Teološka nauka uči o Bogu da je on čisti razumni duh. Iz toga izlazi da je sve ono što je Bog stvorio i učinio dobro, razumno i svrsishodno ili, kako običnim jezikom kažemo, da je sve što je od Boga stvoreno i učinjeno, pametno učinjeno.

Tako je stvaranje ovog vidljivoga i onog nevidljivoga svijeta razumno Božje djelo. Razlog zašto je Bog stvarao svjetove leži u samome Božjem biču. Bog je naime najveće dobro. Zato Bog ne može biti samoživac, ne može biti zatvoren u samome sebi nego se kao potpuna dobrota dijeli drugima. Božje dobrota je takova dobrota koja se daje drugima. Iz toga filozofi zaključuju da je Bog morao stvarati svjetove i biča da bi se svojom dobrotom imao kome darovati i dati…

Crkva slavi blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Iz Biblije doznajemo da je jednom u početku ljudskog roda grijeh ušao u ljudsku povijest i od tog se časa svi potomci Prvih ljudi rađaju u grijeh, u tu grješnu atmosferu ili s tim grijehom. Zato ga zovemo istočni ili naslijeđeni grijeh jer iz njega kao iz nekog izvora istječu svi drugi grijesi. Jedini izuzetak od svih ljudi je Marija. Crkva je tu istinu od početka vjerovala i tu je istinu proglasila dogmom tek 1854. godine. Dogma znači nepkolebivu i čvrstu istinu koju treba vjerovati jer je potrebna za naše spasenje. Ta dogma tvrdi da je Marija u samom početku svoga života, tj. u času svog začeća, bila oslobođena toga naslijeđenog ili istočnog grijeha. Mariji je Bog, kao i svakom čovjeku, odredio jedan životni zadatak. Njoj je odredio da bude majka utjelovljenom Sinu Božjemu. Za tu zadaću, tvrdi Crkva, dolikovalo je da majka Sinu Božjemu bude bez ijedne sjenke grijeha. Bog je to mogao učiniti. Iz toga izlazi normalan zaključak: Ako je dolikovalo a Bog je mogao to učiniti, onda je i učinio po zaslugama Isusa Krista.

Sigurno je svakome od nas Bog namijenio neku zadaću, nešto zbog čaga nas je Bog stvorio na ovom svijetu. Ne kažemo da je Bog naredio svakome neku zadaću. Kad bi Bog naredio ili odredio, onda mi ne bismo mogli drugačije činiti, onda se ne bi moglo dogoditi da čovjek radi suprotno volji Božjoj pa ne bi moglo doći do grijeha. Bog poštuje ljudsku slobodu a svoju volju mu samo pokazuje. Ako čovjek hoće može slijediti Božju volju a ako ne će može iči suprotno Božjoj volji. Čitamo u Evanđelju da je Bog i Mariji samo po anđelu Gabrijelu objavio svoju volju i želju da ona bude Majka Sinu Božjemu ali joj nije naredio nego se je ona sama morala odlučiti. Zbog toga Marija ispituje anđela: “Kako će to biti kad nemam muža? Bog joj tumači po glasniku Gabrijelu: “Duh Sveti sići će na te i osjeniti te. Ti ćeš začeti Božjom silom. Dijete će biti Sin Božji.” Tek tada Marija daje svoj pristanak na Božju želju i odgovara anđelu: “Neka mi bude kako je Bog odredio ili to ja prihvaćam”.

Mi imamo zadaću od Boga. Ne tako časnu kao Marija ali ako je prihvatimo i izvršimo spasit ćemo se, bit će nama na korist. Ne će nas Bog siliti da njegovu volju prihvatimo. On nam samo objavljuje svoju volju i čeka našu odluku. Prihvatimo li Božju volju svojoj vlastitom odlukom u njezinu izvršenju Bog će nam pomoči svojom milošću i tek tada možemo biti sretni u ovom zemaljskom životu a onda sigurno i kroz svu vječnost. Od istočnoga grijeha nismo bili oslobođeni u času našega začeća ali nas Isus oslobađa na svetom krštenju i postajemo sinovi Božji.