Blago na Nebu

U novije vrijeme sve nas više silnici ovoga svijeta plaše siromaštvom. Recesija je stalni bauk na Europom i nad svijetom. Kao da je tragedija ako više ne mogu kupiti novi auto, ako neću moći u Španjolsku na maturalac, ako ću morati suđe ili rublje prati dulje jer nemam novca za perilicu. Možda nas u tome mogu puno naučiti određene poruke i riječi koje nalazimo u evanđelju današnje nedjelje.

Pozvani smo na život u slobodi djece Božje. To je poziv na život prema evanđeoskim načelima. Čovjek se brzo naveže na različite zemaljske stvari. One mu izgledaju važnije od života. Međutim, evanđelje nas neprestano zove da živimo slobodno u odnosu na stvari koje prolaze. Ne valja se navezati na toliko toga što nema trajnosti. Izgraditi kuću života na takvim temeljima znači graditi je na pijesku. Ne gradimo stoga svoj život na materijalnim dobrima koja su samo privremena.

Isus nam to savjetuje. Neka vam ne oteža srce u pohlepi, proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. To sve traže oni koji ne poznaju izvor života, koji ne poznaju Isusa. Oni traže neku zamjenu za pravo iskustvo života. Nama je darovana Radosna vijest. Pozvani smo stoga s ljudima dobre volje izgrađivati ovaj svijet i to na temeljima ljubavi prema bližnjemu, na vjeri koja brda premješta. To su temeljne vrednote srca, one ne prolaze. Sve je drugo prolazno i treba tako i promatrati. Sve što nas veže uz naše navike, što nas želi zarobiti uvjerenjem da imate pravo na svoj život i na određene materijalne stvari, tj. na ono što je tako prolazno: sve to valja relativizirati. Na tome se ne gradi život. Živjeti treba za one vrednote koje ne propadaju. Eshatološkim rječnikom pripravlja Isus svoje učenike i nas. Ono što čovjeku izgleda stabilno i vječno nestat će. Sve ono oko čega se čovjek toliko trudi i muči, sve stvari koje su predmetom brojnih ljudskih briga nestalne su. U brojnim iskustvima ljudskih razočaranja zbog određenih neuspjeha, propalih investicija ili zahvata čovjek se pita je li bilo vrijedno toliko se brinuti, toliko ulagati kada ćemo sve to ostaviti drugima po našoj smrti. Zato smo potrebni da nas Gospodin svojom Riječju poučava tajnama svoga Kraljevstva. Tako poučeni bit ćemo srcem otvoreni Isusu, sposobni ljubiti i pravilno se zemaljskom dobrima služiti.

Mnoge nas stvari zarobljavaju i sputavaju. Zato se katkada bojimo. Bojimo se za ovo što smo stekli, za zemaljska dobra, za naše sigurnosti, zbog naših navika koje ne želimo mijenjati. Molimo od Gospodina srce slobodno od svake navezanosti. Neka nas on osvoji sobom i oduševi nas za svoje Kraljevstvo. Ako se već sada otkinemo od svih ovih stvari koje su prolazne, počinjemo se bogatiti u Bogu i skupljati si veliko blago na Nebu.