Bezgrješno začeće BDM

8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, blagdan u kojem se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od svakoga grijeha, ali koja je isto tako, u pravoj slobodi, dubokoj vjeri i potpunom predanju Bogu, prihvatila svu odgovornost Božjeg poziva da rodi Spasitelja svijeta.

Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika, nego i u liturgiji. Svijest o njezinoj posebnosti, kao onoj koja je bila nagrađena izvanrednim Božjim milostima, a napose time što je imala čast biti Bogorodica, bila je česta misao koju su teološki obrađivali crkveni oci i drugi teolozi. Stoga je razumljivo da je i misao o Marijinu bezgrješnom začeću zauzimala povlašteno mjesto.

Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike, što je urodilo papinskim odobrenjem 1477. god. S vremenom će blagdan postati zapovijedani u Španjolskoj (1644. god.), a kasnije i u općoj Crkvi (1708.). Kada je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno.

Dotadašnje učenje Katoličke Crkve o Marijinoj bezgrješnosti papa Pio IX. potvrdio je u svojoj apostolskoj konstituciji Ineffabilis Deus, kojom je dogma donesena 8. prosinca 1854., između ostaloga, i ovim riječima:

“Izjavljujemo, izgovaramo i definiramo da je učenje koje drži da je Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha, od Boga objavljeno, te zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano u njega vjerovati.”