Sve objave od Urednik

Dobrota srca

Čitanja: Sir 27, 4-7; Ps 92, 2-3. 13-16; 1Kor 15, 54-58; Lk 6, 39-45

Oduvijek su postojala natjecanja među ljudima. Čovjek se uvijek s drugima uspoređivao i ocjenjivao sebe i druge. Jasno je da bi svatko želio biti najbolji – barem bolji od drugoga pokraj sebe. Uspoređivanje i ocjenjivanje, na žalost, često ima teške i zle posljedice među ljudima u svim ljudskim zajednicama.

Zato je u Starom zavjetu, a i sam Isus to uspoređivanje i ocjenjivanje drugoga podvrgnuo kritici i upozorio na opasnost za ljudsko društvo koje često izlazi iz toga ocjenjivanja. Kad bi ta uspoređivanja i ta ocjenjivanja uvijek u sebi sadržavale istinu, pravdu, poštenje, ta bi uspoređivanja bila na izgradnju, ali ako poprime samo prizvuk zlobe i zloće, nepoštenja, laži, to uspoređivanje rađa velikim zlom.

Sjetimo se Isusovih riječi: „Izvadi brvno iz oka svoga da bi bolje vidio trun u oku brata svoga.“ Ta Isusova rečenica očito razlikuje ljude koji loše prosuđuju druge. Ako netko ima brvno u oku manje može vidjeti od onoga tko ima samo trun, to jest, znači da bi čovjek morao gledati pravedno i prema sebi i prema drugome. Nastavi čitati Dobrota srca

Post i nemrs

Što je post?

Post je dobrovoljno odricanje od stvari potrebnih za život – hrane, pića, odmora, sna, provođenja vremena s drugima, medija itd. To je tjelesna žrtva za tjelesnu ili duhovnu dobrobit.

Koristi koje donosi post?

  1. Post je učinkovito oruđe koje nam može pomoći da se borimo sa snažnim tjelesnim željama. Post smanjuje prirodne želje pomažući nam da ih stavimo pod kontrolu.
  2. Post se može koristiti u vremenima posebnih iskušenja kad moramo ovisiti o Bogu da nas izbavi ili da učini nešto teško, ali vrlo važno.
  3. Post nam može pomoći da donesemo važne i presudne odluke. Post, molitva i čitanje Božje riječi potiču duhovnu osjetljivost i mogu nas dovesti u stanje izvanredne mentalne jasnoće te nas pripremiti za silna Božja djela.
  4. U vremenima krize i bolesti post može biti od pomoći. Kad se to dogodi, post i molitva mogu nas dovesti bliže Boga kako bi nas iscijelio i obnovio.

Nastavi čitati Post i nemrs

Biti na sliku Nebeskog Oca

Po mnogim crkvama, osobito po prošteništima, kao na primjer Mariji Bistrici, ima na stotine kamenih ploča na kojima su ispisane zahvale i uslišanja. Na primjer: hvala ti za ozdravljenje; za sretan povratak iz zarobljeništva; za sretan uspjeh operacije; za sretan povratak iz olujnog mora i mnoštvo drugih. No, jedna ploča izaziva posebnu pažnju. Na njoj piše: „Majko, Božja, hvala ti na uslišanju, što sam mogla oprostiti svom smrtnom neprijatelju.“ Ova je ploča i ova zahvala na njoj u duhu današnjeg svetog Evanđelja gdje Isusova riječ glasi: „A vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju. Opraštajte pa će i vama biti oprošteno.“ Kršćanin ne može biti čovjek mržnje i osvete. Mržnja je daleko strašniji otrov nego alkohol i droga. Od alkohola se čovjek može otrgnuti, a mržnja iznutra grize čovjeka i čini ga nesposobnim ispravno gledati i prosuđivati. Čovjek mržnje vidi na drugom i ono zlo i onu manu koju drugi niti nema. Mržnja ruši prijateljstvo i rodbinstvo. Mržnja gazi po tuđem poštenju, izobličuje sebe i druge. Već u početku Crkve apostoli su upozoravali na zlo i grijeh mržnje. Nastavi čitati Biti na sliku Nebeskog Oca

Pozvani na ljubav

– meditacija –

Sve je u svijetu i našem životu usredotočeno na ljubav kao temeljnu i vječnu stvarnost. Božja se Ljubav objavljuje u stvaranju, u daru svoga Sina i Duha Ljubavi, u pobožanstvenjenju čovjeka. Moja je životna zadaća da u svemu pronađem Boga, njegovu prisutnost, njegovo djelovanje – da bih mu vratio ljubav za Ljubav. Zato se i dalje trebam oslobađati, razvlašćivati samog sebe od svega što nije Bog. Isus Krist je Ocu u ljubavi vratio Sebe i cijeli svijet. Ja kao Isusov učenik sebe i sve oko sebe vraćam Bogu u ljubavi i u svemu ispunjavam Volju Božju. Od Boga želim samo Milost i Ljubav. Kao Isusov učenik prihvaćam i križ, jer je on najuočljivija manifestacija Ljubavi Božje prema meni i moje ljubavi prema Njemu. Od Golgote dalje svagdašnji križ je izvor života. Nastavi čitati Pozvani na ljubav

Čovjek – slika Božja

Biblijski pisac tvrdi da je čovjek stvoren na Božju „sliku“ i „priliku“. Prvi izraz, „slika“, znači da je čovjek biće koje Boga na zemlji „odslikava“, odnosno odražava i očituje.“Biti slika i prilika Božja“ znači, dakle, da je čovjek – svaki čovjek – Bogu sličan i Božji je predstavnik na zemlji. Odatle – iz ove biblijske istine – proizlazi krš­ćanski nauk o dostojanstvu ljudskoga bića. S obzirom na to da je stvoren na „Božju sliku i priliku“, čovjek među stvorenjima posjeduje posebno dostojanstvo. Njemu – i samo njemu – dano je biti odrazom i očitovanjem Boga na zemlji, što njegov život čini iznimno vrijednim i dragocjenim, dragocjenijim od života svakog drugog stvorenja i od uopće svega stvorenog. Svaki ljudski život, život je Božje slike i prilike, i svaki napad na tu sliku napad je na samoga Boga. Nastavi čitati Čovjek – slika Božja

Božji proglas

Isusov govor o Blaženstvima, iznenađujuće je oprečan filozofiji i ponudi ovoga svijeta. Krist nudi ono što svijet odbacuje. On kaže: Blago vama siromasi, jer vama pripada i posjedovat ćete Kraljevstvo Božje. Blago vama koji sada gladujete, vi ćete se nasititi. Blago vama koji sada plačete jer ste prezreni, odbačeni, izrabljivani, mučeni, pogaženi, bez časti, bez dostojanstva. Vi ćete se smijati. Sve ovo, naime, baš sve, dolazi Bogu na naplatu. Blago vama koje ovdje svijet mrzi, kojima se svijet ruga, koje svijet pogrđuje, koje svijet tjera na rub društva, koje svijet optužuje. Radujte se, čeka vas plaća na nebesima, jer sve dolazi na naplatu.

Zbog te oprečnosti, Isus ponudu svijet i svjetsku filozofiju zato ne ostavlja bez osude. Krist je poviknuo: „Jao vama bogataši. Nema za vas Božje nagrade. Vi ste svoju nagradu primili ovdje. Sva plaća vaša je bogatstvo koje ćete morati ostaviti drugima. Jao vama koji ste sada siti, vi ćete gladovati. Vaše jelo ostavit će vas gladnima. Hrana vam više neće biti radost, užitak, nego patnja i glad. Jao vama koji se sad smijete, koji grabite užitke ovoga svijeta, ovaj smijeh će vam se pretvoriti u plač. Jao vama koji ste puni hvale, časti i vlasti. Okrenut će se protiv vas. Tako su činili lažnim prorocima oci njihovi. Oni koji vas časte i slave i hvale, vrlo se brzo okrenu protiv vas.“ Krist jasno pokazuje gdje je njihov završetak.

Nitko od nas ne će izbjeći ove dvije ponude, ove dvije filozofije: ponudu svijeta i ponudu Isusovu. Nastavi čitati Božji proglas

Blaženi siromasi duhom, blaženi milosrdni…!

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
U Bibliji je blažen narod koji je Božja baština, osoba koja razmišlja o mudrosti i umuje razborito, Marija je blažena jer je povjerovala i nosila Isusa. Blažen je onaj koji je izuzetno sretan, ushićen, vedar. Siromasi su blaženi zato jer je Isus postao siromah, ljudima obličjem nalik. A siromah duhom je onaj koji shvaća svoju nedostatnost i stoji pred Bogom poput golorukog prosjaka, potpuno otvoren Bogu i svjestan da sve što ima jest Božji dar. Božji siromasi ili „siromasi duhom” su oni kojima je Bog jedini istinski oslonac te žive pred njim u punom predanju. Prvim blaženstvom Isus zapravo želi da čovjek bude slobodan od svega za Boga jer znamo da se bogatstvo može lako pretvoriti u idolopoklonstvo koje nas vodi u propast. Jedino slobodni i potpuno otvoreni za Boga primaju Kraljevstvo Božje kao najveći dar.
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Nastavi čitati Blaženi siromasi duhom, blaženi milosrdni…!

Pozvani

Ni jedan čovjek nije slučajno „pao“ na zemlju. Ljudi su duboko uvjereni da je život jedna neshvatljiva vrijednost koju nitko sam nije mogao zaslužiti, nego mu je život darovan, poklonjen. Kažu misliocu da je čovjek „pozvan na život“.

Tri su poziva upućena svakom ljudskom biću. Prvi poziv – budi čovjek. Drugi poziv – budi vjernik Bogu, budi kršćanin. I treći poziv – budi ono što jesi po svom životnom odabiru i zanimanju. Čovjek kršćanin biti znači biti bogolik – Kristolik. Bog na taj lik poziva sve nas već po samom krštenju. Budi zato kršćanin po svom zvanju ili zanimanju. Bog poziva ljude da u poretku ovoga svijeta jedan drugome stoji na službu. Različite su potrebe, a i različita zvanja i zanimanja. Sva ta zvanja, pozivi ili zanimanja možemo podijeliti na svjetovna i duhovna zvanja. Bog poziva ljude da u službi drugima i na ovom svijetu jedan drugome služe. Zato ima različitih zanimanja čisto materijalne naravi pa sve do onih čisto intelektualnih i kulturnih.

Duhovna zvanja su specifična zvanja jer nemaju na ovom svijetu i na ovoj materiji oslonca. Njihova djelatnost se ostvaruje samo na vjerskom, religioznom polju. Na primjer, svećenički poziv, redovnički poziv, misionarski poziv, je poziv za službu u kršćanskoj zajednici. Za takvo duhovno zvanje potreban je na posebni način Božji poziv i nitko si ga ne može prisvojiti za sebe, jer je on posebni dar od Boga za zajednicu – crkvu. Nastavi čitati Pozvani

Razmišljanje o Blaženoj Devici Mariji

Znamo da je povijest Crkve učiteljica života, a od nje saznajemo kako su se vjernici u nekim povijesnim razdobljima udaljili od vjere, napuštali sakramente i propadali u nemoralu. U takvim kriznim razdobljima bilo je zanemareno i štovanje BDM-je, a nepovezanost s njom znači kao da je nestalo zdravog duhovnog disanja i snage, djelovanja i uspjeha. Uvijek je tako – ako se čovjek udalji od Marije ne shvaća se pravo ni Isus Krist, ni cijeli Novi Zavjet. Ne uočava se ispravno niti spasenje niti Crkva.

Bez Marije, ne znamo kako bi Bog ušao u našu povijest, kako bi bio odgojen kao naš brat, tko bi ga brižno pratio u životu, tko bi s njim propatio toliku muku, tko bi čuvao najtopliji spomen na njega, tko bi okupljao i okuplja dan danas njegove zastrašene učenike oko Isusa. Nastavi čitati Razmišljanje o Blaženoj Devici Mariji

Proslava 70-te godišnjice braka ob. Žiher

Matej Žiher i Marija r. Kralj iz Svibovca Podravskog, proslavili su 6. 02. 2019., 70-u godišnjicu crkvenog vjenčanja (braka) koje je bilo 6. 02. 1949. godine u kapeli sv. Benedikta u Svibovcu Podravskom, a vjenčao ih je preč. Mlan Nikšić. Svečanost obnove zavjeta, molitva i blagoslov je bio u krugu uže obitelji i gostiju (zbog zdrastvenih razloga mladenaca) u obiteljskoj kući.

Čestitamo mladencima i neka ih Bog blagoslovi zdravljem te mirom i radošću zajedničkog života!

Proročka služba

Sveto Evanđelje današnje nedjelje opet promatra Isusa koji je u sinagogi Nazarećana, Isusovih sumještana. Isus se među njima potvrđuje kao Učitelj, kao Prorok i Mesija. Tumači Sveto Pismo, tumači Božju riječ, a tumači je tako da se mnoštvo „divilo milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.“ Očito je, po reakciji mnoštva, da je Isusovo tumačenje prodiralo u njihova srca. Očito je da je Isusova riječ padala na plodno tlo mnogih duša kao dobro sjeme na plodnu njivu koja će sigurno donijeti dobre plodove.

No, sveto Evanđelje iznosi dalje. Nije svekoliko mnoštvo jednako mislilo. Jedni su mrmljali, gunđali, pitali se međusobno: „Nije li ovo sin Josipov, drvodjelja?“ Njih nije zanimala riječ, njih su više zanimala usta odakle je riječ dolazila. Htjeli su mu dobaciti: „Što ti nama govoriš? Ti si kao i mi.“ Na njihovu kritiku Isus je spremno odgovorio starom poslovicom: „Ni jedan prorok nije dobro došao, nije dobro primljen u svom rodnom kraju.“ Najprije su galamili na Isusa, a onda ga odoveli na rub jedne litice da ga bace. Kaže evanđelista ali: „Isus prođe između njih i ode.“ Nastavi čitati Proročka služba

Borba dvaju svjetova

Sva naša životna borba vrti se oko dvije stvarnosti: Isus Krist je došao od Oca k nama da nam donese Božji svijet; da nas uvede u taj svijet, da nas povede kući, k Ocu.

Naša narav, suprotno, želi „prizemljiti“ nebeske stvari, Božju stvarnost, zarobiti je u naš mali, ograničeni, zemaljski, prolazni svijet; učiniti je slugom zemaljskim interesima.

Stvarni sukob ovih dvaju svjetova prepoznajemo skoro na svim stranicama Evanđelja. Isus i njegov svijet s jedne strane – njegovi učenici i njihov svijet s druge strane. Nastavi čitati Borba dvaju svjetova

Laička proročka služba u Crkvi

Pod imenom laici ovdje se podrazumijevaju svi vjernici, osim članova svetoga reda i redovničkog staleža odobrenog od Crkve, to jest vjernici koji – pošto su krštenjem združeni u jedno tijelo s Kristom, učinjeni Božjim narodom i na svoj način postali dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe – koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu vrše poslanje svega naroda Božjega.
Laicima je, po njihovu pozivu, svojstveno da teže za Kraljevstvom Božjim, baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu (…). Na njih dakle osobito spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše po Kristu te napreduju i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja.
Laici ispunjuju svoje proročko poslanje i evangelizacijom, to jest navješćujući Krista „svjedočanstvom života i riječju”. Nastavi čitati Laička proročka služba u Crkvi

Božja riječ

Isus započinje obnovu svijeta ne revolucijom, ne nekim velikim paradama, nego se uputio od sela do sela, od grada do grada, propovijedajući po njihovim sinagogama. Današnje ga Evanđelje opisuje u jednoj skupini ljudi. Bili su to oni koji su došli subotom u njihovu sinagogu na molitvu. Isusu su pružili knjigu Svetoga Pisma. On otvara mjesto gdje Bog po proroku Izaiji objavljuje blagu i radosnu vijest siromasima, oslobođenje za sužnje, vid za slijepe, slobodu za potlačene i jubilarnu godinu kada se svima sve oprašta.

Evo, sam Bog naviješta promjenu i obnovu i šalje nam svoju riječ života za sve one koji su obnove najpotrebniji. To su ponajprije siromasi, porobljeni, potlačeni, slijepi, oni kojima je sve oduzeto, oni koji su porobljeni, koji žude za slobodom.

Riječ Gospodnja daje nadu svim beznadnima. Obećava promjenu i obnovu ne samo u materijalnom smislu, nego još više u moralnom. Nastavi čitati Božja riječ

Ne živi čovjek samo o kruhu….

Kad jedemo hranu, mi u sebe ugrađujemo život da bi održali naš vlastiti život. Tjelesni kruh, ili bilo koja druga hrana, privremeno održava naš tjelesni život. Ali, nakon što je potrošimo, ponovno smo u potrebi za novom hranom u kojoj se nalazi život.

Često kad upoznamo nekoga, pitamo: „Gdje radiš?“ S tim pitanjem, mi želimo znati kako ta osoba održava život u materijalnom smislu. Mi želimo znati više o tome kako ta osoba „zarađuje za kruh“ u svijetu.

Za neke je, nažalost, „zarađivanja za život“, za kruh svagdašnji, sve što postoji. Za njih je održavanje tjelesnog života dovoljan razlog za sve što rade. Za neke je on jedini smisao života. Oni žive da bi jeli, tako da mogu živjeti i jesti još jedan dan i tako dalje, i tako dalje… Nastavi čitati Ne živi čovjek samo o kruhu….

Uvijek uz nas

Običan Isus, stolar, drvodjelac nije nikoga uzbuđivao. Nitko ga nije posebno opažao. No, kada se pojavio na svadbi u Kani Galilejskoj, i u času jedne neprilike, kad je nestalo vina, Isus je postao „neobičan“ i od svih primijećen, „uznemirio je duhove“. Velikim čudom od vode je načinio vino. Mnogi su to zapazili. Ovo je djelo Isusovo bilo znak ili znamenje koje je svratilo poglede i Isusovih učenika na Isusa. Evanđelista Ivan kaže: „Povjerovali su u njega.“ To znači da su u Isusu otkrili ne samo drvodjelju nego Sina Božjega kome se bez straha mogu povjeriti ili jednostavno povjerovati. Isus je učinio to znamenje da otkrije ovom svijetu tko je on – „Ja sam Božji čovjek, vaš Spasitelj.“
Kada čovjek može povjerovati Isusu? Onda kad se Isus pojavi čovjeku: kao ljubav ili strah, kao prijatelj vrijedan divljenja, kao pomoćnik ili oslonac, kao dobročinitelj, kao čudotvorac…. Tako dugo dok čovjek može proći kraj Isusa, a da ga ne opazi, dok ne svrne svoje pogled na njega ne će vjerovati. Zanimljivo je pogledati naše Crkve. Tko je u njima? Djeca i starci. Ona sredina koja je najveća, nje u crkvi nema. Zašto? Njihove oči ne traže Boga. Oni traže užitak života na zemlji. Kad to prođe opet počnu gledati na Boga. Danas se pitajmo da li nas Isus uopće može zanimati? Da li je on moj interes? Da li smo prema njemu barem nakratko okrenuli oči ili gledamo u se? Nastavi čitati Uvijek uz nas

Prvo Isusovo čudo

Ivanov evanđeoski izvještaj u kojem opisuje Isusovo prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj doista je poznat svakom vjerniku. Međutim, potrebno se zaustaviti na nekoliko ključnih momenata kako bismo ga mogli ispravno razumjeti i primijeniti u svakodnevnom kršćanskom životu.

Prvi važni element ovoga evanđeoskog ulomka Isusova je majka Marija. Ona posreduje, tj. ona je ta koja od Isusa traži da učini čudo i pomogne mladencima u nevolji. Iako se Isusov odgovor na prvi pogled čini kao odbijanje, ipak Isus, na majčinu zamolbu, čini svoje prvo čudo. Ovaj događaj – kad Marija moli Isusa – kršćanima je vrlo drag. U njemu vide nadu i sigurnost da se i sami mogu utjecati Isusovoj i svojoj majci Mariji te da će im Isus, kao njezin sin, pomoći po njezinu zagovoru. Zato su se kršćani stoljećima utjecali Blaženoj Djevici Mariji s vjerom u njezin moćni zagovor. O tome nam zorno svjedoči nebrojeno mnoštvo crkava i oltara koji su posvećeni upravo Blaženoj Djevici Mariji koja je uvijek uza svoj vjernički narod te koja ga prati i pomaže svojim moćnim majčinskim zagovorom s nebesa. Nastavi čitati Prvo Isusovo čudo

Krštenje Gospodnje

Danas nas evanđelje odvodi na rijeku Jordan. Tu je Bog najprije po proroku Ivanu Krstitelju najavio dolazak Božjega Sina, Spasitelja: „Jakoga koji će krstiti Duhom Svetim.“ Otac ga je tu prokazao i potpuno razotkrio, označio ga je poslavši na njega Duha Svetoga i posvjedočivši za njega glasom s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu mi sva milina. Njega slušajte!“ Tako je Bog učvrstio u ljudskom rodu Isusa Krista kao jedinoga od Boga poslanoga, od Ivana označenog od Boga potvrđenog i od Duha Svetoga pomazanoga davaoca božanskoga života.

K njemu Bog poziva narode, sva plemena i sve ljude. Poziva ih da pristupe tom trsu. Tajna Božića, tajna utjelovljenja i rođenja Sina Božjega zahvaća sve ljude u tajni krsta. Krst je taj čin gdje se ovo ljudsko ucjepljuje na ono božansko. Ljudska mladica ili loza pripaja se krštenjem za Krista trsa. Isus je sam za se rekao: „Ja sam trs, a vi loze.“ On je onaj koji po krštenju svoga božanskoga života šalje u mladice, u loze. Sveti Pavao, najveći mislilac kršćanstva, taj je misterij ili tajnu krsta izrekao ovim riječima: „Živim ja, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ Sama riječ „krstiti“ u našem jeziku ne vuče značenje od grčke riječi. Sveto Pismo spominje riječ „baptizein“, ili latinski „baptizare“, što znači uroniti. Naša riječ krstiti više označuje posljedicu uranjanje u Krista. Čovjek koji se uroni u Krista, on izranja iz krsta kao novi Krist, kao Krist iz groba, kao novo stvorenje. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje

Sakrament krštenja

Krštenje je prvi, osnovni, temeljni sakrament Crkve. Krist ga je ponudio svima da imaju život vječni. Krštenje je sakrament vjere. Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život. Sakrament krštenja dao nam je Isus Krist, da nas po njemu posveti i uključi u svoju Crkvu. Rekao je: «Idite i učinite mojim učenicima sve narode! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! » (Mt 28, 19).

Po sakramentu krštenja od nebeskog Oca primamo Duha posinjenja i ubrajamo se u djecu Božju. Isus nas u svojoj Krvi po sakramentu krštenja pere od grijeha – istočnog i osobnih. Krštenjem čovjek postaje novo stvorenje, nanovo rođeno iz vode i Duha Svetog te se po njemu ugrađujemo u kraljevsko svećeništvo i postajemo narod Bogu stečen.

Po krštenju smo za Boga vezani – postajemo njegova draga svojina. Ovaj sakrament je početak životnog hoda čovjeka prema vječnom sjedinjenju s Bogom u ljubavi, u nebu. Krštenje je temelj i vrata ostalim sakramentima i milostima koje nam oni dijele. Nastavi čitati Sakrament krštenja