Čitanja: Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23

Današnje Evanđelje nam opisuje Isus kako je stao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Upravo su bacili ribarske mreže za lov. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: “Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi”. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: “Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim”. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv? Isusov poziv upućen apostolima bio je sasvim drugačiji od poziva koji ljudi upućuju jedni drugima. Isus im je samo naznačio posao: “Učinit ću vas ribarima ljudi”. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: “Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti”. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot on kaže: “Mrzit će vas i progonit će vas”. Nastavi čitati Ribari ljudi →

Najznačajnije obraćenje u povijesti Crkve, predstavlja nam životni put Apostola naroda, koji je od vatrenog progonitelja Crkve postao njezin najsnažniji branitej i pronositelj Radosne vijesti. Osnažen Kristom i ljubavlju za Njega nije mu bio nikakav problem dati glavu za Učitelja i Njegov nauk. Njegovo obraćenje je jamstvo da nitko nije toliko daleko od Bog da ne bi postao Njegov prijatelj.

Događaj pred Damaskom na neki se način provlači kroz cijelu povijest zato što svaki čovjek proživljava svoj Damask – obraćenje i put k Bogu. Nekadašnjeg Savla, pismoznanca i revnitelja židovskoga zakona, Krist je pred Damaskom oborio ne samo na pod, nego i s njegovih svjetonazora i stremljenja. Od onog promatrača, do čijih su nogu Židovi odlagali odjeću kad su kamenovali Stjepana Prvomučenika, preobrazio ga je u zauzetog radnika Kraljevstva nebeskoga. Krist je Savla toliko preobrazio u Pavla da su ga prozvali Apostolom naroda, a neki mu čak pripisuju osnutak Crkve na dugim i napornim, ali iznad svega blagoslovljenim misijskim putovanjima kojima je htio doprijeti do na kraj svijeta. Toliko je bilo Pavlovo nastojanje oko naviještanja Kristove riječi da je sve smatrao ‘lošijim’ – samo da zadobije Krista. Ništa mu nisu mogli ni zmije, ni bijesno more, ni oni što ga htjedoše proglasiti bogom. Za svakoga je našao načina da ga pridobije za Krista. U štovanju nepoznatih bogova u Ateni, on prepoznaje čovjekovu neprestanu želju i čežnju za Bogom, Jedinim i Jedincatim. Pavlovo je obraćenje veliko jamstvo da nitko nije toliko daleko od Boga da ne bi mogao postati Njegov prijatelj. Iz zadrtog neprijatelja kršćana kao Kristovih sljedbenika, postao je gorljivi Kristonosac koji se u tomu nije dao natkriliti ni od onih koji su s Kristom prošli Palestinom, bili svjedoci njegove Posljednje večere, muke i uskrsnuća, te ukazanja nakon toga. Pavao je bio Nedonošče, kako se sam nazivao, ali toliko osnažen Kristom i ljubavlju za Njega da mu nije bio nikakav problem dati glavu za tog Učitelja i Njegov nauk.

preuzeto sa HKM

Čitanja: Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 1,1-3; Iv 1,29-34

Danas u Evanđelju slušamo Ivanovo svjedočanstvo o Isusu. Tu promatramo Ivana koji stoji uz rijeku Jordan i krsti vodom sve one koji su odlučili promijeniti život. Pridružio im se i Isus. Gledajmo ga u svojem razmišljanju kako izlazi iz vode a Ivan pred svim nazočnima glasno i jasno govori: “Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji odmnosi grijeh svijeta. On je bio prije mene. Promatrao sam Duha kako silazi na njega. Zato će vas On krstiti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i to vama svjedočim; On je Sin Božji”. Ljepšeg svjedočanstva o Isusu nitko nije mogao izreći. Slušali smo i riječi proroka Izaije. On je u svom proročkom viđenju promatrao Isusa kao slugu Božjega u kome će se Bog proslaviti i koga će Bog postaviti za svjetlo narodima i za Spasitelja svima od kraja do kraja zemlje i od sada do konca svijeta. I sveti Pavao u drugom čitanju sebi priznaje da je apostol i svjedok za Isusa. On naviješta Isusa narodima. Nastavi čitati Evo Jaganjca Božjega! →

Nebeski Otac nam u času našega krštenja otajstveno govori kao i svome ljubljenome Sinu: Premalo je, da mi budete sluge – budite mi sinovi! U Kristu doista postajemo sinovi i kćeri Božji; Božji ljubimci. Sakramenti nas čine Njemu bliskima. Stoga ljubljena djeca Božja pristupajmo jedni drugima s ljubavlju. Tako ćemo prevladati sve ono što nas sada ovdje u zemaljskim uvjetima dijeli i što izaziva razdore i mržnje. Bog u Isusu Kristu nama ljudima daje milost da se odupremo grijehu i zlu kao i mir i blagoslov, da život bude stabilniji, sigurniji i beztjeskobniji.

Svi smo pozvani biti svjedoci milosti i mira, radosti i svjetlosti, ljubavi i dobrote. Od Ivana Krstitelja svi moramo naučiti svijetu pokazivati Isusa u koljem živimo svojim riječima i životom: Evo Jaganjca Božjega – Evo onog koji oduzima i oprašta grijehe onima koji se kaju – žele se promijeniti i žele bolji život. Mi smo, dakle, svjedoci Isusove dobrote , strpljivosti, opraštanja i mira u svijetu – i samo tako svijet može postati i biti bolji. To možemo postići samo u potpunoj prihvaćenosti Isusa. Zato nije dovoljno biti samo dobar čovjek, nego treba biti više od toga – dobar kršćanin i vjernik. Nije dovoljno brinuti se samo za svoj zemaljski život, nego i za duhovni – brinuti se za svoju dušu. Nastavi čitati Svjedočanstvo vjere →

Čitanja: Iz 42,1-4.6-7; Ps 29; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Isus nije upotrijebio elektronska pomagala: radio, televiziju, ni knjige, ni časopise, ni novine, ali Sv. Pismo o njemu kaže: “Prošao je svijetom čineći dobro”. Tu metodu prihvatili su prvi Isusovi učenici i razišli se svijetom čineći dobro. Putovali su u sve krajeve tada poznatog svijeta i svojim životom svjedočili za Isusovo Evanđelje, da su čak Rimljani, progonitelji kršćana, morali priznati: “Gledajte te kršćane. Niti se ne poznaju, a jedan za drugoga spreman je i umrijeti”. Umirući u rimskim arenama i cirkusima kao mučenici, širili su Isusovo Evanđelje.

Danas je u Rimu, gdje je nekada bio centar poganstva i centar mržnje protiv kršćana – danas je središte kršćanstva. Kako su kršćani uspjeli poganski Rim pretvoriti u prijestolnicu kršćanstva? Živjeli su tako da su čak i njihovi mrzitelji i mučitelji poželjeli primiti kršćansku vjeru i Isusovo Evanđelje. Zašto danas tražimo neke druge metode? Zar bi one bile uspješnije? Sigurno ne. Ali nažalost, nestalo je onih kršćana koji su na Svetom Krštenju primili vjeru u Krista i koji bi je svojim životom svjedočili. Ni roditelji djeci, ni braća braći, ni susjed susjedu ni prijatelj prijatelju više uopće ne svjedoči svoju vjeru.

Nema više onih koji bi kao Isus prošli svijetom čineći dobro. A to je jedina i prava metoda, to je jedina i najvažnija zadaća koju smo na krštenju primili.

Razmislimo, danas, na blagdan Isusova krštenja u rijeci Jordanu i mi o sebi, o svome kršćanstvu, o svojoj krsnoj zadaći kako smo i koliko smo bili svjedoci one vjere koju nam je Krist usadio u srce. Bit ćemo suđeni samo po tome koliko smo dobra u svijetu učinili, koliko smo svijetlili ovom svijetu, koliko smo bili “grad na gori”, koliko smo bili “svijećnjak u kući”.

Tek što smo radosno proslavili Kristovo rođenje već slavimo jednu smrt. Smrt sv. Stjepana bila je takva da ga je Crkva proglasila svetim i dodala mu časni naslov “sv. Stjepan Prvomučenik”. Sv. Stjepan je bio Judejac ili Židov iz grčkog jezičnog područja. Bio je bio vjeran židovskoj vjerskoj tradiciji i zakonima te je svake godine barem jedanput hodočastio u Jeruzalem, nacionalno i vjersko središte izraelskog naroda. Vjerojatno je primio vjeru i krštenje na dan Duhova kad se krstilo mnoštvo hodačasnika, njih oko tri tisuće sa svih područja gdje su živjeli raseljeni židovski vjernici. Židovi domoroci nisu baš lijepo gledali svoje sunarodnjake iz drugih krajeva a osobito ne one iz grčkog jezičnog područja jer su i kod kuće i u sinagogama govorili grčkim jezikom. Isus je govorio domaćim aramejskim jezikom. Sveti Stjepan je odmah shvatio da je Isusova poruka univerzalna, tj. za sve ljude bez razlike narodnosti ili jezika. Svojim propovijedanjem Stjepan je i domaćim Židovima i svojim sunarodnjacima iz drugih krajeva dokazivao da je Isus iz Nazareta doista Mesija-Spasitelj, ne samo za Židove nego za sve ljude. Nastavi čitati Sveti Stjepan, prvomučenik →

Župa sv. Mihaela ark., Sračinec
Blagoslov obitelji 2022./2023.

Dragi župljani!

I ove će godine vaši svećenici za Božićne i Novogodišnje blagdane obići vaše obitelji, zajedno sa vama moliti, te vas u ovom kratkom susretu i pastoralno pohoditi. Svaka godina je kalendarski drugačija, pa je zato i ovogodišnji raspored drugačiji od prošlogodišnjeg. Zato ga pažljivo pročitajte.

Kako ove godine župa nema župnog vikara niti đakona (zbog nedostatka svećenika), ove godine će župniku pomagati vlč. Damjan Koren, koji je već dolazio na blagoslov obitelji u našu župu, kao i vlč. Ivan Vugrinčić koji svake nedjelje ima misu u Svibovcu Podravskom. Nastavi čitati Blagoslov obitelji 2022./2023. →

Čitanja: Iz 7,10-14; Ps 24,1-6; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24

Matejevo evanđelje piše da je Marija začela Isusa po Duhu Svetome. Kad je njezin zaručnik Josip čuo da je Marija trudna, bio je uvjeren da mu je Marija bila nevjerna, te je razmišljao da je ne izvrgava sramoti, nego da je potajice otpusti. I onda, piše dalje Matej, Josipu se u snu javlja anđeo koji mu govori: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Time što će Isusu dati ime, Josip će ga priznati svojim zakonitim sinom.

Evo to. Ne boj se! Josip ovakav razvoj situacije nije mogao planirati. Htio je biti muž i otac kao toliki drugi. A, evo, Bog pred njega stavlja nešto drugo, neočekivano, pa i nejasno. Zašto je to dijete začeto po Duhu Svetome? Kako će to Isus spasiti svoj narod? Međutim, Josip ostavlja po strani sve svoje planove, uzima Mariju za svoju ženu i čini sve ono što će i kasnije spoznati kao Božju volju. Nastavi čitati Ne boj se! →

Badnjak dolazi od praslavenskoga korijena bъd, što znači bdjeti, a time nam se pred oči stavlja potreba posebne budnosti pred Kristov dolazak, takva koja podrazumijeva duhovnu spremnost i radost jer je sam Bog odlučio uzeti ljudsko tijelo da bi nas po svojoj žrtvi uzdigao u božanski život.

Zato i danas, iako to više crkveni propisi ne određuju, valja cijeniti činjenicu što se mnogi vjernici odlučuju postiti na Badnjak, no i tu treba skrenuti pozornost kako bi bilo dobro izbjegavati bilo kakav post koji bi označavao prejedanje u nemasnoj i nemesnoj hrani, nego obdržavati ono što obveza posta i inače znači, a to je najesti se tek jednom do sita. Ukoliko pri tome tu svoju žrtvu prikažemo Bogu kao znak zahvalnosti, zasigurno ne će izostati ni duhovni plodovi, koji su neusporedivo vrjedniji od onih isključivo zemaljskih.

Božićno nas drvce prisjeća i onoga drva križa na kojem je Spas svijeta visio i po kojemu nam je povratio izgubljenu milost. Stoga za vjernike božićno drvce nije tek obična dekoracija, nego snažan poticaj na razmišljanje o spasenjskom Božjem djelu, simbolično razapetom između prvoga i drugoga Adama, između odbacivanja i prihvaćanja Boga kao jedinoga Izvora svih izvora. Kako bismo jasnije razumjeli tolika otajstva, razumljivo je i što Crkva poučava da se tek na Badnjak kiti božićno drvce, jer tek tada, nakon četiri nedjelje ozbiljne priprave i intenzivnijeg duhovnoga života možemo u punom smislu riječi otvoriti i svoja srca i svoje obitelji za Božji dolazak. Nastavi čitati Badnjak i kićenje božićnoga drvca na Badnjak →

Čitanja: Iz 35,1-6a.10; Ps 146,6c-10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11

Danas mnogi postavljaju jako aktualno pitanje i za naše vrijeme, koje su Ivan Krstitelj i njegovi učenici postavili Isusu: “Jesi li ti onaj pravi ili da drugoga čekamo?” Tko je danas onaj pravi? Koga slušati? Za kim ići? To je svakodnevno pitanje današnjih ljudi. Sumnja u sve postojeće uvijek postavlja pitanje. Je li to ono pravo što imam, što znam, što posjedujem, u čemu uživam? Je li to baš ono pravo i vrijedno čekanja? Ima li nešto bolje od onoga što baš oni čekaju?

Na Ivanovo pitanje Isus ne odgovara nikakvom teorijom nego jednostavnim pokazateljem i kaže: “Idite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, gluhi čuju, hromi hodaju, gubavi se čiste a siromasima se propovijeda blaga vijest Evanđelja”. Takav svijet kakav je Isus opisao čekao je sveti Ivan, takav svijet čeka svaki vjernik, svaki pošten čovjek. To je ono pravo. Takav je život pravi i ispravni u kojem se čine dobra djela. Sve drugo su samo prazne teorije. Isus upire prstom u djela, a ne u neku teoriju. Tu ne treba nikakvog mudrovanja. Na Božjem sudu pitat će se samo: Jesi li mi dao jesti kad sam bio gladan? Jesi li mi dao piti kad sam bio žedan? Jesi li me odjenuo kad sam bio gol? Jesi li me pohodio kad sam bio bolestan? Jesi li mi priskočio u pomoć u svakoj mojoj nevolji? Samo po tim djelima će vječni sudac prepoznati vrijednost nečijeg života i nagraditi ga. Sve drugo bit će odbačeno iz Kraljevstva Nebeskoga i kažnjeno. Nastavi čitati Sumnja →

Sv. Lucija rođena je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Prema legendi Lucija je bila kći ugledne i bogate obitelji. Još kao dijete zavjetovala je djevičanstvo, ali ju je njezina majka Eutihija željela udati. Lucijin je otac umro kad je ona imala pet godina. Kada je majka oboljela, Lucija je s njom išla na hodočašće u Kataniju na grob sv. Agate. Molitva i pojava sv. Agate ozdravili su majku, koja je također postala kršćankom. Sv. Agata Luciji se pojavila u snu i upozorila ju na moć njezine vjere te na sličnu sudbinu, kao što je bila Agatina, tj. mučeništvo koje će trebati pretrpjeti. Poslije povratka u Sirakuzu Lucija je otkazala dogovoreni brak. Sa svojim imanjem i uz podršku obitelji utemeljila je ustanovu za bolesne i siromašne. Čudesno ozdravljena majka u tome je podržala svoju kćer. Nastavi čitati Sv. Lucija →

Čitanja: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12

Danas slušamo u Svetom Evanđelju onaj glas o kome piše prorok Izaija: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu – poravnite mu staze”. Tko je taj glas? To je Ivan Krstitelj za koga piše Sv. Matej evanđelista u današnjem evanđeoskom čitanju: “U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji. Obratite se jer se je približilo Kraljevstvo Božje”.

Glavna riječ njegova propovijedanja je – Obratite se! Zašto se obratiti? Ivan jasno naviješta dolazak onoga koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Dolazi Onaj koji u ruci drži lopatu – vijaču kojom će očistiti žito od pljeve. Žito spremiti u svoje žitnice a pljevu spaliti ognjem neugasivim. Ovaj je Ivanov glas poziv i nama da svoj život očistimo od pljeve da u svom životu poravnamo, popravimo ono što je bilo krivudavo i hrapavo. To ukratko znači mijenjati svoj život tako da se iz njega isiječe korijen zla, da se uništi ono stablo koje rađa zlim plodovima. Kaže Ivan da je već položena sjekira na korijen tog zlog stabla, a da od obraćenja treba donositi plodove dostojne obraćenja. Nastavi čitati Pripravi put Gospodinu →