Blagdan Preobraženja Gospodnjeg, koji slavimo u srcu ljeta, poziva nas da se na trenutak zaustavimo, odmorimo od svakodnevne užurbanosti i podignemo pogled prema Kristu. Liturgija nas odvodi na goru Tabor, gdje Isus pred Petrom, Jakovom i Ivanom otkriva sjaj svoje božanske slave. Njegovo lice zasja poput sunca, a haljine postadoše bijele kao svjetlost. To je blagdan ljepote – ne prolazne i površne ljepote, nego one koja dolazi od Boga i koja ispunja ljudsko srce divljenjem, mirom i radošću.

Preobraženje je, međutim, mnogo više od zadivljujućeg prizora. Ono je predokus Uskrsa, objava Kristove pobjede nad grijehom i smrću, ali se događa na putu prema Jeruzalemu i muci. Isus svojim učenicima pokazuje da se do uskrsne slave ne dolazi bez križa, bez vjerne ljubavi koja se daruje do kraja. Zato s oblaka odjekuje glas Oca: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte! “ Time Otac potvrđuje da je Isus jedini Spasitelj svijeta, onaj kojega su naviještali Zakon i Proroci, predstavljeni u Mojsiju i Iliji.

Petrova želja da ostane na gori i podigne tri šatora razumljiva je jer želi zadržati trenutak nebeske radosti. No Isus vodi učenike natrag u svakodnevni život. Iskustvo Božje blizine nije bijeg od svijeta, nego snaga za vjerno življenje, služenje i svjedočenje među ljudima.

Dok mnogi ovoga ljeta trpe zbog požara, nevremena, bolesti ili drugih životnih kušnji, blagdan Preobraženja podsjeća nas da Kristovo svjetlo ne gasne ni u najmračnijim trenucima. Iskoristimo ljetne dane za susret s ljepotom Božjega stvorenja, za molitvu, tišinu i zahvalnost. Najljepša ljepota koju čovjek može susresti jest sam Isus Krist. Tko njega upozna i sluša, već sada u svome srcu nosi svjetlo koje vodi prema vječnoj slavi.