Sve objave od Urednik

Zahvalnost

Čitanja: 2kr 5, 14-17; 2Tim 2, 8-13; Lk 17, 11-19

Čitanja današnje nedjelje pokazuju nam teško neizlječivo bolesne ljude koji su svjesni svoje bolesti i zato traže pomoć, ne od ljudi koji im ne mogu pomoći, nego od Boga.

Sveto Evanđelje također govori o desetorici gubavaca, jadnika koji su zbog svoje bolesti bili otjerani od kuće, od svojih najdražih i najbližih i nisu im se smjeli približiti bliže od sto velikih koraka. Živjeli su na odvojenim mjestima među drugim gubavcima i polako su u groznim mukama umirali jer nije bilo lijeka njihovoj bolesti. Čuli su oni za Isusa i kad im se približio Isus prolazeći onuda, stali su izdaleka zazivati Isusa: „Isuse, smiluj nam se. Daj da ozdravimo.“ Niti Isus tada ne čini neko veliko znamenje na njima nego im samo kaže: „Idite i pokažite se svećenicima da ste ozdravili.“ Tada su, naime, svećenici u židovskom hramu bili ta komisija koja je morala utvrditi da je čovjek zdrav i da se slobodno vrati kući među svoje i među ljude. Dok su oni išli svi su odjednom ozdravili od gube. Vjerojatno da se od prevelike sreće nisu išli ni pokazati svećenicima nego su požurili svojim kućama. Samo je jedan, i to stranac, osjetio potrebu da se vrati Isusu i zahvali mu za ozdravljenje. Isus je primio njegov dar zahvalnosti i još mu je nadodao: „Vjera te tvoja spasila.“ Ali je na neki način ukorio onu devetoricu pitajući: „Gdje su ostala devetorica koji su ozdravili? Zar se oni nisu vratili?“ Nastavi čitati Zahvalnost

Čudesna zahvalnost

Živimo u užurbanom vremenu. Sve nas muči stres. Po naravi gledamo na ono što nas čeka, što još nismo izvršili. Pružamo se prema onome što nam nedostaje i što nas privlači. U zahvali koju izričemo dobivamo sveti lijek. Zahvalnost je najbolji antistres. Kad Bogu zahvaljujemo, smijemo svjesno pogledati na ono što smo već postigli. Premda nas naša želja i dužnosti neprestano vuku prema naprijed, pozvani smo baciti pogled unatrag i prebrojati plodove. S užitkom ćemo zahvaliti Bogu za sve ono lijepo što smo ostvarili i što nam je darovano. Bog je, prema izvještaju na prvim stranicama Svetog Pisma, gledao uvijek iznova na ono što je učinio i vidio: bilo je dobro. Tako činimo kad zahvaljujemo.

Zahvalnost je velika krepost. Zahvalnost je „čarobni štapić“ koji okreće naš pogled prema onim stvarima koje imamo i koje su dragocjene. Omogućavaju nam svagdašnji život.

Reći „Hvala!“ najbolji je lijek protiv naše velike bolesti ogovaranja i zavisti. Tako je lako uočiti u drugome nedostatke i govoriti o tome. Puno je teže, ali i puno ljepše, prepoznati ono što je dobro u njemu. Što je to u bližnjemu na čemu se mogu iskreno zahvaliti? I kad kažem „Hvala!“, već sam pobijedio napast ogovaranja i zavisti. Nastavi čitati Čudesna zahvalnost

Umnoži nam vjeru!

Čitanja: Heb 1, 2-3; 2, 2-4; 2Tim 1, 6-8; 13-14; Lk 17, 5-10

Današnje nedjelje je u svetom Evanđelju riječ o vjeri. Sam Isus je svojim učenicima tumačio snagu i jakost vjere. Učenici su osjećali da im je vjera slaba i zato su molili Isusa: „Umnoži nam vjeru.“

Tada ih je Isus malo ukorio pa im je rekao: „Ne znate koliku moć i silu ima vjera. Da je imate barem tako malo kao zrno gorušice rekli biste ovom drvetu: Iščupaj se s korijenjem i preseli se u more. To bi vas drvo poslušalo.“

Evanđelista Matej također pripovijeda istu zgodu, i spominje iste riječi Isusove: „Da imate toliko vjere koliko je gorušičino zrno rekli biste ovom dudu: preseli se na drugo mjesto, on bi vas poslušao i preselio se.“

Ovom usporedbom je Isus htio pokazati snagu vjere. Vjera i gore premješta. Što je sve vjera kroz povijest Isusove Crkve učinila teško je i opisati.

Vjera je obnovila svijet – promijenila je srca ljudi, otvorila im oči da vide što je dobro i događala su se mnoga čudesa tamo gdje je bilo vjere. Nastavi čitati Umnoži nam vjeru!

Blagdan Kraljice Svete Krunice

Svake godine na dan 7. listopada Crkva ima svoj blagdan Gospe od krunice. Negdje se to kod nas zove i Gospa Ružarica. Taj blagdan nas sjeća na godinu 1571. kad se dogodila velika pomorska bitka kod Lepanta. Europa se prvi put, shvativši opasnost agresivnog nadiranja Osmanlijskog carstva na kopnu i moru, sjedinila u želji da se odupre agresoru. Ova bitka svakako je presudna za prevagu sila na Sredozemnom moru. Pobijedila je europska flota i to baš na ovaj dan koji je obilježen kao dan Gospe od krunice. Naime, papa Pio V., shvativši važnost ovog pothvata u kojem je i sam kao moralna snaga sudjelovao, poticao je sav kršćanski svijet Europe da molitvom podrži europsku stranu u toj borbi za obranu kopna i mora. Na osobit je način poticao na molitvu krunice, koja je u to vrijeme već bila poznata. Upravo je ova inicijativa pomogla da se krunica u Europi i u kršćanskom svijetu tako duboko ukorijenila. Po tom blagdanu i cijeli listopad za katolike je mjesec pobožnosti krunice. Ona je postala dragocjena molitva koja ujedinjuje vjerničke obitelji i pomaže im u hodu kroz život bez obzira na poteškoć i probleme.

Svakodnevno moli krunicu!

U mnogim se zemljama širi pustinja. Zemlja postaje stepa bez drveća, dobra je voda rijetkost, postojeća voda postaje onečišćena, ili je pak podzemnu vodu potrošila industrija, i voda tone u dubinu. Prijatelju, sve je to simbol za duhovni život našega vremena: jer ni duše danas ne nalaze potrebnu vodu! One žeđaju za Bogom, za vječnošću, za istinom, ali većini danas nedostaje voda života. Korijenje duše ne nalazi više Božju podzemnu vodu. Velika je suša došla u naše zemlje, pustoš dušâ, stepa, u kojoj ne mogu uspijevati ni ljubav ni vjera, ni nada ni radost. Prijatelju, gdje ćeš utažiti žeđu svoje duše? Živu vodu života naći ćeš samo u Božjoj blizini! Moraš naći Božju blizinu, tamo možeš piti, dok se tvoja duša ne zasiti radosti i snage, svjetla i vjere! Većina trpi žeđu u svojoj duši: svuda su buka i žurba, nigdje više nema tišine, nitko te neće povesti izvoru života. Malo je znalaca koji poznaju Boga i koji te mogu voditi njemu. Prijatelju, kada ćeš pronaći živu Božju blizinu koja će zasititi tvoju dušu? Ovo je čudo krunice: ona te vodi izvoru iz kojega struje duh i snaga, ljubav i nadahnuće. Ako moliš krunicu, Bog će ti govoriti, On je tu, On ti pokazuje put, On jača tvoju dušu i pomaže joj da procvjeta. Nastavi čitati Svakodnevno moli krunicu!

Misli na svoju budućnost

Čitanja: Am 6, 1a, 4-7; 1 Tim 6, 11-16; Lk 16, 19-31

Isusova priča iz današnjeg Evanđelja jasno pokazuje vrijednost ovoga života jer čovjekova vječna sudbina, čitava vječnost ovisi o ovom životu na zemlji. Molimo u glavnim istinama kršćanske vjere: „Bog dobro vijekom nagrađuje, a zlo vijekom kazni.“ Osim toga, ova Isusova priča otkriva i pravi i redoviti put ili način spasenja. Bogataš iz Isusove priče je strašno pogriješio. Isto čine svi bogataši svijeta. Oni misle da je ovaj život sve i zato ga koriste za sve vrste uživanja. No, svemu dođe jednom kraj pa tako i užicima ove zemlje.

Lazar iz Isusove priče je bio bespomoćan. Bolest ga je bacila u pozadinu života. On nije znao što je uživanje. On je znao samo što je patnja. No, svemu pa i patnji dođe jednom kraj. Iza ovozemaljskog kraja dolazi sud i tada se jasno vidi vrijednost života. Lazar je za svoju patnju primio vječno dobro: „mjesto mu je u krilu Abrahamovu“. To znači da mu je mjesto među najsretnijima koji su postigli vječno spasenje i više im se nikakvo zlo ne može dogoditi. Nastavi čitati Misli na svoju budućnost

Sv. Mihael ark.

Čitamo u Bibliji o jednom strahovitom sukobu. Borba se dogodila u samo zoru stvaranja duhovnog svijeta, svijeta nematerijalnih i neuporedivo inteligentnijih biča koje mi zovemo anđeli. Sama riječ „anđeo“ je grčkog porijekla a znači glasnik. Sukob je nastao između dva tabora – dviju sukobljenih strane.

Jedna strana je strana pobunjenih anđela koji su otkazali poslušnost Bogu i rekli mu riječ oholosti: „Neću ti služiti“.

Druga strana ovog sukoba, strana je vjernih, odanih Božjih glasnika, Božjih anđela koji izkazuju Bogu neograničenu poslušnost, ljubav, odanost i služenje. Njihovo je geslo ispisano u imenu njihovog vođe čiji blagdana danas slavimo a ime mu je Mi-ha-el što u prijevodu znači „Tko je kao Bog, Nitko nije kao Bog“. On i svi vjerni i odani duhovi ostali su u borbi na Božjoj strani, stali su uz dobro i pobijedili na strani dobra. Izvojevali su pobjedu ne samo za onda nego i zauvijek. Sotona, pobornik svakog zla, otac laži, stara zmija zauvijek je zbačen s neba u ponor pakla u vlastitu nesreću. Nastavi čitati Sv. Mihael ark.

Duhovni program za Miholje 2019.

Duhovna obnova koju vodi fra Gordan Propadalo:
Četvrtak, 26. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a iza mise će biti Euharistijsko klanjanje
Petak, 27. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti molitvena večer – pobožnosti Svetom Križu.
Subota, 28. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti prigodna molitvana pobožnost BD Mariji.

Svetkovina sv. Mihaela ark., 29. 09. 2019.
8 sati – sveta misa
11 sati – svačana župna misa koju predvodi mons. Antun Sente – rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
17 sati – Euharistijsko klanjanje (bez mise)

Mudri upravitelji

Čitanja: Am 8, 4-7; 1 Tim 2, 1-8; Lk 16, 1-13

Bog po proroku Amosu odlučno izjavljuje da će suditi, i to oštro suditi, svim profiterima, špekulantima i nepravednim trgovcima jer svojim postupcima tlače i iskorištavaju nevoljnika. Ako je Bog zauzeo takav čvrsti stav prema profiterima, špekulantima i lihvarima, nas vjernike zanima što smo mi u tim momentima dužni činiti u ovom svijetu? Kako se vladati?

Na to pitanje odgovara nam današnje Evanđelje. Mi najprije moramo shvatiti da u ovom svijetu nismo mi gospodari. Bog je gospodar, a mi smo samo upravitelji. To znači da nam je Bog predao u ruke ovaj svijet da ga dograđujemo i izgrađujemo te njime upravljamo, ali s tom Božjom odlukom da ćemo jednom polagati račune pred Bogom, gospodarom, za svaki naš postupak, kako smo upravljali ovim svijetom. U svetom Evanđelju Isus hvali onog nepoštenog upravitelja što nije svoj položaj i materijalno bogatstvo zgrnuo samo sebi nego je dao i drugima, potrebnima, koji čak nisu imali mogućnosti sve vratiti pa im je brisao pola duga i time sebi stekao prijatelje koji će ga u časovima nevolje moći i htjeti primiti k sebi. Ova odgovornost nije samo globalna i teoretska, nego praktična i obvezatna i za pojedince. Nastavi čitati Mudri upravitelji

Sv. Kuzma i Damjan

Sveti Kuzma i Damjan su rođeni oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj, a predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem, a kada su ovi braći za ozdravljenje htjeli zahvaliti novčanim prilogom, blizanci nisu htjeli uzimati novac, nego su im predlagali da ga daruju siromasima i bolesnima.

Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja koja su činili u Božje ime, . Redovito se u ikonografiji prikazuju zajedno, i to nerijetko tako da jedan gleda u nebo, a drugi u zemlju, što simbolično označava otvorenost prema Bogu, duhovnosti i zazivanje Božjeg milosrđa, a istovremeno i izravna skrb za dobrobit bolesnika i njihovo izlječenje. Obično su obučeni u tunike ili pregače, ponekad imaju kape na glavama, a prikazuju se s liječničkim i ljekarničkim sredstvima: sveti Kuzma je zaštitnik liječnika pa se češće zna prikazivati kako u rukama drži bočicu, a sveti Damjan je zaštitnik liječnika-ljekarnika pa se prikazuje više s obilježjima prikladnima za to zvanje, odnosno u rukama drži posudicu s mastima, špatulu, apotekarska vagu, knjigu recepata i sl. Nastavi čitati Sv. Kuzma i Damjan

Bog milosrđa

Čitanja: Izl 32, 7-11. 13-14; Tim 1, 12-17; Lk 15, 1-32

U mnogim religijama svijeta opisuju se svojstva njihovih božanstava. Nitko sigurno nije mogao točnije opisati svojstva Božja od Isusa koji je pravi jedinorođeni Sin Božji. Današnje Evanđelje na jedan izvanredno jasan način govori kakav je naš Bog – on je milosrđe i praštanje. Dok je Isus propovijedao najradije su ga došli slušati bolesnici, siromasi i grješnici, a farizeji i svi oni koji su sebe smatrali dobrima i pravednima su mrmljali protiv takvoga Isusa. Govorili su mu: „Ovaj prima grješnike, pa čak i s njima jede.“ Zato Isus u današnjem Evanđelju iznosi tri usporedbe kojima na slikoviti način želi pokazati kakav je Bog. Nastavi čitati Bog milosrđa

Nevaljali otac ili sin?

Mali je Darko bio na kraju drugog razreda. Jednog se dana vratio iz vjeronauka kući. Prije nego je zamolio mamu za jelo došao je do svog tate i onako otvoreno jasno i glasno očitao svome ocu: „Znaš, ti tata nisi dobar otac.“ „A kako ti to misliš?“ – reče otac. “Danas smo na vjeronauku učili Isusovu priču o jednom lošem sinu i njegovom dobrom ocu. Jesi li ti kada čuo tu Isusovu priču?“ „Možda nekada“ – odgovori otac. “Znaš, tata, taj je dobri otac imao jako zločestog i nevaljanog sina koji je od oca tražio da mu dade onaj njegov dio svega imetka.“ „Pa što kažeš? – pita otac – Je li mu otac dao?“ „Da, bio je tako dobar da mu je dao.“ „E, luda oca“- dometne Darkov tata. “Zašto lud?“ – reče Darko. “Ne, nije lud nego dobar. A onda je taj zločesti sin otišao i na jelo i piće potrošio sav novac. Još je prodao i prsten i kaput i sandale i sve potrošio.“ „E, baš je bio lopov“ -reče otac. “A znaš, tata, kad je ono sve potrošio, onda se vratio k ocu.“ „I je li ga otac isprašio?“ – pita tata. “Ma nije. Bio je tako dobar i dao mu je novo odijelo i nove sandale i novi prsten na ruku, a onda je zaklao tele i priredio večeru, pozvao muzikante pa su do jutra jeli, pili, pjevali i veselili se. Nastavi čitati Nevaljali otac ili sin?

Kristov put

Čitanja: Mudr 9, 13-18b; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33

Sveto Evanđelje današnje nedjelje pokazuje nam Isusa u mnoštvu ljudi koji su se gurali oko njega, išli za njim i slijedili ga. No, nije dosta da ga tjelesno slijede hodajući za njim. Isus traži da ga slijede u njegovom shvaćanju, da ga slijede u životu po njegovoj nauci. U ovom mnoštvu bila je većina onih koji su slijedili svoju pamet, svoje ljudske želje i tražili ono što je lagodnije i ugodnije. Štoviše, to su se nadali od Isusa dobiti. Ovog puta je Isus neumoljivo strog. Tko njega hoće slijediti ne može uz Krista, patnika s križem, ići bez križa. Kristovi suputnici imaju svaki svoj križ i nose ga uz Isusa da bi imali udjela u spasenju koje Krist svojima garantira.

Kako se moralo iznenaditi ono mnoštvo koje je za Isusom išlo kad se okrenuo i rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život ne može biti moj učenik.“ Još je nadodao: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ Nastavi čitati Kristov put

Presveto Ime Marijino

Ime u biblijskom i kršćanskom značenju nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju i po kojoj stječu svoj identitet, nego obuhvaća znatno dublju razinu, odnosno ime predstavlja, u najdubljem smislu riječi, samu osobu sa svim njezinim kompleksnim razinama i relacijama. Stoga su biblijskim osobama redovito nadijevana imena koja su imala određena značenja, a slično se činilo i u tradiciji Katoličke Crkve do najnovijih vremena, kada se pozorno pazilo da roditelji (nerijetko su to činili župnici) daju svojoj djeci takva imena koja su povezana s velikanima i istinama katoličke vjere.

Crkva je još odavno počela slaviti i Marijino ime, odnosno častiti Djevicu Mariju kao onu koja je posebna od svih ljudi, kao onu koja je izuzeta od grijeha, koja je sav svoj život predala Bogu i čijoj poslušnosti i spremnosti možemo zahvaliti da je imala čast, ali i tešku zadaću biti Majka Spasiteljeva. Po toj svojoj spremnosti i poniznosti Marija je nagrađena nebeskom slavom i postala je Majka Crkve i naša Majka. To su samo neki od vidova koje želimo objediniti dok častimo ime Marijino, odnosno zazivajući njezino ime molimo je da nam bude trajna zagovornica i pomoćnica u svakodnevnom životu. Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča.  Nastavi čitati Presveto Ime Marijino

Prva i posljednja mjesta

Čitanja: Sir 3, 17-18. 20. 28-29; Heb 12, 18-19. 22-24a; Lk 14, 1. 7-14

Ljudi pokušavaju procijeniti tko i koliko vrijedi, ali se u procjenama gotovo nikad ne slažu. Pravu vrijednost svakog čovjeka izreći će samo Bog. A kako će tko biti vrjednovan? Svaki čovjek sam sebi odabire vrijednost. Ako se ponizuje, po Isusovim riječima, bit će uzvišen. Ako se pak uzvisuje, bit će ponižen. Ponizan čovjek sebe ne mjeri s drugima nego sebe smatra malenim. Sve druge drži vrjednijim od sebe. Prizna poštenje drugoga, treba drugoga i spreman je drugome služiti. Ponizan čovjek nikad drugoga ne ponizuje niti omalovažava.

Oholica prizna samo sebe a sve druge smatra manje vrijednima. Oholica nikoga ne treba. On je sam sebi dosta. Drugi mu služe samo kao podnožje na kojem on stoji i s kojega se pokazuje. Oholica ne pomaže nikome, a misli da svi trebaju njemu služiti. Oholica ne prizna bolesnog, siromašnog i potrebnog. Nastavi čitati Prva i posljednja mjesta

Sine moj, budi krotak…

(Razmisljanje o poniznosti)

Isus pripovijeda kako ohol i umišljen čovjek može biti ponižen ako pokuša za sebe ugrabiti časnije mjesto negoli ga zaslužuje. U njegovo je vrijeme, očito, bilo onih koji su se otimali za prva i časnija mjesta i za stolom i u sinagogi. Kao što prvo čitanje današnje nedjelje govori (Sir 3, 17-18. 20. 28-29): „Sine moj, budi krotak…“, tako nas i Isus želi poučiti poniznosti. Zapitajmo se, zašto mi ljudi imamo potrebu uzdizati se i oholiti i tako se često izvrgavati podsmijehu i poruzi ostalih? Rekli bismo sljedeće: Onaj tko ima potrebu uzdizati i izdizati se, čini to iz jednog od ova dva razloga, ili možda iz oba.

Onaj koji se stalno uzdiže, ipak duboko u sebi smatra da je malen, nedostatan i nesavršen, ima, zapravo, kompleks manje vrijednosti, pa onda ima stalno potrebu pokazivati se i „dokazivati“ svoju „veličinu“. I to upravo zbog toga što je nesiguran i što ni sam ne vjeruje u svoju „veličinu“. Pogledajmo. Onaj tko je stvarno velik, stvarno dokazano uspješan i važan, ponajčešće nema potrebe to osobito dokazivati i pokazivati, jer je to očito. To se vidi i u svijetu zabave: što neki pjevač/pjevačica gore pjeva, to se više pokazuje i „dokazuje“ svojim neobičnim ponašanjem i odijevanjem… Onim stvarno dobrim pjevačima to uopće nije potrebno. Slično tome, onaj tko je tek polovično obrazovan, stalno ima potrebu druge poučavati i upućivati, „prosipati svoju mudrost“, dok, naprotiv, netko tko je stvarno vrhunski stručnjak, nema potrebe to svima pokazivati i dokazivati. Nastavi čitati Sine moj, budi krotak…

Put k Bogu

Čitanja: Iz 66, 18-21; Heb 12, 5-7. 11-13; Lk 13, 22-30

Vrhunac Božje pouke i poruke čovječanstvu dogodio se po Sinu Božjemu, Isusu Kristu, koga Evanđelje pokazuje kao putujućeg učitelja. On, utjelovljeni Sin Božji, sigurno je najbolje znao taj put. Govor mu je bio strog i težak i mnogima nerazumljiv, neshvatljiv i pretežak. Zato su mu prigovarali pitajući: „Sigurno ima malo onih koji se spašavaju?“ Isus odgovara još jednom teškom tvrdnjom: „Trudite se da uđete na uska vrata.“ Nije to put za neke izabrane, prve ili druge, nego za sve koji prihvate taj put kroz uska vrata.

U čemu je čovjek griješio? Čovjek, stvor Božji, trebao je prihvatiti svoju stvarnost kao stvor ovisan o Bogu. No, on griješi u početku. Zaveden napašću, on želi skinuti tu ovisnost i postati „kao Bog“. Time su ljudi izgubili nadnaravne darove, ali je ostala u njima čežnja za Božjom blizinom koju nisu bili kadri više postići. Bog pokreće novi plan – plan povratka u zajedništvo ljudi s Bogom i zajedništvo među ljudima. Božji je cilj da privesti čovjeka k Bogu. To je Isus započeo vlastitim primjerom. Ponizio je sama sebe uzevši lik sluge i ljudima postao sličan u svemu, osim u grijehu. Postao je poslušan do smrti na križu. No, nije to kraj jer je u uskrsnuću do kraja proslavljen. Nastavi čitati Put k Bogu

Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Prema Rimskom martirologiju, 29. 08. je izabran za proslavu mu­če­ništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena relikvija njegove glave.

Veliki Židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: »Herod je, naime, dao pogubiti toga Iva­na, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bo­gu pobožno i tako se očiste. «

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Mir i razdjeljenje

Čitanja: Jr 38, 4-6. 8-10; Heb 12, 1-4; Lk 12, 49-53

Sveto Pismo spominje na više mjesta sukobe i suprotstavljanja, kao na primjer, Kain i Abel. Posrijedi je bila zavist koja traje sve do danas.“Zašto bi on bio bolji od mene?“ Gradnja Babilonske kule koja je imala za cilj: biti jači i veći od Boga, dovela je do razdijeljenosti među ljudima pa su se razišli. To se ponavlja i danas i ponavljat će se do konca svijeta. Kad ljudi grade svoju sudbinu bez Boga ili čak protiv Boga brzo se podijele, posvađaju, raziđu pa čak i ratuju. Grijeh bezboštva, prezira na Boga, odbacivanja Boga dovodi do razdijeljenosti. Grijeh je uzrok svih vrsta sukobljavanja i diobe među ljudima i narodima. Isus spominje razdijeljenost u istoj kući. Na žalost, to jest kruta istina. Događa se to zbog grijeha pohlepe. Kad se počnu kositi interesi među braćom događaju se diobe, događaju se sudovi, parnice, čak i fizički obračuni, a na žalost i ubojstva. Razdijeljenost među roditeljima i djecom danas nazivaju „sukob generacija“, a u stvari je to grijeh nepoštivanja roditelja, ili obrnuto kod roditelja koji ne ljube svoju djecu nego ih muče. Nastavi čitati Mir i razdjeljenje