Čitanja: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

Današnje Evanđelje priprema nas na vječnu gozbu u nebu. Isus uspoređuje našu vječnost u Bogu s radošću svadbe kakva je tada bila običajna u Izraelu. U tom veselju naglašena je priprema za svadbu, kao i spremnost da sve bude lijepo i dostojanstveno. Kako se zaručnik zadržao dulje od uobičajenoga, djevice koje su bile nositeljice svjetla i dočekivale goste su zaspale. Kada je zaručnik došao nastalo je komešanje. Neke od djevica nisu imale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. A ostale djevice im nisu mogle dati od svojega ulja jer tada ne bi bilo dovoljno i jednima i drugima. To je poput tjelesne kondicije – ti je imaš, ali je ne možeš dati drugima. U međuvremenu, kada su lude djevice otišle prodavaču kupiti ulja, vrata su se zatvorila. Tada su počele dozivati: „Gospodine, Gospodine, otvori nam!“ Uvreda je prema domaćinu zakasniti na gozbu i zbog toga nisu uspjeli ući na slavlje.

To je pouka nama za život, koja nam govori da nije dovoljno u životu samo govoriti ili moliti. Treba i živjeti po Božjoj riječi. „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca.“ (Mt 7, 21).

Posebno je vrijedna naše pozornosti posljednja rečenica današnjeg Evanđelja: „Bdijte, dakle, jer ne znate dana ni časa!“ (Mt 25, 13). Nikada nismo sigurni kada ćemo biti pozvani s ovoga svijeta pred Božje lice. Zato se trudimo živjeti kao kršćani, održavajmo svjetiljku svoje duše tako što ćemo uvijek dolijevati ulja u nj – molitvom, sakramentima euharistije i pomirenja te postom, pokorom i djelima ljubavi. Budimo poput mudrih djevica i bdijmo!