali uvijek je Isus pronalazio nove i slao ih. Ako Isus hoće da netko naviješta Evanđelje i pod cijenu vlastitog života, Isus će mu dati snage i za to svjedočanstvo.
U Crkvi je neprekidno prisutna briga oko misionara jer kad bi nestalo misionara Isusova vjera bi se prestala širiti. Crkva ima organiziranu brigu za misionare. Ima zato i posebnu Kongregaciju za širenje vjere u Rimu.
Današnja nedjelja ima i tu svrhu da se uz molitvu za misije i misionare prikupljaju i potrebna materijalna sredstva. Nismo svi pozvani ni poslani u misije, ali smo svi pozvani da to Isusovo poslanje potpomažemo i uzdržavamo. Nastavi čitati Misijska nedjelja
Što mi je činiti?
Da bi čovjek bio sretan potrebno je da ima jedno važno svojstvo – to se zove mudrost. To nije znanje iz škole. Mudrost života se ne može naći u knjigama. Ona je Božji dar čovjeku da od mnoštva može birati po svojoj slobodi i izabrati baš ono što je pravo i za njegovu dugovječnu sreću potrebno. Zato – kad se o mudrosti govori onda se ne gledaju škole nego nešto sasvim drugo. Zato za nekoga kažemo: „Ovo je mudra baka, ovo je mudar seljak, ovo je mudra žena, ovo je mudar otac obitelji, itd.“ Govorimo i o velikim ljudima i kažemo napr.“ovo je mudar političar, ovo je mudar profesor, ovo je mudar liječnik itd.“ Očito da je mudrost svojstvo čovjeka kojim se čovjek snalazi u mnoštvu. Mudar čovjek odvaguje i bira – kažu da mudar muškarac bira po razumu a mudra žena po srcu i ako su oboje mudri, dobro će odabrati.
Današnje Evanđelje govori o jednom izboru. Bio je to bogat mladić koji je spoznao što je bolje, koji je stvarno želio dobro. Zato je postavio Isusu pitanje: „Što mi valja činiti da dobijem vječni život?“ Nastavi čitati Što mi je činiti?
Možemo li nadomjestiti Boga?
Ljudi su iskusili u Isusu Boga koji ima ime, koji ima divan pogled, neponovljivu riječ, jedincatu toplu dušu, ljubav kojom privlači ljude jače od svih zemaljskih sila, ljubav – snagu – jaču od smrti. Nitko ne može zamijeniti osobu koja nas voli, makar ih bilo više koji su nam dragi. Ljubav je božanski osobna i neponovljiva u svakom čovjeku. Nije istina da se nekoga dragog može nadoknaditi i da ga netko može zamijeniti u našem životu. Baš kao što nas Bog voli i ne odustaje od napora da nas spasi ne prihvaćajući tržišnu logiku: «ako nećeš ti, hoće drugi». Nema u ljubavi istinske i prave kompenzacije. Oči koje nas s ljubavlju gledaju, neponovljive su. Riječi koje nas hrabre iz srca ljubljene osobe imaju neponovljivu snagu. Ljubav koja nas podiže po dragoj osobi ima jedinstven plod. Dio nas koji je satkan od ljubavi jedne osobe postoji samo od nje. I nitko ga ne bi mogao tako oblikovati. A što ako je glavni dio naše osobe satkan od ljubavi jedne osobe, a nju pokušamo odbaciti? Ili smo je olako zamijenili? Što ako je to Bog od koga smo sazdani? Što ili tko može zamijeniti Boga? Tko je kao Bog?
Zašto je Bog želio imati majku?
Bog je, držim, mislio da bi bilo užasno teško proživjeti ljudski život, a nemati iskustvo djeteta, ne imati nekoga tako dragocjenog kao što je majka. Bilo bi ljudski nemoguće preživjeti zemlju, osobito križni put, Golgotu, bez neponovljive ljubavi, oslonca i podrške koju jedinstveno može pružiti majka. Bog je time potvrdio da je dobro biti nošen u krilu majke, dobro je biti rođen, krhak, a zaštićen na grudima majke. Tim izborom Bog je na najsjajniji način potvrdio vrijednost majčinstva. Kao da je opet, kao u praiskonu, uskliknuo: «Dobro je biti čovjek, dobro je biti majka!»
Poziv novim ministrantima/cama!
Svi koji žele postati novi ministranti ili ministrantice naše župe, bilo kojeg uzrasta, bilo u Sračincu, Hrašćici ili Svibovcu, neka se ove nedjelje poslije misa (ili tokom tjedna iza večernjih misa) prijave u sakristiji kod svećenika, kako bi se dogovorili o daljnjim koracima do svečanog pristupa velikoj ministrantskoj zajednici naše župe.
Jedna duša i jedno tijelo
Čovjek je od Boga pozvan da ovaj stvoreni svijet upozna, zagospodari njime, da uspostavi pravi i pravilni odnos prema stvarima, prema svakoj stvari. prema prirodi, prema svojoj okolici. Čovjek je sposoban to učiniti ako se pravilno služi razumom. Najvažniji je, međutim, i najodgovorniji odnos što ga čovjek mora upoznati i uspostaviti prema drugom čovjeku. To je na slikoviti način prikazano u Knjizi postanka, kad Bog čovjeku stvara ženu za koju i sam čovjek priznaje potpunu jednakost. To je izrečeno riječima: „Kost od mojih kosti i meso od mesa mojega“ – to znači potpunu jednakost.
Odnos čovjeka prema ženi Bog je posebno uredio zato što su Stvoriteljeve namjere da čovjek bude sretan u mnoštvu i jedinstvu.“Njih dvoje bit će jedno tijelo.“ Njih dvoje, kaže Bog, tvorit će i jedinstvo koje će ponovno rezultirati mnoštvom.
Kad čovjek radi protiv svoje sreće? Uvijek i svaki put kad remeti odnose prema stvarima svijeta, i kad remeti odnose među ljudima. Isus na poseban način tumači i onaj najvažniji i za sreću čovjekovu najodgovorniji odnos muža i žene i svako samovoljno diranje u Stvoriteljeve namjere proglašava zlom i grijehom jer je to suprotno ljudskoj sreći. Najstrože je Bog zabranio čovjeku dirati i mijenjati osnovne namjere Stvoritelja sa prirodom i čovjekom. Nastavi čitati Jedna duša i jedno tijelo
Po čemu se prepoznajemo?
Nekad je čovjek bio rođen u istom mjestu gdje je cijeli život radio i u njemu i umro. Radijus njegova kretanja bio je koji kilometar od obiteljskog doma.
Teško je i modernom čovjeku mijenjati životni prostor. Teško se od njega rastajati jer u svakom metru makar i sivog asfalta jesu njegove stope. I u najružnijoj panorami utisnut je čovjekov pogled. Sve što se gleda svakog dana, po čemu se hoda svaki dan, utiskuje se u čovjeka. Postaje dio zavičaja duše. Oblikuje naše biće jer ulazi u nas baš kao što mi ulazimo u te prostore. Neprimjetno, ali sigurno mijenja nas. A tek ljudi oko nas! Oni su kao zrake sunca. I kad zatvorimo oči, one nas okružuju i prožimaju. Miluju ili prže, ali duboko ostavljaju tragove. Iznad svega čovjek djeluje na čovjeka. Jer je čovjek biće koje je oblikovano iz ljudskih skuta i u ljudskom ambijentu postalo sve što jest. Nastavi čitati Po čemu se prepoznajemo?
Biti Kristov
Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanje, makar su skoro već dvije tisuće godina iza nas. Osobitost kršćanstva jest u Duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog Duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. 
Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod prosuđuje Božjom pravdom. Proročki narod živi po Božjoj istini. Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu. Nastavi čitati Biti Kristov
Đakonsko ređenje
U subotu, 6. listopada 2018. u 10 sati u varaždinskoj katedrali biti će sveta misa pod kojom će za đakona biti zaređen naš bogoslov Dario Levanić. Pozivam sve župljane da dođu na misu ređenja i tako uzveličaju ovaj važni i radosni događaj za našu župu i biskupiju.
Sveti anđeli čuvari
Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka« – piše o njima sv. Ivan Damašćanin. »Svjetlo bez početka« sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svijetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga Pisma.
Sveti anđeli čuvari su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj.
Molitva anđelu čuvaru
Moj Sveti Anđele Čuvaru, Tebe mi je Gospodin Bog dao za pratitelja kroz čitav moj život. Spasi me za vječnost i izvrši na meni svoju dužnost koju Ti je dala Božja ljubav: potresi me u mojoj ravnodušnosti, vuci me u mojoj slabosti, skreni me sa moga krivoga puta, otvori mi oči za Boga i za Križ, zatvori mi uši za sve zamamnosti zloga neprijatelja.
Bdij nada mnom kad spavam I učini da jednom budem s tobom u nebeskoj radosti.
Amen.
Duhovnost svete Male Terezije
Bog je Ljubav. Put koji vodi k Ljubavi je Krist, a započinje na križu. Isus Krist je utjelovljena Božja Ljubav, koja dolazi tražiti »izgubljene ovce« i ponovo ih vratiti u »svoje stado«; spasiti ih da zauvijek ne zalutaju u tamu. Spašava ih mučeničkom smrću na križu, ljubeći ih. Ljubav je to od koje zastaje dah. Kako je uopće moguće ne povjerovati joj? Bog nas je ljubio prvi i, premda nam je ostavio zapovijed ljubavi, to ustvari više i nije zapovijed u pravom smislu riječi. Kako odgovoriti na ljubav, nego ljubavlju? Zar ćemo mrziti Onoga tko je svoj život dao da bismo živjeli? Križ i danas nekima smeta i najradije bi da ga nigdje ne vide. Htjeli bi da ga mogu izbrisati, zaboraviti. Zašto? Križ nije sablazan, niti je sredstvo za zastrašivanje. Križ je i simbol i mjesto Božje Ljubavi darovane za čovjeka. Vjernike križ dira u srce. Podsjeća ih na Krista i na zapovijed ljubavi, a ni Krist, ni ljubav ne mogu se izbrisati. Tko je upoznao Ljubav, tko Bogu daje mjesta u svome srcu, ne može mrziti svoje bližnje. Križ smeta onima koji iskorištavaju svoje bližnje za zgrtanje zemaljskog blaga: slave, ugleda, položaja, novca – bez ljubavi. Gdje je ljubav suvišna, suvišan je i križ.
Budi velik u služenju
Ljudi se najradije priklanjaju i žele stajati uz one jake, prve, moćne, bogate, učene i slavne ljude svijeta. I među Isusovim učenicima dolazi do prepirke. I oni su samo ljudi koji se nadmeću. Kad su se vraćali s brda Tabor gdje im je Isus pokazao svoju slavu u preobraženju i uz njega Mojsija i Iliju počeli su se među sobom prepirati tko je među njima najveći, tj. prvi do Isusa. No, Isus ih je na zoran način poučio. Najprije je jasno rekao o sebi: „Sin Čovječji predaje se u ruke nepravednih i jakih, koji će ga ubiti.“ Govori: „Nisam došao da mi služe nego da ja služim drugima.“ Zatim uzima dijete i stavlja ga pred njih kao primjer i kaže: „Budite kao ovo dijete, tj. maleni, ponizni, a vaše nadmetanje neka bude u tome koliko ćete više služiti jedni drugima.“ Nastavi čitati Budi velik u služenju