I ove godine velika adventsko-božićna ispovijed će biti u nedjelju 23. 12. 2018. u Sračincu u 15 sati. Poslije ispovijedi je misa u 16. 15 sati. U Svibovcu Podravskom, također je ispovijed u 15 sati. Molim vas da potakneta sebe i svoje ukućane da dođu na ispovijed, kako bi čista, mirna i radosna srca mogli proslaviti Božić i božićne blagdane.
Sve objave od Urednik
Razmišljanje o došašću ili adventu
Došašće ili advent znači „dolazak“. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije više od 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena.
Ali, da li nas Kristov dolazak uopće dira? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našemu životu, u našemu svijetu?
U došašću slavimo dolazak Isusa Krista k nama, njegov dolazak u naše srce. A to s jedne strane znači da Isus dolazi k nama, da kuca na vrata našega srca. Mi naravno znamo da je Isus već došao. On je prije 2000 godina došao kao čovjek na zemlju da bude s nama. I već je dugo tu, s nama. U našoj je sredini kad slavimo bogoslužje. Ali mi ga doživljavamo i kao dolazećega. Pripremamo li se za taj susret koji će nenadano doći? Nastavi čitati Razmišljanje o došašću ili adventu
Pripravite put Gospodinu!
ČITANJA: Bar 5, 1-9; Ps 126, 1-6; Fil 1, 4-6. 8-11; Lk 3, 1-6
Grijeh je nered koji duboko zasijeca u čitav čovjekov život i vodi čovjeka u vječnu propast. Zato razumno biće – čovjek mora najprije uvidjeti da ide krivo, da ide prema propasti. Ako to ne uvidi propast mu je neminovna. Ako pak uvidi sve svoje krive putove mora potražiti izlaz kod onoga koji ga na pravi put može izvesti i koji ga može spasiti od propasti. Na tu činjenicu krivoga puta i skretanja na pravi put upozoravao je sveti Ivan Krstitelj kad je u Judejskoj pustinji vikao: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze. Neka se slegnu bregovi, neka se ispune doline, što je krivudavo neka se izravna a što je hrapavo neka se izgladi“. Očito je tu sveti Ivan mislio na grijehe u ljudskom srcu, na sve ono što priječi put Gospodinu u ljudsko srce.
Ivanovo propovijedanje je zadnja opomena ljudstvu jer je Spasitelj već među nama. Treba požuriti jer on je tako blizu. Nastavi čitati Pripravite put Gospodinu!
Svetac tjedna – sveta Lucija
Sveta je Lucija prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji, ali joj je majka Eutihija bolovala od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.
Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. god. u njezinom rodnom gradu. Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užima i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili. Nastavi čitati Svetac tjedna – sveta Lucija
Uspravite se i podignite glave!
ČITANJA: Jr 33, 14-16; Ps 25, 4bc-5. 8-10. 14; 1Sol 3, 12 – 4, 2; Lk 21, 25-28. 34-36
Mi, čitav svijet i sva naša povijest putujemo, idemo ususret jednoj budućnosti koju nam je Bog odredio.
U današnjem Evanđelju Isus govori o znakovima koje treba prepoznati, po kojima možemo spoznati da se bliži dan i čas kad ćemo ugledati Sina Čovječjega kako dolazi s velikom moći i silom. Tada za neke dolazi spasenje a za neke propast već prema tome s kime su se udružili, s kime su se uputili kroz svoj život.
Ovaj nas Advent, kao nama darovano vrijeme, želi upozoriti, sam Isus kaže: „Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti i pijanstvu i životnim brigama, da vas taj dana ne zatekne nepripravne.“ To bi bila propast. Nastavi čitati Uspravite se i podignite glave!
Bezgrešno začeće BD Marije
8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Slavimo trenutak kada je Marija začeta po svojim roditeljima Joakimu i Ani, a blagdan posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od istočnog grijeha od samoga začeća kako bi mogla biti dostojna majka Sina Božjega.
Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika, nego i u liturgiji. Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike. Kada je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno. Nastavi čitati Bezgrešno začeće BD Marije
Svetac tjedna – sv. Barbara
Prema predaji, rođena je u 3. stoljeću ili u Heliopolisu u Egiptu, Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi. Ona je pak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo pa se obratila pismom Origenu, poznatom crkvenom piscu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da ju oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratime ureže križ. Kad se otac vratio s puta, pitao ju je zašto je to napravila, a kad mu je rekla kako duša upija svjetlo kroz tri duhovna prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga, te da se obratila na kršćanstvo, otac se razbjesnio i predao ju vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na očev zahtjev na kraju su mu odobrili da joj on sam odrubi glavu. Kad se vraćao kući počela je velika grmljavina, pa ga je pogodila i ubila munja. Nastavi čitati Svetac tjedna – sv. Barbara
Krist Kralj
U današnjem evanđelju Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo.
Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“ Nastavi čitati Krist Kralj
Uz svetkovinu Krista Kralja
Svaka svetkovina i svaki blagdan ima svoj sadržaj i svoju poruku. To vrijedi i za svetkovinu Krista Kralja. A poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kome smo jedinome u konačnici svi odgovorni. Nadalje, da je svakome od nas dan zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje na zemlji. Veoma konkretan način ostvarivanja Kristova kraljevstva uči nas Novi zavjet kada u Matejevom evanđelju kaže: »Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci«. Živjeti Božje kraljevstvo znači i: »Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon…. . Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! ’ – i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ’Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! ’ Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon« (Rim 13, 8–10). Taj tekst pokazuje kako je ljubav srž svih zapovijedi, koje ako vršimo, grade Božje kraljevstvo na zemlji, ali će nam dati pristup i u Nebesko Božje kraljevstvo.
Bog je tako ljubio svijet…
Jedan misionar u Indiji nabavio je veliko raspelo i objesio ga na zid u svojoj sobi. Iznenada dođe k njemu poglavica toga mjesta. Poglavica je bio čovjek veoma ugledan, ali poganin od glave do pete. Čuo je nešto o Kristu, evanđelju i krštenju, ali ga to ni najmanje nije zanimalo. Kad je stupio u župni ured, odmah mu zape oko za ono veliko raspelo. On stade pred njim i poče promatrati Kristove raspete ruke i noge, glavu trnjem okrunjenu i duboku ranu na prsima. Dugo je tako promatrao raspetoga Isusa. I na kraju upita misionara. A tko ti je ovo? Sin Božji, odgovori misionar. Sin Božji, začudi se poglavica. Pa zašto ga Bog nije branio kad mu je Sin? Sad mu poče misionar tumačiti tajnu neshvatljive Božje ljubavi prema nama. Započeo je s onim riječima Isusovim: Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga jedinoga. Onda je polako prešao na druge istine svete vjere, govorio mu je o krštenju, ispovijedi, pričesti, uskrsnuću i vječnom životu. I kad je misionar već s poukom svršio, poglavica je i dalje kao prikovan promatrao raspetoga Spasitelja. I na kraju reče: Oče, sutra ćemo ja i cijela moja obitelj doći k tebi da nam podijeliš sveto krštenje. I njegovo je srce kao i bezbrojna druga srca čulo onaj glas s križa Isusova i nije moglo odoljeti čudesnoj Božjoj ljubavi, koja tolikim svjetlom sja od raspetog Krista sa njegova zemaljskog kraljevskog prijestolja.
U one dane…
Mi kršćani, najradosnije izgovaramo riječi vjerovanja: „I isčekujem uskrsnuće tijela i život vječni.“ O čemu je tu riječ? Svi znamo i iskustveno spoznajemo da; ovaj sadašnji svijet, cjelokupno Božje stvorenje i svaki ljudski stvor ni u kom slučaju nije vječan. Sve u ovom svijetu ima početak i kraj. Čovjek je na zemlji jedino razumno stvorenje i Bog ovom stvorenom svijetu – i svakom ljudskom biću – sprema sjajnu budućnost. Čovjek i čovječanstvo po Božjoj nakani ima svoju budućnost ne u vremenitom svijetu već u vječnosti.
Niti pojedinačna ljudska smrt, niti sveopći kraj svijeta nisu posljednja riječ o čovjeku i čovječanstvu. Bog živi i on je Bog živih, a ne mrtvih. Njemu sve živi. Bog sprema čovječanstvu završnicu ovosvjetske povijesti ali ona postaje početak svijeta kojemu više ne će biti kraja. Nastavi čitati U one dane…
Koncert župnih zborova i orguljaša
U subotu, 24. 11. 2018. iza mise u 18. 30 sati, u župnoj crkvi će biti koncert župnih zborova i orguljaša naše župe povodom blagdana sv. Cecilie, zaštitnice crkvenog pjevanja i pjevača. Koncert je humanitarnog karaktera jer ćete moći ostaviti svoj prilog za organizaciju „Marijini obroci” koja skrbi za gladne u svijetu. Svi ste pozvani doći!
Župno zahvalano hodočašće na Mariju Bistricu
Polazak: Svibovec u 7. 15 sati, a iz Sračinec i Hrašćica u 7. 30 sati
Marija Bistrica:
9:15 sati – u crkvi (dvorani) sv. Petra i Pavla će biti duhovna priprava za sv. Ispovijed
10 sati – sveta Ispovijed u Bazilici (crkvi)
11 sati – svečana sveta misa u Bazilici
13:30 sati – križni put ( u slučaju jako lošeg vremena, križni put će biti u Bazilici), molitva krunice u crkvi, oproštajna procesija i polazak kućama
Sveta Cecilija
Živjela je u Rimu početkom 3 st. i potječe iz bogate plemičke obitelji. Zbog svoje vjere i vjernosti Kristu, umrla je mučeničkom smrću i pokopana je u Kalistovim katakombama, gdje se i danas nalzi njezin kip. Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska Nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu.
Vjera je dar i darovanje
Kaže današnje Evanđelje da je Isus sjedio nasuprot hrama i promatrao kako ljudi ubacuju svoju milostinju. Bogataši su bacali mnogo. Kaže Isus da su bacali od svoga viška jer su bili bogati pa su imali viškove. Onda je došla udovica koja je ubacila samo dva novčića jer više nije imala. Zato ju Isus hvali pred svojim učenicima i kaže za nju: „Ova je sirota udovica bacila više u kasu nego svi ovi drugi jer je ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“ Kako izgleda naš život iz vjere? Da li smo mi oni koji se samo vjerom oblače kad im treba a vjeru odbacuju sa sebe kad im ne treba? Nije li nam vjera samo odijelo? Time smo slični židovskim pismoznancima. Njima je vjera služila kao vanjski ukras: duge haljine, prva mjesta u sinagogama, pročelja za stolovima kod gozbi i sve drugo čime su mogli na sebe svratiti pozornost ali su, zapravo, bili bez vjere. Nas ljude kršćane mora zanimati ispravni i pravilni odnos prema vjeri. Dvije stvarnosti su koje životno zanimaju svakog čovjeka a te su stvari posve oprečne. Jedna je prolaznost a druga je neprolaznost. Nastavi čitati Vjera je dar i darovanje
Kateheza pape Franje o milostinji
Draga braćo i sestre, dobar dan! Evanđelje koje smo čuli omogućuje nam otkriti bitan aspekt milosrđa: to je milostinja. Davanje milostinje može se činiti nečim jednostavnim, ali moramo paziti da taj čin ne lišimo velikog sadržaja kojeg posjeduje. Naime, izraz „milostinja“ potječe iz grčkog jezika i znači upravo „milosrđe“. Milostinja bi dakle morala nositi sa sobom sve bogatstvo milosrđa. I kao što milosrđe ima bezbroj putova, bezbroj načina, tako se milosrđe izražava na mnogo načina kojima se ublažava nevoljnost onih koji su u potrebi.
Dužnost davanja milostinje stara je koliko i Biblija. Žrtva i milostinja su bile dvije dužnosti koje je vjernik morao ispunjavati. Postoje važne stranice Starog zavjeta gdje Bog zahtijeva posebnu pažnju prema siromašnima bilo da je riječ o onima koji ništa nemaju, strancima, siročadi ili udovicama. A u Bibliji se kao neki refren stalno ponavlja: potrebit, udovica, stranac, tuđinac, siroče… to se stalno ponavlja. Jer Bog želi da njegov narod pazi na tu našu braću; štoviše, tvrdim da su oni upravo u središtu poruke: uzdizati hvalu Bogu žrtvom i hvaliti Boga milostinjom. Nastavi čitati Kateheza pape Franje o milostinji
Put k istinskoj sreći
Jedini pravi put k sreći i miru pokazao je Isus onom židovskom pismoznancu, kao i svima nama, kad mu je rekao: „Prva i najvažnija zapovijed: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. Druga zapovijed je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge ni veće zapovijedi od tih.“
Pismoznanac je dobro poznavao Mojsijev zakon zato je odgovorio Isusu: „Dobro, Učitelju, po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom, svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe više vrijedi nego sve paljenice i žrtve.“ Isus mu nato odgovara: „Nisi daleko od Kraljevstva božjeg“. Nastavi čitati Put k istinskoj sreći
Ljubav
Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom. Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Bog i čovjek dva su bića koja se stalno traže: Bog ne želi biti bez čovjeka, a čovjek ne može bez Boga. Bog svakog čovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: „Šimune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Krešimire, Marijo, Ano, Ivano. . ., ljubiš li me?“ «Ljubiš li me svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? – A sve druge ljubiš li kao sebe samog? »
Ono što je za čovjeka najvažnije, nije: zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo. . ., nego: poklonjena sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada živim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo učinjeno s malo ljubavi malo je djelo! Malo djelo, učinjeno s velikom ljubavlju veliko je djelo! Siromašna udovica je sa svoja dva novčića dala više od svih, jer je dala sve s ljubavlju. Nastavi čitati Ljubav
Duhovne misli
Božja je ljubav razumna kao ljubav pravog oca. Ona postupa s nama prema našim slabostima. Ona ne može biti tvrda, kada za naše kameno srce treba čekić. Ona može biti tvrda, jer to je prava ljubav koja nema mira dok ljubljeno dijete ne postane lijepo. Zato gledaj iza Očevih udaraca njegovu veliku ljubav. Nemoj se braniti kada njegova ruka želi obraditi kamen tvojeg srca svojim alatom, tvojim bližnjima, koji te možda muče. Otežavaš njegov posao. Prihvati njegovo karanje, koje ti je potrebno, da dođeš na cilj i ti ćeš pomoći da njegova ljubav brzo postigne namjere kod tebe.
Svi Sveti
Slaveći svetkovinu Svih Svetih, dolazimo do kljčnog pitanja: „Tko su sveci?“ To su stanovnici Nebeske domovine koju su „osvojili“ svetim životom ovdje na zemlji. Sveci su nam uzori na putu svetosti kao saveznici i pomagači. Isus je, u punom smislu riječi, jedini posrednik između Boga i ljudi, zato se valja ponizno zapitati mogu li drugi, pa i sveci, učiniti ono što moramo sami – osvojiti Nebo za sebe? Svatko, naime, za sebe traži Nebo, pa valja imati na umu da sveci neće za nas ići u crkvu, moliti, postiti, ići na pričest… Ipak se na njih s pravom oslanjamo, ali ne bismo to trebali činiti kao da su svemogući. Njihov primjer nas potiče da ne odustajemo u postizanju svetosti života, ali i da u drugima vidimo svece, što će iz temelja promjeniti naše međuljudkse odnose. Sveci su Boga nosili, s Bogom su drugovali, pa nam zato mogu biti i zagovornici. Sveci se ne rađaju, nego postaju, a proglašeni blaženici, odnosno sveci, istinske su „zvijezde“ koje treba nasljedovati.