Sve objave od Urednik

Prokušana vjernost

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28

U Svetom Pismu na mnogo mjesta čitamo kako Bog svoje vjerne kuša. Sjetimo se Abrahama, pravednika Starog Zavjeta. Kroz kakve je sve kušnje morao proći. Najprije je morao ostaviti vlastiti dom, svoj grad, Ur kaldejski, svoj dom i sve što je tamo imao i poći u sasvim nepoznato kamo ga je Bog slao. Onda je tek bila nagrađena njegova vjera – rodio mu se sin Izak. No, i dalje ga Bog kuša i traži od njega najveću žrvtu da žrtvuje svog vlastitog ljubljenog sina Izaka. Abraham je išao iz kušnje u kušnju i sve je izdržao. Tek tada mu Bog obećava: “Razmnožit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj”. Takvim teškim kušnjama bilu su podvrgnuti mnogi sveti ljudi – pravednici Starog Zavjeta, kao napr. Mojsije, prorok Ilija, Izaija, Ezekijel, Danijel, Jona, strpljivi Job koga je Bog u više navrata iskušavao pa je izgubio sve imanje, svu svoju djecu, a onda i vlastito zdravlje. Svi su ga napustili pa i vlastita žena i svi prijatelji ali vjeru u Boga nije izgubio pa mu Bog obilno nagrađuje njegovu vjeru. Mnogi Novozavjetni pravednici bili su još više kušani. Sveti Ivan Krstitelj dospio je u zatvor i izgubio glavu. Josip poočim Isusov morao je proći kroz velike kušnje. Apostoli za vrijeme Isusove muke a kasnije kroz vlastito mučeništvo. Gotovi svi sveci bili su iskušavani: Sv. Benedikt. Sv. Augustin, Sv. Ivan od Križa, Mala Terezija, Velika Terezija, Sv. Ivan Vijanej i veliko mnoštvo drugih svetaca i svetica. Svaka vjerna duša može kao i žena Kanaanka, podnijeti gorka iskušenja u svojoj vjeri, ali mora biti ustrajna kao i žena Kanaanka. Iskušenja su za vjernike korisna. Ako izdrže iskušenja vjera im postaje jače i čvršća. Zlato se kuša u vatri, a pravednik u nevoljama.

Koga Bog ljubi, njega i kuša da bi ga mogao nagraditi. Zato su mnogi prijatelji Božji bili teško iskušavani. Ako su pak i u kušnji ostali vjerni, vjera im je, kao i svakome od nas, bila nagrađena i uslišana.

Vjera se u kušnjama jača

Jedan od problema našeg života vjere jest pitanje njezina kušanja. Tisuće kršćana spotaklo se nad činjenicom da je Bog vidio za zgodno iskušati njihovu vjeru. Nikada nećete saznati koliko je vjera jaka dok nije iskušana. Ili bih to bolje mogao reći na drugi način. Nikada nećete saznati koliko je vjera slaba dok nije iskušana rukama Božjim. Vjera bez kušanja uvijek će biti precijenjena, jer većina se kršćana iznenadi nad svojim neuspjesima u vrijeme kušnje.

Biblija je puna izvješća o ljudima koji su u kritičnom trenutku iznevjerili Boga. Znam da ona donosi izvješće i o životima onih heroja vjere koji su bili vjerni, ali čak su i mnogi od njih u kušnjama iznevjerili prije nego su bili u stanju stajati. Evanđelist koji je propovijedao žarku propovijed na Dan Pentekosta bio je isti čovjek koji je tonuo na moru i proklinjao uz vatru.

David koji se u svojim psalmima popeo na same vrhunce obožavanja, slavljenja i štovanja bio je potpuno isti čovjek koji je potonuo u preljub i ubojstvo. Veliki osloboditelj koji je pokazao moćnu silu Božju u vodstvu Izraela iz Egipta do Kanaana bio je isti čovjek koji se uzdigao kad je slava trebala biti dana Gospodinu.

Naše kušnje su dobre za nas i naša testiranja božanski su određena za naš duhovni razvoj. Nećete li se zajedno sa mnom radovati obećanju da ćemo sa svakim testiranjem dobiti i obećanu snagu koja će nam biti na raspolaganju ako ćemo je htjeti iskoristiti. Možemo je imati. Ako je upotrijebimo, nećemo pasti; ako je odbijemo, završit ćemo u porazu.

Vjera spašava

Ozbiljna prepreka na putu do ozdravljenja od bolesti ili riješenje nekog problema jest njihova dugotrajnost. Jer ako bolest dugo traje sve više sumnjamo u izliječenje od nje. Gubi se nada u iscjeljenje “Sve smo pokušali” kažu oboljeli” i ništa nije pomoglo. “Religiozni bolesnici kažu da su molili osobno i u zajednici vjernika, štoviše da su neki vjernici molili s njima i nad njima i da nije bilo nikakvih pomaka. Takav problem ima bolesnik iz Ivanova Evanđelja koji je uzet ležao trideset i osam godina. Taj problem je imala i žena opsjednute djevojčice kao i žena koja je dvanaest je godina bolovala od krvarenja. Međutim, ona je pogled svog srca sa svoje teške bolesti usmjerila na Isusa. U njoj se probudila nada a potom i vjera. Krenula je u ostvarenje svoje nakane, progurala se kroz mnoštvo i samo dotakla Isusa. “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” kaže anđeo Gabrijel djevici Mariji. I tebi to kaže Duh Sveti koji je izrekao po anđelu te riječi. Isus svojevoljno jednom upita: “Tko me se dotaknuo?” Želi pred mnoštvom počastiti tu ženu zbog njezine vjere i učvrstiti njezinu vjeru da je doista ozdravila. Varamo se, i to dosta, teško ako mislimo da do ozdravljenja dolazimo isključivo svojom molitvom, odricanjem, pokorom i dobrim djelima, tj. svojim zaslugama. Isus je naime “u sebi osjetio da iz njega izašla sila..” Iz njega, dakle dolazi spasenje i ozdravljenje iz njegove neizrecive ljubavi.

vlč. Vinko Pilić

Spasonosna vjera

Čitanja: 1Kr 19, 9a. 11-13a; Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33

Sveto Evanđelje nas pak izvješćuje o jednoj drugoj teškoći i nevolji koja je često prisutna u ovom svijetu. U takvu nepriliku su upali apostoli. Udario je protivan vjetar i more se uzburkalo a oni su bili na krhkoj lađici. Još gore je bilo što ni Isus nije bio s njima. Makar su bili iskusni ribari strah pred uzburkanim morem uvijek je bio prisutan. No, u tom času straha i neizvjesnosti Isus se našao uz njih hodajući po vodi. Videći ga viknuli su od straha: „Utvara“. Tada im Isus kaže: „Ne bojte se“. Petar još sumnja i pita: „Ako si to doista ti, Gospodine, reci da i ja mogu, hodajuć po vodi, doći do tebe“. Isus mu jednostavno odgovara: Dođi! Hodajući po vodi uhvatio ga je strah i sumnja i počeo je tonuti. Zato viče Isusu: „Gospodine, spasi me!“. Isus ga tada uhvati za ruku i stavi u lađicu, ali ga je ipak ukorio: „Zašto si posumnjao?“ Nastavi čitati Spasonosna vjera

Uznesenje BD Marije – Velika Gospa

Na svetkovinu Marijina uznesenja, cijela Isusova Crkva razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budučnosti ćeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. Crkva promatra Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život ali na današnji dan Crkva s posebnim razmišljanjem promatra posljednje trenutke njezina života na zemlji, tj. završetak njezina zemaljskog života. Crva s jednom rečenicom izriče taj sudbonosni čas odlaska s ovoga svijeta i za Mariju kaže: „Kad je Marija završila tijek ovoga života Bog ju je dušom i tijelom uznesao u nebo“. Tako je Crkva od početka vjerovala i na koncu je tu istinu proglasila dogmom naše vjere. Ne ćemo danas naučno raspravljati o kakvom je tijelu riječ. Sveti Pavao kad govori o ovoj promjeni života kaže: „Ovo smrtno će se obući u besmrtno i ovo propadljivo u nepropadljivo“. To znači da Marijino tijelo više nije smrtno niti propadljivo. Više ne može trpjeti, ne može stariti, ne može biti bolesno i ne može više umrijeti. Najjednostavnijim riječima Crkva naznačuje onu neuporedivo veliku slavu kojom je sada Marija proslavljena. Bog je njezin život koji je bio do punine Bogu drag, kako je rekao anđeo: „Milosti puna. . .“ nagradio najvećom slavom. Nastavi čitati Uznesenje BD Marije – Velika Gospa

Hodočašće u Mariju Bistricu

Kao i svake godine pješaci župe Sračinec krenuli su pješice u Mariju Bistricu 24. srpnja. Naši su djedovi i bake, očevi i majke od davnina pješačili u Mariju Bistricu. Ovo je tradicija koja se prenosi iz davnina, a lijepo su je prihvatili i današnji mladi. Bilo je 45 pješaka u starosnoj dobi od 15 do 65 godina.

Pješačenje je započelo sa sv. misom u 19 sati a zatim smo krenuli radosnim putem znajući što nas čeka.

Cijelim putem kiša je obilno zalijevala hodočasnike. Svi su znali da je meteorološka prognoza loša i da im se sprema teški križni put, ipak je vjera jača i nitko nije odustao. Uz Božju pomoć i Marijinim zagovorom stigli su radosni i puni emocije.

Zahvaljujemo članovima DVD-a Svibovec na nesebičnom darivanju. Cijelu noć brižno su pratili, vozili torbe i mlade pješake koji su iznemogli. Zahvaljujemo i Općini Sračinec koja financira ovaj projekt.

Darinka Kovačić

Čudesna gozba

Čitanja: Iz 55, 1-3; Rim 8, 35. 37-39; Mt 14, 13-21

Sveto Evanđelje govori da su Isusu dolazili bolesnici svake vrste i on ih je sve izliječio. Bolest tijela ili tjelesna bolest je nevolja koja prati čovjekov put na zemlji. Tjelesne bolesti otimaju radost i smijeh s ljudskog lica. Zato nema te vrijednosti na svijetu koju čovjek ne bi dao za svoje zdravlje. Isus je razumio tu ljudsku potrebu i liječio ne samo bolest duše nego i bolest tijela. Dok su bili u tom pustom kraju, javila se je još jedna nevolja. Slušali su ga cijeli dan u tom pustom kraju i ogladnjeli. Glad je također jedna ljudska nevolja koju čovjek želi otkloniti i zato radi i muči se da bi imao dovoljno hrane za sebe.

I tu ljudsku potrebu dobro je poznavao Isus. I sam je često puta bio gladan i žedan i bio je zahvalan kad su mu ponudili malo hrane i pića. Zbog toga i ovaj puta Isus priskače u pomoć ovoj ljudskoj nevolji i čini veliki čudesno znak – veliko čudo – umnaža kruh te je s pet kruhova i dvije ribice nahranio mnoštvo od pet tisuća muškaraca a vjerojatno je bilo još toliko žena i djece. Ovim je primjerom pokazao Isus da mu je stalo do čovjeka koga je došao spasiti. Još je Isus dao nama primjer da jedni drugima u svim potrebama priskačemo u pomoć. Čovjek je po Božjem pozivu pozvan da drugome bude onaj pomoćnik koji će liječiti njegove bolesti, koji će s drugim čovjekom znati podijeliti kruh te tako umanjiti sve one nezadovoljene ljudske želje. Isus je svojim djelovanjem, jednako kao i svojim riječima, pokazao da u svakom čovjeku, pa čak i u griješniku, prepoznaje svoga brata i sestru. Zbog toga mu je bilo žao svakoga koji je trpio, koji je bio bolestan ili gladan. Mnoge je ozdravio, mnogima je grijehe oprostio, mnoge je i kruhom nahranio. Ovim čudom u pustom kraju Isus je naznačio Svetu Pričest. Svoje tijelo pod prilikama kruha i vina ostavio je čovjeku za hranu i piće od kojega se više ne ogladni ni ne ožedni. Tom hranom i tim pićem nahranjeni i napojeni imamo siguran put do vječnosti.

Sveti Arški župnik o Blaženoj Djevici Mariji i molitvi

„O Djevice Marijo, kada govorimo o zemaljskim stvarima, umorimo se, ali kada o Tebi zborimo govor je uvjek novi. Uspoređivali su Te s majkom, a Ti si bolja od najbolje majke koja ponekada kažnjava svog sina misleći da tako čini dobro, a Ti Marijo nikada ne kažnjavaš. Tvoje Srce je sama ljubav i milosrđe, da bi bili uslišani dosta je Tebi se uteći. Tvoje Srce Marijo je tako nježno prema nama, nježno srce, svih majki u usporedbi s Tvojim srcem ja kao komad leda. O kako si dobra Presveta Marijo!

Poznato je, kako se sotona boji onoga, koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve, da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi. Da, braćo moja, čim napustimo molitvu, trčimo velikim koracima prema paklu. Nikad nećemo stići k dobrom Bogu, ako se ne prihvatimo molitve. Da, braćo moja, dobro obavljenom molitvom „zapovijedamo“ Nebu i zemlji, i svi će nam se pokoravati. Nikad ne zaboravite, da nam Bog svakog jutra priprema potrebne milosti, da sveto provedemo dan, jer On znade sve prigode, u kojima bi mogli sagriješiti, sve napasti, koje sotona sprema. Ako molite na koljenima, dat će vam Bog sve milosti, koje su vam potrebne, da ne podlegnete napastima. Zato sotona sve čini, da zanemarite molitvu, jer on znade, ako vas je dobio na početku dana, siguran je za sve ostalo. . . Nemojte govoriti, da nemate vremena za molitvu. . . Nemojte se varati! Kako ćete se svidjeti Bogu i spasiti dušu? Tko će vam spasiti dušu, ako je izgubite.“

sv. Ivan Marija Vianney

Preobraženje Gospodnje

Blagdan Preobraženja Gospodinova je spomen na Gospodinovo otkrivenje trojici apostola, odnosno to je njegova Bogoobjava koja ne samo njima nego i svima nama otkriva lice Božje iza čovještva Isusova, Kristovu božansku slavu. Isus se preobrazio malo prije svoje muke, i time je zapravo želio svoje učenike pripraviti na spoznaju da se preko kalvarije ide u radost Neba. Sjaj koji se otkrio na Kristu, sjaj njegova Lica, pred očima učenika nije nešto što bi njemu bilo tada dodano, nego je to bila samo objava učenicima njegove božanske naravi koju je već imao. Njema se je u tom trenutku otkrilo ono što ljudske smrtne oči inače nisu u stanju vidjelti bez posebene Božje milosti. Za motrenje sjaja Božjega lica potrebne su oči s kojih je skinuta smrtna sjena. Ukazanje Mojsija i ILije pri tom Gospodinovu očitovanju znači među ostalim i to da su se na Isusu ispunila sva starozavjetna proročanstva, i da je on sve ono što su Zakon i proroci pisali,

U današnjem blagdanu Preobraženja Gospodinova, Crkva nas podsjeća na Isusovo lice, na ljepotu njegova svjetla koje su motrili učenici na gori, i tako nas želi podsjetiti i pozvati na našu prvotnu zadaću kao onih koji nasljedujemo Isusa. Mi se trebamo stalno uspinjati s njime i obnavljati u njemu, jer bez dioništva u njegovu preobraženju u opasnosti smo da nas prekrije tama. Naše sudjelovanje na svetoj misi je ono uspinjanje trojice učenika na goru Tabor. Sami put uspinjanja je poziv na čišćenje (kajanje, priznanje, pokora) od grijeha koji uništavaju ljepotu Božjega lica u nama koju smo primili po svetom krštenju. Nastavi čitati Preobraženje Gospodnje

Tražite najprije Kraljevstvo Božje

Čitanja: 1Kr 3, 5. 7-12; Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52

„Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, a ostalo će vam se dodati“, Isusove su riječi. Dvije prispodobe kazuje Isus da bi nam pokazao kako postupa mudar i pametan čovjek koji ima pred sobom mnoštvo vrijednosti, ali nije time zadovoljan nego traži nešto što nadvisuje sve ostale vrijednosti. Pametan čovjek sve blago prodaje, odriče ga se, samo da se domogne onog najvrednijeg kojega je pronašao na njivi. Čovjek koji je uspio pronaći Kraljevstvo Božje, pronašao je najveću vrijednost. Sve drugo, naime, prolazi i nije ga moguće zadržati, a Kraljevstvo Božje pripada mudrima, koji su spremni zadržati uz sve teškoće. Kako kaže Isus, „prodati sve što imaju i kupiti ono najveće blago koje su pronašli“.

Luka Popadić photo

Druga je usporedba o mudrom trgovcu koji je tražio najveći biser. Kad ga je našao postupa mudro pa sve svoje male bisere prodaje samo da bi kupio ovaj najveći. Ove Isusove riječi trebale bi nas probuditi, osvijestiti i opametiti. Trebale bi nam dati Božje mudrosti da ne potratimo život uludo za male bezvrijedne stvari. Pripovijeda jedna pričica kako je jedan ribar prevozio nekog filozofa preko rijeke. Nastavi čitati Tražite najprije Kraljevstvo Božje

Kraljevstvo Božje

Božanski Spasitelj – Isus, često govori o kraljevstvu Božjem i to u usporedbama. U današnjem ulomku Evanđelja, on ga naziva skrivenim blagom na njivi. Zatim dragocjenim biserjem, koje je pronašao trgovac i sve je prodao samo da stekne to biserje. Zatim ga uspoređuje s ribarskom mrežom punom riba, dobrih i loših. Još prije smo čuli da ga je nazvao kvascem i svjetlom, solju i sjemenom, obilnom žetvom, velikom gozbom…

Sve je to lijepo, ali postavlja se pitanje: što je to kraljevstvo Božje ovdje na zemlji? Neki misle da je to ovaj stvarni svijet. Drugi misle da ono treba još doći. Neki misle da je to politička stvarnost. Drugi misle da je to pitanje za koje je kompetentan samo Bog, a mi trebamo samo čekati. Drugi opet misle da je to Crkva. Što je to kraljevstvo Božje? Kada je započelo? Gdje i kako je započelo?

Mogli bismo reći da je ono započelo onoga trenutka kada je Bog stvorio ljude na svijetu i povjerio im da se brinu za ovaj svijet, da rađaju djecu, da život bude prisutan. Kraljevstvo Božje na zemiji je život ljudski. Kraljevstvo Božje nije ništa drugo nego volja Božja; dođi kraljevstvo tvoje, budi voIja tvoja. To je raj koji nas sve čeka. To je sam Isus, Bog… To je radost, mir, sreća, svetost… Nastavi čitati Kraljevstvo Božje

Sokratova mudrost

Netko dotrči jednog dana Sokratu:

– Čuj, Sokrate. Moram ti ispričati kako jedan tvoj prijatelj…

– Stani! – prekide ga Sokrat; da li si ono što mi imaš kazati prosijao kroz tri rešeta?

– Tri rešeta? Koja?

– Da, kroz tri rešeta! Prvo je rešeto istina. Jesi li provjerio da je sve istinito što ćeš mi ispričati?

– Ne. Ali zaista sam čuo da se govori; i zato…

– Zato si sigurno prosijao kroz drugo rešeto, ono što se zove dobrota… Ono što želiš ispričati, ako nije dokazano da je istinito, da li je bar dobro?

– Ne, zaista nije. Čak protivno…

– Tada iskušajmo zadnje rešeto. Zapitajmo se da li je potrebno da mi ispričaš to što te je natjeralo k meni.

– Uistinu…, uistinu nije nipošto potrebno…

– Dakle, reče Sokrat, ako ono što mi želiš ispričati nije niti istinito, niti dobro niti potrebno, tada to pokopajmo u zaborav i o tom više ne razgovarajmo!

Božja žetva

Čitanja: Mudr 12, 13. 16-19; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43

Bog uvijek sije samo dobro. Govore prve stranice Svetog Pisma. Još u početku đavao je posijao zlo u srcima ljudi. Od tog dana rastu zajedno i zlo i dobro. U toj spoznaji uvijek se nađe ljudi koji misle da bi Bog mogao očistiti svijet od zla. Ne možemo unaprijed nekoga proglasiti zlim, a drugoga dobrim. No, svaki od nas ima jednu mjeru po kojoj sebe može prepoznati a to je savjest. Svaki će biti suđen prema svojoj savjesti. Mnogi se pitaju zašto Bog ne uništi zlo i iskorijeni zle ljude? Bog tako ne može postupati. Kad bi Bog tako učinio, učinio bi to protiv svoje odluke jer je On sam htio stvoriti čovjeka kao sasvim slobodno biće. To je bila Božja odluka. Kako bi onda Bog mogao raditi protiv svoje odluke. Zato Bog poštuje svoju odluku i ljudsku slobodu. Svaki čovjek ima dosta vremena da raste i da donese plod dobra ili plodove zla. Svako se stablo najbolje prepoznaje po plodovima. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, a zlo stablo rađa zlim plodovima. Svaki se čovjek sam mora odlučiti kakvim će plodovima roditi. Nastavi čitati Božja žetva

Župno hodočašće na Mariju Bistricu

Hodočašće pješaka župe Sračinec na Mariju Bistricu će započeti u petak 24. 07. 2020. u 19 sati svetom misom i blagoslovom hodočasnika.

U nedjelju, 26. 07. 2020. je polazak autobusa u Mariju Bistricu iz Svibovca u 5. 45, iz Sračinca u 6 sati, a staje se i u Hrašćici.

Kada se dođe u Mariju Bistricu, zajednička pozdravna procesija kreće u 8 sati ispred kalvarije. Križni put je u 8. 30 sati, a misa je u 11 sati. Sakupljanje i oproštajna procesija počinje u 15 sati ispred glavnog ulaza u baziliku.

Marija iz Magdale

Sveta Marija Magdalena je rodom iz Betanije nedaleko od Jeruzalema. Roditelji su joj bili ugledni i bogati Židovi: otac Sirio, a majka Euhaita. Brzo su preminuli. Baština je podijeljena: Lazaru je pripala kuća na Maslinskom brdu i mnoga polja oko Jeruzalema, Marti posjed u Betaniji, a Mariji vila i posjed u lučkom mjestu Magdali uz Galilejsko jezero. Marija Magdalena je bila veoma lijepa i uz to dosta bogata. Živjela je na svom posjedu u Magdali.

Marija iz Magdale je čula za čudesa Isusa iz Nazareta. Potrudila se da čuje Isusov govor o Bogu, čovjeku i vječnom životu. Potresena je bila Isusovom čistoćom i blagošću. Zgadio joj se njen vlastiti grešni život. Potražila je od Isusa oproštenje. Marijin pokajnički susret sa Isusom dirljivo je opisao evanđelist Luka: Nastavi čitati Marija iz Magdale

Božje sjeme

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23

Isus je jasno rekao da dobro sjeme donese samo onda plod ako padne na dobro pripremljeno tlo. To znači da je Božja riječ plodosna samo onda ako padne u dobro i spremno ljudsko srce. Koliko smo puta slušali Božju riječ koja je došla k nama u naše srce preko slušanja, preko tumačenja, preko propovijedi, preko čitanja Biblije i pobožnih knjiga, možda preko opomene prijatelja. Je li se je primila i ukorijenila u našem srcu? Bog je sigurno bacio dobro sjeme, a mi smo možda imali tvrdo, suho, trnjem požuda i strasti, trnjem želja za užicima, trnjem želja za imetkom, trnjem želje za slavom i mnogim zemaljskim brigama zatrpano srce pa je Božja riječ ostala bez ploda. Propovijeda jedna zgoda iz života Sv. Augustina. Bio je čovjek veoma učen, no bez vjere. No, njegova je majka Monika dvadeset godina molila za obraćenje svoga sina, ali kao da nije koristilo. Jednom zgodom prolazio je on pokraj milanske katedrale. Čuo je unutra neki govor i svratio onako usput da vidi. Kad je ušao u katedralu Sv. biskup Ambrozije je baš govorio o obraćenju. Čim je zapazio Augustina povikne iz propovjedaonice: “Ako su mogli ovi i ove, zašto ne bi ti, Augustine”? Nato je Augustin izašao iz katedrale ali neprekidno su mu u ušima zvonile riječi sv. biskupa Ambrozija: “Ako su mogli…. zašto ne bi ti Augustine?” Ova je riječ Božja bila snažna i pala je u tom momentu na plodno tlo u raspoloženo srce i Augustin se obratio, pokajao za sve svoje grijehe i postao svećenik i biskup i veliki svetac, veliki propovjednik i veliki teolog i naučitelj Crkve. Nastavi čitati Božje sjeme

Gospa Karmelska ili Škapularska

Karmel je brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.

Ime „Karmel“ znači „plodna vrtna zemlja“. Uočit će to svaki palestinski hodočasnik koji prolazi kraj divnih karmelskih nasada. Tumači Svetoga pisma misle stoga da je Karmel slika prisutnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, slika Djevice Marije, osobe što je nepodijeljena srca sva pripadala Bogu. Ona, osjenjena Duhom Svetim, postade mjestom, u kojem se Božja prisutnost na osobit način očitovala na blagoslov svima onima koji „gladuju i žeđaju za pravednošću“.

 

Karmelski je red za vrijeme križarskih vojna g. 1155. osnovao križar Bertold iz Kalabrije. U lijepoj karmelićanskoj crkvi na brde Karmelu u Haifi razni natpisi uklesani u mramor još i danas svjedoče o postanku karmelskoga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala Škapularje na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija koja mu je tom prigodom dala škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Nastavi čitati Gospa Karmelska ili Škapularska

Dođi k Isusu

Čitanja: Zah 9, 9-10; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30

Što danas vlada svijetom? Kakve misli? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko sebe i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. Spomenite čovjeku npr. poniznost, on će se tome nasmijati. Ako nekome reknete da bude pobožan – reći će: to je za stare bakice. Ako im reknete da budu ljudi darežljivi – pitat će vas za koga? Recite im da budu radišni, kulturni, pošteni, trijezni, uslužni. Reći će vam to su riječi za gluhe. Tko takove riječi danas uopće želi čuti? Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Nastavi čitati Dođi k Isusu

Sv. Benedikt, opat

Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Benedikt je rođen oko g. 480. u Nursiji, u Umbriji, kao dijete dobrostojeće obitelji, koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. U Rimskom Carstvu je to bilo vrijeme burnih događanja. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti. Odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom. Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Uz pomoć monaha Romana započinje u jednoj špilji svoj monaško-pustinjački život u pokori i askezi. Nastavi čitati Sv. Benedikt, opat