Korizma – lat. „quadragesima“ ili četrdesetnica je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Liturgijska boja je ljubičasta. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeseta dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači: korizma je zajedničko “povlačenje” vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti. Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem, a post je samo jedan od oblika tog mrtvljenja. Ništa nije bio nevažniji, kako to ističi liturgija, post grijeha od materijalnog posta.

Korizma je ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje tajne smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Nastavi čitati Korizma →

Čitanja: Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«

U današnjem evanđelju zapisao je sveti Marko Isusov pristup jednom gubavcu. Neki gubavac, natjeran velikom nevoljom i bolešću i društvenom izoliranošću, klekne pred Isusa i otvoreno kaže Isusu: “Ako hoćeš, Gospodine, ti me možeš očistiti od gube.” Isus je znao sve njegove nevolje ali i njegovu vjeru i još jednostavnije mu odgovara: “Hoću, budi čist.” “Idi i pokaži se svećeniku kako propisuje zakon Mojsijev.” Ako bi netko ozdravio od gube trebao je dobiti jamstvo da je ozdravio pa se tek s tim jamstvom mogao vratiti u zajednicu. Isus rješava ne samo njegov medicinski problem nego i njegov socijalni problem. Vidite, tu je za nas današnje kršćane pouka. Naše kršćanske zajednice imaju i tjelesnih i moralnih bolesnika. Njihova bolest stvara i socijalne probleme. Nekad počinje iz loše i bolesne obitelji gdje grijeh i zlo vlada. Iz te obitelji se brzo širi. Nekada počinje u nekom prijateljskom društvu i osobito brzo plane i raširi se kao vatra. Obično u takvim slučajevima svi bacaju krivnju na drugoga. Danas mnogi okrivljuju društvo za širenje droge, alkoholizma i moralne kuge, a ne okrivljuju one koji to pokreću i odatle izvire bolest. Često puta roditelji opravdavaju moralni pad svoje djece kao da ih nisu oni odgajali. Danas se mladi naraštaj najmanje odgaja u kući, u obitelji. Mjesta odgoja su najčešće kafići, športski tereni, kinodvorane, razni klubovi itd. Nastavi čitati Vjera koja spašava →

Crkva raspolaže s dva oblika službene pokorničke prakse – čak i tri, ako uključimo euharistijski post sat vremena prije primanja Pričesti, a to su:

Nemrs – Zakon nemrsa obvezuje da se katolici u petke, u razdoblju od svoje navršene 14. godine života pa do smrti, odriču blagovanja mesa, u čast Isusove Muke na Veliki Petak. Mesom se smatra meso i organi sisavaca i peradi, uključujući juhe pripremljene od njih i sokovi od pečenja. Dopušteno je blagovanje morskih i slatkovodnih vrsta riba, vodozemaca, gmazova i školjkaša kao i proizvoda dobivenih od životinja, na primjer margarina i želatine, koji nemaju okus po mesu. U petke izvan Korizme, umjesto nemrsa, vjernici mogu po vlastitom izboru vršiti pokorničku, ili čak karitativnu praksu. U te petke oni moraju izvršiti neko djelo pokore ili milosrđa. Za većinu je ljudi najlakše držati se tradicije, to jest, uzdržavati se od blagovanja mesa u sve petke tijekom godine.

Post – Zakon posta obvezuje katolike od navršene 18. godine života (Kanon 97) do 59. rođendana (to jest, do ulaska u 60. godinu života, što znači do ulaska u godinu koja završava proslavom 60. rođendana) da smanje količinu hrane koju inače blaguju. Crkva post definira kao jedan obilni obrok dnevno uz dva manja obroka koji zajedno nisu količinski veći od glavnog obroka. Takav je post obavezan na Čistu Srijedu i Veliki Petak. Smatra se da je post prekinut ako se između obroka uzima hrana ili piće koje se može smatrati hranom. Alkoholna pića ne prekidaju post; ipak, oni nisu u duhu pokore. Nastavi čitati Post i nemrs →

Dragi župljani!

Zbog pandemije korona virusa, nije bilo blagoslova obitelji koji je tradicionalno bio za Božić i Božićne blagdane.

Varaždinska biskupija je dopustila da se na teritoriju cijele Biskupije sada može ići na blagoslov obitelji, jer je epidemiološka situacija znatno bolja.

Kako je u našoj župi pretežno radno stanovništvo, a sa željom da što više članova obitelji bude kod kuće u vrijeme blagoslova obitelji, župno pastoralno i ekonomsko vijeće je zajedno sa župnikom odlučilo da blagoslov obitelji započinje svakog radnog dana od 14 sati. Zato je i raspored blagoslova sasvim drugačiji od prošlih godina. Nastavi čitati RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI ZA 2021. GODINU →

Čitanja: Job 7,1-4.6-7; Ps 147,1-6; 1Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

Danas u svetom Evanđelju gledamo Isusa koji se susreće s bijedom i bolešću oko sebe. Ulazi u Petrovu kuću. Tamo leži bolesnica. Isus je oslobađa bolesti i ostaje sa svojim apostolima na objedu koji im je poslužila ozdravljena Petrova punica. Istog dana Isus se sreo s mnoštvom bolesnih koje su mu donosili iz svih krajeva i sav se grad zgrnuo prema gradskim vratima. Kaže sveti evanđelista Marko: “On ih je sve izliječio a bili su mnogi i razne su bolesti imali a i zloduhe je izgonio iz opsjednutih.”

Nije Isus sebi pravio reklamu, dapače, branio je ozdravljenima govoriti o ozdravitelju. On sam povlačio se je u samoću i ondje se molio svom nebeskom Ocu. Nije ostao među ozdravljenima nego je krenuo dalje govoreći apostolima: “Hajdemo u druga mjesta da i ondje propovijedam.” Nastavi čitati Zdravlje bolesnih →

U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka. Smrt visi nad svakim, krivnja izgriza svakog stanovnika Zemlje. Trpljenje, bolesti, krivnje, razbojstva, smrt – sve to ima izvor u grijehu.

Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. To je kao da se dijete odvoji od roditelja da živi samo. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedine niti koja nas je držala u zraku, na visini života. Nastavi čitati Patnja i grijeh →

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve, koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Oče naš, Slava Ocu

Čitanja: Pnz 18, 15-20; Ps 95, 1-2.6-9; 1Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Čovjek je željan Božje riječi ali one koja će biti efikasna i djelotvorna. Problem je u čovjeku što želi da mu riječ Božja bude u skladu s njegovom voljom, ono što kažemo “niz dlaku”. Božja riječ siječe. Kristova je riječ djelotvorna. Nju treba primiti i nju treba živjeti a ne samo znati. Isus svoje javno djelovanje nastavlja kad je Ivan umro. Ivana su pitali: “Što nam je činiti?” Ivan je upućivao ljude na Mesiju, “Onaj koji dolazi”. Isus dolazi i okuplja učenike i počinje propovijedati: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” Kraljevstvo Božje se očituje u sili Duha i zato se bolesni liječe, piše Izaija: “Slijepi vide, gluhi čuju, hromi hodaju, siromasima se naviješta blaga vijest.” Tu se, dakle, događa proroštvo. Isus se pojavljuje u sinagogi na službenom skupu. I svi su u njemu prepoznali Božju silu. Čak i đavli ga prepoznaju i viču: “Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš. Znamo tko si ti. Svetac Božji.” Farizeji i saduceji se svađaju oko Mojsijeva zakona. Sve se zapravo svodilo na borbu za vlast. Njihovo učenje nije imalo silu Božju niti sa silom i vlast. Nastavi čitati Snaga vjere →

Ima životnih situacija u kojima se i vjernika pokoleba, a onaj „rubni“ se posvema okrene od vjere. Evo, Marija i Josip, radosni i ponosni, dijete Isusa donose u hram, a starac Šimun govori Mariji: „I tebi će mač boli probosti dušu.“ O čemu je riječ? U Židova je bio običaj da otac otkupljuje svoga prvorođenca. Taj obred danas Židovi zovu pidjonhaben. To je spomen na onaj događaj kad je Bog u noći izlaska iz Egipta dao da stradaju svi egipatski prvorođenci, dok su židovski bili pošteđeni tako što je umjesto njih bilo žrtvovano janje. Od tada se svaki prvorođenac smatrao Božjim vlasništvom, pa ga je zato otac i morao otkupiti. Međutim, u evanđelju stoji da Isus (kao prvorođenac u svoje majke) nije bio okupljen, nego prikazan, to jest određen da bude žrtvovan na križu. On postaje ono Janje čija krv spašava ljude. Što je mogla Marija pomisliti tada, a pogotovo dok je kasnije stajala pod križem? Zašto je Bog htio svoju ljubav prema ljudima iskazati na tako strašan način? Stojimo pred uzvišenom tajnom: Bog je židovske provorođence spasio od smrti, a svoga Sina nije spasio, nego za nas predao. Pavao to ovako predstavlja: „Bog on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ Slično pjeva jedan crkveni himan: „O neizrecive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao!“ Nastavi čitati Mač boli →

Na Svijećnicu se u Crkvi slavi i Dan posvećenog života. Toga dana sve osobe, muških i ženskih redovničkih zajednica, posvećeni Bogu po svojim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, slave svoj dan. Oni su pozvani da, slaveći ovaj blagdan Prikazanja Gospodinova, u Isusu i Mariji nalaze svoje izvore radosti i žrtve. Redovnički život nalazi svoj smisao u Isusovom prikazanju i žrtvi. Ali taj se poziv odnosi i na sve nas vjernike koji smo pozvani, na temelju svoga krštenja, na sveopću svetost svoga života. Posvećene osobe čeznu za ostvarivanjem svetošću svoga života ovdje na zemlji i zato su pozvane da više od ostalih vjernika daju primjer svoga svetog života u ljubavi i žrtvi, poput Isusa. Posvećeni život, koji nastoje živjeti redovnici i redovnice, svojevrsno je živo evanđelje koje se proteže od prvih početaka Crkve pa sve do danas. Nastavi čitati Dan posvećenog života →

Čitanja: 1Sam 3, 3b-10.19; Ps 40; 1Kor 6, 13c-15a.17-20; Iv 1, 35-42

Više se puta čuje: “Kad bi mi baš Bog nešto rekao. sigurno bih ga poslušao.” Očito je među vjernicima nastalo uvjerenje da im Bog ništa ne govori, da ne razumiju njegovu volju, da zapravo ne znaju što on hoće. Čini im se kao da je Bog nijem.

Pogledajmo današnje prvo čitanje koje govori o dječaku Samuelu. Bio je još dječak bez nekog velikog vjerskog iskustva. Rastao je, doduše, uz proroka i svećenika Elija, a stanovao uz Božji šator, rekli bismo, u neposrednoj Božjoj blizini. Služio je još kao dijete svećeniku i proroku Eliju. Onda mu se dogodilo, dok je noću spavao, da ga je Bog po imenu zvao: “Samuele, Samuele!” Tek nakon trećeg poziva Eli upozorava dječaka: “Ako te još jednom pozove ovako odgovori: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.” Tek tada, upozoren da sluša Božji glas, Samuel je stao pred Gospodina posve spreman izvršiti njegovu volju. Nastavi čitati Bog nam govori →

Svake nedjelje Gospodin nam govori, zove nas: “Dođite!” Zapitajmo se nismo li nagluhi?! Možemo li ponoviti riječi mladog Samuela: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Je li tako? Slušamo li ušima, srcem i životom? Ili smo polugluhe Božje lijenčine? Nije li i kod nas: “Na jedno ušlo, na drugo izišlo”?!

“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Slušati riječ Božju znači – prihvatiti je i srcem i rukama, ostvariti i ostvarivati svaki dan u životu što od nas traži naš Gospodin i naš poziv, raditi na spasenju svijeta, osigurati vlastito: biti prorok i apostol. Da, biti prorok i apostol: osluškivati, čuti – htjeti čuti i prihvatiti zov i riječ svoga Gospodina; životom potvrditi poziv i odziv; ostati kod Isusa ne jedan dan nego čitav život, a onda čitavu vječnost.

Recimo svakoga dana: Govori Gospodine, sluga tvoj sluša i evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju! Pomozi nam, Gospodine, vršiti volju tvoju u tvojoj Crkvi!

Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi:
– Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene.
A prijateljima je znao reći:
– Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima očekujući da se otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji je govorio njegovoj ženi:
– Ti možeš ući za vas oboje!
Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegova se žena iznenadila i začudila kada joj je sljedeće nedjelje, u vrijeme polaska u crkvu, muž rekao:
– Danas idem i ja s tobom u crkvu. Nastavi čitati Idi ti umjesto mene →

Čitanja: Iz 55, 1-11; Otp. pj.: Iz 12, 2-3.4b-6; 1Iv 5, 1-9; Mk 1, 7-11

Blagdan Isusova krštenja na rijeci Jordanu – što ga danas slavimo – jest početak Isusovog javnog djelovanja. Do 30-te godine života, On je proživio djetinjstvo i mladenaštvo u gradu Nazaretu gdje je radio obične poslove; pomažući svojoj Majci Mariji i Othranitelju Josipu. Tada se dade krstiti na rijeci Jordanu i ulazi u javni život, kojim se pokazuje pred ljudima i očituje ono, zbog čega je došao u ovaj svijet. Riječju i djelom, a to znači, cijelim svojim životom, svjedočit će Božju dobrotu i ljubav pred svim ljudima. Dat će im ono što im manjka, a manjka im istinska sreća, smisao života i zadovoljstvo. Manjkaju im iskreni međuljudski odnosi, koji sačinjavaju dobro međusobno zajedništvo, manjka im sloboda srca i smisao života, manjka im nada i pouzdanje u životnim teškoćama, manjka im vjera i odnos prema Bogu. Zato blagdan Isusova krštenja jest svojevrsno Bogojavljenje. Ovdje se ne javljaju anđeli kao kod rođenja u Betlehemu – niti zvijezda kao kod triju kraljeva, nego sam nebeski Otac čiji glas su prisutni mogli čuti, a milinu Božjega Duha u srcu osjetiti. Kod čina krštenja objavilo se Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti – velika tajna vjere koju mi sami nikada ne bismo mogli dokučiti, niti spoznati. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje →

Današnjom nedjeljom krštenja Isusova završava Božićno vrijeme. Kroz sve ovo vrijeme do danas, počevši od Isusova rođendana – Božića, slušali smo čitanja i pjevali pjesme koje su nam približavale veliku Božju istinu: Bog je došao među nas ljude postavši čovjekom i jedan od nas. On je došao k nama u liku Djeteta što je poruka iz betlehemske štalice. Nije došao k nama na našu zemlju da se njome prođe i ode od nas, nego da boravi s nama. Došao je da čovječanstvo pretvori u Božju obitelj. Da svakog čovjeka, koji ga prihvati, učini Božjim djetetom, Božjim čovjekom koji ide putem koji mu Bog pokazuje. Danas slavimo Isusov javni nastup kojim ulazi u javno djelovanje. Javno će zakoračiti u ljudski svijet kojemu će u svojoj osobi pokazati tko i kakav je Bog. Pokazat će ljudima istinski smisao i cilj života i kako se do njega dolazi. Početak javnog djelovanja, dakle, započinje sa svojim krštenjem. Krštenjem na rijeci Jordanu, Isus se objavljuje svijetu. Tim Isusovim činom ljudima se objavljuje velika Božja tajna, da su u Bogu tri Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti do kojih bismo inače teško došli. Ovim činom također saznajemo, da sve vode svijeta postaju posvećene. To znači, one će imati moć da peru i čiste ljudske duše od zla i grijeha. Nastavi čitati Isusovo krštenje na Jordanu →