Čitanja: Sir 27,30-28,7; Ps 103; Rim 14,7-9; Mt 18,21-35

Današnjim odlomkom evanđelja završava tzv. Isusov, „Govor o Crkvi.“ o međuljudskim odnosima u Crkvi. To su odnosi koji trebaju vladati među Isusovim učenicima, ali i među svom braćom i sestrama.

Glavna tema današnjih liturgijskih čitanja je: oprostiti nepravdu – oprostiti bratu za učinjenu uvredu. Oproštenje je tema koja zaslužuje poseban naglasak u Crkvi. Važnost međusobnog opraštanja naglašena je posebno završnom rečenicom evanđelja: „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama, ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“ Poruka je jasna prijetnja: alternativa ne opraštanju je život u mukama. Dakle, ne oprostiti, znači od Gospodina dobiti zasluženu kaznu. Od kršćana se traži da znaju neprekidno opraštati drugima. Za kršćanina je zakon praštanje. To se načelo ako bolje razmislimo – protivi ljudskom razumu. Prirodno je reagirati na uvrede, klevete i nasilje. Lako je davati savjete: Ne mrzi! Ne pravi nasilje! Treba opraštati! Postavlja se pitanje: Kako ispunjavati taj zakon? Kao vjernici koji slijedimo zapovijed Kristovu „ljubi svoga bližnjega,“ ne smijemo dopustiti da nam dušu obuzme mržnja koja nije sposobna oprostiti. Da bi to mogao; kršćanin treba stalno u svome srcu nositi ljubav i smirenu ravnotežu duha.

Ako je „ljubav“ zaista prisutna u srcu čovjeka, ona nadahnjuje sve ostale misli, riječi i djela toga čovjeka. Ljubav nije samo neki oblik poštovanja, samo neko čuvstvo ili dobrota; U ljubavi nije dovoljno da ona osoba koju se voli samo bude „sretna,“ da joj ja „hoću dobro,“ nego je puno važnije da ja osobno ljubljenoj osobi „želim činiti dobro.“ Ljubav-osjećaj, pretvara se u ljubav – djelo.

Mržnja Kaina prema bratu Abelu, (Kain ubija brata Abela iz zavisti), potpuna je suprotnost ljubavi koja se zahtijeva od kršćanina. Istinski kršćanin, upravo, čini tu promjenu, ljubavi-osjećaja, u ljubav-djelo. Istinski kršćanin se u savjesti osjeća „odgovoran za svoga brata“ – za probleme svoga „bližnjega.“ Kršćanin nikada, ako radi po savjesti, ne smije ostati ravnodušan niti prema patnjama svog neprijatelja.