Opće je poznata činjenica da ovaj svijet ima velike ljude, svoje velikane i njih nagrađuje. Nekima pridaje samo zvučna imena i slavu, a nekima pak materijalne ili pak samo simbolične ili pak stvarne vrijednosti.

Ljude velikoga znanja, znanstvenike kiti naslovom „doktor znanosti“, neke koji se ističu svojim znanstvenim radom uzima za članove Akademija i zove ih „akademicima“. To je najviše priznanje za znanstveni rad u pojedinim državama, a pojedincima vrhunskim znanstvenicima, pronalazačima, dodjeljuje i Nobelovu nagradu. Od 1901. godine ta je nagrada dodijeljena stotinama znamenitih učenjaka, književnika, političara, humanitarnih radnika i drugim zaslužnim ljudima.

Političari i državnici izmišljaju mnoštvo kojekakvih odlikovanja i ordena koje jedni drugima podjeljuju.

Sportašima se dijele kolajne zlatne, srebrne i brončane, već prema uspjehu na raznim olimpijskim, svjetskim i ostalim natjecanjima.

Država svojim zaslužnim članovima daje ordene i počasne naslove koji u mnogo slučajeva znače i materijalnu korist.

Posve je razumljivo da Crkva nagrađuje i to opravdano svoje zaslužne članove. Ima i Crkva svoje nobelovce, akademičare i prvake koji su postigli vrhunske rezultate u vjernom služenju Bogu i bližnjemu u karitativnom radu i kreposnom životu u herojskom stupnju, koji su život svoj položili za Boga, vjeru i bližnjega. Crkva im daje časni naslov „blaženici i sveci“.

Smijemo i njih uvrstiti među velikane koji doduše nisu primili zemaljske naslove, odlikovanja i časti. Takvim velikanima se ovosvjetski ljudi često podsmjehuju ili im se čak javno rugaju jer ih ne poznaju. No, ako ih upoznaju moraju se pokloniti pred njihovom veličinom duha i heroizma.

Niti u ljudskom društvu ne mogu svi dobiti odlikovanja i priznanja. Ni Crkva ne proglašuje svecem svakog svog člana. Ne može svakome svom svecu osigurati blagdan jer nema više dana u godini.

Zbog toga je Crkva odredila jedan dan u godini kad se spominje svih svojih svetih članova. Koliko svetaca ima Crkva? Čitamo u Knjizi otkrivenja svetoga Ivana ili Apokalipsi, gdje sveti Ivan apostol i evanđelista iznosi njihov broj. Ivan najprije spominje svece svoga izraelskog naroda jednim simboličkim brojem i kaže: „Vidio sam sto četrdeset četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena Izraelovih.“ A onda nadodaje: „Vidio sam nepregledno mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti, iz svih naroda, plemena, puka i jezika.“ Možda bi netko mogao prigovoriti da je to što Crkva čini premalo za tolike svete ljude. Svi ti sveci nisu ni poželjeli priznanja ljudi. Čak kad bi i htjeli mnogo toga bi nam promaknulo zato i nije važno naše ljudsko priznanje. Onaj pred kojim se sveci danas raduju i vesele zna sva njihova djela, sve što su dobra i vrijedna učinili i ono što mi ljudi o njima ne znamo.

Božje priznanje svetima je jedino važno.

Vidite, braćo, mi danas o njima mislimo i njima se molimo da nam pomognu kroz sve nevolje našega života, a kad on isteče na zemlji da se i mi smijemo pridružiti onom nebrojenom mnoštvu Božjih svetaca i Božjih miljenika. Amen.