Čitanja: Jr 20,7-9; Ps 63; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27
Nakon tako divnog, milosnog i mističnog iskustva od prošle nedjelje, kad je Petar istupio ispred svih apostola i ispovjedio svoju vjeru, tko je Isus za njega i za ostale apostole – danas slušamo o njegovom neprihvaćanju Učiteljevog puta na kojemu je neizbježan križ. Kako nas iznenađuje riječ Božja, odjevena uvijek u krhko ruho ljudskih riječi! Često bismo željeli rado ostati u onom prvom zanosu, sjećajući se iskustva “prve ljubavi”, ponekad se i topeći od zadovoljstva susreta s Gospodinom koji nas je tako snažno zahvatio i preokrenuo naš život! No, postojanost i strpljenje su mnogo važnije i potrebnije kreposti od oduševljenja i zanosa.
Isus je počeo upućivati svoje učenike, da treba poći u Jeruzalem, tamo mnogo trpjeti, umrijeti i uskrsnuti. Vjerojatno su svi počeli kimati glavama i u nevjerici se međusobno pogledavali na te riječi, ali je Petar htio povući Isusa na stranu i kao svog najboljeg prijatelja odvratiti od takve zamisli. Petar je, dakle, previše razmišljao na zemaljski način. Normalno, Isusa, to nije moglo odvesti od njegove zamisli. Stoga mu upućuje teške riječi: odlazi od mene sotono, jer ti nije na pameti Božje djelo.
Očito, Petar je dirnuo u ono što je Isus smatrao najvažnijim u svom poslanju za nas i sve ljude. Isus je odlučio poći na križ, u smrt. On je želio putem križa spasiti svakog čovjeka i dati na znanje da su i ljudski križevi oni koji vode k nebeskom Ocu, k vječnoj sreći. Ni za Isusove učenike nema drugog puta. Samo onaj koji razdaje svoj život za Isusa i za drugoga, taj dobiva pravi život. Zato su one Isusove riječi veoma znakovite: “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće svoj zemaljski život spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, spasit će ga”.
U petak 8. 9. 2023. svetom misom u 17:00 sati proslaviti ćemo blagdan rođenja BDM kod kapele Male Gospe (Dravska ulica u Sračincu).
Dana 31.kolovoza, 2023. godine naši ministranti, Dječji zbor i animatori sudjelovali su u Biskupijskom hodočašću ministranata i vjeroučenika u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Hodočašće je započelo uvodnom katehezom o bl. Carlu Acutisu, koji je i bio tema ovog susreta. Velečasni Petar Mlakar upoznao nas je s kratkim životnim putovanjem ovog blaženika (prvog u 21. stoljeću), poput njegovog odrastanja, njegovih poznatih izreka (npr – „Euharistija je moja autoput za nebo“), izvanrednih djela ljubavi koja je činio za života. Upoznao nas je i s čudom koje se dogodilo po njegovom zagovoru nakon njegove smrti.
Nakon uvodne kateheze slijedio je rad u skupinama u koje se vjeroučenici bili podijeljeni prema uzrastu. Rad u skupinama bazirao se na “stupovima” na kojima je bl. Carlo gradio svoje prijateljstvo s Isusom, a sve su to predvodili biskupijski animatori. U skupinama smo kroz zabavu, igru, kao i razgovor prošli kroz četiri temeljna koraka koja je važno poznavati kako bismo i mi mogli postati pravi Isusovi prijatelji, baš poput Carla Acutisa.
Nakon kateheze, slijedila je misa koju je predvodio preč. Anđelko Košćak. Prije mise svi sudionici su imali priliku i za ispovijed.. Nakon mise bilo je i slobodnog vremena za odmor, igru, razgovor ili pak ručak iz ruksaka.
javio odgovoriti Šimun: “Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga”. Ovim odgovorom Šimun je Isusa smjestio u onaj pravi odnos prema Bogu i prema ljudima. Prema Bogu Isus je Sin Božji, a prema njima Isus je Krist, tj. od Boga poslani, Spasitelj – Pomazanik Božji. To je jedini i pravi odgovor. Odmah iza toga Isus određuje Šimunov položaj i govori mu: “Ti si Petar, što znači pećina, stijena, čvrsti temelj na kome ću ja sagraditi svoju Crkvu koju ni vrata pakla ne će moći nadvladati. I još ću ti dati ključeve Kraljevstva Nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima”. Tim je riječima Isus točno odredio položaj svoga apostola Šimuna, kome mijenja ime u “Petar”, tj. u pećinu i čvrsti temelj. Od tada se Isusova Zajednica vjernika ili Crkva nalazi na onom mjestu kamo ju je sam njezin osnivač smjestio a Isus se pak nalazi na onom mjestu kamo ga je Petar smjestio – On je Sin Božji, Krist – Pomazanik – od Boga poslani Spasitelj.
Molimo, Gospodine, da kršćanski roditelji djeci i mladima svjedoče svojim djelima ljepotu vjere u Isusa Krista.
“Koja je vaša najveća životna želja?” – pitali su jednu bolničarku na tv. programu u SAD. Milijuni gledatelja bili su iznenađeni neočekivanim odgovorom: “Susresti moga Spasitelja Isusa Krista i čuti kako mi govori da sam za vrijeme svoga zemaljskog života obavila za njega jedan dobar posao.”
Tko živi u potpunoj ovisnosti o Bogu, u blaženom stavu djeteta, iskusit će da Bog divno vodi naše putove. Doživjet će kako Bog rješava sve njegove teškoće i nevolje i zastupa ga u svim prilikama. Isplati se ostaviti sva osiguranja i težiti samo za kraljevstvom Božjim, njegovom pravdom i za tim kako Bogu ugoditi. Takvi će primiti sve što god im je potrebno.
”Evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare” (Iv 1,47) – ovo su riječi Isusa kojim započinje prikaz o svetom Bartolomeju, ili pučki: svetom Bartolu. Spada među stupove Crkve i jedan je od dvanaestorice Isusovih apostola čiji se spomendan slavi 24. kolovoza. Njegovo ime kao zaštitnika ponosno nose mnoge Crkve, ali i nemali broj sela ili naselja.
Molimo, Gospodine, da sačuvaš ljubav i vjernost bračnih parova naše župe od svih napasti ovoga svijeta koje ih žele razoriti.
Na današnji blagdan cijela Crkva, razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budućnosti čeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. 
U čemu su manipulatori najbolji? U tome da nam nametnu svoje mišljenje i pri tome nas uvjere da smo sami do toga došli. Uvjereni smo da živimo u vremenu kada je sloboda mišljenja i izražavanja zajamčena, a u isto vrijeme svoje mišljenje temeljimo na osnovu ‘provjerenih’, ‘znanstveno dokazanih’ i ‘sigurnih’ informacija koje nam nude mediji i reklame. Kako god bilo, mi i nesvjesno slijedimo one za koje mislimo da znaju bolje od nas i ne sluteći kolika je u tome smislu velika uloga sredstava javnog priopćavanja. Evanđelja nam opisuju događaj kada se Isus pred trojicom svojih učenika na jednom brdu preobrazio tako da je zasjao nebeskim sjajem. I onda su učenici čuli glas s nebesa: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ 
Sveti Lovro Rimski rođen je oko 225. godine u Španjolskoj, a kasnije je stigao u Rim. Bio je učenik pape Siksta II., koji ga je unatoč mladoj dobi, uvrstio među sedmoricu rimskih đakona te ga postavio za protođakona.
Isus je bio svjestan da nama ljudima nije lako promatrati lice Božje, pa je zato došao među nas i uzeo lice ljudsko, lice Sina Čovječjega, kako bismo mi ljudi u njemu prepoznali Sina Božjega, odraz slave i otisak bića Očeva, te kako bismo kroz njegovu utjelovljenju prisutnost, zahvaljujući ljudskoj naravi mogli promatrati onu vječnu, nestvorenu, slavnu. Zato svojim preobraženjem nije otklonio niti one naše ljudske načine na koje dolazimo do spoznaja o Bogu i do promatranja Božjega lica. To znamo po tome što se u njegovoj slavi prilikom preobraženja na brdu pojaviše Mojsije i Ilija. Upravo njih dvojica predstavljaju dva najuzvišenija ljudska puta kojima se otkriva pokoji komadić lica Božjega i njegove slave i moći. Jer onaj tko razmatra Božji Zakon i daje se poučiti iskustvom proroka, doista prima Božje očitovanje, bez obzira što je to u manjoj mjeri nego ono izravno promatranje lice Božjega. No tko ozbiljno doživljava Božji Zakon i Proroke, dolazi k Isusu, te s vremenom otkriva u Isusu puninu svega čemu su ga učili Zakon i Proroci, to jest Mojsije i Ilija.
kako je jedan ribar prevozio nekog filozofa preko rijeke. Filozof ga je počeo ispitivati: “Znaš li ti nešto o zvijezdama koje sjaju na nebu i koja je njihova uloga?” Ribar rekne: “Ne znam što one rade. Znam samo da su lijepe i da svijetle po Božjoj volji”. Kaže mu filozof: “Kad to ne znaš uludo si potrošio četvrtinu svoga života”. Filozof ponovo postavi ribaru pitanje: “Poznaješ li povijest kraljeva i kraljica?” Ribar odgovori: “Zašto bih ja to trebao znati?” “Ako to neznaš izgubio si polovicu svoga života” Zatim filozof ponovo: “Poznaješ Božju bit. Kakav je Bog u sebi?” “Ne, ne znam. Znam samo da će Bog na koncu zlo kazniti, a dobro nagraditi”. Filozof ponovo reče ribaru: “Zbilja si neznalica. Ako to ne znaš, izgubio si uludo tri četvrtine života”. Uto se čamac izvrne, a filozof stane zapomagati. Ribar mu vikne: “Znaš plivati?” “Ne znam”, vikne filozof. “Ako to ne znaš izgubio si cijeli svoj život”, vikne ribar.