Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanje, makar su skoro već dvije tisuće godina iza nas. Osobitost kršćanstva jest u Duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog Duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod prosuđuje Božjom pravdom. Proročki narod živi po Božjoj istini. Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu.

Tko Crkvi pripada? Tko je Isusov? Onaj tko misli kao Isus. Onaj tko govori kao Isus, onaj koji čini kao Isus. Kad bi svi kršćani imali Duha Božjega i kad bi svi prorokovali iz Božjega Duha kršćanstvo bi bilo plodno. Svaki kršćanin svojim proročkim stavom jasno svjedoči da pripada Kristu; da je uz Krista. Podaj nam zato Gospodine svoga Duha!