Po mnogim crkvama, osobito po prošteništima, kao na primjer Mariji Bistrici, ima na stotine kamenih ploča na kojima su ispisane zahvale i uslišanja. Na primjer: hvala ti za ozdravljenje; za sretan povratak iz zarobljeništva; za sretan uspjeh operacije; za sretan povratak iz olujnog mora i mnoštvo drugih. No, jedna ploča izaziva posebnu pažnju. Na njoj piše: „Majko, Božja, hvala ti na uslišanju, što sam mogla oprostiti svom smrtnom neprijatelju.“ Ova je ploča i ova zahvala na njoj u duhu današnjeg svetog Evanđelja gdje Isusova riječ glasi: „A vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju. Opraštajte pa će i vama biti oprošteno.“ Kršćanin ne može biti čovjek mržnje i osvete. Mržnja je daleko strašniji otrov nego alkohol i droga. Od alkohola se čovjek može otrgnuti, a mržnja iznutra grize čovjeka i čini ga nesposobnim ispravno gledati i prosuđivati. Čovjek mržnje vidi na drugom i ono zlo i onu manu koju drugi niti nema. Mržnja ruši prijateljstvo i rodbinstvo. Mržnja gazi po tuđem poštenju, izobličuje sebe i druge. Već u početku Crkve apostoli su upozoravali na zlo i grijeh mržnje. Nastavi čitati Biti na sliku Nebeskog Oca →

– meditacija –

Sve je u svijetu i našem životu usredotočeno na ljubav kao temeljnu i vječnu stvarnost. Božja se Ljubav objavljuje u stvaranju, u daru svoga Sina i Duha Ljubavi, u pobožanstvenjenju čovjeka. Moja je životna zadaća da u svemu pronađem Boga, njegovu prisutnost, njegovo djelovanje – da bih mu vratio ljubav za Ljubav. Zato se i dalje trebam oslobađati, razvlašćivati samog sebe od svega što nije Bog. Isus Krist je Ocu u ljubavi vratio Sebe i cijeli svijet. Ja kao Isusov učenik sebe i sve oko sebe vraćam Bogu u ljubavi i u svemu ispunjavam Volju Božju. Od Boga želim samo Milost i Ljubav. Kao Isusov učenik prihvaćam i križ, jer je on najuočljivija manifestacija Ljubavi Božje prema meni i moje ljubavi prema Njemu. Od Golgote dalje svagdašnji križ je izvor života. Nastavi čitati Pozvani na ljubav →

Biblijski pisac tvrdi da je čovjek stvoren na Božju „sliku“ i „priliku“. Prvi izraz, „slika“, znači da je čovjek biće koje Boga na zemlji „odslikava“, odnosno odražava i očituje.“Biti slika i prilika Božja“ znači, dakle, da je čovjek – svaki čovjek – Bogu sličan i Božji je predstavnik na zemlji. Odatle – iz ove biblijske istine – proizlazi krš­ćanski nauk o dostojanstvu ljudskoga bića. S obzirom na to da je stvoren na „Božju sliku i priliku“, čovjek među stvorenjima posjeduje posebno dostojanstvo. Njemu – i samo njemu – dano je biti odrazom i očitovanjem Boga na zemlji, što njegov život čini iznimno vrijednim i dragocjenim, dragocjenijim od života svakog drugog stvorenja i od uopće svega stvorenog. Svaki ljudski život, život je Božje slike i prilike, i svaki napad na tu sliku napad je na samoga Boga. Nastavi čitati Čovjek – slika Božja →

Ni jedan čovjek nije slučajno „pao“ na zemlju. Ljudi su duboko uvjereni da je život jedna neshvatljiva vrijednost koju nitko sam nije mogao zaslužiti, nego mu je život darovan, poklonjen. Kažu misliocu da je čovjek „pozvan na život“.

Tri su poziva upućena svakom ljudskom biću. Prvi poziv – budi čovjek. Drugi poziv – budi vjernik Bogu, budi kršćanin. I treći poziv – budi ono što jesi po svom životnom odabiru i zanimanju. Čovjek kršćanin biti znači biti bogolik – Kristolik. Bog na taj lik poziva sve nas već po samom krštenju. Budi zato kršćanin po svom zvanju ili zanimanju. Bog poziva ljude da u poretku ovoga svijeta jedan drugome stoji na službu. Različite su potrebe, a i različita zvanja i zanimanja. Sva ta zvanja, pozivi ili zanimanja možemo podijeliti na svjetovna i duhovna zvanja. Bog poziva ljude da u službi drugima i na ovom svijetu jedan drugome služe. Zato ima različitih zanimanja čisto materijalne naravi pa sve do onih čisto intelektualnih i kulturnih.

Duhovna zvanja su specifična zvanja jer nemaju na ovom svijetu i na ovoj materiji oslonca. Njihova djelatnost se ostvaruje samo na vjerskom, religioznom polju. Na primjer, svećenički poziv, redovnički poziv, misionarski poziv, je poziv za službu u kršćanskoj zajednici. Za takvo duhovno zvanje potreban je na posebni način Božji poziv i nitko si ga ne može prisvojiti za sebe, jer je on posebni dar od Boga za zajednicu – crkvu. Nastavi čitati Pozvani →

Sva naša životna borba vrti se oko dvije stvarnosti: Isus Krist je došao od Oca k nama da nam donese Božji svijet; da nas uvede u taj svijet, da nas povede kući, k Ocu.

Naša narav, suprotno, želi „prizemljiti“ nebeske stvari, Božju stvarnost, zarobiti je u naš mali, ograničeni, zemaljski, prolazni svijet; učiniti je slugom zemaljskim interesima.

Stvarni sukob ovih dvaju svjetova prepoznajemo skoro na svim stranicama Evanđelja. Isus i njegov svijet s jedne strane – njegovi učenici i njihov svijet s druge strane. Nastavi čitati Borba dvaju svjetova →

Isus započinje obnovu svijeta ne revolucijom, ne nekim velikim paradama, nego se uputio od sela do sela, od grada do grada, propovijedajući po njihovim sinagogama. Današnje ga Evanđelje opisuje u jednoj skupini ljudi. Bili su to oni koji su došli subotom u njihovu sinagogu na molitvu. Isusu su pružili knjigu Svetoga Pisma. On otvara mjesto gdje Bog po proroku Izaiji objavljuje blagu i radosnu vijest siromasima, oslobođenje za sužnje, vid za slijepe, slobodu za potlačene i jubilarnu godinu kada se svima sve oprašta.

Evo, sam Bog naviješta promjenu i obnovu i šalje nam svoju riječ života za sve one koji su obnove najpotrebniji. To su ponajprije siromasi, porobljeni, potlačeni, slijepi, oni kojima je sve oduzeto, oni koji su porobljeni, koji žude za slobodom.

Riječ Gospodnja daje nadu svim beznadnima. Obećava promjenu i obnovu ne samo u materijalnom smislu, nego još više u moralnom. Nastavi čitati Božja riječ →

Kad jedemo hranu, mi u sebe ugrađujemo život da bi održali naš vlastiti život. Tjelesni kruh, ili bilo koja druga hrana, privremeno održava naš tjelesni život. Ali, nakon što je potrošimo, ponovno smo u potrebi za novom hranom u kojoj se nalazi život.

Često kad upoznamo nekoga, pitamo: „Gdje radiš?“ S tim pitanjem, mi želimo znati kako ta osoba održava život u materijalnom smislu. Mi želimo znati više o tome kako ta osoba „zarađuje za kruh“ u svijetu.

Za neke je, nažalost, „zarađivanja za život“, za kruh svagdašnji, sve što postoji. Za njih je održavanje tjelesnog života dovoljan razlog za sve što rade. Za neke je on jedini smisao života. Oni žive da bi jeli, tako da mogu živjeti i jesti još jedan dan i tako dalje, i tako dalje… Nastavi čitati Ne živi čovjek samo o kruhu…. →

Običan Isus, stolar, drvodjelac nije nikoga uzbuđivao. Nitko ga nije posebno opažao. No, kada se pojavio na svadbi u Kani Galilejskoj, i u času jedne neprilike, kad je nestalo vina, Isus je postao „neobičan“ i od svih primijećen, „uznemirio je duhove“. Velikim čudom od vode je načinio vino. Mnogi su to zapazili. Ovo je djelo Isusovo bilo znak ili znamenje koje je svratilo poglede i Isusovih učenika na Isusa. Evanđelista Ivan kaže: „Povjerovali su u njega.“ To znači da su u Isusu otkrili ne samo drvodjelju nego Sina Božjega kome se bez straha mogu povjeriti ili jednostavno povjerovati. Isus je učinio to znamenje da otkrije ovom svijetu tko je on – „Ja sam Božji čovjek, vaš Spasitelj.“
Kada čovjek može povjerovati Isusu? Onda kad se Isus pojavi čovjeku: kao ljubav ili strah, kao prijatelj vrijedan divljenja, kao pomoćnik ili oslonac, kao dobročinitelj, kao čudotvorac…. Tako dugo dok čovjek može proći kraj Isusa, a da ga ne opazi, dok ne svrne svoje pogled na njega ne će vjerovati. Zanimljivo je pogledati naše Crkve. Tko je u njima? Djeca i starci. Ona sredina koja je najveća, nje u crkvi nema. Zašto? Njihove oči ne traže Boga. Oni traže užitak života na zemlji. Kad to prođe opet počnu gledati na Boga. Danas se pitajmo da li nas Isus uopće može zanimati? Da li je on moj interes? Da li smo prema njemu barem nakratko okrenuli oči ili gledamo u se? Nastavi čitati Uvijek uz nas →