Sve objave od Urednik

Pođi za mnom

Čitanja: Zah 12, 10-11; Gal 3, 26-29; Lk 9, 18-24

Danas u svetom Evanđelju gledamo jednog učitelja i vođu koji je pred dvije tisuće godina pozvao najprije nekolicinu svojih vjernih učenika, a onda i nebrojeno mnoštvo, milijarde i milijarde ljudi kroz dvije tisuće godina do danas. Slijedili su ga, slijede ga i slijedit će ga nebrojeno mnoštvo. Tko je on? Prvo je to pitanje – zašto idu za njim i zašto ga slijede? Drugo pitanje je: „Tko sam ja, što ljudi govore o meni? Tko sam ja i što vi mislite o meni?“ – pitao je svoje učenike. Učenici su mu prenijeli ono što ljudi govore: „Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija ili neki od proroka.“ U ime učenika Petar odgovara: „Ti si Krist – Pomazanik Božji.“ Isus Krist je naš vođa i Učitelj i ne želi da ga slijedimo bez prave spoznaje o njemu. Zato on sebe otkriva jasno i glasno nazivajući se Sinom Božjim i Sinom Čovječjim. Unaprijed svjedoči o sebi: „Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, biti odbačen od starješina naroda i od svećeničkih glavara i pismoznanaca. Bit će ubijen, ali treći dan će uskrsnuti.“ Zašto takvog odbačenog, prezrenog, pogaženog i ubijenog mogu mnogi slijediti? Što on obećava svojim sljedbenicima? On je posve otvoren. Ništa ne skriva niti o sebi, niti o svojim sljedbenicima. Sasvim otvoreno i jasno kaže: „Ako hoćete ići za mnom, ako me hoćete slijediti, odrecite se samoga sebe. Odbacite sve svoje želje, svu svoju volju, svu svoju korist, sav svoj imetak, štoviše, odrecite se i svoga života. Uzmite na sebe svoj križ, što znači: odbaćenje, poniženje, muku, patnju i smrt. To je križ koji moji sljedbenici nose. To sve prihvatite i stavite na svoja ramena i idite za mnom.“ Rekli bismo – to je najjadnije obećanje i najgora ponuda koju čovjek ne može ni shvatiti, ali Isus odmah daje odgovor: „Tko pošto poto želi svoj život spasiti, izgubit će ga. A tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“Spasiti svoj život u vječnosti je jedino obećanje svim Isusovim sljedbenicima. Možemo li to prihvatiti?

Sveti Petar i Pavao, apostoli

Već od najstarijih vremena Crkva je na isti dan slavila svetkovinu svetih Petra i Pavla koji su za Neronova progona položili u Rimu svoj život za Krista Isusa. Premda je među njima bila toliko razlika, ista ih je vjera u Sina Božjega spojila u jedno, te su razlike pretvorili u raznolikosti koje su postale bogatstvo cijele Crkve. Njihova dva glasa su se pretvorila u moćnu jeku navještaja Božje istine koja je od samih početaka širenja radosne vijesti počela ispunjati cijeli svijet.

Ta dva apostola štuju se zajedno, no Crkva time nije željela umanjiti važnost svakoga od njih, već je upravo htjela naglasiti povezanost i bit njihova poslanja, a ta bit je osoba s kojom su se susreli – Isus Krista. Na taj blagdan sjećamo se važnosti Crkve. Sv. Petar je simbol Crkve i autoriteta koji mu je dao Isus. Ovaj nas blagdan podsjeća da je Crkva predstavnik Krista na zemlji. Oni su dokaz da Bog kroz ljude čini velika djela na zemlji. Poruka blagdana sv. Petra i Pavla nam govori da trebamo ustrajati. Suvremeni čovjek danas lako odustaje. Život sv. Pavla koji je ispunjen progonima i kamenovanjima svjedoči nam da trebamo biti kršćani koji će biti vjerni Bogu unatoč poteškoćama. Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve. Danas nam poručuje da trebamo biti ustrajni i vjerovati. Nastavi čitati Sveti Petar i Pavao, apostoli

Presveto Trojstvo

Čitanja: Izr 8, 22-31; Rim 5, 1-5; Iv 16, 12-15

Iako nam je Bog tajnovit, nerazumljivi i neshvatljiv, ipak nam nije daleko. On sam sasvim nam se približio i pokazao se u liku čovjeka Isusa Krista, živio među nama našu ljudsku sudbinu, umro među nama našim umiranjem. Taj Isus kao jedinorođenac od Oca, koji je u krilu Očevu, došao je da nam Oca obznani. Jednom je bio zamoljen od učenika Filipa: „Gospodine, pokaži nam Oca.“ Isus mu je samo odgovorio: „Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca.“ Koliko je taj odgovor značio Filipu, ne znamo, ali nam taj Isusov odgovor naznačuje da je Isus jedini put koji nas vodi do spoznaje Boga. Bog je velik, lijep, divan, sveznajući, svemogući, vječni itd. Sva ta Božja svojstva očitovala su se u ljudskoj zbilji kao: pun miline, krotkosti i milosrđa. Bog koga Isus objavljuje ljudima jest takav Bog koji svoju svemoć objavljuje najvećma praštanjem i milosrđem.

Isus nam je objavio Trojednoga Boga. Jedan u biti, a trojstven u Božanskim osobama: Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Nastavi čitati Presveto Trojstvo

Presveto Tijelo i Krv Isusova – Tijelovo

U svojem propovijedanju Isus je često rekao: „Došao sam da život imaju, da ga imaju u izobilju.“ Život se održava hranom. Bez hrane i pića nije moguće sačuvati život. Onima koji su pošli za Isusom Isus obećava, garantira život ne samo ovdje na zemlji nego kroz svu vječnost. Zato Isus daje hranu svima koji su željni života. Dvostruka je hrana koju daje Isus. Prvo je to hrana Božje riječi. To su Isusove riječi svetoga Evanđelja kojima u ljudima budi vjeru, daje spoznaju, potiče ljubav prema Bogu i ljudima. Riječima Isus liječi i oživljuje. Samaritanki na zdencu govori: „Da ti znaš tko je onaj što s tobom govori, ti bi zaiskala od njega vode žive – za život vječni.“ Razgovorom i svojim riječima Isus je u njoj probudio vjeru da je doista Isusova riječ, riječ života. Jasno pokazuje i onaj rimski časnik kad mu je sluga bio na smrt obolio. Časnik samo poručuje Isusu: „Ti samo reci riječ i moj će sluga ozdraviti.“ Te riječi i mi stalno ponavljamo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“

Druga hrana je Tijelo i Krv Isusova: „Tko ne jede od ovoga kruha i ne pije iz ove čaše nema života u sebi. A tko bude jeo ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Isusova zadnja večera bila je izvršenje Isusovih obećanja: „Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje, uzmite i pijte, ovo je Krv moja.“ Nastavi čitati Presveto Tijelo i Krv Isusova – Tijelovo

Duh Sveti

Čitanja: Dj 2, 1-11; Kor 12, 3b-7, 12-13, Iv 20, 19-23

Na današnji dan Bog daje da različiti narodi i plemena, različiti jezici razumiju riječ apostola Petra kad je progovorio o Isusu Kristu raspetome i uskrsnulome. Sve je to djelo Duha Svetoga u kojem se mogu složiti narodi, plemena i jezici i zajednički Boga slaviti i zajednički graditi ovaj svijet.

Crkva – zajednica Isusovih vjernika, koja je primila Duha Svetoga ne smije tražiti da svi narodi govore i slave Boga jednim jezikom i na isti način. Ona je naprosto takva da je po Duhu Svetom sposobna progovoriti jezikom svakog naroda i izraziti se u oblicima svake kulture.

Duh Sveti neprekidno djeluje u životu Crkve. On stvara heroje. Ponajprije Duh Sveti stvara mučenike. Milijuni muževa, žena i djece polažu svoj život za Krista. Je li to fanatizam? Ne, to je snaga Duha, to je plamen Duha Svetoga. Nastavi čitati Duh Sveti

Marija – Majka Crkve

U čašćenju Blažene Djevice Marije od najranijih dana Sveta Crkva je Mariji davala mnoga imena, oznake i nazive.

Svakim od tih zaziva Crkva je htjela izreći neku ulogu, zadaću Marijinu u ispunjenju Božjeg plana ili je isticala neku Marijinu krepost, vrlinu ili su joj naprosto nazivom davali posebnu počast. Crkva je skupila i posebno u Lauretanskim litanijama izbrojila pedeset naziva ili imena Majke Božje. Kršćani i pojedinačno i zajednički rado mole Litanije Majke Božje.

Među zadnjim zazivima umetnut je pred desetak godina naziv „Marija Majka Crkve“ te je tom zgodom ponedjeljak iza Duhova određen kao blagdan Marije Majke Crkve. Nastavi čitati Marija – Majka Crkve

Jedinstvo na sliku Presvetog Trojstva

Čitanja: Dj 7, 55-60; Otk 22, 12-14, 16-17. 20; Iv 17, 20-26

Često slušate o mnogim pokušajima ljudi da stvore neko jedinstvo. Čuli ste za Ujedinjene narode, živimo u Europskoj uniju, ujedinjenoj Europi. Čuli ste za ujedinjene svjetske banke, kao i za sva ostala moguća ujedinjenja na svim razinama ljudskog društva. Ljudi se ujedinjuju u kojekakve udruge i jedinstva, već čovjek ni ne zna kakve sve udruge postoje. Ali unatoč toga stalno slušamo o ratu i nemiru. Kakva su onda to jedinstva? Moramo priznati da su to samo interesna jedinstva i kad nestane interes takvo se jedinstvo raspadne. Ujedinjuju se poslodavci, ujedinjuju se i zaposlenici. Ujedinili su se i sindikati. Zašto sve to? Da bi jedni s drugima mogli uspješno ratovati ili postizati neke svoje ciljeve. Eto, takva su nam ta svjetska jedinstva i unije. Za takvo jedinstvo Isus sigurno nije molio.

Udruge, zadruge, unije, savezi i tako dalje, nemaju prave veze koja ujedinjuje. Interesi nikada ne mogu dugoročno i čvrsto ujediniti ljude. Čak ni ujedinjene vojske koje se bore protiv druge vojske često ne ostanu jedinstvene nego se po završetku rata i međusobno bore.

Ono jedinstvo koje Isus stvara i za koje moli je napravljeno ne od interesa nego od ljubavi. Ljubav jedino može pravo ujediniti. Bez prave ljubavi nema jedinstva. Ona je svaki puta kad se daje i daruje samo veća i jača. Nastavi čitati Jedinstvo na sliku Presvetog Trojstva

Jedinstvo – sadržaj Isusove molitve

Naše je vrijeme, nažalost, prepuno razjedinjenosti kao i lažnih vrijednosti, koje se i nesvjesno nameću kao božanstva: novac, uspjeh, moć, slava, brza zarada, razuzdanost… „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota”, veli Pismo (Izr 31, 30). A Krist Gospodin nam je pokazao pravi put. To je put zajedništva, ljubavi, vjernosti, poniznosti, praštanja, svakovrsnih dobrih djela, put strpljivosti, samoprijegora. Upravo zato mi, Kristovi vjernici, trebamo po njegovoj riječi biti kvasac u ovome svijetu i svjetlost svijeta, tako da naviještamo upravo takve vrednote i ljepotu Kraljevstva Božjega. Duh je Božji u nama, Duh koji nas prosvjetljuje i jača. Primjer su nam i toliki sveci, poput sv. Stjepana, koji su u svome vremenu svjedočili prave vrednote i tako bili znak Božje prisutnosti i Božje ljubavi u ovome svijetu. Samo tako ćemo se već danas, na ovome svijetu, ispuniti zajedništvom, mirom i radošću, samo tako ćemo se pridružiti proslavi onoga koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji. Nastavi čitati Jedinstvo – sadržaj Isusove molitve

Humanitarna predstava “Optuženi Stepinac”

I ove godine Zajednica mladih župe Sračinec i dječji zbor „Mihael“ pozivaju na predstavu koja će se održati u nedjelju, 9. lipnja 2019. u Domu kulture Sračinec s početkom u 17, 00 sati.

Ovogodišnja predstava pod nazivom „Optuženi Stepinac“ uprizoruje svjedočanstva četvorice staraca koji vode priču o tijeku suđenja bl. Alojziju Stepincu te koje su bile njihove uloge u svemu tome. Svjedočanstvo Stepinčevog mirnog stava i njegove čiste savjesti, potaknulo je starce na razmišljanje i obraćenje već kod samog suđenja.

Kao i do sada, predstava je humanitarnog karaktera. Stoga organizatori pozivaju da svi posjetitelji mogu sa sobom ponijeti pokoju živežnu namirnicu za pomoć Socijalnoj samoposluzi u Varaždinu.

Put k Bogu

Čitanja: Dj 15, 1-2. 22-29; Otk 21, 10-14. 22-23; Iv 14, 23-29

Ako igdje na svijetu postoji radosna vijest, velika nada, onda je to doista Isusova riječ iz današnjeg Evanđelja: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Kako su to utješne riječi: „K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ To jednostavno znači da će sam Bog, čitavo Presveto Trojstvo doći k nama, k svakom čovjeku. No, nemojmo zaboraviti. Ako Bog ide k nama onda bi i mi trebali ići k njemu. Kako se ide k Bogu? To nam je Isus pokazao. Isus nam je to otkrio – čuvati njegovu riječ Evanđelja. Učenjak Alban Stole rekao je jednom vrlo mudru rečenicu, ali i jako poraznu: „Većini ljudi trebalo bi na grob napisati: Ovdje leži jedan nerazuman čovjek koji nije znao zašto živi.“ Istinita je ova rečenica. Zaista, nerazuman je čovjek koji za cijelog svog života nije uspio odgonetnuti pravi smisao života. Nastavi čitati Put k Bogu

Uzašašće Gospodnje – Spasovo

Naš Bog i Stvoritelj u svakom čovjeku ostvaruje svoj plan i svoju namisao. Svakog našeg časa i svakog našeg dana na nama se ostvaruje Božja zamisao unatoč toga što su naši dani isprepleteni i zlom i dobrom. Ne znamo što nas čeka sutra a zanima nas što nas čeka iza kraja ovog života. Ta nepoznata budućnost lebdi pred nama kao zagonetka. Današnji blagdan otkriva u Isusovom životu svu našu budućnost. Današnji blagdan je nastavak vazmenih blagdana, on je nužni završetak cijelog Isusovog života.

Moleći Apostolsko vjerovanje mi po nekom redu otkrivamo one bitne elemente, dijelove Isusova života: začet po Duhu Svetom, rođen od Blažene Djevice Marije, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi s desne Bogu Ocu Svemogućemu. To je konačnica Isusovoga života. Slava s Ocem.

Sve molitve i pjesme današnje svete Mise govore nam o Isusovoj i našoj proslavi. Zborna molitva kaže: „Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće jer smo u nadi svi pozvani u slavu kamo je pred nama otišao Krist, naša Glava.“ Nastavi čitati Uzašašće Gospodnje – Spasovo

Vječni život sa Bogom

ČITANJA: Dj 14, 21-27; Otk 21, 1-5a; Iv 13, 31-33a. 34-35

Od svih važnih pitanja koja čovjek sebi može postaviti najvažnije je ovo: Zašto sam zapravo na ovom svijetu? Što čovjek ima od ovoga života? Treba li nam patnja ovoga života? Na koncu – je li smrt ono zadnje što nas čeka ili je ona samo neki privid zla? Sva su ta i mnoga druga pitanja njima slična pitanja svediva na jedno ono pravo pitanje: „Koji je smisao moga ljudskog života?“

Gdje je pravi odgovor? Ako je, naime, nama dan ovaj život samo zato da jednog dana propadnemo ili nestanemo, onda je odgovor na ovo pitanje čista besmislica. Ako je pak pravi odgovor: na svijetu smo zato da po završetku ovog života k Bogu dođemo, onda sve u našem životu dobiva pravi smisao. Onda radost ima smisla. Onda žalost i patnja ima svoje opravdanje, onda svako dobro djelo ima pravo na nagradu, onda svako zlo djelo, svaka opačina mora biti osuđena. Nastavi čitati Vječni život sa Bogom

Zapovijed ljubavi

Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci; druga traje 99 godina; a treća 999999. . . godina. U prvoj čovjek se mora tjelesno razviti, da bi neovisno o majčinu tijelu odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjeg, osloboditi se navezanosti na „majku zemlju“ da bi mogao živjeti u trećoj etapi – u vječnom životu. Čovjek je po svojoj naravi tražitelj, mnogostruko je aktivan, muči se oko mnogo čega, i najčešće ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan.

Moram biti svjestan da me je Bog stvorio za sreću. Isus je rekao da je „došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju“. Vjerujem li Božjoj Riječi: da je moguće biti smiren, radostan, sretan – i da ja to mogu biti ako ostvarim ono bitno? Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Dobri Pastir

ČITANJA: Dj 13, 14-43-52; Otk 7, 9. 14b-17; Iv 10, 27-30

U čovječanstvu su od davnina pa do danas javljali se vođe koji su druge podjarmili, zagospodarili drugima, iskorištavali druge. Uostalom, poznat je jedan strahovit i težak sistem u ljudskoj povijesti koji zovemo robovlasnički sistem. U tom sistemu koji je trajao tisućljeća, čovjek je drugog čovjeka podjarmio i držao ga kao stoku, bez ikakvih prava. Mogao ga je ubiti bez odgovornosti. Mogao ga je iskoristiti do krajnje mjere. Kršćanstvo je najzaslužnije da se takav društveni sistem srušio, ali na žalost, u nekim oblicima prisutan je i u današnjem suvremenom društvenom sistemu.

Isus sve takve vođe naziva najamnicima. To su oni sebičnjaci koji su od drugog čovjeka spremni izvući samo korist za se. To su oni koji siju laži po knjigama, časopisima, tisku svake vrste, po radiju i televiziji te tako unesrećuju tuđe duše. Najamnici su i oni politički vođe koji obećavaju brda i doline da im dušu zapišeš, a onda te iskoriste, prevare i prodaju. Najamnik je i onaj nepozvani učitelj koji te poziva i nagovara da živiš samo za tijelo a dušu ti uzima i prodaje đavlu. Ovaj je svijet pun kojekakvih najamnika počevši već od mnogih roditelja koji su svoju djecu rodili a onda predali ulici, alkoholu, seksu, drogi i učinili ih razbojnicima, kradljivcima i otimačima. Nastavi čitati Dobri Pastir

Molitva za sveta duhovna zvanja

Isuse, vječni svećeniče, nikada ne prestaj slati svojoj Crkvi nove svećenike i osobe za redovnički život, pastire po Presvetom Srcu svom. Potrebni su nam tvoji poslanici. Oni su oruđe tvoje milosti, dobrote i ljubavi. Oni nas tješe u tvoje ime, jačaju našu vjeru, hrane našu nadu i ražaruju našu ljubav.

Oni su nam potrebni, Gospodine, jer mi trebamo Tebe,

mi trebamo tvoju ljubav. Ne ostavi nas same, Gospodine.

Pošalji ribare ljudi koji će nas okupiti u mrežu tvoga milosrđa.

S poniznošću i povjerenjem, molimo te pošalji pastire po Srcu svom. Žetva je velika. Radnika je malo.

Gospodine, pošalji radnike u žetvu svoju!

Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja

Bog – naša životna snaga

ČITANJA: Dj 5, 27b-32. 40b-41; Otk 5, 11-14; Iv 21, 1-19

Po uskrsnuću i nakon Isusova ukazanja apostolima, apostoli su u nedoumici što zapravo sada raditi. Zato su se vratili starom poslu – ribarenju. No, kao da ih je u tom poslu napustila sreća i cijelu noć ništa nisu ulovili. Ostali su bez Učitelja Isusa, a sada i bez ribe. Bili su razočarani ljudi, odsječeni od dosadašnjeg načina života koji su provodili u Isusovoj prisutnosti. Život bez prisutnosti Boga, jest pusti i suhi život. Zašto? Jer je to život bez oslonca na Boga – život u kome nema Božje rose milosti, život u kojem nema Božje riječi, život u kojem nema Božje hrane. Mnogi ljudi misle da bez tog Božjeg dijela života mogu dobro živjeti ali se varaju. Najbolji dokaz su razna tragična događanja u svijetu i našoj okolini koja nas okružuje.

U takvoj situaciji su i apostoli. No, kad su bili u najtežoj situaciji – bez ulova – pred obalom s praznim mrežama i praznim dušama već ih je na obali čekao Isus. Najprije ih pita: „Imate li što za jesti?“ To ih zapravo pita: „Jeste li što ulovili?“ Brzo su mu odgovorili: „Ne.“ Tada im Isus govori, protiv svih ribarskih pravila: „Bacite mrežu na desnu stranu.“ Bacili su mreže i ulovili su mnogo. Ukupno 153 velike ribe. Izvukli su mreže i lađe i jeli onu hranu koju im je priredio Isus na obali. Bilo je to treće ukazanje uz jelo. Nastavi čitati Bog – naša životna snaga

Prazne mreže

Možda i mi koji puta u životu previše računamo samo na svoju snagu i svoje znanje. Možda smo mnogo uložili truda i napora oko svoje sreće i sreće u obitelji, oko mira, reda i zadovoljstva u njoj, a ipak je ostalo sve bez većeg nekog uspjeha. Možda smo mnogo uložili truda oko odgoja djece, a onda smo opazili, da se ta djeca drukčije ponašaju. Kad smo postali stariji, možda smo osjetili da smo im postali teški i da nas se žele riješiti kako bismo bili što dalje od njih i da nas žele staviti u starački dom ili u neko samotničko društvo. Možda smo mnogo toga u životu ulagali u nešto, a da se ipak nismo osjećali ni mirni, ni sretni. Na neke stvari smo trošili ili još uvijek trošimo vrijeme i snagu, a bez nekog znatnijeg uspjeha i rezultata. Kao mladi ljudi možda se mnogo trudimo oko svog školovanja, zapošljavanja ili pronalaženja svog životnog partnera, ali bez mnogo uspjeha. Trošimo vrijeme, snagu, živce, a u srcu nam se taloži nemir. Ne vidimo perspektive niti ikakve budućnosti.

Apostolima je bila dovoljna jedna Isusova rečenica, a s njihove strane samo poslušna vjera pa da dožive uspjeh. Isus im je uz njihovu poslušnost, riješio jednu mučnu situaciju i ulio im pouzdanje i sigurnost života. Pokušajmo se i mi još više s Njime družiti preko molitve, sv. ispovijedi i pričesti te slušati njegovu riječ. S njime ćemo sigurno imati više uspjeha, veselja i životnog napretka. Iznenadit ćemo se kako se neke stvari u našem životu počinju nevjerojatno brzo mijenjati u pozitivnom smislu. Nastavi čitati Prazne mreže

Mir vama!

ČITANJA: Dj 5, 12-16; Otk 1, 9-11a, 12-13, 17-19; Iv 20, 19-31

Pripovijeda jedan primjer iz života svetoga Maklavija. Dok je bio mladić, on je čitao mnogo priča o otoku sreće. Normalno je da je mladi čovjek poželio pronaći otok sreće pa je zato zaplovio morem tražeći ga. Nakon duge plovidbe ugleda pred sobom otok i pomisli: „Ovo je taj otok sreće.“ Kad je izašao na obalu opazio je na tom otoku ljude slabe, blijede, neishranjene, bolesne i reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Mladić je nastavio lutati morem tražeći pravi otok sreće. Opet nakon duge plovidbe opazi drugi otok i reče sam sebi: „Ovo je vjerojatno taj otok sreće.“ Izađe na obalu toga otoka i prošeta otokom. Opazi da su ljudi zdravi, uhranjeni, jedu i piju, ali odijela su im sva potrgana, gruba, i reče sam sebi: „Da li bi na tom otoku moglo biti sreće? Lijepi je i zdravi zrak na tom otoku. Zdrava voda, dosta hrane, ali odijela sigurno ne pokazuju sreću.“ I ode mladić dalje. Lutao je opet morima i nakon duge plovidbe naiđe na treći otok. Iskrca se na obalu i prošeta otokom misleći da je to otok sreće. No, tu opazi ljude kako se svađaju, mrze i jedan drugome osvećuju. I reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Još je sedam godina lutao morima ali nije našao otoka sreće.

Kad se vratio kući ostavi sve svoje imanje, svoj brod i svoju kuću i ode u jedan samostan i tamo nađe mir svoga srca. Bio je radostan što je na koncu pronašao komadić zemlje na kojoj je našao i sreću. Nastavi čitati Mir vama!

Sv. Josip, zaručnik BD Marije

Sveti Josip, Isusov poočim i zaručnik Blažene Djevice Marije, jedan je od svetaca Katoličke Crkve o kojima nemamo puno povijesnih podataka, Za svetoga Josipa ne znamo ni kada je rođen, ni kada je ni kako je umro, a ne znamo ni mnoge druge podatke koje bi ljudska znatiželja rado voljela otkriti o tako jednoj povijesno značajnoj osobi, odnosno onomu komu je sam Otac dao toliku milost da mu je povjerio na odgoj vlastitoga Sina. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao iznad svih drugih ljudi za takvu neizmjerno važnu ulogu, upućuje na neoboriv zaključak da je morao biti iznimno svetoga života. Sveto nas Pismo poučava da je sveti Josip bio iz loze židovskoga kralja Davida, Betlehemca i najmlađega sina u oca Jišaja. Nastavi čitati Sv. Josip, zaručnik BD Marije

Župno klanjanje

Župno klanjanje ili klečanje je dan u godini u kojoj je cijela župna zajednica pozvana doći pred živu Isusovu prisutnost pod prilikama kruha u Presvetom Oltarskom Sakramentu, kako bi u klanjanju ili klečanju, podali Bogu svoju zahvalnost, čast i slavu. Zato se često župno klanjanje naziva i župno Tijelovo.

Na dan župnog klečanja, običaj je u našim krajevima da se ljudi suzdrže od teških poslova i radova u zemlji za vrijeme kada je izloženo Presveto te da u nekom trenutku tijekom dana dođu u crkvu te izdvoje neko vrijeme za molitvu, promišljanje i osobni susret s Isusom.