U nedjelju 12. 05. 2019. u 16 sati u Sračincu, u Domu kulture će biti 14. biskupijski Festival Dobrog Pastira na kojemu nastupaju solisti i zborovi mladih iz Varaždinske ali i drugih biskupija. Toga dana Crkva slavi 56. Dan molitve za sveta duhovna zvanja, a ovaj Festival tu molitvu „odijeva” u svečano notno ruho. Na Festivalu nastupaju i tri zbora iz naše župe. Svi ste pozvani doći, a ulaz je besplatan.
ČITANJA: Dj 10, 34a, 37-43; Kol 3, 1-4; Lk 24, 13-35
Današnji dan – dan Kristova uskrsnuća, otvara nam novu budućnost. Krist „prvi uskrsnuli“, svojim životom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem Isus je dao smisao cijeloj povijesti ljudskoga roda. To Petar naviješta, čuli smo u prvom čitanju. Sveti Ivan u današnjem Evanđelju jednostavno pripovijeda kako je on, očevidac, kako su Petar i Marija Magdalena doživjeli uskrsno jutro. Isusova smrt je za apostole bila čvrsta i kruta činjenica. Za uskrsnuće očito nisu bili pripravljeni. Zato su prvo pomislili na krađu tijela kad su vidjeli prazan grob. Znali su i to da tijelo nisu sami nikamo odnijeli, a njihovim neprijateljima farizejima, koji su Isusu smrt dosudili sigurno nije bilo u interesu da tijelo sakriju. Njima je bio interes da svima pokažu kako je Isus mrtav. Ta spoznaja počela ih je uvjeravati u čudo uskrsnuća, baš one činjenice koju im je Isus još za svoga zemaljskoga života pokušavao utuviti u glavu rekavši im: „Sin Čovječji, kako je on sebe nazivao, bit će popljuvan i ubijen, ali treći će dan ustati od mrtvih.“ Tek kad im se počeo pokazivati i dokazivati da je živ među njima, vjera u uskrsnuće je u njima jačala pa su je cijelim svojim životom i mučeničkom smrću propovijedali i drugima svjedočili. Njihovo svjedočanstvo došlo je i do nas te i mi vjerujemo njihovom svjedočenju. Vjera u uskrsnuće jest sigurno garancija i našeg uskrsnuća čime jedino naš život dobiva smisao, čime sigurno ispunjavamo onu ljudsku želju da „po uskrsnuću vječno živimo“. Nastavi čitati Uskrs
Sveti Bernard je rekao: „Krist na križu je knjiga napisana izvana i iznutra. Izvana je napisana krvavim pismom njegovih rana, a iznutra je napisana slovima njegove beskonačne ljubavi. ” Na Veliki petak posebno smo pozvani da otvorimo tu knjigu, zagledamo se u nju i u otvorenom srcu Isusovome išćitamo poruku Njegove ljubavi. Svi su sveci čitali i učili iz te knjige kako bi postigli svetost života, na koju smo svi mi pozvani. Spasitelj nas na križu ući. Križ je njegova propovjedaonica i zadnja propovijed, s koje nas Spasitelj ući sve kreposti koje nas vode u nebo. Križ je škola poniznosti, suosjećanja, pomoći i ljubavi. Ako želimo postići spasenje, moramo se dati poučiti iz te knjige, da po njoj imamo život i zato pred križem možemo jedino reći: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”
Veliki četvrtak je dan ustanovljenja svetog Reda i Euharistije koje nema bez svećenika. Isus je ustanovio na posljednjoj večeri ova dva usko vezana sakramenta koja se međusobno prožimaju i jedan iz drugog izviru.
Euharistija je uvijek prisutni Krist koji je „žarko želio blagovati ovu pashalnu večeru”, želio je ostati sa mnom, biti moj životni suputnik; da ga uvijek mogu naći; kroza život putovati s Njim; razgovarati s Njim; boriti se s Njim; sve dijeliti s Njim.
Euharistija je osobni, prijateljski, susret s Kristom. Pod prilikama kruha i vina Isus mi prilazi na vidljiv način. Dopušta mi da dođem k njemu, da se družim s Njim. Ta me blizina malo po malo preobražava, da, prema onoj narodnoj: „Reci mi s kim si i reći ću ti kakav si“, Kristove misli postupno postanu moje misli; Kristovi osjećaji moji osjećaji; Kristovi planovi – moji planovi, Kristov svijet – moj svijet; Kristova ljubav – moja ljubav. Nastavi čitati Veliki četvrtak
Cvjetnica
ČITANJA: Iz 50, 4-7; Fil 2, 6-11; Lk 22, 14-23, 56
Danas ne slavimo samo spomen na jedan povijesni događaj, već danas prvenstveno izražavamo našu zahvalnost Isus na spasonosnoj muci, koja daje smisao svakom našem životnom križu koji i nama postaje put prema uskrsnoj radosti vječnoga života. Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Isus je Mesija, Otkupitelj, koji dolazi otkupiti, spasiti čovječanstvo od grijeha u koje je zagrezao. Zato mu kliče židovski narod, pozdravljajući njegov ulazak u Jeruzalem riječima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“. Isus ide u Jeruzalem kako bi dao svoj život za spas čovjeka, ali takva nesebična žrtva ima i svoju nagradu, a to je ponovno vraćanje života i zadobivanje punine vječnoga, blaženoga života. Zato Isus kaže da polaže svoj život, da bi ga mogao ponovno uzeti. I mi nasljedujemo Isusov život. I mi moramo biti svjesni da je i naš život posuđen od Boga, da je naše tijelo posuđeno od zemlje u koju će se na kraju i vratiti. Da sve što imamo mi zapravo ne posjedujemo, sve nam je posuđeno od Boga i sve će se Bogu vratiti. Samo je pitanje: da li idemo putem koji će i nama na kraju za nagradu vratiti naš život? Put kojim nam je ići je onaj Isusov, križni put, koji možemo prikazati slikom današnje Cvjetnice. To je put koji kroz muke, vodi u život. To je put pobjednika. To je put na kojemu se i mi trebamo u potpunosti, iz ljubavi, razdavati za obitelj, djecu, posao, za bolji i pravedniji Božji svijet. Tako ispunjavamo Isusovu zapovijed da svakodnevno uzmemo svoj križ i da idemo za njim- preko kalvarije u radost vječnoga života. Tako i naš križ nama postaje spasiteljski. Nastavi čitati Cvjetnica
ČITANJA: Iz 43, 16-21; Fil 3, 8-14; Iv 8, 1-11
Svaki je čovjek grješnik u bliskom susretu sa zlom, sa ljudskom pravdom i zakonom, s Božjom blagošću i oproštenjem.
Evanđelista Ivan donosi jednu dramatičnu scenu – jedan jezivi prizor koji su priredili pismoznanci i farizeji. Pred Isusa su doveli jednu ženu. Bijesom u očima a lukavošću u srcu ženi su snovali najstrašniju osudu. U rukama su držali kamenje, a na usnama im je bila teška osuda i presuda. Jasno su rekli: „Ova žena, po Mojsijevu zakonu, mora umrijeti stravičnom smrću kamenovanja jer je učinila grijeh preljuba.“ To je sve već bilo odlučeno u njihovim srcima. Ova se grješnica susrela s grijehom, zlom i počinila ga. Dohvatila ju je pravda zakona koji ju goni na smrt kamenovanja. To bi bio i kraj cijele priče da farizeji i pismoznanci nisu naumili i samog Isusa uvući u taj slučaj i zato mu postavljaju pitanje: „Što ti kažeš na to?“ Govorili su to ne zato što bi htjeli prihvatiti Isusovu odluku nego da samog Isusa osramote pred narodom i pred rimskim vlastima. Bilo je slično kao ono kad su mu postavili pitanje pružajući mu denar: „Je li caru dopušteno plaćati porez ili nije?“ Isus nije prihvatio njihov izazov nego ih okreće prema njima samima. Želi im reći: „Niste ni vi ništa bolji – i vi ste grješnici. Ako je pak netko bez grijeha neka prvi baci kamen na ovu ženu.“ Nastavi čitati Bog smilovanja
Na Cvjetnicu je, već tradicionalno, velika korizmena ispovijed u našoj župi koja počinje u 15 sati. Također će ispovijed u 15 sati biti i u Svibovcu Podravskom. Pozivam sve župljane, osobito djecu i mlade, da pristupe svetoj ispovijedi da na taj način „okrune“ svoju duhovnu korizmenu pripravu za svetkovinu Uskrsa.
U župi Sračinec od 1. 04. 2019. organizaciju ukopa je preuzela tvrtka „Čistoća” iz Varaždina po odluci Općine Sračinec.“Čistoća” će od sada određivati dan i sat sprovoda i preuzima svu brigu oko ukopa. Od 1. 04. 2019. tako više neće biti sprovoda nedjeljom i državnim blagdanima. Za prijavu sprovoda i dalje ćete doći u župni ured koji će onda kontaktirati „Čistoću” za dogovor o danu i satu kada će biti sprovod.
ČITANJA: Jš 5, 9a-10-12; Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3, 11-32
Današnje sveto Evanđelje priča najdivniju Isusovu prispodobu o izgubljenom sinu i dobrom ocu. Sin se zbog svojih grijeha udaljio od oca, a onda kad je uvidio svoj grijeh i kad ga je vlastiti grijeh ponizio do dna onda se okreće dobroti svojega dobroga oca. Milosrdni otac objeručke prima svog nesretnog i izgubljenog sina.
Što grijeh može učiniti od čovjeka grješnika? Kaže jedna arapska poslovica da svaki grijeh ima pet prstiju. S dva prsta zatiskuje čovjeku uši, s dva prsta zatvara mu oči, a s jednim prstom mu zatvara usta. Sva težina grijeha izrečena je ovom poslovicom. Grijeh ponajprije zatiskuje naše uši da ne čujemo Božje opomene, Božje riječi, Sveto Pismo. Zatvara uši da više ne čujemo glas ni svoje vlastite savjesti. Zatiskuje nam razum, postajemo gluhi i na pameti. Zatiskuje uši da više ne čujemo nikakav savjet dobronamjernih prijatelja i svih onih koji nam žele pomoći. Zato je moguće da grješnik radi protiv Boga, protiv sebe i protiv svih drugih ljudi, protiv vlastitog razuma i vlastite pameti. Grijeh poziva čovjeka s jednog na drugi grijeh i grješnik čuje samo grješni glas. Nastavi čitati Bog milosrđa
U svakoj svetoj ispovijedi stojimo pred Ocem koji je dobar i rado prašta. Najviše se veseli obraćenom i raskajanom sinu ili kćeri. Kada se takvo što dogodi, to je radost neba. Daje nam se do znanja da smo sinovi i kćeri nebeskog Oca uvijek i na svakom mjestu. Bog nas kao Otac ljubi i kad smo slabi i kad smo grešni. Upravo to pokazuje i svaka ispovijed. Pristupamo zato ispovjedaonici s pouzdanjem i sigurnošću. Ne trebamo se bojati. Važno je doći, pristupiti. Tu je Otac koji čeka da nas primi u zagrljaj. On je pun milosrđa. Molitva Crkve voli isticati da Bog svoju svemoć najviše pokazuje upravo praštanjem i milosrđem. Tada se najjače osjeća snaga ljubavi Očeve.
Čudesna je objava ljubavi Očeve u sakramentu ispovijedi. Dok pristupamo sudištu, mi smo sigurni u ljubavi. Dolazimo kao optuženici, a znamo da nas čeka oslobađajuća presuda. Dolazimo pod teretom grijeha a čeka nas blagoslov. Nastavi čitati Ispovijed – mjesto susreta sa milosrdnim Ocem
U nedjelju, 7. ožujka 2019. u 18 sati u župnoj crkvi u Sračincu će biti korizmeni koncert. Nastupa poznati i nagrađivani zbor Corus Angelicus koji vodi mo. Anđelko Igrec, a izvesti će korizmeno djelo „Stabat mater“ (stala plačuć tužna mati) poznatog skladatelja Giovannia Batiste Pergolesia. Dođite i pozovite svoje ukućane i prijatelje na ovaj vrhunski glazbeni događaj.
ČITANJA: Izl 3, 1-8a. 13-15; Ps 103; 1Kor 10, 1-6. 10-12; Lk 13, 1-9
Jesmo li se ikad zapitali što Bog misli o nama. Kakav sud Bog ima o nama? Što bi nam mogao Bog reći?“Korisni ste ili beskorisni? U Evanđelju se opisuje događaj umorstva Galilejaca koje je učinio Pilat. Javili su to Isusu i čekali su da on izreče o njima sud, da rekne jesu li vrijedni ili nevrijedni, jesu li zaslužili takvu smrt ili nisu. Isus ne daje suda o njima nego se okreće prisutnima i govori: „Ako se vi ne obratite, a niste bolji nego što su bili Galilejci, svi ćete tako izginuti.“ Isus još podsjeća prisutne na onu nesreću koja se dogodila kad se srušila kula u Siloamu. Ni o njima ne daje sud nego se opet okreće prisutnima: „Niste ni vi bolji i ako se ne obratite svi ćete tako propasti.“ Nastavi čitati Strpljivi Bog
Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. U program obraćenja spada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporučuje, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš odnos prema Bogu odnos je prema ljubljenoj osobi. Uz molitvukao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom.
Upravo zbog tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Nastavi čitati Korizma – vrijeme posta
Zbog nedovojnog broja hodočasnika (prijavljeno je samo 15 hodočasnika) hodočašće u La Salette i Torino je otkazano, jer se već sada mora rezervirati i platiti smještaj i autobus, a broj prijavljenih hodočasnika je nedovoljan jer je potrebno minimalno 30 hodočasnika da bi se išlo na hodočašće.
ČITANJA: Post 15, 5-12. 17-18; Ps 27; Fil 3, 17 – 4, 1; Lk 9, 28b-36
Već smo dobrim korakom zakoračili u Korizmu. Biblijska čitanja u korizmenom vremenu govore o pokori, postu, odricanju i molitvi te na neki način već najavljuju Isusovu muku.
Današnje sveto Evanđelje kao da odskače od Korizme i govori sasvim drugačije – govori o slavi, o viziji buduće sjajnog života koji Isus pokazuje trojici svojih apostola: Petru, Jakovu i Ivanu. No, u njihovom društvu u času Isusovog preobraženja, piše evanđelista, pojavili su se Ilija i Mojsije te razgovarali s Isusom o njegovoj muci i smrti u Jeruzalemu. Kao da ovo evanđelje najprije želi pokazati slavu koja Isusa čeka, ali i sve nas. No, do nje se može doći kao i Isus – preko trpljenja, muke i smrti do časa proslavljenja koje dolazi na kraju ovog mučnog puta.
Isus kao da nam na taj način kaže: Ne možete preskočiti ništa. Preskok nije moguć u životu. Povijest treba nastaviti – još moramo ići kroz ljudsku povijest, a to je rad, muka, patnja, trpljenje pa i smrt, a tek onda dolazi ono neviđeno lijepo i dobro. Nastavi čitati Preobraženje
Draga braćo i sestre, svake godine Bog nam, po Majci Crkvi, daje »da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom« (Predslovlje korizmeno, I). Na taj način možemo, od Uskrsa do Uskrsa, kročiti prema dovršetku onog spasenja koje smo već primili kao plod Kristovog vazmenog otajstva.
Draga braćo i sestre, „korizmeno” razdoblje od četrdeset dana koje je Sin Božji proveo u pustinji stvaranja imalo je za cilj ponovno tu pustinju pretvoriti u onaj vrt zajedništva s Bogom koji je postojao prije istočnoga grijeha (usp. Mk 1, 12-13, Iz 51, 3). Neka naša korizma ove godine bude putovanje tim istim putem, donoseći Kristovu nadu također svemu stvorenom, kako bi se »oslobodi[lo] robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Ne dopustimo da to milosno vrijeme prođe uzalud! Molimo Boga da nam pomogne krenuti na put istinskog obraćenja. Odbacimo svoju sebičnost i zaokupljenost samima sobom i okrenimo se Isusovu Vazmu. Budimo blizu našoj braći i sestrama u nevolji, dijeleći s njima naša duhovna i materijalna dobra. Na taj način, konkretnim prihvaćanjem Kristove pobjede nad grijehom i smrću u svome životu, njezinu ćemo moć preobrazbe ižaravati na sve stvoreno.
K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. Za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost.
Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti.
Članovi ove molitvene zajednice dnevno mole župnu molitvu koja se ovdje objavljuje na početnoj stranici. Isto tako mole i svoj “skraćeni” Časoslov naroda Božjega.
ČITANJA: Pnz 26, 4-10; Rim 10, 8-13; Lk 4, 1-13
Današnje nam sveto Evanđelje govori kako je đavao napastovao i iskušavao samog utjelovljenog Sina Božjega – Isusa Krista. Mnogi se pitaju zašto je Bog to dozvolio? No, znamo da je Bog predao svoga Sina u ruke grješnih ljudi koji su ga ponižavali, vrijeđali, mučili i na kraju pribili na križ.
Isus je, makar Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek, htio biti kao i svaki čovjek u svemu jednak ljudima osim u grijehu. Kako nam svjedoči sveto Evanđelje, bio je podložan i napastima.
Napast i napasnik je tu u nama, ali i oko nas. Što učiniti s napastima? Pripovijeda jedna zgoda iz redovničkog života. Na jednom brijegu fratri su imali samostan. Jednog dana mladi se fratar potuži svome poglavaru da ga strašno muče napasti. Poglavar ga uzme za ruku i izvede iz samostana van, a vani je puhao jaki vjetar i reče mladom fratru: „Uzmi ovaj plašt i njime zaustavi ovaj vjetar!“ Mladi ga fratar čudno pogleda i reče: „To nije moguće.“ „E, dragi brate, tako ti isto nije moguće zaustaviti napasti. Kad jako puše vjetar omotaj se čvrsto svojim plaštem i ne dozvoli da ti hladnoća dopre do tijela. Tako možeš hodati i po vjetru, a da se ne smrzneš. Tako i napasti – omotaj se i ne daj da ti napasti zarobe srce i hodat ćeš kao dobar fratar i među napastima.“ Nastavi čitati Napasti
Razorna moć grijeha. Naime, kad ne živimo kao djeca Božja često se ponašamo destruktivno prema našim bližnjima i drugim stvorovima – pa i prema sebi samima – budući da počinjemo, više ili manje svjesno, držati da možemo s njima činiti sve što nam je volja. U nama tad prevlada neumjerenost: počinjemo živjeti životom kojim se krše granice koje naše ljudsko stanje i sama priroda traže da poštujemo i povoditi se za onim neobuzdanim željama koje se u Knjizi Mudrosti pripisuju bezbožnicima, to jest onima koji u svojim djelovanjima ne misle na Boga i nemaju buduće nade (usp. 2, 1-11). Ako nismo trajno usmjereni prema Uskrsu, prema obzoru uskrsnuća kao cilju, jasno je da se na kraju počne nametati logika izražena u sloganima: želim sve i to odmah i ma koliko imao to mi nije dosta. Nastavi čitati Razmatranje iz poruke pape Franje za Korizmu