Sve objave od Urednik

Blagdan katedre sv. Petra apostola

Blagdan Katedre sv. Petra slavio se 22. 02. u Rimu već od IV. st. kao znak jedinstva Crkve sazidane na Apostolima. Oltar Katedre (sjedište) sv. Petra nalazi se u Bazilici sv. Petra kao vrhunsko umjetničko djelo slavnog Berninija, zvan i Berninijeva Slava i simbolizira nastavak linije apostolskog nasljeđa od svetog Petra do današnjeg pape. Prema sv. Mateju, Petar je temelj Crkve. Isus je rekao Petru: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“. Nastavi čitati Blagdan katedre sv. Petra apostola

Savjest

Savjest je Božji glas u nama. Ona vrednuje naša djela. Ona je Božji moralni kompas u nama; Božji zakon, koji nas okreće činjenju dobra. Za dobra djela tako primamo nagradu i hvalu, a za zla djela ukor i kaznu. Ona nas potiče da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. Svaki čovjek mora slušati svoju savjest i živjeti po njoj jer će nam ona biti i sudac pred Bogom na kraju našeg zemaljskog života.

Zato je važno svakodnevno činiti ispit savjesti, osobito navečer. Ispitati savjest znači upoznati sve grijehe koje smo počinili. Savjest možemo ispitati prema Deset Božjih zapovijedi, prema sedam glavnih grijeha, prema pet crkvenih zapovijedi ili prema našim dužnostima prema Bogu, bližnjemu i samima sebi. Tu ispitujemo sebe u svemu onome što smo tijekom dana sagriješili mišlju, riječju, djelom i propustom sa nakanom da u idućem danu budemo bolji. Nastavi čitati Savjest

Grad na gori

Čitanja: Iz 58, 7-10; 1Kor 2, 1+5; Mt 5, 13-16

Kršćanina, Isusovog sljedbenika, mora zanimati njegova zadaća i uloga u ovome svijetu. Zašto je on kršćanski vjernik? Je li njegovo vjerovanje nešto znači za njega i za ovaj svijet? Kršćanin vjernik, po svojoj vjeri, zauzima jedan stav prema čovjeku i prema stvarima oko sebe. Kakav će stav zauzeti? Našu zadaću u svijetu postavio je sam Isus. Mi moramo biti kao svjetlost koja svijetli koja pruža toplinu i sjaj ovome svijetu. Kršćanin mora biti okrenut prema drugim ljudima, on mora imati viziju budućnosti. Nastavi čitati Grad na gori

Misli bl. Alojzija Stepinca

Iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca

„Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih. Oni će proći, a Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da val opće mržnje, koju sije komunizam, prelije čitavu Europu, nećemo ni časak klonuti, jer znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ! I kad bi se dogodilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožni tisak, prelije čitavu Europu i svijet, mi nećemo klonuti duhom, jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, ali Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da zavisnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta, još više raširiti crna svoja krila nad ovim izmučenim narodom, mi nečemo klonuti duhom, jer će i to proći, ali Ti ostaješ, Gospode! Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe Gospode, i u pobjedu Tvojih načela, ostaje nepokolebiva, jer će sve proći, ali Ti ostaješ!“ Nastavi čitati Misli bl. Alojzija Stepinca

Svijećnica

Čitanja: Mal 3, 1-4 ili heb 2, 14-18; Lk 2, 23-40

Danas crkva slavi Prikazanje Gospodinovo u hramu. Po Mojsijevu zakonu, svako se muško prvorođenče mora posvetiti Gospodinu, četrdeset dana nakon rođenja. Tim činom Josip i Marija u potpunosti žele izvršiti zakon Gospodnji.

U tom trenutku dolazi starac Šimun i Isusa naziva «svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka izraelskog», jer spasenje koje on donosi nije samo za njegov vlastiti narod, nego za sve ljude dobre volje. Svakom čovjeku Bog dolazi u Isusu u susret. Svakom je čovjeku upućeno svjetlo Božje koje raspršuje tmine beznađa, napuštenosti, očaja i ostavljenosti. Bog se u Isusu želi susresti sa svakim čovjekom i dati mu mogućnost spasenja.

Mi smo danas donijeli svijeće na blagoslov. Svjetlost svijeće nas kršćane prati od početka našeg vjerničkog života pa sve do njegova konca. Na krštenju palimo svijeću kao znak paljenja vjere u našem srcu. Spasenje koje se događa po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, postaje stvarnost u koju i mi želimo uključiti vlastiti život.

I mi poput starca Šimuna u svjetlu vjere želimo završiti svoj ovozemaljski život dok ne prispijemo Bogu, svjetlu neugasivu. Nastavi čitati Svijećnica

Molitva za sveta duhovna zvanja

Gospodine, ušao si u život svakoga od nas. Ostani s nama. Dotakni nas svojom prisutnošću i liječi naše dubine. Otvori nam oči da jedni druge vidimo onako kako ti gledaš svakoga od nas. Ostani s nama, Gospodine, daj nam srce siromaha, otvoreno i raspoloživo za poslanje koje nam danas povjeravaš u Crkvi i svijetu. Ostani s nama, Gospodine, u svim našim susretima s djecom, mladima, obiteljima i sa svima koji te traže kao svoga Spasitelja i Liječnika. Ostani s nama, Gospodine, da naše zajedništvo bude plodno novim zvanjima. Amen. Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja

Sv. Blaž, biskup i mučenik

Na dan 3. veljače, svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Nastavi čitati Sv. Blaž, biskup i mučenik

Pođi za mnom!

Čitanja: Iz 8, 24-9, 3; 1Kor 1, 10-13. 17; Mt 4, 12-23

U današnjem Evanđelju susrećemo kako je Isus stao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Upravo su bacili ribarske mreže za lov. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: „Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi“. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: „Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim“. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv? Isus im je samo naznačio posao: „Učinit ću vas ribarima ljudi“. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: „Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti“. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot on kaže: „Mrzit će vas i progonit će vas“. Nastavi čitati Pođi za mnom!

Zvanje

Čovjekova težnja da traži i pronađe smisao života dovodi ga u krajnjoj liniji da traži i pronađe svoj osobni, jedinstveni životni poziv; da traži i pronađe svoje mjesto na zemaljskoj kugli, u vremenu u kome živi, u poslu koji obavlja; u društvu koje ga okružuje i da bude siguran da je tamo gdje ga Bog želi i da ide životnim putem kojim treba ići.

Zvanje je skup svih naravnih i nadnaravnih osobina koje čovjek u konkretnim okolnostima želi i može ostvariti i po njima ostvariti sebe. Kriza osobnog identiteta pokazuje da ljudi ne pronalaze svoje pravo zvanje, da nisu zadovoljni ni svojom osobom, ni svojim radom, ni svojim životnim putem. Može li se uopće pronaći svoje pravo zvanje? Može li čovjek biti siguran da živi i djeluje u svom zvanju? Vjera u Boga uključuje vjeru u čovjeka, a ova uključuje vjeru u čovjekov životni poziv, životnu zadaću. Nastavi čitati Zvanje

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja

Čitanja: Iz 49, 3, 4b-6; 1Kor 1, 1-3; Iv 1, 29-34

 

Današnjom nedjeljom počinje jedan ciklus nedjelja koje zovemo „nedjelje kroz godinu“. U tim nedjeljama čitanja Svetog Pisma vode nas kroz Isusovo propovijedanje, kroz njegovo djelovanje i kroz njegova čudesa. Slušati ćemo što govori i gledati što čini. Kao njegovi učenici učit ćemo od njega živjeti tako da nas naš život dovede k Isusu, a Isus će nas dovesti svome nebeskom Ocu. No, da bismo se mogli odlučiti za taj put s Isusom, moramo zaista biti čvrsto osvjedočeni da je On pravi Utjelovljeni Bog i pravi čovjek.

Zato danas slušamo svjedočanstvo o Isusu. Počnimo od Evanđelja. Tu promatramo Ivana koji stoji uz rijeku Jordan i krsti vodom sve one koji su odlučili promijeniti život. Pridružio im se i Isus. Gledajmo ga u svojem razmišljanju kako izlazi iz vode a Ivan pred svim nazočnima glasno i jasno govori: „Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji odmnosi grijeh svijeta. On je bio prije mene. Promatrao sam Duha kako silazi na njega. Zato će vas On krstiti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i to vama svjedočim; On je Sin Božji“. Ljepšeg svjedočanstva o Isusu nitko nije mogao izreći. Nastavi čitati Svjedočanstvo Ivana Krstitelja

Jaganjac Božji

Jeste li se ikad zapitali zašto Isusa zovemo Jaganjcem? U misnom slavlju, pred obred Pričesti, zazivamo: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!“ I dodajemo: „Daruj nam mir!“ Zasigurno ste i na misnicama svećenika u Vazmenom vremenu, kao i na oltarnicima ili u liturgijskoj simbolici susreli lik janjeta, a niste znali zašto se on tu nalazi?

Nema sumnje, u kršćanskoj je umjetnosti janje simbol Krista. Ali zašto? Nastavi čitati Jaganjac Božji

Sv. Vinko, đakon

Ime sveca kojeg slavimo 22. 01. dolazi od latinske riječi ‘vinco, vincere’ – pobijediti, te ponajprije znači ‘pobjedonosan’, ‘onaj koji pobjeđuje’, ‘onaj koji je određen pobjeđivati’. Sv. Vinko je odbio ponuđeno zatajenje Isusa Krista, iako je svoju krv prolio i umro za Isusa, danas ga slavimo kao pobjednika“. Sveti Vinko, đakon i mučenik, omiljeni je svetac u hrvatskim krajevima. Rođen je u III. stoljeću u gradu Huesca (sjeveroistočna Španjolska). Živio je u Zaragozi kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303. godine, na zapovijed prefekta Dacijana uhvatili su ga zajedno s Valerijem, u lancima ih odveli u Valenciju i bacili u zatvor. Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga teškim mučenjima, a zatim ga bacili u ćeliju po kojoj su bili razbacani komadići oštrog stakla. Nakon silnih muka umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine. Nastavi čitati Sv. Vinko, đakon

Krštenje Gospodnje

Iz 40, 1-9. 9-11; Tit 2, 11-14; 3, 4-7; Lk 3, 15-16. 21-22

Za vrijeme održavanja Međunarodnog simpozija mladih kršćana, glavna tema je kakva sredstva i kakve metode upotrijebiti u današnjem modernom društvu da se Isusovo Evanđelje proširi svijetom? Jedni su predlagali da se pojačaju elektronski mediji. Drugi su se pak zalagali za vjerske škole, vjerske knjige, časopise i novine.

Isus nije upotrijebio elektronska pomagala: radio, televiziju, ni knjige, ni časopise, ni novine, ali Sv. Pismo o njemu kaže: „Prošao je svijetom čineći dobro“. Tu metodu prihvatili su prvi Isusovi učenici i razišli se svijetom čineći dobro. Putovali su u sve krajeve tada poznatog svijeta i svojim životom svjedočili za Isusovo Evanđelje, da su čak kruti Rimljani, progonitelji kršćana, morali priznati: „Gledajte te kršćane. Niti se ne poznaju, a jedan za drugoga spreman je i umrijeti“. Danas je u Rimu, gdje je nekada bio centar poganstva i centar mržnje protiv kršćana – danas je središte kršćanstva. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje

Što su sakramenti?

Bog je Ijubav. Tu nam ljubav on pokazuje preko vidljivih i raspoznatljivih znakova. Najveću ljubav pokazao nam je kad je svoga Sina Isusa Krista poslao na svijet da živi i umre kao čovjek. Njegov božanski Sin Isus Krist osnovao je na zemlji Crkvu, zajednicu Božjeg naroda, i njoj povjerio posebne znakove svoje ljubavi, a to su sakramenti. Preko sakramenata Krist je i dalje prisutan u svojoj Crkvi. Stoga su sakramenti znakovi preko kojih nam je Krist i danas prisutan. Riječ sakramenat dolazi od lat. riječi sacramentum (grč. mysterion) a znači „tajna“, „otajstvo“, „događaj koji je tajna“.

Sakramenti su vidljivi znakovi, ustanovljeni od Isusa Krista, koji nam daju nevidljivu milost. Pokušajmo to razjasniti:

Sakramenti su vidljivi znakovi. Isus je za svoga života bio svima vidljiv na zemlji. No, on je htio da i nakon svoga uzašašća ljudima ostane vidljiv. Stoga je ustanovio Crkvu i u njoj vidljive znakove (sakramente) po kojima je on neprestano vidljiv i prisutan među ljudima. Kad se dijele pojedini sakramenti, upotrebljavaju se razne tvari – materije (voda, vino, kruh, ulje. . . ) i izgovaraju odgovarajuće riječi. Te tvari i te riječi jesu vidljive i to su vidljivi znakovi u sakramentima. To sakramente čini vidljivim znakovima. Nastavi čitati Što su sakramenti?

Krštenje

Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve. Onaj tko nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakramenat. Isus je ovaj sakramenat ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima i rekao im: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“ (Mt 28, 19-20).

Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve. On nas čisti od istočnoga grijeha kao i od svih drugih (vlastitih) grijeha i daje nam posvetnu milost. Po tom sakramentu postajemo: djeca Božja, braća Kristova, članovi Crkve i baštinici Neba. Nastavi čitati Krštenje

Sveta Marija Bogorodica

Uistinu je pravedno i dostojno da veselje i slava Božića ne zaboravi Onu iz koje je i samo preko koje je došao k nama Spasitelj svijeta. Dogma o Mariji kao Bogorodici proglašena je na III. općem saboru u Efezu 431. godine.

Naslov „Bogorodica” izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Isus Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi. Majčinstvo Blažene Djevice Marije nadilazi svako obično ljudsko majčinstvo i ulazi u velike božanske tajne Presvetoga Trojstva.

Posebno je značajno da blagdan Presvete Djevice Marije, Majke Božje pada baš na prvi dan Nove godine, te je kao neka čestitka koju Crkva upućuje svim svojim sinovima i kćerima širom svijeta; čestitka sreće, ljubavi, mira i svakog blagoslova u ime Marije koja nam je s Isusom dala svako dobro. Na taj način sveta Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza, te je blagdan Marijina božanskog majčinstva „Bogorodice” u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Nastavi čitati Sveta Marija Bogorodica

Sveta Nazaretska Obitelj

Čitanja: 1Sam 1, 20-22, 24-28; 1Iv 3, 1-2. 22-24; Lk 2, 41-52

Danas okrećemo svoje oči k jednoj maloj i siromašnoj obitelji koju zovemo Sveta Nazaretska Obitelj. U toj obitelji je majka BD Marija, hranitelj te obitelji je sveti Josip, a dijete u ovoj obitelji je Utjelovljeni Sin Božji – Isus. Promatramo tu obitelj. Kakva je to bila obitelj? Nigdje o njima ne piše u kakvoj su kući stanovali. Ne piše što je od materijalnih stvari obitelj posjedovala. Nigdje ne piše što su jeli, čime su se hranili i kako su se odijevali. Sve su to nebitne stvari koje se kroz povijest mijenjaju, ali ono bitno što obitelj čini da bude prava obitelj niti do danas se nije izmijenilo. To je ponajprije Božja zamisao, Božji plan u kojem je i po kojem je Bog želio usrećiti čovjeka, svoje stvorenje na zemlji. Nastavi čitati Sveta Nazaretska Obitelj

Božićno razmišljanje

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost. Nastavi čitati Božićno razmišljanje