Gospodine, blaženim nazivaš siromašne. Pozivaš me da se odreknem svega; pozivaš me na potpuno siromaštvo. Želiš, Isuse, da budem pred Tobom čist i slobodan. Pomozi nam, Isuse, da se odreknemo sebe. Daj nam mudrosti Evanđelja da bismo se lišili prividnih bogatstava ovog svijeta. Ne dopusti da drhtimo nad jadnim i nesigurnim stvarima i da zbog toga previdimo neizreciva dobra koja si pripravio onima Isuse, daj da otkrijemo ljepotu i blaženstvo siromaštva. Duhom siromaštva otkrit ćemo neizrecive Božje darove, otkrit ćemo da smo obdareni ljubavlju, otkrit ćemo da nam je i život dar.

Današnje sveto evanđelje donosi Lukino viđenje blaženstava koje nije poput Matejevog već uz četiri “blago” donosi i četiri “jao”. Isus ne maskira svoju riječ. Ne hvali samo one koji dobro rade, nego upozorava i kudi one koji su se izgubili u vrtlogu života. Jasno i nedvosmisleno poručuje svojim suvremenicima, a i nama danas, Božju logiku života. Ne preporučuje Gospodin kao ideal: siromaštvo, glad, plač, progonstva. Niti bezuvjetno odbacuje: bogatstvo, radost, ovozemaljsko blagostanje. Želi poručiti nužnost razlikovanja sredstva od cilja u životu i ne upozoriti nas da ne dopustimo da nam ovozemaljska ljudska logika zamagli oči i srce prema Njegovom planu spasenja.

Vidio je Gospodin da su njegovi “zemljaci” počeli krivo interpretirati Božje riječi i zakone. Oni su bogatstvo i bogate ljude, zbog onog što posjeduju, počeli smatrati blagoslovljenima od Boga i kao znak Božjeg odabranja. Nasuprot tome, siromašne ljude i siromaštvo smatrali su kao Božju kaznu i odbačenost. Isus svojim “ustavom ljubavi”, svojim blaženstvima poručuje suprotno. Kaže da su u većini slučajeva bogati, siti, oni koje ljudi hvale zbog svoje samodopadnosti, samodostatnosti i zaljubljenosti u svoje bogatstvo i položaj daleko od Boga i Njegova Kraljevstva. Isus ne prijeti već poziva poput proroka Jeremije i psalmiste da naše uzdanje bude Gospodin jer jedino ćemo tada biti blagoslovljeni.