Sve objave od Urednik

Božja veličina očituje se najjače u tome što On, svugdje nazočan, upravlja svemoćno, a istovremeno misli i na najmanje stvorenje i brine se za nj. Svaka vlas na našoj glavi je izbrojena. Tko ima oči da vidi Božju veličinu očinske ljubavi u tome da se on brine i za najmanjeg, najdublje je shvatio Božje biće i slavu. Izmoli si takve oči i vidjet ćeš svugdje tragove njegovog djelovanja, a on će te voditi i u najmanjim detaljima tvog života.

Cvjetnica

Čitanja: Lk 19,28-40

Sveto Evanđelje kojega ove godine na Cvjetnicu čitamo napisao je sveti Luka. U njemu opisuje događaje neposredno ili par dana prije nego je Isus za nas trpio i umro na križu. Isus, makar pravi Bog – druga Božanska Osoba – sin Božji, svečano ulazi u Jeruzalem. Samo on zna što će se njemu dogoditi za par dana. Zato je došao na svijet, zato sada skromno – jašući na mladom magaretu svečano ulazi u Jeruzalem. On svečano i ponizno ulazi u grad. Magare ne pokazuje nikakvo bogatstvo. Magarce su imali siromasi a ne bogati kraljevi. No ipak, mnoštvo je prepoznalo Isusa kao kralja i većeg od kralja, kao kralja koga sam Bog šalje – zato mu viču: „Blagoslovljen kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje“. Piše evanđelista da su prostirali svoje haljine po putu kojim je išao. Željeli su mu pokazati da je njegov hod, njegov put i njihov put. Isusa je pratilo mnoštvo običnih ljudi, malih ljudi, poštenih ljudi i vjerojatno siromašnih ljudi. Isus je njih poveo svojim putem. Nije Isus birao bogate, ljude od vlasti, moćnike, učenjake, ljude od slave i časti. Nastavi čitati Cvjetnica

U križu je spas

Bog je prije svih vremena odabrao križ za spas svijeta. Po Kristu ga je stavio znakom za sve ljude. Daje ti ga iz svega srca. Prije no što ti ga je poslao, taj je križ s pažnjom promatrao, Božanskom mudrošću promislio, utoplio ga srcem koje voli, odvagnuo u dobrostivim rukama i u svojoj mudroj pravednosti provjerio nije li mrvicu prevelik ili pretežak.

Blagoslovio ga je utjehom svoje milosti. Obdario ga svojom milosrdnom snagom. Zatim je još jednom pogledao na tebe i tvoju hrabrost i tako križ konačno dolazi k tebi kao osobni pozdrav tebi i kao znak njegove duboke ljubavi.

Veliki četvrtak

Toliko je toga vezano uz ovaj sveti dan. Najprije pripremanje Posljednje večere i sama Posljednja večera Isusa i njegovih učenika. Na toj večeri Isus je apostolima najprije oprao noge da ih pouči o poniznom služenju, održao je veliki govor, prozvan Veliko svećenička molitva, pretvorio kruh u svoje Tijelo i vino u svoju Krv i na taj način uspostavio nekrvnu žrtvu i Novi Savez između Boga i ljudi. Tako je utemeljeno slavljenje svete Mise, rekao je učenicima da to čine njemu na spomen i tako je u stvari zaredio apostole za svećenike Novoga Saveza.

Preuzeto sa: https://ika.hkm.hr/novosti/biskup-rados-u-varazdinskoj-katedrali-na-veliki-cetvrtak-predslavio-misu-posvete-ulja/
Preuzeto sa: https://ika.hkm.hr/

U Crkvi su vezana općenito uz taj dan 2 slavlja. Misa posvete ulja za bolesničko pomazanje i krizme, za dijeljenje svete potvrde te obnova svećeničkih obećanja Bogu i Crkvi te Misa večere Gospodnje. Nastavi čitati Veliki četvrtak

Moja djeco, vi imate maleno srce, ali molitva ga raširuje i čini sposobnim, da Boga ljubi. Molitva je predokus Neba, izljev raja. Ona nas nikad ne pušta bez slatkoće. Ona je nebeski melem, koji se spušta u ljudsku dušu i sve ublažuje. Trpljenja nestaju pred dobro obavljenom molitvom, kao što se u suncu topi snijeg.

Milosrdni Bog

Čitanja: Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11

Peta korizmena nedjelja u svim čitanjima govori i veliča Božje milosrđe. Tko je milosrdan? Onaj koji uvredu prašta premda uvreda traži strogu kaznu. U prvom čitanju Knjige proroka Izaije Bog pritječe u pomoć, naviješta oslobođenje iz ropstva izraelskom narodu. Izraelski je narod činio grijeh i zbog svojih grijeha bili su predani u ruke babilonskog kralja Nabukodonozora. Kazna za grijeh je bila velika. No, Bog ne napušta svoj narod. Oni su i dalje Božji narod. Godine 539. pr. Kr. Babilonsko je kraljevstvo propalo jer ga osvajaju Perzijanci. Kralj Kir koji je tada sjeo na prijestolje dopušta izraelskom narodu da se vrati u svoju zemlju. Bog je taknuo srce kralja Kira koji ne samo dopušta nego i potiče povratak naroda i obnovu Božjega hrama. Grješnik, ma kakav bio, ne smije očajavati jer je Božje milosrđe mnogo, mnogo veće od svakog ljudskog grijeha.

Drugo čitanje iz Pavlove Poslanice Filipljanima govori kako se Bog ponio prema svetom Pavlu koji je bio strašni progonitelj Isusove Crkve, Isusovih vjernika. On je Božjim smilovanjem i Božjom pomoću i Božjom milošću postao najveći apostol i misionar koji je neumorno propovijedao Evanđelje i svoju vjeru mučeničkom smrću zasvjedočio. Sam je o sebi napisao: „Samo milošću Božjom jesam ovo što jesam.“ Piše dalje: „Ono što je za mnom zaboravljam, za onim što je preda mnom prežem, žurim k cilju i k nagradi višnjeg poziva.“ I Bog je u svom milosrđu zaboravio sve Pavlove grijehe i načinio od njega čovjeka koji je ime Isusovo pronio po kontinentima. Veliko je Božje milosrđe to učinilo. Nastavi čitati Milosrdni Bog

Korizmena raspoloženja koja nas trebaju pokretati

Skrušenost srca – Da bismo ostvarili duboko i potpuno čišćenje duše, korizmena djela trebaju izlaziti iz skrušena srca, a to znači iz one boli koja zahvaća i ostvaruje u duši živo žaljenje zbog grijeha. Zato ne čudi da Crkva odmah od početka traži od svih duh skrušenosti i kajanja. Čin pepeljenja znači zauzeti pred Bogom stav u kojem priznajem da sam zaslužio smrt i zato se hrabro usmjeravam na put pokore i ispaštanja. Da bi skrušenost trajno rasla Crkva svaki dan moli od Boga da vjernicima stravi u dno njihovih srdaca pravu pokoru koja je prvi polog božanskog milosrđa. Zato nas zove da razderemo svoja srca. Duh skrušenosti se ostvaruje u molitvi. Korizmena liturgija nam predlaže model skrušenosti srca u osobi ponizne grešnice iz Evanđelja koja svjedoči svoje istinsko obraćenje suzama kojim pere noge Gospodinu i obasipa ih cjelovima. Nije li to slika duše koja nudi Bogu korizmenu pokoru kao žrtvu skrušena i ponizna srca?

Povjerenje u Boga – Skrušenosti srca treba se pridružiti povjerenje u Božje milosrđe. Kršćanin treba iskoristiti korizmu za otvaranje širem povjerenju u Božje djelovanje. Izbor čitanja kroz korizmu želi u nama snažno probuditi i učvrstiti povjerenje u Boga. Zato Crkva s pravom naviješta za vrijeme cijele korizme da Božje milosrđe nema mjere. Nastavi čitati Korizmena raspoloženja koja nas trebaju pokretati

Velika korizmena ispovijed u župi

Iduće nedjelje, na Cvjetnicu, u Sračincu i Svibovcu u 15 sati je velika korizmena ispovijed. Prvo su firmanici i djeca, pa svi ostali. Molim vas da potaknete sebe i svoje ukućane da dođu na ispovijed, kako bi čista, mirna i radosna srca mogli proslaviti Uskrs i Uskrsne blagdane. Iza ispovijedi, u 16.15 sati je misa u Sračincu.

Dotučen si? Ne možeš se radovati u Bogu? Počni nabrajati što sve imaš u nebeskom Ocu: On je Bog, koji pomaže. On je Otac koji te ljubi, koji ima uvijek misli za naše dobro. On je veliki izvršitelj koji svoj plan s tobom upravlja ka slavi. On je Otac koji te ljubi, koji ima uvijek misli za naše dobro. On je velik izvršitelj koji svoj plan s tobom upravlja ka slavi. On je svemoguć i nudi ti zaštitu i štit. Dao je svog jedinorođenog Sina za tvoje izbavljenje. Takovo sjećanje i čašćenje njegovog bića ispunit će te radošću, a žalost će nestati.

Milosrdni otac

Čitanja: Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32

Svaki čovjek ima pravo na svoju slobodu i svoj izbor. Osnovna težnja svakog čovjeka na zemlji jest – prvo pronaći, a onda drugo, osigurati pravi put u život. Gdje i kako pronaći takav život? Jedan je takav put potražio jedan nesretni mladić, čitamo u današnjem Evanđelju. On je želio pronaći svoj put mimo svoga oca. Iz svog životnog puta isključio je dobrog oca: „Ne ću više biti s tobom. Daj mi moj dio imetka.“ Otac njegov je znao da ima na to pravo i zato mu dade njegov imetak. On odlazi od svog oca odnoseći sa sobom svoj dio očevine. To je bila odluka i to je bio put koji ide u suprotnom smjeru od očeve ljubavi i dobrote. Kamo ga je njegov grijeh odveo? Evanđelje kaže: „U tuđu daleku zemlju, k bludnicama, k užicima ovoga svijeta, to jest dobro jesti, dobro piti, lijepo se odijevati i dobro se zabavljati. Možda će netko pomisliti da se dobro snašao, ali je, kaže Evanđelje, da je spiskao i ludo potrošio svoja dobra. Na kraju svega ostao je na cjedilu. Na dnu svakog uživanja uvijek ista slika – zlo i naopako. Na posve krivom putu, na dnu zla koje ga je snašlo javlja se u njegovoj glavi slika njegovog dobrog oca i slika toplog očinskog doma. Nema više drugog izlaza. Poći će k ocu, okrenut će svoj životni put natrag k ocu. Krivo shvaćena sloboda, krivo shvaćena dobra bez oca dovela su ga do ove jadne i bijedne situacije. Dobro za njega da nije izgubio nadu u očevo milosrđe i dobrotu. Zato stvara odluku: „Vratit ću se ocu i priznat ću ocu svoj grijeh.“ Njegov grijeh je grijeh protiv očeve ljubavi i očeva doma. Otići od oca to je grijeh protiv oca, protiv neba i protiv Boga jer Bog je najbolji otac. Ono što on sam nije mogao učiniti to će učiniti otac. Uzima ga k sebi i njega, koji bijaše mrtav, očevom dobrotom je oživio, koji je bio izgubljen, očevom je dobrotom vraćen k ocu. Gdje je dakle rješenje za svakog čovjeka koji traži svoj životni put izvan Boga? Rješenje nije ostaviti Boga i okrenuti se užicima. To tek znači propast. Rješenje je ostaviti stvorenja i užitke i vratiti se k Bogu Ocu. Da li možemo to mi? Sigurno je Bog Otac najmilosrdniji i najbolji otac koji rado prima mrtve i oživljuje ih a izgubljene pronalazi.

Rasipni sin i milosrdni otac

Poznata nam je prispodoba o Božjem milosrđu i ljubavi iz prispodobe o rasipnom sinu i milosrdnom Ocu. Često puta slušamo da nas Bog ljubi, da je dobar, milosrdan. Ipak, to slušamo s nekom rezervom. Kao da ne možemo do kraja povjerovati da je to baš tako. To se događa zato jer na ljudski način gledamo Boga, procjenjujemo Boga na osnovu svog iskustva. Ako razmišljamo ljudski, otac čiji sin odlazi od kuće i uzima svoj dio baštine, bio bi strahovito pogođen i uvrijeđen nezahvalnošću i nedostatkom ljubavi od sina. Zbog toga, moglo bi se pretpostaviti da više ne bi htio ni čuti za njega. Sin, koji ima sve u očevoj kući, uzima dio koji mu pripada i bez riječi odlazi. Time pokazuje da mu nije stalo do oca, nego samo do svog dijela baštine koja mu kao sinu pripada. Želi biti samostalan i neovisan. Način na koji je to učinio, oduzima mu svako pravo u očevoj kući.

Kasnije se pokazuje da zapravo nije samostalan, nego da živi samo od onoga što je primio od oca. Živi razvratno i rastrošno. Na kraju doživljava propast. Sve je potrošio i izgubio. Našao se na ulici. Postaje čuvar svinja i hrani se rogačima. Tek tada se sjeti bogatog oca. Nije mu ni na kraj pameti da bi se vratio kao sin, jer smatra da ga otac više ne želi vidjeti. Zbog toga odlučuje vratiti se ipak, makar kao najamnik, jer misli da je svojim činom izgubio ljubav i povjerenje oca. Ta baština koju sin uzima je slika darova i talenata koje smo kao ljudi primili od Boga. Mnogi ljudi žive, uvjereni da im sve što imaju pripada a da se i ne pitaju od koga su to primili. Izgubljeni sin misli da mu je dobro daleko bez oca, da je sam gospodar svoje sudbine, slobodan i neovisan. Ali ubrzo situacija se mijenja, osjeća se izgubljeno i priznaje da je pogriješio. Slično je i sa ljudima koji žive bez Boga. Koji ga ne priznaju, ne traže, ne mole. Neko vrijeme tako mogu živjeti i osjećaju se dobro, ali s vremenom otkrivaju da takav život ne vodi nikud, da nema smisla, da je takav život promašen i isprazan. Nastavi čitati Rasipni sin i milosrdni otac

Vrijeme pripravljanja i popravljanja često je odgovor na naše molitve, da bi nas Bog učinio sličnima sebi i da bi stigli do cilja u slavi. Sada te Bog vodi ka cilju kojeg si konačno i izmolio. Laganiji put ne bi te tamo doveo, inače bi ga Bog bio izabrao. Zato ljubi put kojim te Bog vodi, jer je taj istovremeno i ispunjenje tvojih molitava i donijet će ti najveće – slavu.

Božji sud

Čitanja: Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9

Jesmo li se ikad zapitali što Bog misli o nama. Kakav sud Bog ima o nama? Što bi nam mogao Bog reći? „Korisni ste ili beskorisni?”

U Evanđelju se opisuje događaj umorstva Galilejaca koje je učinio Pilat. Javili su to Isusu i čekali su da on izreče o njima sud, da rekne jesu li vrijedni ili nevrijedni, jesu li zaslužili takvu smrt ili nisu. Isus ne daje suda o njima nego se okreće prisutnima i govori: „Ako se vi ne obratite, a niste bolji nego što su bili Galilejci, svi ćete tako izginuti.“ Isus još podsjeća prisutne na onu nesreću koja se dogodila kad se srušila kula u Siloamu. Ni o njima ne daje sud nego se opet okreće prisutnima: „Niste ni vi bolji i ako se ne obratite svi ćete tako propasti.“ Zaključak ovog evanđeoskog događaja mogli bismo sažeti u par riječi: svaki je čovjek, i onaj koji misli da je dobar i onaj koji je svjestan da je zao, potreban obraćenja. Tko je obraćenja potreban? Svaki onaj koji je svoj život – Božju zamisao iskvario. Kako? Svoje biće, svoje lice, svoje srce, svoje moći i svoje sposobnosti okrenuo krivim pravcem. Pogriješio je jer je izabrao pravac koji ne ide s Bogom ni prema Bogu. Obratiti se znači okrenuti taj put na pravu stranu s Bogom i prema Bogu. Svaki onaj koji se okreće k stvarima ovoga svijeta, k ovom propadljivom, ništa vrijednom, kakav će plod od svega toga života žeti? Ako čovjek spozna krivi smjer i promijeni ga te počne opet ići prema Bogu, takav se čovjek obratio. Tko od vas nije barem ponekad išao u krivom smjeru i svoj život trošio u nekorisnom i propadljivom kao neplodna smokva od koje gospodar s pravom očekuje plod, ali ploda nema? Što će gospodar presuditi? Reći će: „Posijeci smokvu.“ No, ako čovjek uvidi svoj neplodan život pa rekne Bogu: „Imaj strpljenja sa mnom, još ću pokušati promijeniti život i donositi plodove.” Naš Bog je takav da čuje dobru odluku i strpljivo čeka njegovo obraćenje i dobre plodove njegova života.

Blagovijest

Svake godine 25. ožujka Crkva redovito slavi blagdan Navještenja Gospodinova ili Blagovijest, točno devet mjeseci prije Božića. Ta svetkovina prikazuje Isusovo začeće koje se dogodilo po Duhu Svetomu od Marije Djevice. Blagdan se smatra Gospodnji i marijanski blagdan pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodnje (koji se odnosi na Krista) ili Blagovijest (koji se odnosi na Mariju). Budući da na Božić slavimo Isusov rođendan, devet mjeseci prije slavimo početak njegova ljudskog života u utrobi njegove Majke Marije, odnosno Njegovo začeće.

U Bibliji dva evanđelista prikazala su ovaj događaj utjelovljenja s dva različita gledišta. Evanđelist Luka iznosi Marijino iskustvo, a evanđelist Matej opisuje isti događaj iz perspektive Josipa, Isusovog poočima. Oba evanđelista u svojim izvještajima naglašavaju Isusovu osobinu čovjeka, ali i Boga te tako prikazuju kako Bog postaje čovjek u trenutku utjelovljenja. Isusovo začeće je čudesno jer se događa po Duhu Svetom i tu činjenicu Marija i Josip, Isusovi roditelji prihvaćaju i ostvaruju Božji plan čovjekovog spasenja. Isus se oblikuje u utrobi Djevice Marije, tako postaje njezin sin, ali on je i Sin Božji. Taj trenutak utjelovljenja je odlučujući i važan za spasenje čovječanstva jer Bog je došao među ljude kroz Majku Mariju koja je, u tom trenutku punom milosti, prihvatila Boga u svojoj utrobi. Tako je postala Isusova majka, ali i ujedno i majka svih kršćana jer je pristala rađati Božju djecu. Nastavi čitati Blagovijest

Bog ti je poklonio veliki dar, oči, kojima ne vidiš samo vidljivo. Dao nam je oči vjere koje mogu gledati nevidljivo i ono što je u pozadini. Tko upotrijebi svoje oči vjere, moći će spoznati tajnu Božje ljubavi u svom vlastitom životu i u životu čovječanstva.

Vizija konačne budućnosti

Čitanja: Post 15,5-12.17-18; Ps 27; Fil 3,17 – 4,1; Lk 9,28b-36

Ljudima je potreban neki pogled u budućnost, neka slika budućnosti, neka vizija budućnosti. Kad bi toga nestalo ljudi ne bi znali zašto živjeti, izgubili bi volju za životom. Nestankom vizije u budućnost nastao bi krah njihovih života.

Isusovi apostoli i učenici također su imali jednu viziju života s Isusom. Njihova je vizija bila – visoki položaj u Isusovom kraljevstvu.

Isus zato odvodi svoje apostole na brdo. Uzima trojicu: Petra, Jakova i Ivana i pred njima se preobrazi. U tren oka pred njima se pojavila sjajna vizija kojoj su se nadali – slava s Isusom. Ta ih je vizija toliko zanijela da su rekli: „Ostanimo ovdje jer dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Iliji i jednu Mojsiju“. Bili su uvjereni da su sad vidjeli ono pravo što su tako željno očekivali i bili su prezadovoljni.

No, Isus im kaže: Ne možete preskočiti ništa. Preskok nije moguć. Povijest treba nastaviti – još moramo ići kroz ljudsku povijest, a to je rad, muka, patnja, trpljenje pa i smrt, a tek onda dolazi ono neviđeno lijepo i dobro. Nastavi čitati Vizija konačne budućnosti

Sveti Josip, zaručnik BD Marije

Kad govorimo o Svetom Josipu, onda mi kao vjernici, najprije gledamo po čemu je on omilio Bogu, tj. o njegovim krepostima ili vrlinama. Kreposti ili vrline su svojstva neke osobe po kojima se ističe kao čovjek i po kojima se ističe kao čovjek Božji ili vjernik. Kao prvu vrlinu kod Svetog Josipa spominjemo čvrstu vjeru u Boga. Gdje se očituje ta čvrsta vjera? Bilo je u životu Josipovom momenata koji očituju njegovu čvrstu vjeru u Boga. Uzmite npr. moment kad je Josip opazio da je Marija trudna. Taj moment vrlo lako stvori sumnju ili barem nedoumicu ili veliko razočaranje. Tada on kao Božji čovjek postupa vjerom u Boga i pouzdanjem u Boga. Ne kuje osvetu i ne čini nepravdu. Naprotiv, kaže sveto Pismo, on smišlja kako ne bi Mariji nanio nikakvu nepravdu i bilo kakvu nepriliku i teškoću. Ne obuzima ga mržnja nego pouzdanje u Boga. On tada čeka da mu Bog prosvijetli um i srce da pošteno postupi prema Mariji, svojoj zaručnici. Bog mu uzvraća zbog njegove vjere i poštenja te mu u snu šalje poruku: “Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Ono što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga”. Poštenom i vjernom čovjeku Bog uvijek pokazuje pravi i ispravni put. Tako je Bog pokazao i svetom Josipu. I probudivši se od sna Josip uzima k sebi Mariju, ženu svoju, kako mu je Bog objavio. Josip vjerojatno nije mnogo razumio od sveg ovog Božjeg djelovanja oko Isusova začeća, ali je pouzdanom vjerom slijedio sve Božje naputke. Prava vjera jest u tome da se čovjek u potpunom povjerenju predaje u Božje ruke, makar ništa od svega toga ne razumio. Vjerom doznaje da ga Bog sigurno po dobrom putu vodi za njegovo dobro. Nastavi čitati Sveti Josip, zaručnik BD Marije

Kažeš, da nemaš utjehe na tvom križnom putu. Je li uzrok u tome što se nisi pognuo pod križ? Možda nisi još srcem izgovorio: “Oče, stavi ga na moja leđa, rado ću ga nositi, trebam ga.” Molitva “Da, Oče”, ima veliku snagu. Učinit će ti križ lakšim. Spoznat ćeš u njemu Božju ljubav. Zato ga prihvati i doživjet ćeš utjehu.

Ljudske čežnje

Čitanja: Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13

Slast je otrov. Čast je pepeo. Vlast je crv. Pripovijeda jedna priča. U dalekoj zemlji živio je jedan stari car, vrlo mudar i pošten. O njemu se pričalo kao o najsretnijem čovjeku u cijelom carstvu. Ljudi su dolazili k njemu da mu se dive. Pitali su ga gdje on nalazi sreću? Car je povukao zastor, a iza zastora na stolu stoje tri velike zlatne kugle. Na jednoj je pisalo „slast“, na drugoj „vlast“, a na trećoj „čast“. Car je ostario i proglasio da će morati sada izabrati nasljednika. Za nasljednika, kaže car, odabrat će onog tko uspije osvojiti sve te tri zlatne kugle i donijeti ih pred starog cara. Tada je car te tri velike zlatne kugle postavio na visoku i strmu pećinu. Pećina je visoka, strma, svaki čas se s nje sruši po koji kamen. Mladići, jaki i zdravi obilaze pećinu i gledaju, ali sa svih strana je opasna. Preračunavaju kako bi se najlakše popeli i donijeli kugle pred cara. Jedan se popeo samo desetak metara, a s pećine se odvali veliki kamen i sruši ga. Drugi se popeo do sredine pećine, ali neka ga velika ptica bacila u provaliju. Jedan je načinio ljestve i užad. Penjao se gotovo do pred sam vrh, ali uz stravičan krik odleti u provaliju. Nastavi čitati Ljudske čežnje