Današnjom nedjeljom završava crkvena godina. Znamo: crkvena godina je godišnje obnavljanje života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Na njenom završetku je svetkovina Krista Kralja. Crkva nas na današnji dan želi podsjetiti da je raspeti i uskrsli Isus Krist gospodar svijeta i vremena, života i smrti, kralj čovječanstva.

Redovito zamišljamo kralja kao neku važnu i ljudima daleku osobu. Svi mu se klanjaju a nitko ga ne voli. Svi mu moraju pogađati želje a nitko to ne čini iz ljubavi. Oko njega sjaji, blještavilo, uglađenost i protokol, a u isto vrijeme licemjerje i neiskrenost. Vrlo često zamišljamo kralja koji ima dovoljno snage da pokori narode, da ubire porez i namete, a u isto vrijeme taj kralj bespomoćan je da osvoji ljudsko srce, da uđe u dušu svojih podanika. Nastavi čitati Isus Krist – Kralj neba i zemlje →

Čitanja: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

Današnje Evanđelje priprema nas na vječnu gozbu u nebu. Isus uspoređuje našu vječnost u Bogu s radošću svadbe kakva je tada bila običajna u Izraelu. U tom veselju naglašena je priprema za svadbu, kao i spremnost da sve bude lijepo i dostojanstveno. Kako se zaručnik zadržao dulje od uobičajenoga, djevice koje su bile nositeljice svjetla i dočekivale goste su zaspale. Kada je zaručnik došao nastalo je komešanje. Neke od djevica nisu imale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. A ostale djevice im nisu mogle dati od svojega ulja jer tada ne bi bilo dovoljno i jednima i drugima. To je poput tjelesne kondicije – ti je imaš, ali je ne možeš dati drugima. U međuvremenu, kada su lude djevice otišle prodavaču kupiti ulja, vrata su se zatvorila. Tada su počele dozivati: „Gospodine, Gospodine, otvori nam!“ Uvreda je prema domaćinu zakasniti na gozbu i zbog toga nisu uspjeli ući na slavlje.

To je pouka nama za život, koja nam govori da nije dovoljno u životu samo govoriti ili moliti. Treba i živjeti po Božjoj riječi. „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca.“ (Mt 7, 21). Nastavi čitati Bdjeti mudro →

Apostolska stolica omogućuje da se potpuni oprost za pokojne može dobiti tijekom cijeloga mjeseca studenoga, a ne kako je uobičajeno od 1. do 8. studenoga. Vjernici će moći u svim crkvama dobiti potpuni oprost koji se također može namijeniti samo za pokojne. Usto, vjernici mogu sami odlučiti kada će ispuniti uvjete. Uvjeti za dobivanje potpunog oprosta:

– potrebno je pohoditi groblje ili crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje,

– primiti svetu Pričest (i po potrebi se ispovjediti),

– moliti za pokojne,

– izmoliti molitvu na nakanu Svetog Oca (Apostolsko vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu).

Danas je svjetski misijski dan. Crkva Kristova je od Boga poslana i zadužena kako bi svim ljudima naviještala spasenje i otkupljenje. Poslana je biti – univerzalni sakrament spasenja. Temelj tom naviještanju je njezina zahvalnost prema Bogu koji je oživljuje svojim duhom i ljubav prema ljudima. Propovijedanje vesele vijesti o spasenju svih ljudi u Isusu Kristu je osnovna dužnost Crkve, svih kršćana i nas ovdje. Na to nas obvezuje Kristova ljubav i njegova zapovijed. Ne zaboravimo da je Crkva misionarska. Isus je bio prvi misionar. Svaki od nas je misionar. I mi smo misijsko područje i pozvani smo da se svaki dan obraćamo.

Prošlo je mnogo vremena od trenutka kad je Isus rekao apostolima i njihovim nasljednicima: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osuditi će se!” (Mk 16,15-16). Nastavi čitati Misijsko poslanje Crkve →

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14

Čitamo u današnjem Evanđelju kako je kralj ženio svoga sina. Na gozbu je pozvao mnoštvo uzvanika, ali kad je večera bila spremna, pozvani nisu htjeli doći. Svaki je od njih našao neki izgovor: oženio se, kupio njivu, kupio volove, što iznosi kao ispriku, a neki su čak one kraljeve sluge nagrdili, istukli i ubili. To je bio dostatni razlog da se kralj rasrdi na pozvane koji nisu htjeli doći pa je poslao sluge da sa ulice i ceste pokupe sve siromahe i dovedu ih za njegov stol. Kad je dvorana bila puna, gospodar je pogledao svoje goste. Spazi ondje čovjeka koji nije imao svadbenog odijela, a nije bio ni pozvan. Njega je kralj dao izbaciti van iz svoje dvorane. Isus je ovom pričom htio poručiti da nam je Bog najveći prijatelj koji nas poziva na svoju gozbu u nebu. Nažalost mnogi i mnogi nisu htjeli doći na Božji poziv. Svaki je našao po neku ispriku. Važnije im je imanje, trgovina, zemaljska dobra od nebeske gozbe. Zašto? Za nebesku gozbu moraju biti sposobni. Napunjeni dobrim djelima. To je svadbeno odijelo. Tko toga nema, ne može ući u nebo. To su grješnici, psovači, kradljivci, razbojnici, bludnici, lijenčine i prevaranti. Njih će Bog izbaciti van u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba jer su se usudili ući zajedno s onim dobrima, a tu im nije mjesto. Nastavi čitati Nebeska gozba →

Bog nam nudi svoje spasenje i prijateljstvo. Bog nam nudi nešto što nadilazi i naša najbolja očekivanja. Bog nas poziva u svoju božansku obitelj. Bog nam nudi kroza svu vječnost posvemašnje ispunjenje svih naših čežnji, nagnuća, Bog nam nudi posvemašnje ostvarenje smisla našega života i postojanja. Bog nam to nudi besplatno, iz čiste i nepatvorene ljubavi. Zato je smiješno i ludo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem Božjeg poziva, upravo kako nas poučava sveti Pavao: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18). Nastavi čitati Od Boga smo pozvani na radost →

Čitanja: Ez 18, 25-28; Ps 25, 4b-6.7b-9; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32

Isus govori prispodobu glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, no nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Rekao im je Isus: “Carinici i grješnice su vas pretekli u Kraljevstvo Božje. Vi ste, oholice, na Ivanovo propovijedanje, kojim je ljude pozivao na obraćenje i pokoru, ostali isti kakvi jeste”. Carinici i bludnice su se pokajali i uvidjeli da im je srce zlo pak su ga mijenjali, obratili su se. Farizeji pak i narodne starješine nisu vidjele obraćenja mnogih koji su se na Ivanovo propovijedanje obratili nego su i dalje ostali tvrda i nepokorna srca. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Očito je da je Isus imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra. Nastavi čitati Put u Kraljevstvo Božje →

Svi mi na zemlji živimo i žudimo da jednoga dana ugledamo presveto lice Božje. Čak su i najveći sveci htjeli čitavog života da bar malo osjete tu stvarnu prisutnost i lik Svevišnjega Oca, a kada i ako bi to makar malo osjetili ostali su promijenjeni za čitav život. Boga, u stvarnom liku, nikada nitko od ljudi nije vidio, a zamislimo da postoji zaista netko tko Ga neprestano promatra i nama je vrlo blizak, od Boga darovan – to su Anđeli.

Arkanđeli su duhovna bića, tj. dusi od Boga stvoreni koji “uvijek gledaju lice Oca Nebeskoga” (Mt 18, 10). I Očev su divni dar nama ljudima da nam objavljuju Njegovu slavu (grč. angelos znači glasnik), te nas neprestano prate i naše molitve uzdižu k Bogu. Svaki od nama poznatih arkanđela u svojem korijenu imena na neki način sadrži opis, poslanje i zadatak postavljen od Boga. Nastavi čitati Sveti Arkanđeli →